REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2555/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Lukšiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PETROL PROM d.o.o. Petrinja, OIB: 32609134262, iz Petrinje, Voćarska 11/a, kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 253/VI, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete (37.010,06 eur), nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026.u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Sisku, dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni tužbeni zahtjev

1. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju PETROL PROM d.o.o. Petrinja, OIB: 32609134262, iz Petrinje, Voćarska 11/a iznos od 37.010,06 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 24.407,72 eura od 15. listopada 2019. do isplate;

na iznos od 10.318,14 eura od presuđenja do isplate;

na iznos od 2.284,20 od 27. lipnja 2019. do isplate;

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za pet postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.000,00 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 28. veljače 2020. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku platež iznosa od 278.852,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 183.900,00 kn od 15.10.2019. do isplate. na iznos od 77.742,00 kn od presuđenja do isplate na iznos od 17.210,30 kn od 27. lipnja 2019. do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do plateža, te da tuženika obveže na plaćanje troškova parničnog postupka.

2. Nadalje, tužitelj je u tužbi navodio da je vlasnik vozila - auto cisterne Volvo, registracijske oznake: [registarska oznaka] koja mu je oduzeta 22. kolovoza 2012. od strane Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice. Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: FPž-345/2018 od 29. kolovoza 2018. naloženo je vraćanje oduzete auto cisterne KH te se Ministarstvo financija, Carinska uprava obratila KH i tužitelju dopisom kojim ih upućuje na dužnost preuzimanja auto cisterne koja se nalazi na GP Bregana.

3. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je 02. travnja 2019. pokušano je preuzimanje auto cisterne s parkirališta GP Bregana prilikom kojeg su uočeni nedostaci i oštećenja, te naveo da smatra da djelatnici Carinske uprave nisu učinili sve potrebne radnje kako bi se spriječilo oštećenje stvari i umanjenje imovine tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže sudu da utvrdi osnovanost tužiteljeva zahtjeva za naknadu štete s osnove neodržavanja i stajanja predmetne auto cisterne na otvorenom prostoru, oštećenja i otuđenja dijelova u vremenskom periodu od 22. kolovoza 2012. do 13. lipnja 2019. u iznosu od 183.900,00 kn, s osnove troškova popravka tog vozila u iznosu od 77.742,00 kn, kao i troškove nastale u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 17.210,30 kn te potražuje naknadnu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva. Navodi kako nije sporno da su ovlašteni carinski službenici Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice 22. kolovoza 2012. privremeno oduzeli predmetnu auto cisternu te je isključili iz prometa u skladu sa zakonskim ovlastima, i to u postupku poreznog nadzora prijevoza trošarinskih proizvoda. Mjera oduzimanja predmeta, koja je provedena sukladno zakonu, imala je legitiman cilj u javnom interesu, a to je sprječavanje proizvodnje, prijevoza i prodaje nezakonitog (opranog) plinskog goriva kao euro dizelskog goriva. Tuženik naglašava da je u predmetnom prekršajnom postupku optužba protiv tužitelja odbijena zbog nastupa apsolutne zastare, te je po okončanju predmeta odmah kontaktiran vozač vozila radi njegova preuzimanja istoga o čemu je sastavljen i zapisnik. Slijedom navedenog, pozivajući se na čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 150/11.) navodi kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu. Nastavno, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističući kako je tužitelj u prekršajnom, kao i upravnom postupku koji se vodio glede predmetne auto cisterne tvrdio da nije njen vlasnik, već da je od 09. kolovoza 2012. vlasnik vozila društvo B MILUS d.o.o., a o čemu postoji i pisana dokumentacija, odnosno izjava o prijeboju, račun, zapisnik o primopredaji i financijska kartica kupca. Slijedom navedenog, predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj strani.

5. Dana 15. listopada 2019., sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 115/23 i 146/25, dalje: ZPP) tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu sa Zahtjevom za mirnim rješavanjem spora. Zahtjev je proslijeđenŽupanijskom državnom odvjetništvu u Sisku koji ga je u svom odgovoru osporio u cijelosti kao neosnovan.

6. Tužitelj tijekom postupka navodi kako tuženi neosnovano spori njegovu aktivnu legitimaciju. Ističe kako se u tijeku prekršajnog postupka tužitelj izabrao aktivno braniti na način da je sporio vlasništvo predmetne auto cisterne ne bi li na taj način protiv sebe otklonio negativne posljedice prekršajnog postupka, te da se te činjenice ne smiju koristiti protiv njega jer je pravo na obranu njegovo ustavno i konvencijsko pravo zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Nastavno, ističe kako je unatoč izdanom računu i Zapisniku o primopredaji vozila, tužitelj i dalje zadržao posjed vozila sve dok ga tuženik nije oduzeo. Tvrdi kako Zapisnik o primopredaji stvari nije dokaz da je vozilo i predano u posjed, pogotovo uzimajući u obzir da se radi o dokumentaciji koju je tužitelj koristio u prekršajnom postupku kako bi od sebe otklonio prekršajnu odgovornost, što je njegovo pravo. Također navodi kako iz dopisa Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, KLASA: 415-01/18-02/575, URBROJ: 513-02-3003/3-19-3 od 13. ožujka 2019. (list 9 spisa) proizlazi da je tuženik pozvao vozača ZH ali i samog tužitelja na preuzimanje predmetne auto cisterne i samim time priznao da je tužitelj vlasnik sporne cisterne

7. Nakon provedenog postupka, sud je u presudom broj 42. P-417/2020-17 od dana 12. svibnja 2022., odbio tužbeni zahtjev tužitelja, time da je protiv te odluke tužitelj dana 24.05.2022 uložio žalbu na navedenu presudu.

8. Odlučujući po žalbi tužitelja, VTS RH donio je Rješenje, br. Pž-2477/2022-5 dana 30. listopada 2024. kojim je odlučio da se ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-417/2020-17 od 12. svibnja 2022. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da sud nije izveo utvrdio sporni činjenicu, vlasništva vozila, odnosno nije odlučnu činjenicu vlasništva vozila dokazivao i saslušanjem svjedoka LH (zakonski zastupnik tužitelja) i ĐH.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presliku potvrde o privremenom oduzimanju predmeta – robe (list 5 spisa), presliku presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: FPž-345/2018 od 29. kolovoza 2018. (list 6-8 spisa), presliku dopisa Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, KLASA: 415-01/18-02/575, UR BROJ: 513-02-3003/3-19-3 13. ožujka 2019. (list 9 spisa),

Zahtjev za mirnim rješenjem spora (list 21-23 spisa), presliku Odgovora Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, broj: N-DO-23/2019-10 od 07. siječnja 2020. (list 24-25 spisa), u presliku zapisnika o preuzimanju prometne dozvole i ključa vozila od 28. svibnja 2019. (list 71 spisa), presliku računa broj 010-120115 od 09. kolovoza 2012. (list 81 spisa), presliku zapisnika o primopredaji od 09. kolovoza 2012. (list 82 spisa), presliku izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 39/2012 od 09. kolovoza 2012. (list 83 spisa), presliku financijske kartice kupca (list 84-85 spisa), presliku dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, KLASA: 140-01/20-35/1516 od 08. listopada 2020. (list 149 spisa), presliku prometne dozvole (list 155-156 spisa), presliku očitovanja Porezne uprave, Područni ured Sisak, KLASA: 471-02/22-01/30, URBROJ: 513-07-03/22-05 od 18. veljače 2021. (list 187-188 spisa), kopiju zapisnika o glavnoj raspravi sastavljen dana 20. lipnja 2018. u Prekršajnom postupku protiv trgovačkog društva PETROL PROM d.o.o. i odgovorne osobe LH u kojem je LH dao izjavu o vlasništvu sporne autocisterne (list 189-193 spisa), kopiju fotodokumentacije od dana 1. ožujka 2022. (list 194-200 spisa), kopiju izvješća o kriminalističkoj tehničkoj pretrazi mjesta događaja sačinjen po Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Policijska postaja Samobor (list 201-202 spisa), time da je tijekom ponovnog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐH, vozača cisterne dana 9. rujna 2025. (list 254-255 spisa), saslušanje RH, bivšeg zakonskog zastupnika tužitelja dana 22. siječnja 2026. (list 265-267 spisa), kao i svjedoka HH (list 263-264 spisa).

10. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda vezano za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, sud je u daljnjem postupku izveo dokaz saslušanjem vozača BH (list 254-256 spisa), svjedoka CH, bivšeg zakonskog zastupnika tužitelja (list 265-277 sipsa), kao i svjedoka HH, na okolnost visine štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastupila, obzirom da je on izradio Nalaz i mišljenje u postupku osiguranja.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnove neodržavanja i stajanja vozila predmetne auto cisterne na otvorenom prostoru, oštećenja i otuđenja dijelova, s osnove troškova popravka predmetne auto cisterne, kao i troškove nastale u postupku osiguranja dokaza.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnove neodržavanja i stajanja vozila predmetne auto cisterne na otvorenom prostoru, oštećenja i otuđenja dijelova, s osnove troškova popravka predmetne auto cisterne, kao i troškove nastale u postupku osiguranja dokaza, odnosno kao prvo sporno pitanje koje je trebalo utvrditi tijekom postupka da li postoji aktivna legitimacija na strani tužitelja, obzirom da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je tužitelj vlasnik autocisterne, a tuženik je osporavao tu činjenicu.

13. Među strankam nije sprno postojanje dokumentacije vezano za vlasništvo autocisterne, odnosno račun broj 010-120115 od 9. kolovoza 2012. (list 81. spisa), preslika Zapisnika o primopredaji od 9. kolovoza 2012. (list 82. spisa), preslika izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 39/2012 od 9. kolovoza 2012. (list 83. spisa) i preslika financijske kartice kupca (list 84-85 spisa ) time da po mišljenju drugostupanjskogm suda ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a jer su to isprave izdane od strane tužitelja, a što sud u svakom slučaju prihvaća, time da svakako treba uzeti u obzir da je sam tužitelj dostavio navedenu dokumentaciju u prekšajnom postupku, tvrdeći da su te isprave istinite, pisanim putem u svojim podnescima I usmenim putem tijekom usmenog iskaza, time da je svojim potpisom na svojim podnescima I Zapisniku potvrđivao da su ti navodi točni, te su kao dokazi navedeni u odlukama koje su donesene u prekrđajnom postupku kao I u postupku koji se vodio na Upravnom sudu u Zagrebu.

14. Tijekom dokaznog postupka tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističući kako je tužitelj u prekršajnom, kao i upravnom postupku koji se vodio glede predmetne auto cisterne tvrdio da nije njen vlasnik, već da je od 09. kolovoza 2012. vlasnik vozila društvo B MILUS d.o.o., a o čemu postoji i pisana dokumentacija, odnosno izjava o prijeboju, račun, Zapisnik o primopredaji i financijska kartica kupca, iz zbog navedene procesne zapreke predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.

15. Uvidom u Zapisnik od dana 28. kolovoza 2014. (list 121-126 spisa) sud je utvrdio da je je zakonski zastupnik trgovačkog društva LH naveo da navedena cisterna [registarska oznaka] od dana 09 kolovoza 2012. više nije vlasništvu Petrol-Prom d.o.o., predao račun broj račun br 010-120115 od 09. kolovoza 2012. kao dokaz o prodaji vozna tvrtki B Milus’ d,.o.o. iz Zagreba , te je potpisao Zapisnik kao potvrdu da je to izjavio I da je sadržaj Zapisnika točan, slijedom čega sud smatra da se ne radi samo o privatnoj ispravi, već dokazu koji je izveden tijekom upravnog postupka, potvrđen potpisom osobe koja je usmeno iskazivala tijekom sastavljanja isprave tijekom postupka nadzora prijevoza trošarniskih proizvoda.

16. Uvidom u Žalbu na Porezno rješenje od dana 04. siječnja 2016. sud je utvrdio da je LH kao zakonski zastupnik trgovačkog društva PETROL PROM naveo Izričito tvrdimo i ponovno ističemo da u vrijeme počinjenja prekršaja gospodin ZH nije bio zaposlenik Društva, niti je predmetno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo u vlasništvu Društva što je razvidno iz dokumentacije u izvorniku koju smo Vam pravovremeno dostavili Iz dokumentacije…,kao i da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme počinjenja prekršaja bilo u vlasništvu poduzeća ,.B Milus“ d.o.o. je vozilo dana 09. kolovoza 2012. preuzela odgovorna osoba poduzeća B Milus' d.o.o. je račun 010-120115 uredno plaćen, te priložio dokaze i to fc račun 010-120115 od 09.08.2012 godine fc Zapisnik o pnmopredaji fc kompenzacija broj 39/20, time da su te pisane isprave priložene u ovom postupku, račun 010-120115 od 09.08.2012 godine (list 81 spisa) kopija Zapisnik o primopredaji (list 82 spisa) kopija Izjava o prijeboju (kompenzaciji) broj 39/20, time da su te pisane isprave priložene u ovom postupku, kao I Financijska kartica kupca od dana 27.03.2015., iz koje je vidljivo da tužitelj ima navedeni račun u svojoj evidenciji (list 84 spisa).

17. Iz obrazloženja Rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak od dana 31. siječnja 2017. proizlazi da je u rješenju „jasno navodi da je prijevoznik tvrtka Petrol Prom d.o.o te da se u konačnici u dokumentaciji o vlasniku vozila i prometnim ispravama izdanim od strane MUP-a RH i dalje navodi tvrtka Petrol Prom d.o.o. kao vlasnik vozila na dan nadzora”, da “u svojim žalbama žalitelji ističu da predmetno vozilo nije u trenutku nadzora bilo u vlasništvu tvrtke Petrol Prom d.o.o. iz Siska već da je isto prodano tvrtci B Milus d o o iz Zagreba o čemu je u postupku dostavio dokumentaciju”

18. Iz obrazloženja Rješenja o prekršaju od dana 02. srpnja 2018. (list 59-65 spisa) proizilazi da je LH u svom iskazu naveo “u vrijeme počinjenja prekršaja predmetno vozilo nije bilo u vlasništvu društva PETROL PROM d.o.o.” kao i da u vrijeme počinjenja prekršaja nije izvršila prijenos vlasništva u Policijskoj Upravi.

19. Na navedenu okolnost, odnosno okolnost vlasništva cisterne izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZH, vozača cisterne koji je u svom iskazu naveo da se sjeća da je cisterna bila u vlasništvu tužitelja, da je u prometnoj dozvoli bio naveden tužitelj te da nema saznanja da li je tužietlj kome prodao cisternu.

20. Ovakav iskaz svjedoka osporila je zakonska zastupnica tuženika te navela da je isti nevjerodostojan, da nije u skladu s iskazom u prekršajnom postupku, te da se svjedok nekih okolnosti sjeća a nekih ne.

21. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka kao logičan i istinit, razloga što je u suprotinosti s dostavljenom dokumentnacijom u sporu, i apsolutno kontradiktoran iskazu koje je dao u prekršanjom postupku.

22. U prvom redu se ističe da je svjedok obavljao prijevoz za tužitelja slijedom čega je dohodovno vezan za tužitelja, te je njegov iskaz dan u prvom redu za potrebe ovog postupka, proizveden u pokuštaju da potvrdi neistinite navode tužitelja, u neuspjelom pokuštaju tužitelja da tužitelj dokaže da je bio vlasnik cisterne kao preduvjet odlučivanja o njegovom zahtjevu. Iako je bio propisno upozoren, svjedok je iskazivao suprotno dostavljenoj dokumentaciji u spis, a koju je tužitelj dostavljao u prekršajnom postupku kada se itekako odlučivalo o prekšajnoj odgovornosti svjedoka, te je u odnosu na ovu okolnost u prekršajnom postuku, odnosno iz navoda Rješenja o prekršaju od dana 02. srpnja 2018. (list 59-65 spisa) proizlazi da je u svom iskazu naveo .. (list 62 spisa) ”kao vozač vršio prijevoz naftnih derivate predmetnom cisternom SK-505EF koja je u vrijeme bila u vlasništvu B MILUS-a d.o.o.

23. Isto tako, na spornu okolnost je izveden dokaz saslušanjem svjedoka LH, time da je prije davanja iskaza propisno upozoren, a koji je u odnosu na spornu okolnost naveo, nakon što mu je prezentirana dokumentacija naveo da je račun br. 010120115 od 9. kolovoza 2012. (list 81 spisa), da je njegov potpis na računu, da je on bio odgovorna osoba, da je njegovi potpis na zapisniku o primopredaji (list 82 spisa), da je on potpisao izjava o kompenzaciji (list 83 spisa), kao i da je financijsku kartica kupca (list 84-85 spisa) izdalo njegovo knjigovodstvo, time da je u financijskoj kartici kupca naveden račun u iznosu od 159.000,00 kn, te je taj iznos plaćen kompenzacijom, te da nije došlo do fizičke primopredaje autocisterne niti promjene vlasništva te ponovno naveo da je vlasnik PETROL PROM d.o.o.

24. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, već suprotno, sud smatra da je dan u suprotnosti s dostavljenom dokumentacijom čiju vjerodostojnost je potvrdio sam svjedok u svom iskazu, s njegovim iskazima kako pisanim tako u usmenim, čiju vjerodostojnost je potvrdio svojim potpisom.

25. Iz iskaza od dana 20. lipnja 2018. proizlazi da je u svom iskazu naveo da u vrijeme počinjenje prekršaja predmetno vozilo nije bilo u vlasništvu društva PETROL PROM d.o.o. da je izvršena primopredaja da je izvršena primopredaja tvrtki B MILUS d.o.o. temeljem računa I primopredajnog zapisnika koji se nalaze u spisu predmeta, te da navedena tvrtka nije izvršila prijenos vlasništva u policijskoj upravi.

26. Iz dostavljenih pisanih dokaza u spisu proilazi da je sam svjedok, tada kao zastupnik trgovačkog društva, odnosno odgovorna osoba predao pisanu dokumentaciju dokumetnaciju tijekom prekršajnog postupka, zbog čega sud smatra da su mu podatci iz privatnih isprava bili apsolitno poznati u trenutku kada je davao iskaz na ovom sudu, te je iskazivao suprotno svom iskazu u prekršajnom postupku, suprotno pisanim izjavama koje je svojim potpisom potvrdio kao istinite i točne, za potrebe ovog postupka u kojem pokušava naplatiti nešto za što nema pravo, odnosno što se ne temlji za zakonskim propisima na koje je ukazano tijekom prekršajnog postupka.

27. Sud nije prihvatio iskaze oba svjedoka kao istinite, nego naprotiv kao neistinite, dane u svrhu pokušaja naplate utuženog iznosa, iako su svjedoci upozoreni na moguće posljedice davanja lažnog iskaza pred sudom, te ih nije koristio pri donošenju odluke o utvrđenju postojanja sporne činjenice, odnosno vlasništva tužitelja nad autocisternom, odnosno postojanje aktivne lagitimacije tužitelja za pokretanje postupka.

28. Odredbom čl. 492.a ZPP-a određeno je da u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, slijedom čega je odluka u ovom postupku donesena u skladu s ispravama koje su stranke dostavile u spis, time da je tužitelj sačinio isprave koje je dostavio u upravnom postupku, i potvrdio istinitost sadržaja priloženih isprava.

29. Uvidom u presliku računa broj 010-120115 od 09. kolovoza 2012. (list 81 spisa), presliku Zapisnika o primopredaji od 09. kolovoza 2012. (list 82 spisa), presliku izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 39/2012 od 09. kolovoza 2012. (list 83 spisa), presliku financijske kartice kupca (list 84-85 spisa) sud je utvrdio da je dana 09. kolovoza 2012. izdan račun od strane tužitelja kojim je predmetna auto cisterna prodana B.MILUS d.o.o., da je način prodaje bila kompenzacija kao i da je vidljivo iz financijske kartice kupca da je navedeni račun plaćen.

30. Zakon o računovodstvu (''Narodne novine'' broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) u članku 8. stavku 1. propisuje da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige, time da je odgovornost zakonskog zastupnika trgovačkog društva za točnost unošenja podataka u poslovne knjige trgovačkog društva.

31. Uvidom u očitovanja Porezne uprave, Područni ured Sisak, KLASA: 471-02/22- 01/30, URBROJ: 513-07-03/22-05 od 18. veljače 2021. (list 187-188 spisa) sud je utvrdio kako je račun tužitelja-poreznog obveznika, broj 010-120115 od 09. kolovoza 2012., formalno ispravan i proknjižen u Knjizi izdanih (izlaznih) računa – financijska kartica za razdoblje od 01. kolovoza 2012. do 31. kolovoza 2012. pod rednim brojem 605 i obračunata obveza PDV-a po računu u iznosu od 31.800,00 kn, kao i da je navedena porezna obveza plaćena. Uvidom u presliku Zapisnika o primopredaji od 09. kolovoza 2012. (list 82 spisa) sud je utvrdio kako je isti ovjeren i potpisan od strane tužitelja i društva B.MILUS d.o.o. dana 09. kolovoza 2012. time da je tadašnji zakonski zastupnik tuženika sačinio navedenu dokumentaciju i dostavio je kao dokaz svojih tvrdnji o nevlasništvu nad autocisternom, time da u ovom postupku te dokaze dostavlja kao dokaz da je auto cisterna vlasništvo tužitelja, a što je neistinit, neogični i neprihvatljivi navodi tužiteljske strane

32. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio kako se predmetna auto cisterna u trenutku privremenog oduzimanja stvari nalazila u vlasništvu treće osobe, društva B.MILUS d.o.o. Naime, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi kako je dana 09. kolovoza 2012. tužitelj prodao kompenzacijom predmetno vozilo te je istog dana sastavljen Zapisnik o primopredaji vozila koji je potpisan i ovjeren od strane tužitelja i društva B.MILUS d.o.o.. Na taj način, a sukladno članku 116. stavku 1. Zakona o vlasništvu ispunjene su sve pretpostave za stjecanje vlasništva od strane društva B.MILUS d.o.o. Navodi tužitelja kako Zapisnik o primopredaji stvari nije dokaz da je vozilo stvarno predano u posjed, te da se Zapisnik o primopredaji kao i ostala dokumentacija o pravnom poslu između tužitelja i društva B.MILUS d.o.o. ne smije koristiti u ovom predmetu, uzimajući u obzir da se radi o dokumentaciji koju je tužitelj koristio u prekršajnom postupku kako bi od sebe otklonio prekršajnu odgovornost, sud smatra neosnovanim.

33. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

34. Među strankama sporna je visina tužbenog zahtjeva, obzirom da je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno u ovom postupku tužitelj potražuje naknadu štete s osnove neodržavanja i stajanja vozila predmetne auto cisterne na otvorenom prostoru, oštećenja i otuđenja dijelova, s osnove troškova popravka predmetne auto cisterne, time da je prije pokretanja postupka proveden postupak osiguranja dokaza, a naknadno je po prijedlogu tužitelja izveden dokazk saslušanjem svjedoka HH, koji je sudjelovao u postupku osiguranja dokaza ( list 263-266 spisa ).

35. Iz Nalaza vještaka sačinjen u postupku osiguranja dokaza, broj R1-48/19, proizlazi da vještak smatra da je vrijednost teretnog vozila za prijevoz opasnih tvari u voznom i tehnički ispravnom stanju je u vrijeme oduzimanja 22. kolovoza 2012. iznosila oko 204.400,00 kn, da je zbog tehničke zastarjelosti protekom vremena do današnjeg dana, vrijednost kamiona u voznom i tehnički ispravnom stanju bi iznosila oko 81.800 kn, da opisani brojni nedostaci predmetnom teretnom vozilu umanjuju vrijednost za oko 75% njegove vrijednosti, pa isto na dan izrade Nalaza u zatečenom stanju vrijedi oko 20.500,00 kn, odnosno da je tolika vrijednost ostataka, odnosno da od dana oduzimanja do dana izrade Nalaza i mišljenja teretno vozilo je zbog neodržavanja i stajanja na otvorenom prostoru, oštećenja i otuđenja dijelova izgubio na vrijednosti oko 183.900 kn, odnosno u svom Mišljenju je naveo da je provedeno vještačenje pokazalo je slijedeće, odnosno na na teretom vozilu - cisterni za prijevoz opasnih tvari (ADR) Volvo FH 12.420 6x2, godina proizvodnje 1994., broj šasije [broj šasije], nastala je šteta zbog neodržavanja i stajanja na otvorenom prostoru, oštećenja i otuđenja dijelova, od dana oduzimanja 22. kolovoza 2012. do dana izrade Nalaza od 183.900 kn (204,000,00 kn vrijednost u vrijeme oduzimanja - 20.500,00 kn, odnosno da je tolika vrijednost ostataka, time da taj iznos ne sadrži nikakve troškove koje je vlasnik vozila imao u svezi predmetnog događaja.

36. U svom iskazu kao svjedok AH je naveo da je pri određivanju visine štete u svom Zaključku ( list 15 spisa ) uzeo u obzir da je na na cjelokupnom vozilu postojalo znatan broj nedostataka, vrijednost je određena od 25% vrijednosti kada takvih nedostataka na vozilu ne bi bilo, odnosno u vrijeme pregleda predmetnog vozila iznosila oko 20.500,00 kn, odnosno da da nije bilo tih nedostataka te da je na taj dan pregleda teretno vozilo bilo u voznom stanju i ispravno njegova vrijednost bi bila 81.800,00 kn kao I da se iznos od 183.900,00 kn odnosi na razliku između vrijednosti teretnog vozila u vrijeme oduzimanja koja je tada iznosila 204.400,00 kn, pa umanjeno za vrijednost ostataka vozila u vrijeme kada sam isto pregledao od 20.500,00 kn pa je ta razlika između 204.400,00 kn i 20.500,00 kn pad vrijednosti vozila odnosno nastala šteta zbog neodržavanja i stajanja na otvorenom prostoru u iznosu od 183.900,00 kn, time da u taj iznos nije uključio nikakve troškove koje je možebitne imao vlasnik u vezi predmetnog događaja budući da ta okolnost nije mogla niti biti utvrđivana u postupku u kojem je sudjejlovao, odnosno da se iznos od 183.900,00 kn odnosi na nastalu štetu zbog neodržavanja i stajanja vozila na otvorenom prostoru, oštećenja vozila i otuđenja dijelova s vozila, time da se ne pribrajaju se nikakvi iznosi osim troškovi koje je eventualno vlasnik vozila imao u svezi predmetnog štetnog događaja.

37. Sud je prihvatio navode Nalaza i mišljenja (list 11-15 spisa) iz postupka osiguranja dokaza koji se vodio pod brojem R1-48/19 pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, kao I iskaz vještaka iz tog postupka dipl. Ing. HH kao logičan I istinit, obzirom da je svjedok u usmenom iskazu obrazložio navode iz Nalaza i mišljenja koje je sačinjeno u postupku osiguranja dokaza.

38. U prvom redu sud smatra pogrešnim promišljanje tužitelja da iz dopisa Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, KLASA: 415-01/18-02/575, URBROJ: 513-02-3003/3-19-3 od 13. ožujka 2019. (list 9 spisa) proizlazi da je tuženik pozvao vozača ZH ali i samog tužitelja na preuzimanje predmetne auto cisterne i samim time priznao da je tužitelj vlasnik sporne cisterne, što nije točno, već je pozivanje uslijedilo iz razloga što je tužitelj bio posjednik auto cisterne u vrijeme oduzimanja, a što vrlo jasno proizlazi iz tijeka prekršajnogj postupka, samo što to tužitelj namjerno previđa, kao I ostale dokaze izvedene tijekom upravnog postupka, te pokušava dokazati sporne činjenice personalnim dokazima, kao da pisane isprave ne postoje, ako ni potpis bivšeg zakonskog zastupnika tužitelja, a kasije svjedoka na njima.

39. Uz odgovor na tužbu tužena strana je dostavila kopije odluka iz prekršajnog postupka, u kojima je detaljno obrazloženo zbog čega je postupanje djelatnika Carinske Uprave bilo u skladu s zakonskim odredbama, time da je tijekom postupka mjera oduzimanja predmeta provedena je sukladno zakonskim ovlastima u smislu čl. 18. stavak 1. točka 5. Zakona o carinskoj službi (''Narodne novine'', broj 83/09, 49/11 i 34/12) , čl. 82. stavak 1. Zakona o trošarinama (''Narodne novine'', broj 83/09), čl. 102. stavak 1. točka 4. Zakona o trošarinama (''Narodne novine'' br. 22/13, 32/13, 81/13, 100/15, 120/15, 115/16) i čl. 76.a Prekršajnog zakona ( Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), time da je prema odredbi čl. 18. st. 1. točka 5. Zakona o carinskoj službi, ovlašteni carinski službenici kada obavljaju nadzor nad primjenom zakona i drugih podzakonskih akata, obavljaju radnje carinske provjere, provjere posebnih poreza, sprječavaju i otkrivaju prekršaje i kaznena djela imaju ovlast i privremeno oduzeti predmete i isprave, a prema odredbi čl. 82. st. 1. Zakona o trošarinama, uz novčanu kaznu, može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja trošarinskih proizvoda, a prema odredbi čl. 76.a st. 1. Prekršajnog zakona, predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem oduzet će se ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, zbog čega su ovlašteni carinski službenici podnijeli su dana 22. ožujka 2015. Optužni prijedlog protiv B MILUS d.o.o. i odgovorne osobe GH i protiv tužitelja PETROL PROM d.o.o. i odgovorne osobe LH (sada svjedoka) i vozača ĐH ( također svjedoka ), odnosno ukratko, mjera oduzimanja predmeta, provedena sukladno zakonu, te je imala legitimni cilj u javnom interesu, a to je sprječavanje proizvodnje, prijevoza i prodaje plinskog goriva kao euro dizelskog goriva.

40. U svom odgovoru na tužbu tužena strane se pozvala na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (''Narodne novine'' broj 150/11), propisano je da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republike Hrvatska.

41. Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne i javne uprave propisana je odredbom članka 14. ZSDU-a koji glasi: „Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.“ Naime, prema ovoj odredbi, štetu koja određenoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.

42. Tako za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke: a) nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave, b) postojanje štete, te c) uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. U navedenim pretpostavkama nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. S druge strane, kod utvrđivanja uzročne veze između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete valja voditi računa da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice...

43. Međutim, da bi postojala odgovornost tuženika za štetu u smislu odredbe članka 14. ZSDU-a, potrebno je da se ispune sljedeće pretpostavke: postojanje subjekata odgovornosti za štetu, šteta, uzročno - posljedična veza između štete i štetne radnje i protupravnost koja se očituje kao nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave. Odgovornost Republike Hrvatske za nezakonit/nepravilan rad tijela državne uprave je objektivna odgovornost za štetu, a pritom se nepravilan rad definira kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, dok se nezakonit rad definira kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje postupanja u skladu sa zakonom, drugim propisom ili općim aktom. Pri tome šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada, time da je oduzimanje auto cisterne izvršeno je sukladno zakonskim ovlaštenjima, te u radu Carinske uprave nije bilo nikakvih nepravilnosti ni nezakonitosti, slijedom četga nema ni osnove za naknadu štete s osnove nezakonitog i/ili nepravilnog rada.

44. U odnosu na tvrdnju tužitelja da mu je nastala šteta na na predmetnoj auto cisterni koja je oduzeta od strane tuženika prilikom obavljanja carinskog nadzora, sud smatra da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete, odnosno pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu nezakonit i nepravilan rad, postojanje štete koja je zbog toga nastala, uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada i nastale štete, time da se pretpostavke moraju kumulativno ispuniti, time da sud smatra da u ovom postupku tužitelja strana nije učinila.

45. Nije dokazao da je tijekom postupka postojao nezakonit i nepravilan rad na strani tuženika, time da iz dostavljene dokumentacije proizlazi nezakonito postupanje tužitelja, a u ovom postupku neistinito iskazivanje svjedoka koji iskazuju suprnotno nego što su iskazivali u upravnom postupku, time da sud smatra da znaju što i kako su iskazivali u upravnom postupku, time da u ovom postupku iskazuju dijametralno suprotno svojim iskazima I priloženoj dokumentaciji koja je dostavljena u spis tijekom postupka.

46. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku („Narodne novine“, Narodne novine 138/2023 dalje: Tarifa), slijedom čega je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 29.09.2020. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 7. st.1.), trošak sastava podneska od 19. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8. st.1.) trošak pristupa na ročište 03. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 eur,(Tbr. 9. st.1.), trošak sastava podneska od 04. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 eur,(Tbr. 8. st.1.), trošak pristupa na ročište 13. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9. st.1.), trošak pristupa na ročište 14. siječnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9. st.1.), trošak pristupa na ročište 09. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9.st.1.), trošak pristupa na ročište 22. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9.st.1.), ukupno 8.000,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke

47. Odbija se tuženik sa zahtjevom za za trošak sastava podneska od 14. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 eur, obzirom da je tuženik u tom podnesku kojim tuženik obavještava sud da je zaprimio podnesak kojim tužitelj daje odgovor na tužbu i dostavlja dodatnu dokumentaciju u spis, time da sud smatra da je navode iz podneska mogao istaknuti u ogovoru na tužbu, I priložiti dokumentaciju koja je priložena uz podnesak, pa slijedom navedenog, prema članku 155. ZPP-a, ne predstavlja podnesak koji je bio potreban za vođenje parnice i glede kojeg bi se trošak trebao dosuditi, kako i sa zahtjevom za trošak sastava odgovora na žalbu od dana 03. lipnja 2022. obzirom da sud smatra da ovaj podnesak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika, obzirom da je drugostupanjski sud usvojio žalbu tuženika I predmet vratio na ponovni postupak 1.000,00 eur, ukupno 2.000,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

SUDAC:

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po ŽDO Sisak