Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-983/2024-3

U  IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐOK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika KBC "Sestre Milosrdnice", Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1359/2023-13 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1359/2023-13 od 19. travnja 2024., u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice sadržaja kao u izreci (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,03 eur (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i II. izreke citirane presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje-ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić, posl. br. Ovr-200/2019 od 25. travnja 2019. i da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos glavnice i troškova koje je od nje naplatio temeljem rješenja o ovrsi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužiteljica je upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ).

6.1. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je račun na kojem se temelji ovršni prijedlog dospio dana 23. rujna 2016., a da je ovršni prijedlog protiv ovdje tužiteljice, a u postupku Ovr-200/2019 ovršenice, podnesen dana 16. travnja 2019. Kako je odredbom članka 225. OZ-a određeno da takva tražbina zastarijeva za pet godina, prvostupanjski sud utvrđuje da je prigovor zastare tražbine neosnovan.

6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je ovršni prijedlog protiv ovdje tužiteljice, a ovršenice u ovršnom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 200/2019, podnesen na način da je adresa ovdje tužiteljice, a tamo ovršenice, naznačena kao: [adresa], a iz preslike uvjerenja o prebivalištu MUP RH od 22. siječnja 2019. da proizlazi da je prebivalište tužene u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga bilo na toj adresi. Kako je dostava rješenja o ovrsi tužiteljici obavljena na adresu njezina prebivališta, da je valjano izvršena, slijedom čega da je javni bilježnik Biserka Arambašić valjano iskazala pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi broj Ovr-200/2019 od 25. travnja 2019. godine sa danom 8. kolovoza 2019. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

7. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbene zahtjeve. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

8. Tužiteljica u žalbi navodi da joj je rješenje o ovrsi trebalo biti dostavljeno na njezinu prijavljenu adresu boravišta, pa kako nije dostavljeno na adresu boravišta, da dostava nije uredna i samim time da rješenje o ovrsi nije steklo svojstvo pravomoćnosti. Ti žalbeni navodi su neosnovani. Naime, ovaj sud prihvaća navode tužiteljice da se dostava treba obaviti na adresi prijavljenog boravišta, ako je nije moguće obaviti na adresi prebivališta. Međutim, iz uvjerenja MUP-a o prebivalištu tužiteljice od 22. siječnja 2019. (list 14 spisa) ne proizlazi da je tužiteljica imala prijavljeno boravište, već je samo bilo prijavljeno prebivalište. Da je tome tako, odnosno da u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga tužiteljica nije imala prijavljeno boravište kod MUP-a, proizlazi i iz Uvjerenja o boravištu MUP-a od 30. ožujka 2023., kojeg je tužiteljica dostavila u ovršnom postupku (list 19 ovršnog spisa), prema kojem je tužiteljica imala kod MUP-a prijavljeno boravište na adresi [adresa] od 04.11.2016. do 04.11.2017. i od 30.11.2017. do 30.11.2018., dakle, ne i u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i nakon podnošenja prijedloga za ovrhu kada je pokušavana dostava rješenja o ovrsi. Stoga je dostava rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužiteljici uredna, pa je, suprotno žalbenim navodima, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno i ovršno dana 8. kolovoza 2019.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud, donoseći odluku o parničnom trošku, pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

11. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki III. izreke.

U Rijeci, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin