REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-937/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Aniti Ćavar, zapisničarki, radi sudske kontrole zakonitosti produljenja smještaja u Prihvatni centar za strance, državljanina treće zemlje: AJ, rođen **.**.1989. u mjestu Kalinjingrad, Rusija, državljanina Rusije, 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, KLASA: UP/l-034-02/26-01/5, URBROJ: 511-01-65-26-1 od 18. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Ovaj Sud je zaprimio rješenje radi sudske kontrole zakonitosti produljenja smještaja u Prihvatni centar za strance temeljem članka 216. stavka 6. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: ZoS).
2. Citiranim rješenjem državljaninu treće zemlje produljen je smještaj u Prihvatnom centru za strance, Ministarstva unutarnjih poslova, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, na vrijeme do prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske, a najduže za još 3 mjeseca, računajući od dana isteka prethodnog rješenja o smještaju (točka 1 i 2. izreke).
3. Iz spisa proizlazi da je državljanin treće zemlje rješenjem od 19. prosinca 2025. protjeran iz Europskog gospodarskog prostora na razdoblje od jedne godine, da mu je istoga dana određen smještaj u Prihvatnom centru za strance, da je zakonitost smještaja potvrđena presudom ovog Suda od 22. prosinca 2025., da stranac posjeduje putnu ispravu kojoj je istekao rok važenja, da je 24. prosinca 2025. upućen zahtjev Veleposlanstvu Ruske Federacije radi provjere identiteta i izdavanja putne isprave, da je 21. siječnja 2026. upućena požurnica te da su 4. veljače 2026. upućeni zahtjevi za readmisiju Republici Bugarskoj i Republici Poljskoj, kao državama koje su izdale vize temeljem kojih je stranac ušao u EGP.
4. Sukladno članku 212. Zakona o strancima, smještaj u centar dopušten je radi osiguranja prisilnog udaljenja ako se povratak ne može osigurati blažim mjerama.
4.1. U konkretnom slučaju Sud nalazi da postoje okolnosti koje upućuju na rizik od izbjegavanja u smislu članka 214. stavka 2. Zakona o strancima. Naime, državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili važeću putnu ispravu, nema prijavljen boravak, nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku, a protiv njega je doneseno rješenje o protjerivanju iz Europskog gospodarskog prostora, a provedba udaljenja ovisi o pribavljanju dokumenata iz inozemstva i organizaciji readmisije. U takvim okolnostima, bez osiguranog nadzora nad njegovim kretanjem, postoji realna mogućnost da bi mogao izbjeći izvršenje odluke o napuštanju Republike Hrvatske, čime bi se onemogućila ili bitno otežala provedba prisilnog udaljenja.
4.2. U konkretnom slučaju prisilno udaljenje nije moguće bez prethodnog pribavljanja valjanih putnih isprava ili provedbe readmisijskog postupka, što opravdava daljnje ograničenje slobode kretanja.
4.3. Sud utvrđuje da su nadležna tijela poduzela konkretne i pravodobne radnje, odnosno odmah po smještaju (19. prosinca 2025.) zatražena je provjera identiteta i izdavanje putnih dokumenata (24. prosinca 2025.), a zatim je upućena požurnica (21. siječnja 2026.) te su 4. veljače 2026. pokrenuti readmisijski postupci.
4.4. Time je ispunjen uvjet iz članka 212. stavaka 2.-4. Zakona o strancima, jer su aktivnosti u tijeku i izvršavaju se bez nepotrebnog odgađanja.
5. U konkretnom slučaju Sud utvrđuje da je cilj mjere izvršenje rješenja o protjerivanju, da su nadležna tijela poduzela konkretne i kontinuirane radnje radi pribavljanja putne isprave i provedbe readmisijskog postupka te da udaljenje nije moguće bez osiguranja dostupnosti stranca nadležnim tijelima.
5.1. Sud smatra da blaže mjere iz članka 213. Zakona o strancima ne bi bile dostatne za ostvarenje svrhe. Mjera pologa putnih isprava u konkretnom slučaju nije provediva niti učinkovita, budući da imenovani ne raspolaže važećom putnom ispravom (postojeća putna isprava je istekla), pa se pologom ne može postići cilj sprječavanja udaljavanja ili neodazivanja postupanjima tijela koja provode udaljenje. Mjera pologa određenih financijskih sredstava također nije prikladna jer iz spisa ne proizlazi da imenovani raspolaže sredstvima koja bi mogla imati stvarni odvraćajući učinak, bez realne sposobnosti osiguranja izvršenja obveze napuštanja EGP-a, osobito u situaciji kada je već doneseno rješenje o protjerivanju. Nadalje, mjera zabrane napuštanja određene adrese i mjera obveznog javljanja u policijsku postaju ne mogu osigurati svrhu postupka u okolnostima u kojima udaljenje ovisi o pribavljanju putnih i drugih dokumenata iz inozemstva te o provedbi readmisijskog postupka, koji zahtijeva kontinuiranu dostupnost i mogućnost promptnog postupanja prema strancu (npr. radi identifikacijskih radnji, preuzimanja putne isprave, organizacije prijevoza i izvršenja preprate). Sud pritom uzima u obzir da su navedene radnje vremenski osjetljive i uvjetovane suradnjom nadležnih tijela drugih država, pa se u slučaju oslanjanja na blaže mjere realno povećava rizik da će imenovani napustiti prijavljenu adresu ili izostati s javljanja upravo u trenutku kada postanu ispunjeni uvjeti za provedbu udaljenja, čime bi se postupak morao iznova organizirati ili bi postao neizvršiv. U takvim okolnostima Sud ocjenjuje da blaže mjere – ni pojedinačno ni u kombinaciji – ne pružaju dostatna jamstva za ostvarenje cilja, odnosno ne mogu učinkovito spriječiti rizik izbjegavanja i osigurati provedbu prisilnog udaljenja, pa je produljenje smještaja u centru nužno.
5.2. Produljenje smještaja određeno je na vremenski ograničeno razdoblje dok se ne ostvare uvjeti za prisilno udaljenje, a najduže za još 3 mjeseca. U takvim okolnostima Sud ocjenjuje da je mjera nužna i razmjerna te da trajanje smještaja, u trenutku odlučivanja, ne prelazi ono što je razumno potrebno za ostvarenje zakonom propisanog cilja.
6. Sud utvrđuje da su ispunjene pretpostavke iz članaka 212., 213., 214. i 216. Zakona o strancima te da je rješenje doneseno uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez bitnih povreda postupka.
7. Slijedom izloženog, Sud je na temelju članka 216. stavak 6. ZoS u svezi članka 12. stavak 2. točka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. AJ - Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 – elektroničkom poštom uz dostavnicu
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, Prihvatni centar za strance, [adresa] Zagreb, Ilica 335 - poštom
3. U spis
