Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-319/2025-13

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi Korneliji ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćniku Vladi Kartelu, odvjetniku u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 24. veljače 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njezinog punomoćnika, te odjelnog voditeljice odjela PE, dr. med. spec. psih. subspec. forenzičke psihijatrije, temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj ĆER u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godine dana, počevši od 5. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) podnijela je 3. veljače 2026. prijedlog za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS.

2. U pisanom prijedlogu voditeljica odjela dr. PE navodi se da pacijentica ĆER prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz članka 51. stavak 1. ZZODS-a, radi čega se predlaže produženje njenog smještaja u NPB Popovača koji je prema rješenju Županijskog suda u Bjelovaru određen do 5. ožujka 2026., a pacijentica je zaprimljena 7. listopada 2025. i liječi se pod dg: Sumanuti poremećaj F 22.0.

2.1. U prijedlogu se navodi: iz anamneze i popratne dokumentacije: obiteljski psihijatrijski hereditet negira. Osnovnu i srednju školu završila u [adresa]. Upisala je Pedagoški fakultet u Zagrebu ali ga nije završila već je otišla u Veliku Britaniju nakon prve godine studija, gdje je radila kao dadilja, ali navodno i kao konobarica. Roditelji su sumnjali da troši psihoaktivne supstance. U Londonu se zadržala dvije godine, a kad se vratila bila je evidentno lošeg psihičkog stanja: tjelesno iscrpljena, nije spavala, često zagledana u jednu točku. Kad se oporavila otac ju je zaposlio u svojoj firmi kao knjigovođu, ali je vrlo teško ispunjavala radnje obveze. Postala je agresivna prema ukućanima, izlazila, povremeno lutala po gradu. 2006. sklopila brak sa UE. U braku je rođen sin 2010. godište koji je sada učenik prvog razreda srednje škole. Odnos supružnika bio je kompleksan, tjerala je supruga iz kuće, djetetu govorila kako mu baka želi nauditi. Djetetu nije dozvoljavala da komunicira sa drugim članovima kućanstva. 2014. god. u obiteljskoj se kući nasilnički ponašala prema roditeljima, nakon čega je uslijedilo prvo liječenje na odjelu psihijatrije u [adresa] na koje je primljena u opitom stanju, liječena pod dijagnozom F22.9 (perzistirajući sumanuti poremećaj) nakon čega je uslijedilo liječenje u KP Vrapče. Iznosila je obimnu paranoidnu produkciju spram roditelja. Nakon hospitalizacije, prestala je uzimati propisanu terapiju, tako da je liječena u još nekoliko navrata. Navodno je 2021. napustila obitelj i otišla živjeti u [adresa], odakle je deportirana 2024. te odmah prepraćena u istražni zatvor zbog prijetnji koje je upućivala sestri. Po izlasku iz istražnog zatvora nastavila je sa agresivnim ponašanjem prema suprugu, sinu i majci, u čijoj podlozi je sumanuta produkcija prema članovima obitelj, zbog čega je pokrenut sudski postupak , a vještačenjem je utvrđeno kako je obilježja kaznenog djela počinila u neubrojivom stanju pa joj je sudskom presudom određen prisilni smještaj po članku 51. ZZODS-a. Somatske bolesti negira.

2.2. U prijedlogu se navodi da kod dolaska u NPB Popovača pacijentica je pri svijesti, orijentirana u svim pravcima, zapuštene vanjštine. Psihomotorno je mirna, intrapsihički napeta. Raspoloženje disforično. Afektivitet blijed. Misaoni duktus ubrzan, logoroična, a u sadržaju mišljenja obilje paranoidnih ideja spram članova obitelji. Bez obmana osjetila. Jasno se distancira od suicidalnih misli i nakana. Nije hetero- ni autoagresivna. Voljni nagonski dinamizmi održani. Kognitivno-mnestičke funkcije uredne. Bez uvida. Nekritična spram svojeg stanja i potrebe liječenja.

2.3. Nadalje u prijedlogu se navodi da je po dolasku pacijentica uključena u terapijsku zajednicu, ordinirana je psihofarmakoterapija, uključena u radnookupacijsku terapiju, te individualnu i grupnu psihoterapiju. Psihičko stanje je nešto poboljšano u odnosu na dolazak jer je mirnija i manje ubrzana, no i dalje nekritična prema liječenju i razlozima prisilnog smještaja , povremeno hostilna. Navodi se da nema socijalnu podršku obitelji., a zbog svega navedenoga mišljenje je liječnika kako su i nadalje ispunjeni uvjeti za produžetak prisilnog smještaja.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je saslušana ĆER, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava prisutne liječnice, koja je i na ročištu ostala u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

4. Iz spisa proizlazi da je pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-164/2025-32 od 10. srpnja 2025. utvrđeno da je ĆER u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnju, označeno u članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje KZ/11) uz primjenu članka 24. KZ/11, pa joj je temeljem članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje ZKP) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

4.1. Nadalje proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1-8/2025-5 od **.**.2025. ĆER upućena je na prisilni smještaj u NPB Popovača na rok od 6 (šest) mjeseci, koji rok počinje teći od 5. rujna 2025.

5. Na ročištu održanom u prostorijama NPB Popovača saslušana ĆER je iskazala da je upoznata s prijedlogom za produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi i naglasila je da je u bolnici već šest mjeseci, da je prije toga bila šest mjeseci u istražnom zatvoru, a da je sudac naglašavao kako se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru treba uračunati u ukupnu kaznu.

5.1. Pacijentici je objašnjeno da obzirom da je počinila protupravno djelo, a ne kazneno djelo, dakle protupravno djelo s obilježjima kaznenog djela u neubrojivom stanju, određena obveza psihijatrijskog liječenja nije kazna nego mjera, te se uračunavanje istražnog zatvora ne vrši.

5.2. Na upit da li se sa prijedlogom slaže, pacijentica nije odgovorila već je izjavila da cijeli ovaj problem ona smatra kratkotrajnom svađom s majkom, da je ona došla mirno u dvorište roditelja i od majke tražila svoju vrećicu sa stvarima nakon čega je majka pozvala policiju, a zapravo policiju je majka nazvala tek nakon njezina odlaska te o tome nije bila niti obaviještena.

5.3. Na ponovni upit da li se slaže s prijedlogom bolnice za produženje prisilnog smještaja pacijentica je izjavila da se u rješenju suda koje je posljednje primila spominje liječenje na slobodi, pa bi joj bilo drago kada bi joj se prisilni smještaj zamijenio liječenjem na slobodi.

6. Prisutna voditeljica odjela, u odnosu na prijedlog pacijentice za zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi je izjavila da uvjeti za zamjenu psihijatrijskog liječenja u ustanovi psihijatrijskim liječenjem na slobodi nisu ispunjeni. Nadalje je izjavila da pacijentica nema adekvatnu socijalnu podršku od obitelji jer se do sada nitko od obitelji nije javio na razgovor liječniku, nitko je nije posjetio u bolnici, nitko nije izrazio želju prihvatiti je na probno terapijski izlaz, niti voditi brigu o njoj za vrijeme liječenja na slobodi. Do sada nije realiziran niti jedan privremeni terapijski izlaz kući, a da bi do zamjene došlo potrebno je realizirati više privremenih izlaza u suradnji sa nadležnim Centrom za socijalnu skrb koji trebaju proteći potpuno uredno. Izjavila je i da pacijentica ima i maloljetno dijete za koje ne znaju kako je sudski riješeno pitanje viđanja, odnosno roditeljske skrbi.

6.1. U odnosu na navode voditeljice odjela pacijentica je izjavila da joj je suprug sada uskočio, donio joj je stvari i šalje joj novac, te da on sa zajedničkim djetetom živi u njezinoj kući i da su joj sudski dopušteni kontakti sa djetetom. Izjavila je da suprug i ona nisu razvedeni, da su zajedno živjeli do njezinog odlaska na rad u inozemstvo. Izjavila je da suprug ne odgovara na njezine pozive, ali odgovara na poruke i kontaktiraju porukama, da joj on donosi stvari i novac, ne posjećuje ju u bolnici, ali da bi ju sigurno primio nazad u njezinu kuću.

6.2. Pacijentica je izjavila da je u bolnici zadovoljna, da su ljudi na odjelu mirni, što ju je iznenadilo, da nema nikakvih problema niti sa osobljem. Izjavila je da uredno uzima terapije, bez ikakvih pogovora, aktivno sudjeluje u radnoj terapiji svaki dan, malo se druži, malo čita. Izjavila je da se 2014. također liječila psihijatrijski zbog svađe u kući i tada su njezini roditelji, jer joj je tada još otac bio živ, sada je umro, od liječnika zahtijevali njezinu hospitalizaciju, a isto se samo radilo o obiteljskoj svađi. Na pitanje da li je nakon otpusta koristila terapiju odgovorila je da nije koristila terapiju nakon izlaska iz bolnice, jer joj terapija nije trebala, da je zapravo njezina majka na nju destruktivno djelovala i rekla joj je da će ubiti tada njezino malo dijete, a to je priznala više puta. Iskazala je da su te 2014. doktori popustili pod pritiskom roditelja, ali su istovremeno uspjeli smiriti obiteljsku situaciju i odnos mojih roditelja prema mom tada malom djetetu. Na pitanje da li smatra da joj liječenje nije potrebno pacijentica odgovorila je da ona može terapiju uzimati i izvan bolnice, a na pitanje da terapiju nije uzimala ni nakon otpusta 2014. jer je tako izjavila, odgovorila je da je samo neko vrijeme uzimala tu terapiju, a onda poslije je prestala. Ponovila je da ona svojoj majci nije napravila ništa i da je majka pretjerala time što je zvala policiju zbog čega je ona sada na liječenju.

6.3. Nadalje pacijentica je izjavila da još dok je bila u istražnom zatvoru je provedeno vještačenje i da je ta doktorica u svom nalazu iznijela puno neistina, a na temelju tog izvješća je zapravo dobila kaznu od šest mjeseci liječena, a vezano za to predaje podnesak u kojem je sve to što je neistinito i pobrojala, a nije joj jasno od kuda onda vještaku te informacije jer je trebala razgovarati samo s njom. Napominje se da je navedeni podnesak priložen spisu ulijepljen na stranici 24 spisa.

6.4. Na pitanje kamo bi otišla u slučaju da sud donese rješenje o zamjeni liječenjem na slobodi, odgovara da bi otišla u svoju kuću gdje joj živi suprug i sin, da svoju majku više uopće ne želi vidjeti, odnosno izbjegavala bi ju, ne bi njoj odlazila, i ne zna zašto majka reagira tako kao da ju želi ubiti, reagira pretjerano, i čim ju majka vidi ona zapravo nju napada.

7. Na temelju navoda iz prijedloga i sadržaja spisa ovaj sud je utvrdio da se radi o osobi koja boluje od teške duševne bolesti jer se i ranije (2014.) liječila psihijatrijski i to pod dijagnozom sumanutog poremećaja i zlouporaba više vrsta psihoaktivnih tvari. Simptomatika koja je ukazivala na psihički poremećaj iz kruga psihoza, postojala je u vrijeme počinjenja protupravnog djela, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mirne Zagrajski Brkić, dr.med. specijaliste psihijatrije, koje vještačenje je provedeno tijekom kaznenog postupka. Iz nalaza proizlazi da je utvrđeni psihički poremećaj iz kruga psihoza višegodišnjeg trajanja, da je tada psihičko stanje bilo dekompenzirano uz fiksiranu paranoidnu simptomatiku koju je pratio emocionalni angažman agresivnih karakteristika.

7.1. Nadalje sud je temeljem navoda iz prijedloga, ali i temeljem iskaza pacijentice utvrdio da se njezino psihičko stanje za vrijeme ovih šest mjeseci liječenja nešto poboljšalo, a to poboljšanje se ogleda u činjenici, kako se navodi u prijedlogu, da je pacijentica mirnija i manje ubrzana. Do tog poboljšanja je došlo provođenjem sveobuhvatnog liječenja, kako ordiniranjem psihofarmakoterapije, tako i uključivanjem pacijentice u terapijsku zajednicu odnosno radnookupacijsku terapiju te individualnu i grupnu psihoterapiju. Međutim, također je sud utvrdio da je pacijentica nakon prošlog psihijatrijskog liječenja i proteka određenog vremena nakon otpusta s liječenja, samoinicijativno prestala uzimati propisanu joj terapiju jer je smatrala da joj ista nije trebala. Sve to upućuje na činjenicu da pacijentica nema uvida i kritičnosti prema svom stanju, odnosno bolesti, ali ni prema potrebi kontinuiranog liječenja.

7.2. Nadalje sud je utvrdio da je pacijentica svojim iskazom potvrdila navode iz prijedloga kojima se ukazuje kako je pacijentica i dalje nekritična i prema razlozima prisilnog smještaja, odnosno da pacijentica umanjuje značaj svog postupanja i ponašanja, kao i težinu protupravnog djela koje je počinila, a koje naziva „kratkotrajnom svađom s majkom“ i navodi kako je „majka pretjerala s time što je nazvala policiju“. I za prethodnu hospitalizaciju (2014.) pacijentica navodi kako su liječnici popustili pod pritiskom roditelja koji su zahtijevali njezinu hospitalizaciju.

8. U povezanosti s navedenim sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, kao i da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja ĆER u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana, odnosno da trenutno poboljšanje psihičkog stanja pacijentice nije dostatno da bi se liječenje nastavilo u obliku psihijatrijskog liječenja na slobodi.

8.1. Naime, utvrđeno je da se u tijeku dosadašnjeg liječenja nisu ispunili uvjeti za zamjenu prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi jer se nisu ispunili ni uvjeti za realizaciju niti jednog privremenog izlaska, kako zbog psihičkog stanja pacijentice, tako i zbog nedostatka socijalne podrške obitelji koja zapravo ne pokazuje interes za njezino liječenje i eventualni prihvat pacijentice na privremeni izlazak. Privremeni izlasci, odnosno terapijski dopusti su nužni i sastavni dio psihijatrijskog liječenja i važno su sredstvo utjecaja na uspjeh liječenja i rehabilitacije te socijalne prilagodbe i provjere ostvarenja tih ciljeva. Prije zamjene liječenja u obliku prisilnog smještaja psihijatrijskim liječenjem na slobodi potrebno je provjeriti mogućnost funkcioniranja pacijenta u tzv. slobodnim uvjetima.

9. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da ĆER i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje postoji vjerojatnost da bi ona mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, da je liječenje tek započelo i da se dosadašnjim liječenjem nije postiglo zadovoljavajuće poboljšanje njezinog psihičkog stanja, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. ĆER, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III A odjel

2. Punomoćnik: Vlado Kartelo, odvjetnik u Sisku

3. NPB DR. PER, III A odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Općinski sud u Bjelovaru, na broj K-164/2025-32

6. U spis