REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj Pp-268/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, na prijedlog sudske savjetnice Karle Jurković, uz sudjelovanje Sonje Rešetine kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene 1. BS i okrivljenika 2. OS, zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po čl. 22. st. 5. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko neretvanske, Policijske postaje Metković, Klasa: 211-07/25-5/4933, Urbroj: 511-03-12-25-1 od 24. veljače 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane 22. siječnja 2026. u prisutnosti okrivljenika 1. i 2. i odsutnosti ovlaštenog tužitelja, 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ)

OKRIVLJENICI: 1. BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći B, rođena **.**.1987. u [adresa], s prebivalište u [adresa], državljanin RH, SSS, krojač, nezaposlena, udana, majka troje djece

2. OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin MS, rođen

23.7.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],

državljanin RH, SSS, kuhar, oženjen, otac troje djece,

vlasnik OPG-a s primanjima u iznosu od 1.000,00 eura

o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e

da bi u točno neutvrđenom vremenskom periodu odnosno negdje od mjeseca prosinca 2024. godine do dana 17.02.2025., u mjestu [adresa], općina Zažablje i obiteljskoj kući koja se nalazi u istom mjestu na kućnom broj 152 okrivljenici: BS pod 1. i OS pod 2., kao roditelji, uslijed lošeg roditeljskog odgoja počinili nasilje u obitelji na štetu svoje djece sinova svjedoka djeteta MS (2017) i djeteta TS (2018). Okrivljenici pod 1. i 2. kao roditelji počinili su nasilje u obitelji na način da su navedenom periodu uz upotrebu tjelesne snage povremeno tukli svoje dijete MS rukama po glavi, koljenima, stopalima i leđima. Često bi uz viku i galamu, kada bi djeca MS i TS bili nemirni uvredljivo psovali na djecu te bi ih tjelesno kažnjavali tako da bi ih udarali remenom (kaišem) po stopalima, koljenima i glavi. Okrivljenica pod 1. majka u jednom slučaju, nakon rođendana i nakon što je dijete ŽS (2021) pobacalo grickalice po podu, tražila je od djeteta MS da iste pokupi, a kada je on to odbio učiniti okrivljenica pod 1. nogama je izgazila grickalice nakon čega je remenom izudarala dijete svjedoka MS po stopalima. Također okrivljenica pod 1. je jedne subote u mjesecu veljači 2025. godine tjelesno kažnjavala sina dijete MS udarajući ga remenom po rukama i rukom po glavi. Okrivljenik pod 2. točno neutvrđenog dana i vremena uz upotrebu tjelesne snage izudarao rukama po stražnjici dijete MS, zbog toga što bi dijete svjedok MS pojelo njegove grickalice i štapiće. Kada je okrivljenik pod 2. kao otac saznao da se njegovo vidno uznemireno i uplašeno dijete sin svjedok MS potužio učiteljici i istoj prijavio opisano nasilje u obitelji, okrivljenik je u bijesu vikao i galamio na dijete MS udarajući rukama unutar svog osobnog automobila, psujući mu „boga“, a potom ga je uz upotrebu tjelesne snage istukao. Okrivljenici pod 1. i 2. kao roditelji opisanim nasiljem i svojim ponižavajućim postupanjem kod svoje djece MS (2017) i TS (2018), koja nisu zadobila vidljive tjelesne ozljede, izazvali su osjećaj vidljive poniženosti, uznemirenosti i povrede dostojanstva,

čime bi okrivljenici pod 1. i pod 2. počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 2. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu ZZNO), kažnjivog po članku 22. stavka 5. istog zakona.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković, podnijela je optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/4933, Urbroj: 511-03-12-25-1 od 24. veljače 2025., protiv okrivljenih BS i IS, zbog prekršaja opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljeni su na glavnoj raspravi, očitujući se o optužbi, izjavili kako se ne smatraju krivim za prekršaje koje im se stavlja na teret.

3. Okrivljena BS iznoseći svoju obranu je izjavila kako izričito pobija sve tvrdnje u optužbi da bi svoju djecu MS i TS tukla ili iskazivala prema njima bilo kakav oblik nasilja. Navodi kako su oboje mirna i normalna djeca. MS je tek krenuo u osnovnu školu i sada pohađa drugi razred, dok je TS predškolac. Navele je da je točno jedino to da od kada je MS krenuo u osnovnu školu da od njega se traži veću disciplinu u ispunjavanju školskih obveza. Tako od njega traži da uči i piše domaću zadaću, te da manje koristi mobitel. Naglasila je da nikakvo udaranje, vrijeđanje ili vika prema djeci nije bila primijenjena. Nije joj poznato koji bi bio razlog zbog čega je MS u školi ispričao da bi bilo drukčije. Navela je kako je jednog dana za vrijeme tjelesnog odgoja neke učenike udario zbog čega su ona i njezin suprug sa MS razgovarali da to ne smije činiti. To je bio samo odgojni razgovor, a nakon kojeg je MS u školi ispričao da su ga roditelji istukli. Također je navela da je primijetila, a da joj je i učiteljica u školi ukazala da MS ima bujnu maštu te tako često spominje vještice i moći koje on ima i uz pomoć kojih može dobiti i dobre ocjene u školi. Posebno je ukazala da kao zakonska zastupnica maloljetnog oštećenika MS smatra da bi za njega ispitivanje pred sucem istrage za potrebe ovog postupka predstavljalo veliko opterećenje, a sve imajući u vidu njegovu dob, kojem bi dodatno moglo našteti izlaganje takvom stresu te je navela da maloljetni oštećenik TS nakon prvog dolaska policije, ima probleme s probavom što su potvrdili i djelatnici vrtića kojeg pohađa iz kojeg razloga ga moraju voditi i na pregled kod gastroenterologa.

4. Okrivljeni OS iznoseći svoju obranu je naveo kako nije točno da su bilo on, bilo supruga BS ikada svoju djecu tukli ili primjenjivali prema njima bilo kakav vid nasilja. Izričito poriče sve navode u optužnom prijedlogu. Nije mu poznato koji bi bili razlozi zbog kojeg je njihovo dijete MS ispričao u školi da su ga roditelji tukli, odnosno tjelesno kažnjavali. Navodi kako je MS nedavno krenuo u školi, sada je u drugom razredu osnovne škole i od tada se od njega očekuje i veća disciplina u ispunjavanju školskih obaveza. Naveo je da su jednog dana početkom ove godine iz škole javili da je MS za vrijeme tjelesnog odgoja, tijekom igre, udario dva učenika sa šipkom. Povodom tog događaja okrivljenik je razgovarao sa MS. Navodi da je to bio odgojni razgovor, bez upotrebe bilo kakvih uvredljivih riječi, tjelesnog kažnjavanja. Međutim, dva do tri dana nakon toga MS je ispričao u školi da su ga roditelji tukli. Okrivljenik navodi slučaj u kojem je MS isto tako prijavio da ga je neka gospođa na ulici također verbalno napala, a na posljetku se ispostavilo da ga ista toga dana nije niti vidjela. Navodi kako je njihova obitelj sada pod nadzorom Zavoda za socijalni rad. Zaposlenica Zavoda jednom tjedno dolazi kod njih, te je dovoljno upućena u Srećkovo ponašanje i njihov odnos prema njemu te je tako ista primijetila, a što je i rekla okrivljeniku i njegovoj supruzi, kako MS zaista ima bujniju maštu te je sklon da neke stvari izmišlja i da pretjeruje. S tim u vezi okrivljenik je napomenuo kako je MS bio odgođen polazak u osnovnu školu za godinu dana upravo iz razloga jer je procijenjeno da još nije bio dovoljno zreo, jer ima bujnu maštu. Također je naveo da se slaže sa suprugom da bi ispitivanje maloljetnog MS i TS pred sucem istrage predstavljalo nepotrebno opterećenje i stres s mogućim kasnijim posljedicama.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao RS i BSF te je izvršio uvid i pročitao: iskaz svjedokinje HS od 20. veljače 2025., službenu zabilješku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Metković od 19.2.2025., službenu zabilješku PP Metković od 20.2.2025., potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije od 21. siječnja 2026.

6. Iz spisa je na temelju čl. 121. PZ-a izdvojena dokumentacija na kojoj se ne može zasnivati odluka o prekršaju i to dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Metković od 20.2.2025. u dijelu koji sadrži izjavu okrivljenice BS (list 7. spisa) i Izvješće stručne službe škole (list 10-12. spisa) koji sadrži izjavu oštećenika MS.

7. Svjedokinja RS u svom iskazu je navela da je u OŠ Kula Norinska i Otrić Seoci zaposlena preko 35 godina kao pedagoginja, dok je vanjska suradnica Centra za socijalnu skrb odnosno Zavoda za socijalni rad preko 25 godina. Do sada je imala 30 – tak mjera obavljajući nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi. U obitelji supružnika BS i OS nadzor obavlja od 10. ožujka 2025., a predmet istog je usklađivanje odgojnih zahtjeva i primjerena skrb o djeci. Nadzor obavlja na način da jednom tjedno dolazi u dom obitelji gdje se zadržava otprilike sat vremena, ili duže prema potrebi. Povod njezina angažiranja od strane Zavoda za socijalni rad bila je prijava OŠ Stjepana Radića, Podružnica Bijeli Vir, o navodnom nasilju u obitelji od strane roditelja ovdje okrivljenika prema djeci. Naime, svjedokinji nije poznato koji je točno događaj prethodio njezinu angažiranju, niti ona kao osoba koja obavlja nadzor to mora znati. Koliko joj je poznato dijete MS je jednoj od učiteljica u spomenutoj osnovnoj školi pričao o fizičkom nasilju od strane majke prema njemu. Svjedokinja navodi, a na temelju onoga što je ona neposredno vidjela obavljajući nadzor u obitelji OS da majka BS uredno skrbi o djeci što znači da kuha, održava higijenu, brine se za školske obveze. Nadalje uvidjela je da je odnos između roditelja dobar, s tim da je majka više sa djecom, budući da je otac OS gotovo cijeli dan angažiran na radu na njihovu poljoprivrednom imanju, dok majka te poslove obavlja češće vikendom. Za vrijeme boravka u domu obitelji svjedokinja određeno vrijeme provodi i sa djecom, kao i u razgovoru sa majkom. Najmlađe dijete ŽS ima 5 godina te je krenuo ove godine u vrtić, inače je dosta živo i razigrano dijete. TS je navršio 7 godina, ali mu je ove godine odgođen polazak u prvi razred OŠ zbog nezrelosti, a svjedokinja ga opisuje kao dobro, mirno dijete. MS je najstarije dijete, ove godine je navršio 8 godina i pohađa drugi razred OŠ, svjedokinja s njim povremeno radi na školskim predmetima, te je njezin dojam da MS gradivo uredno svladava, ali uz poteškoće koje ima u jezičnom području. Naime, MS je imao treći krajnik koji je upravo jučer operirao, a koji je bio uzrok njegovom lošem sluhu, kao i lošoj artikulaciji glasova zbog čega već drugu školsku godinu odlazi u logopeda. Svjedokinja navodi da joj MS postavlja mnoga pitanja koja su nekad i nevezana uz kontekst razgovora, te ponekad govori o nečemu o nekim imaginarnim stvarima koje je vidio na televiziji, filmovima, mobitelu. Ponekad ove imaginarne stvari MS ne zna dovesti u vezu sa stvarnošću. Svjedokinja ima dojam da MS neke stvari izmišlja, odnosno da sitnim lažima nastoji manipulirati majku. Naime, zna reći majci da je dobio ocjenu tri, a majka potom uvidom u dnevnik sazna da ocijene uopće nema ili da je ocjena niža. Isto tako zna reći mami da će reći učiteljici da ga je tukla ako nešto ne dobije od nje ili mora puno pisati i učiti. Svjedokinja je dojma i da je majka previše zahtjevna u pogledu izvršavanja školskih obveza, ali nije stroga, niti MS tjera na učenje. Međutim, očekuje da dijete dosta vremena posveti učenju, više nego što svjedokinja smatra da je nužno. Nadalje, svjedokinja navodi kako joj je poznato da je mišljenje školske liječnice koja je s tim upoznala i roditelje da bi MS trebao ići kod dječjeg psihijatra. Na poseban upit svjedokinja je navela da je školska liječnica AS, dr. med. iz Doma zdravlja. Nadalje, je navela da kada se upućuje prijava Zavodu za socijalni rad od strane OŠ, kao što je to i ovdje bio slučaj, prijava se upućuje po stručnoj službi škole koju mogu činiti pedagog, psiholog, socijalni pedagog, a koji prijavu sastavljaju na temelju razgovora s učiteljem, djetetom i roditeljem. U OŠ Stjepana Radića psiholog je BSF, a pedagog ĆS, te socijalni pedagog GS. Nadalje, na poseban upit svjedokinja je navela kako joj se u razdoblju bavljenja nadzora nijedno dijete nije požalilo na majku ili oca, odnosno da bi ih oni kažnjavali ili primijenili bilo kakvo nasilje, isto tako niti MS svjedokinji nikada nije govorio o tome da bi ga bilo majka, bilo otac tukli, pa čak niti o tome što je govorio u školi.

8. Svjedokinja BSF, psihologinja u OŠ Stjepana Radića u [adresa], u svom iskazu je navela da je 18.2.2025. razgovarala sa MS u kojem razgovoru joj je rekao kako otac tuče majku, njega i mlađeg brata te da ga je otac vikao zbog toga što je rekao učiteljici. Također je rekao kako ga je strah tate, jer ponekad njega i mlađeg brata udara s remenom po stopalima koljenima i glavi te da ga je nakon što je otac saznao da je učenik prijavio obiteljsko nasilje učiteljici lupao rukom u autu i vikao na njega zašto je to govorio. Svjedokinja je pojasnila da je sa djetetom, nakon što je nasilje prijavio učiteljici, obavljen jedan razgovor i nakon toga je sukladno protokolu o istom obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad. Također je navela da je nedavno razgovarala s pedagoginjom CS koja obavlja nadzor u obitelji OS te je ista izvijestila da je situacija u obitelji sada uredna te su njih dvije dogovarale i zdravstvene preglede MS u svrhu određivanja primjerenog oblika školovanja. Ukazuje da prethodno nije bilo nikakvih problema sa MS, osim što mu je odgođen upis u I. razred zbog jezične grafo-motoričke nezrelosti.

9. Svjedokinja HS, baka oštećenika, u svom iskazu od 20. veljače 2025. je navela kako njezin sin OS i nevjesta BS ne tuku svoju djecu, odnosno ona to nije vidjela, a dosta vremena provodi van kuće na ranču gdje radi. Navela je da su djeca malo živahna i razmažena i njoj privržena i nije vidjela da ih itko maltretira. Također je navela da nije vidjela da njezin sin tuče svoju ženu, niti bi ona to dopustila.

10. Na temelju provedenog postupka, cijeneći izvedene dokaze i obranu okrivljenika po slobodnoj ocjeni sud smatra da nema dokaza da bi okrivljena BS i okrivljenik OS počinili djelo na način kako je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

11. Optužnim aktom Policijske postaje Metković, Klasa: 211-07/25-5/4933, Urbroj: 511-03-12-25-1 od 24. veljače 2025. okrivljenicima se stavlja na teret da su "u točno neutvrđenom vremenskom periodu odnosno negdje od mjeseca prosinca 2024. godine do dana 17.02.2025., u mjestu [adresa], općina Zažablje i obiteljskoj kući koja se nalazi u istom mjestu na kućnom broj 152 okrivljenici: BS pod 1. i OS pod 2., kao roditelji, uslijed lošeg roditeljskog odgoja počinili nasilje u obitelji na štetu svoje djece sinova svjedoka djeteta MS (2017) i djeteta TS (2018). Okrivljenici pod 1. i 2. kao roditelji počinili su nasilje u obitelji na način da su navedenom periodu uz upotrebu tjelesne snage povremeno tukli svoje dijete MS rukama po glavi, koljenima, stopalima i leđima. Često bi uz viku i galamu, kada bi djeca MS i TS bili nemirni uvredljivo psovali na djecu te bi ih tjelesno kažnjavali tako da bi ih udarali remenom (kaišem) po stopalima, koljenima i glavi. Okrivljenica pod 1. majka u jednom slučaju, nakon rođendana i nakon što je dijete ŽS (2021) pobacalo grickalice po podu, tražila je od djeteta MS da iste pokupi, a kada je on to odbio učiniti okrivljenica pod 1. nogama je izgazila grickalice nakon čega je remenom izudarala dijete svjedoka MS po stopalima. Također okrivljenica pod 1. je jedne subote u mjesecu veljači 2025. godine tjelesno kažnjavala sina dijete MS udarajući ga remenom po rukama i rukom po glavi. Okrivljenik pod 2. točno neutvrđenog dana i vremena uz upotrebu tjelesne snage izudarao rukama po stražnjici dijete MS, zbog toga što bi dijete svjedok MS pojelo njegove grickalice i štapiće. Kada je okrivljenik pod 2. kao otac saznao da se njegovo vidno uznemireno i uplašeno dijete sin svjedok MS potužio učiteljici i istoj prijavio opisano nasilje u obitelji, okrivljenik je u bijesu vikao i galamio na dijete MS udarajući rukama unutar svog osobnog automobila, psujući mu „boga“, a potom ga je uz upotrebu tjelesne snage istukao. Okrivljenici pod 1. i 2. kao roditelji opisanim nasiljem i svojim ponižavajućim postupanjem kod svoje djece MS (2017) i TS (2018), koja nisu zadobila vidljive tjelesne ozljede, izazvali su osjećaj vidljive poniženosti, uznemirenosti i povrede dostojanstva, čime su okrivljenici pod 1. i pod 2. počinili prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka 2. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu ZZNO), kažnjivog po članku 22. stavka 5. istog zakona."

12. Sukladno članku 10. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

13. U dokaznom postupku sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao pouzdano utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnom prijedlogu. Naime, Sud je posebno važnim cijenio iskaz RS jer je ista, kao dugogodišnja djelatnica odgojno-obrazovnog sustava i vanjska suradnica nadležnog tijela socijalne skrbi, neposredno i kontinuirano vršila nadzor u obitelji okrivljenih te je imala najbolji uvid u stvarno stanje u obitelji. Upravo je ona, temeljem osobnih opažanja tijekom redovitih tjednih dolazaka u dom obitelji, utvrdila stvarne odnose među članovima obitelji i način skrbi o djeci. Iz njezina iskaza proizlazi da okrivljena uredno skrbi o djeci, vodi brigu o higijeni, prehrani i školskim obvezama, dok je odnos između roditelja ocijenjen dobrim. Tijekom nadzora svjedokinja provodi vrijeme i u neposrednom razgovoru s djecom, pri čemu nijedno dijete, pa tako ni MS ni TS, nikada nisu naveli da bi ih roditelji kažnjavali ili primjenjivali bilo kakvo nasilje. Posebno je istaknula da joj MS nikada nije govorio da bi ga majka ili otac tukli, pa čak ni u kontekstu navoda koje je iznosio u školi.

14. U odnosu na TS, svjedokinja ga opisuje kao dobro i mirno dijete te u svom radu i boravku u obitelji nije uočila nikakve naznake nasilnog ponašanja roditelja prema njemu. U odnosu na MS, svjedokinja je naglasila određene specifičnosti njegova ponašanja. Navela je da dječak često postavlja pitanja nevezana uz kontekst te govori o imaginarnim sadržajima viđenima na televiziji ili drugim medijima, pri čemu ponekad ne razlikuje jasno stvarne događaje od zamišljenih. Izrazila je dojam da MS zna izmišljati pojedine situacije i sitnim neistinama pokušava manipulirati majkom, primjerice u vezi školskih ocjena, kao i da zna reći da će prijaviti majku učiteljici da ga je tukla ukoliko mu nešto ne bude po volji.

15. Svjedokinja tijekom višemjesečnog nadzora nije utvrdila postojanje fizičkog nasilja nad MS niti nad TS, dok je u odnosu na MS posebno istaknula njegovu bujnu maštu, sklonost izmišljanju i otežano razlučivanje pojedinih imaginarnih sadržaja od stvarnosti, što je Sud uzeo u obzir pri ocjeni vjerodostojnosti navoda o navodnom nasilju.

16. Iskaz svjedokinje RS je u bitnom dijelu potvrđen i iskazom svjedokinje školske psihologinje BSF koja je navela da prethodno nije bilo nikakvih problema sa MS, kao i iskazom svjedokinje HS, bake oštećenika, koja s djecom provodi puno vremena i koja nikad nije primijetila da bi okrivljeni tukli ili maltretirali djecu.

17. Imajući u vidu suglasne i međusobno podudarne iskaze svjedokinja Sud zaključuje da iz njihovih opažanja ne proizlazi postojanje bilo kakvog ponašanja okrivljenika koje bi upućivalo na počinjenje prekršaja nasilja u obitelji na štetu maloljetnih MS i TS, na način i u vrijeme kako je to opisano u optužnom aktu. Iz iskaza svjedokinje RS nakon višemjesečnog neposrednog i kontinuiranog nadzora u obitelji proizlazi da nije uočila nikakve okolnosti koje bi upućivale na fizičko ili drugo nasilno postupanje prema djeci, niti su djeca takvo postupanje prijavljivala svjedokinji. Dodatno, ista kao stručna osobe nije zamijetila obrasce ponašanja roditelja koji bi ukazivali na postojanje nasilja, već su obiteljske prilike ocijenjene urednima, što je potvrdila i svjedokinja HS. Stoga Sud nalazi da izvedeni dokazi ne pružaju dostatan i pouzdan temelj za zaključak da su okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

18. U situaciji kada okrivljeni poriču počinjenje predmetnog prekršaja, kada nije bilo očevidaca predmetnih događaja, niti ima materijalnih dokaza u vidu materijalnih ozljeda, a prema optužnom aktu oštećenici su maloljetna djeca, MS u dobi od 8 godina i TS u dobi od 7 godina, jedini dokaz koji bi možda rasvijetlio predmetnu optužbu je ispitivanje djece koje u smislu čl. 292. st. 1. Zakona o kaznenom postupku provodi sudac istrage bez prisutnosti suca i stranaka u prostoriji gdje se dijete nalazi, putem audio-video uređaja kojima rukuje stručni pomoćnik s tim što se ispitivanje provodi uz pomoć psihologa, pedagoga, ili druge stručne osobe, a osim kada to nije protivno interesima postupka ili djeteta ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik pri čemu stranke mogu postavljati pitanja svjedoku djetetu prema odobrenju suca putem stručne osobe. Međutim, oba roditelja su se na raspravi izjasnila protiv provođenja takvog dokaza smatrajući da bi isto s obzirom na njihovu dob predstavljalo nepotrebno opterećenje i stres, ali ako sud bude smatrao to nužnim za utvrđivanje potpunog činjeničnog stanja da su oni spremni postupiti po eventualnoj odluci suda. Pri tome posebno valja naglasiti da je okrivljena majka oštećenika u svom iskazu navela da maloljetni TS nakon prvog dolaska policije zbog predmetnog optužnog akta ima problema s probavom, što su potvrdili i djelatnici vrtića kojeg pohađa, iz kojeg razloga ga moraju voditi kod gastroenterologa.

Imajući u vidu izjave oba roditelja, Sud je posebno cijenio sljedeće okolnosti konkretnog slučaja. Stručno pedagoško mišljenje svjedokinje RS, koja je tijekom stručnog nadzora obitelji primijetila da oštećenik MS zna izmišljati pojedine situacije te sitnim neistinama pokušava manipulirati majkom, pa tako i da zna reći da će prijaviti majku učiteljici da ga je tukla ukoliko mu nešto ne bude po volji. Sud je također cijenio izjavu bake oštećenika, koja je izričito navela da nije primijetila da bi okrivljenici tukli ili maltretirali djecu. Uz to je uzeo u obzir emocionalnu osjetljivost oštećenika, kao i već manifestirane zdravstvene poteškoće maloljetnog TS povezane sa stresom. Polazeći od navedenog, Sud je ocijenio da provođenje ispitivanja maloljetne djece u svojstvu svjedoka, odnosno potencijalna dokazna snaga njihova iskaza, nije takva da bi opravdala rizik dodatnog stresa i mogućeg pogoršanja njihova zdravstvenog stanja, osobito kod maloljetnog TS, a isto nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja, stoga je odlučio ne provoditi taj dokaz.

19. Slijedom navedenog, sud smatra kako nije dokazano da su se u ponašanju okrivljenih stekla bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, te je donio presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe sukladno odredbi čl. 182. st. 1. toč. 3. PZ-a.

20. S obzirom na činjenicu da su okrivljenici oslobođeni optužbe, na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i točka 7. iz PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Metković, 26. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Sonja Rešetina, v.r.

Jelena Ćelić, v.r.

Sudska savjetnica:

Karla Jurković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude koja se u 2 (dva) primjerka podnosi putem ovog suda.

DNA:

1. Okrivljena: BS, [adresa]

2. Okrivljenik: OS, [adresa]

3. Tužitelj: Policijska postaja Metković