REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1245/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "SRNDAĆ" HUM NA SUTLI, OIB: 24098046629, Hum na Sutli 59/1, Hum na Sutli, radi naknade štete, 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.353,77 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operac ije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 19,90 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 24. veljače 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 9. svibnja 2025. navodi, u bitnome, da se 15. travnja 2022. u mjestu Hum na Sutli, Ulica Hum na Sutli 138, dogodila prometna nezgoda na način da je RJ upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] naletio na srnu (divljač), s posljedicom oštećenja vozila. Tvrdi da je divljač na kolnik istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik kao ovlaštenik prava lova. Na dan predmetnog štetnog događaja oštećeno vozilo da je bilo kod tužitelja osigurano policom automobilskog kasko osiguranja za rizik sudara sa životinjama te je tužitelj svom osiguranik 6. lipnja 2022., radi nakade nastale štete opisanim naletom na divljač, isplatio osigurninu u iznosu od 1.353,77 eur. Smatra da je tuženik, primjenom pravila o objektivnoj odgovornosti za štetu, jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, dužan naknaditi tužitelju, na kojeg su isplatom naknade iz osiguranja prešla sva prava njegovog osiguranika prema odgovornoj osobi, isplaćeni iznos osigurnine.

2./ Istinitost činjenica na kojima osniva tužbeni zahtjev tužitelj je potkrijepio dokazima priloženim uz tužbu i to:

- potvrdom o izvršenoj isplati predmetne odštete u iznosu od 1.353,77 eur 6. lipnja 2022.,

- prijavom iz koje je razvidno da je osiguranik tužitelju podnio odštetni zahtjev povodom nastanka predmetnog osiguranog slučaja, a temeljem police osiguranja prema uvjetima automobilskog kasko osiguranja za sudar sa životinjama (broj 010914909843) (koje je vrijedila u razdoblju od 22. prosinca 2021. do 22. prosinca 2022.) u kojem je naveo da je vozio automobil i da mu je, kod kućnog broja Hum na Sutli 138 na cestu izletjela srna i udarila u vozilo, a povodom kojeg je kod tužitelja izvršen izvid štete (9-AK- 14365/2022),

- potvrdom MUP-a RH od 18. svibnja 2022. iz koje je razvidno da se 11. svibnja 2022. u mjestu Hum na Sutli, Ulica Hum na Sutli broj 138, na kolniku ceste, a na području lovišta kojim gospodari tuženik dogodila prometna nezgoda naletom vozila registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu RJ, koji je vozilom i upravljao, na srnu koja je tom prilikom uginula te da obavljenim očevidom nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača za nastanak nezgode, nadalje, da je o nezgodi obavješten tuženikov ekonom TJ koji je preuzeo uginulu divljač,

- regresni zahtjev iz kojeg je razvodno da se tužitelj prethodno pokretanju parnice obratio tuženiku radi naknade predmetne štete,

3./ Odredbom čl. 331.b ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4./ Po ocjeni ovog suda, ispunjene su sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe propisane citiranom odredbom čl. 331.b ZPP-a.

5./ Tužba je u ovoj pravnoj stvari dostavljena tuženiku poštom, 28. svibnja 2025., na adresi iz tužbe, a koja odgovara i adresi iz registra udruga (dostavnica na poleđini lista 60 spisa).

6./ Tuženik je pozvan u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu i upozoren je na pravne posljedice iz odredbe čl. 331.b) ZPP-a, no tuženik nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.

7./ Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev jer tužitelj tvrdi da su isplatom naknade iz osiguranja prešla na njega, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Smatra da je za štetu odgovoran tuženik kao lovačko društvo koje gospodari lovištem s područja kojeg je na cestu izašla divlja životinja srna udarcem u koju je oštećeno vozilo njegovog osiguranika.

8./ S obzirom da je kod tužitelja u vrijeme predmetne prometne nezgode bilo osigurano oštećeno vozilo za slučaju sudara sa životinjom to su, u skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja su, kao osiguratelja, po samom zakonu, prešla sva prava osiguranika prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

9./ Zakonom o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje ZL) koji predstavlja specijalni propis, predmet kojeg je uređenja gospodarenja lovištem i divljači (čl. 1. st. 1. ZL) nisu uređene sve situacije u kojima može doći do nastanka štete naletom vozila na divljač. Stoga, po shvaćanju ovog suda, na slučajeve nastanka štete kao posljedice naleta vozila na divljač valja primijeniti i druge mjerodavne propise. Naime, u skladu s odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a, ovim su zakon predviđena pravila o odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako je šteta posljedica postupanja vozača prilikom upravljanja vozila protivno odredbama kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, kada za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač; odnosno ako je šteta posljedica provođenja lova, kada za štetu odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta. Međutim, u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu koju divljač može prouzročiti važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

10./ U konkretnom slučaju, prema činjeničnim navodima iz tužbe, istinitost kojih tuženik nije osporio, razvidno je da šteta naletom vozila na divljač nije nastala kao posljedica provođenja lova niti proizlazi da bi šteta nastala kao posljedica propusta vozača osiguranog vozila prilagoditi brzinu kretanja stanju i uvjetima na cesti .

11./ Po shvaćanju ovog suda, divljač koja se kreće po cesti jest opasna stvar pa stoga, kada je šteta nastala kao posljedica naleta vozila na divljač, a ne radi se o šteti kao posljedici provođenja lova jer se lov nije provodio, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZL i čl. 1045. st. 3. ZOO-a. Naime, po shvaćanju ovog suda, iz odredaba mjerodavnih propisa, kako ZL-a tako i ZOO-a, ne proizlazi da bi odgovornost lovoovlaštenika bila ograničena samo na štete nastale od divljači isključivo na području lovišta. U prilog navedenom upućuju i odredbe ZL prema kojima gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova (čl. 1. st. 2. ZL), kao i mjere koje je, radi sprječavanja nastanke štete od divljači, dužan provoditi lovoovlaštenik (čl. 77. st. 1. ZL).

12./ Za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari se smatra da potječe od te stvari, osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete (čl. 1063. ZOO). Za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO), a umjesto njega, i isto kao i on, osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar, a nije kod vlasnika na radu (čl. 1066. st.1. ZOO). Nadalje, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (čl. 1067 . st.1. i 2. ZOO).

13./ Dakle, sukladno citiranim zakonskim odredbama za štetu nastalu u vezi s naletom vozila na divljač (srnu), koja iznenada skoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području s kojeg je srna iskočila na prometnicu, jer gospodari lovištem i divljači u njemu, a koji se odgovornosti može osloboditi ako dokaže postojanje citiranih zakonom predviđenih razloga za oslobođenje od odgovornosti. Međutim, u konkretnom slučaju iz činjeničnih navoda na kojima tužitelj tužbu osniva ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju postojali takvi razlozi za oslobođenje od odgovornosti tuženika.

14./ Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je tužitelj, radi naknade štete nestale na osiguranom vozilu u predmetnoj nezgodi 6. lipnja 2022. isplatio svom osigura iznos od 1.353,77., osnovano isti zatezne kamate potražuje počevši od izvršenog plaćanja, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a mjerodavnoj za ostale odnose.

15./ Slijedom izloženog, po ocjeni ovog suda, u predmetnom je postupku utvrđeno da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate pa je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti. Pri tome, za istaknuti je da se prema procesnoj teoriji presuda zbog ogluhe zasniva na tezi da tuženik svojom pasivnošću priznaje istinitost činjeničnih navoda na kojim tužitelj zahtjev osniva jer, iako uredno pozvan, odgovor na tužbu n ije podnio i istinitost u tužbi iznesenih činjeničnih navoda nije osporio. Stoga, jer su predmet dokazivanja samo sporne činjenice, tužitelj nije dužan dokazima potkrijepiti sve činjenične tvrdnje na kojima zahtjev osniva, međutim, iz dokaza koje je tužitelj priložio ne smije proizlaziti suprotan zaključak o postojanju odlučnih činjenica. Po ocjeni ovog suda, rečene su pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u konkretnom slučaju ispunjene.

16./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak sudskih pristojbi. U skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu (u iznosu od 13,27 eur) i za presudu zbog ogluhe (u iznosu od 6,63 eur), dakle u iznosima plaćanjem kojih se tužitelj obveze mogao osloboditi (razlog iz odredbe čl. 7. st. 1. i st. 2. Zakona o sudskim pristojbama u vezi s odredbom čl. 156. st. 1. ZPP-a).

17./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u roku od 15 dana po primitku presude, a žalba se podnosi putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranku.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku, poštom i oglasna ploča suda