REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

Poslovni broj: K-364/2016-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Jasenki Pavlović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Markušić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika pod 1. ŠŠ i okrivljenice pod 2. PŠ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – djela opisanog u čl. 236. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne ovine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 nakon održane javne rasprave, u nazočnosti zamjenika ODO-a u Splitu, Ivana Šustića, branitelja okrivljenika pod 1. Željka Ostoje, odvjetnika u Splitu, okrivljenice pod 2. PŠ i branitelja okrivljenice pod 2. Darka Varnice, odvjetnika u Kaštel KIambelovcu, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK pod 1. ŠŠ, [osobni identifikacijski broj], sin Š i P, rođene L, rođen **.**.1978. u [adresa], sa prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, varioc, sa završenom srednjom stručnom  spremom,  neoženjen,  otac jednog  maloljetnog  djeteta,  pismenog, zaposlen u Lamur d.o.o., s mjesečnim primanjima  od  663,61  eura,  lošeg imovnog stanja, osuđivan,

OKRIVLJENICA pod 2. PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena ŠŠ, kćer Š i P, rođene L, rođena **.**.1973.  u [adresa],  sa  prebivalištem  na  adresi [adresa], državljanka  Republike  Hrvatske, kozmetičarka sa završenom osnovnom školom,  razvedena,  majka  jednog maloljetnog i jednog punoljetnog djeteta, lošeg imovnog stanja, neosuđivana,

k r i v i  s u

I. što su u listopadu 2011. u Kaštel Novom zajednički i dogovorno, u nakani da se bez pravnog osnova znatno materijalno okoriste LŠ neistinito predočili da će mu pomoći oko ishođenja kredita u iznosu od 1.000,00 eura, unaprijed odlučivši da tako ne postupe pa kada im je LŠ povjerovao, prvookrivljeni ŠŠ se s njim i njegovom majkom ČŠ **.**.2011. odvezao u Zagreb, gdje ih je dočekala drugookrivljena PŠ koja je LŠ odvela u poslovnicu Zagrebačke banke d.d. u Zaprešiću pa kada je drugookrivljena PŠ uvjerila LŠ da potpiše ugovor o kreditu u iznosu od 29.339,23 eura neistinito mu predočivši kako je s djelatnicom Zagrebačke banke d.d. dogovorila kako će on biti obvezan Zagrebačkoj banci d.d. vratiti samo iznos od 1.000,00 eura, dok će se oni pobrinuti za ostatak iznosa kredita, LŠ je potpisao ugovor o kreditu u iznosu od 29.339,23 eura, a kada su izašli iz poslovnice Zagrebačke banke d.d., drugookrivljena PŠ mu je iz kuverte koju joj je dala djelatnica Zagrebačke banke d.d. predala iznos od 1.000,00 eura, dok je ostatak zadržala za sebe i prvookrivljenog ŠŠ, zbog čega se LŠ na osnovu kredita Zagrebačke banke d.d. u punom iznosu odbija dio od njegove plaće, oštetivši ga time za iznos od 28.339,23 eura.

dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

čime su počinili po jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevare – djelo opisano u čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

II. Okrivljenik pod 1. ŠŠ se na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine

nakon čega mu se na temelju čl. 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II.I. Okrivljenica pod 2. PŠ se na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine

nakon čega joj se na temelju čl. 56. KZ/11,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I- 448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-364/2016 od 23. ožujka 2016.

IV. Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP/08 okrivljenik pod 1. ŠŠ i okrivljenica pod 2. PŠ dužni su s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva solidarno naknaditi oštećenom LŠ iznos od 28.339,23 (dvadesetosamtristotri desetdeveteuraidvadesettricenta) EUR-a, dok se oštećeni LŠ za više zatraženo upućuje u parnicu.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i st. 3. ZKP/08 u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenik pod 1. ŠŠ i okrivljenica pod 2. PŠ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 200,00 (dvijesto) EUR-a, koji se odnosi na paušalnu svotu i koji odgovara duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, 16. ožujka 2016. podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-991/2014 od 15. ožujka 2016. protiv okrivljenika pod 1. ŠŠ i okrivljenice pod 2. PŠ, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – djelo opisanog u čl. 224. st. 1. u svezi st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, i 57/11- dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.

2. Presudom ovog suda poslovni broj K-364/2016 od 23. ožujka 2016. izdan je kazneni nalog kojim je su okrivljenik pod 1. i okrivljenica pod 2. proglašeni krivima za utuženo kazneno djelo i osuđeni na kaznu zatvora od po jednu godinu, te je na temelju čl. 67 KZ/97 prema istima primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko isti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

2.2. Protiv citiranog kaznenog naloga okrivljenici pod 1. i pod 2. su putem branitelja, u zakonskom roku, podnijeli prigovor protiv izdanog kaznenog naloga, pa je optužno vijeće Općinskog suda u Splitu odlučujući o osnovanosti optužnice rješenjem pod poslovnim brojem Kov-425/2016 od 10. listopada 2016. na temelju čl. 354. st. 1. ZKP/08 potvrdilo optužnicu ODO-a u Splitu broj K-DO-991/2014 od 15. ožujka 2016. podignutu protiv okrivljenika pod 1. i pod 2. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevare – djelo opisanog u čl. 224. st. 1. u svezi st. 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.

3. Okrivljenici su se očitovali kako se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret.

4. U svojoj obrani okrivljenik pod 1. ŠŠ je naveo kako je okrivljena pod 2. PŠ njegova sestra, a ČŠ da je majka djevojke Antonije s kojom je bio, u to vrijeme u vezi, te kako je LŠ sin od ČŠ. Jednom prilikom da ga je ČŠ pitala da joj posudi 1.000,00 eura i kako je znao da ona ima neke probleme s kamatarima i kako joj je rekao da nema i da zove PŠ jer da ona živi u [adresa] i da je imala novac, a da su se njih dvije poznavale od ranije, jer su svi iz istog mjesta. Naveo je kako ne zna što su one točno dogovarale, ali kako su mu rekle da će on odvesti LŠ i ČŠ do Zagreba renta-carom i kako će LŠ podignuti kredit, jer ČŠ ne može na svoje ime, te kako se sjeća da je bila riječ o 30.000,00 eura. On da ih je dovezao do Zagreba i da je sjeo popiti kavu s ČŠ, a njegova sestra PŠ da je došla po LŠ i odvela ga u banku i kako ih nije bilo dva sata. Kada su završili, da je on u [adresa] odvezao ČŠ i LŠ, a s obzirom na protek vremena da se ne može sjetiti jesu li nešto pričali o novcu i kako se ne sjeća je li mu LŠ rekao da je dobio nekakav novac. On da nije dobio nikakav novac, a benzin, sendvič, kavu i sok, da je platila ČŠ i kako on nikakvu naknadu nije dobio. ČŠ da mu je rekla da je LŠ podigao novac i da se on nalazi kod njega, a da joj je on rekao da sada vrati novac koji duguje kamatarima i da kupi taj poslovni prostor kojeg je željela. Po njegovom mišljenju da je novac bio za ČŠ, a ne za LŠ, jer je on tada bio mlad momak. Sestra PŠ da mu nije ništa pričala o ovom događaju, ali da su ona i ČŠ bile u stalnom kontaktu. Još je naveo kako je on PŠ zamjerio što je napravila LŠ, zajedno s ČŠ, i kako joj je rekao da je može biti sram što su ona i njegova majka napravili "malom", jer je on bio tada mlad momak, svega dvadesetak godina i bio je u potpunosti ispravan, pri tom da je mislio na činjenicu da je kredit bio na njegovo ime i da je on u konačnici vraćao taj novac, a ČŠ da je "pokupila" novac.

5. Okrivljenica PŠ u svojoj obrani je navela kako je ŠŠ njen brat, a da poznaje ČŠ, majku od LŠ, jer je njen brat bio u vezi s njenom kćeri. ŠŠ da joj je rekao da pomogne ČŠ jer da mora hitno vratiti novac da je stiskaju kamatari. Ona da je sačekala na [adresa] LŠ koji je tamo bio sa svojom majkom. Sjela ga je u auto i odvezla do poslovnice Zagrebačke banke u Zaprešiću. Oni da su već imali sve dogovoreno u toj poslovnici, a da ih je ona samo trebala odvesti do te poslovnice, što je i napravila. Iskrcala je LŠ i na tri minute ušla u banku. Nakon toga da je otišla na kavu i čekala ga gotovo dva sata. Što je on tamo radio da ona ne zna i da ne zna je li dobio novac na ruke ili na račun. Nikakvu kuvertu s novcem da nije vidjela. On da je imao samo jednu fasciklu, ali da nije vidjela novac, niti da ga je imala u ruci. Nakon par dana nazvala je ČŠ i rekla joj da su sve riješili i ukoliko je nazove njezin bivši suprug, Mijin otac, da mu kaže da niti ona niti LŠ nisu bili u Zagrebu. Navela je kako je ona poznavala osobu koja je imala kreditni ured i kako bi se toj osobi obratila ukoliko bi trebalo ubrzati kredit za LŠ, ali to nije bilo niti potrebno jer su LŠ i ČŠ sve riješili tako da je ona samo prevezla LŠ do poslovnice.

6. U dokaznom postupku sud je ispitao oštećenog svjedoka LŠ koji je u svom iskazu naveo kako je u vrijeme realizacije kredita imao nepunih 19 godina, te kako mu je majka ČŠ rekla da ode s ŠŠ u [adresa] i da će potpisati neke papire za kredit, a DŠ da je vidio jedan put prije putovanja u Zagreb i to kod majke u cvjećarni, a PŠ da je vidio prvi put. Majka mu je rekla da će ona biti s njim, jer da je ona riješila taj kredit. Nije vidio da li je PŠ imala neke papire uz sebe, ali da je stekao dojam da poznaje referenticu iz banke. U to vrijeme da je imao 5.000,00 ili 6.000,00 kuna prekršajnih kazni, koje je želio što prije podmiriti, ali da nije radio i kako mu je majka rekla da se novac podiže kako bi platili te kazne. Čim je potpisao kredit da mu je isplaćen novac i da ga je preuzela PŠ. Novac da je bio kod PŠ, a majka da mu je nakon par dana dala novac da plati kazne što je i učinio. Od ovog događaja da više ne priča s majkom.

7. Dalje je sud ispitao svjedokinju ČŠ koja je u svom iskazu navela kako ŠŠ poznaje dugi niz godina jer da je s njenom kćeri išao u školu, te kako je poznavao njihovu obiteljsku financijsku situaciju i kako je njenom sinu LŠ trebao novac jer je morao platiti prekršajne kazne. ŠŠ da im je ponudio kako će njegova prijateljica realizirati kredit, odnosno da je ona shvatila kako je to poticaj za mlade. On je iznajmio vozilo i odveo ih u Zagreb, te ih je uvjeravao kako će u Zagrebu brže doći do kredita i kako tamo radi njegova poznanica. U Zagrebu ih je dočekala PŠ koja se predstavila kao prijateljica ŠŠ i ona da je odvezla LŠ u banku, a ona je ostala na kavi s ŠŠ. U jednom trenutku da je nju zvao sin LŠ i rekao joj da na ugovoru piše 29.000,00 eura iako joj je ŠŠ govorio kako će srediti iznos od 1.000,00eura. Tada da je shvatila da nešto nije u redu i da je u pitanju neka prijevara, ali da se prepala za sigurnost svog sina pa da mu je rekla da potpiše ugovor. ŠŠ da joj je tada rekao da su dobro postupili i kako će PŠ u banci srediti da on vrati samo 1.000,00 eura. PŠ da se s njim vratila u [adresa] i da su je čitavim putem uvjeravali kako će Mijo banci vratiti samo iznos od 1.000,00 eura, a da su oni na sebe preuzeli ostatak kredita. Kada je LŠ dobio uplatnicu od banke da je zvala PŠ koja je uvjeravala kako je riječ o pogrešci. Otac LŠ da je u cijelosti podmirio kredit, a kako je njen sin na ruke dobio 1.000,00 EUR-a, dok je ostatak kredita zadržala PŠ. Kasnije da je u dva navrata u Splitu bila s okrivljenicom PŠ i kako je ona govorila kako će ona riješiti taj kredit i da ne može biti da samo on mora uplatiti cjelokupni iznos.

8. Svjedok KŠ, otac oštećenog LŠ u svom iskazu je naveo kako je živio odvojeno od LŠ i njegove majke ČŠ te kako je u svojoj pošti zaprimio dopis da je LŠ podigao kredit uz iznosu od 29.339,20 eura i kako mu je odmah nešto bilo sumnjivo, jer on u to vrijeme nije radio i nije mogao podignuti taj kredit. Tada da je otišao u policiju i u Zagrebačku banku i tamo da je vidio papir da je on zaposlen u nekoj zagrebačkoj firmi, a što nije istina, pa da ga je zvao, ali da LŠ nije htio pričati s njim. Razgovarao je s njegovom majkom ČŠ i koja mu je na telefon dala jednu žensku osobu za koju misli da se zove PŠ, koja mu je rekla kako je to kredit koji neće trebati vraćati na što da je poludio i da on po tome shvaća da je ČŠ, Mijina majka, također bila uključena u tu priču. Naveo je kako on ne zna je li ČŠ poznavala PŠ, ali kako misli da je poznavala DŠ iz [adresa], jer ga je i on poznavao. Nakon godinu dana da se pomirio sa svojim sinom, da mu se sin zaposlio i oženio, te dobio djecu, da je otvorio zaštićeni račun i ja da mu je on odlučio pomoći i zatvoriti to dugovanje koje je raslo i koje su preuzele različite agencije za naplatu potraživanja i u konačnici da je preko odvjetnika zatvorio to dugovanje u banci.

9. Svjedok OŠ u svom iskazu je naveo kako je u listopadu 2011. na poziv PŠ, koja je tada bila djevojka njegovog prijatelja, nju sačekao na [adresa] i odveo je do banke u Zaprešić, misli da je riječ o Zagrebačkoj banci, a ona da ga je to zamolila i rekla mu kako mora s LŠ "skočiti" do banke radi podizanja nekog kredita, kojeg on mora podignuti. Prošlo je dosta vremena od tog događaja i da se detalja ne sjeća. LŠ da nije do tada poznavao i kako misli da ga ni sada ne bi prepoznao. Čekao ih je ispred banke u automobilu, a oni su oboje izašli i nije ih bilo jedno 45 minuta. Zajedno su se vratili u automobil i on ih je odveo nazad na Vrbane.

10. Svjedokinja AŠ u svom iskazu je navela kako je 2011. radila u Zagrebačkoj banci u Zaprešiću kao osobni bankar i kako joj nije poznato tko su ŠŠ i PŠ, niti LŠ. Načelno da može reći kako se kredit nije isplaćivao na ruke nego da bi se isplatio na račun. Odnosno klijent je mogao podići iznos novca koji mu je bio odobren u bilo kojoj poslovnici s tog računa. Tada da je u poslovnici u Zaprešiću bilo zaposleno sigurno 10 osobnih bankara i mogao je izvršiti isplatu bilo tko od bankara. U trenutku kada osoba podiže novac od kredita uz osobu kojoj se isplaćuje novac može biti tu prisutna i druga osoba. U jednom danu se mogla izvršiti isplata kredita, odnosno iznos od 30.000,00 eura se može isplatiti unutar jednog dana, te nije trebala postojati narudžba novca u iznosu od 30.000,00 eura.

11. U daljnjem dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju Zagrebačke banke d.d., Odjela pravnih poslova i praćenja usklađenosti (list 51. – 74. spisa), podnesak Odvjetničkog društva Ljubičić&Vrdoljak od 7. ožujka 2016. (list 100. spisa), podnesak Zagrebačke banke d.d. od 11. prosinca 2020, broj: OBS-2020-011708-9024/MG (list 174. spisa)

12. Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga sud je čitao izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika pod 1. ŠŠ i okrivljenice pod 2. PŠ.

13. S obzirom na očitovanje okrivljenika kako se ne smatraju krivima za djelo za koje se terete te da su u svojim obranama negirali krivnju, tijekom postupka bilo je potrebno nedvojbeno utvrditi jesu li okrivljenici LŠ lažnim prikazivanjem činjenica doveli u zabludu i naveli ga da na štetu svoje imovine podigne kredit s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist.

14. Tijekom postupka nije bilo sporno kako je okrivljenik ŠŠ odvezao LŠ i njegovu majku u Zagreb gdje je njegova sestra okrivljena pod 2. PŠ odvela LŠ u banku radi podizanja kredita, te kako je kredit realiziran upravo na ime LŠ.

15. Okrivljenici su u svojim obranama negirali da bi oni lažno prikazivali činjenice LŠ i njegovoj majci i tako ih doveli u zabludu navodeći kako su oni zapravo njima pomogli jer je LŠ imao nepodmirene prekršajne kazne, a ČŠ da je bila u dugovima.

16. Sud nije prihvatio obrane okrivljenika kao logične i uvjerljive.

17. Naime, iz iskaza svjedoka oštećenog LŠ proizlazi kako je u vrijeme realizacije kredita imao nepunih 19 godina, te kako mu je majka ČŠ rekla da ode s ŠŠ u [adresa] i da će potpisati neke papire za kredit. PŠ da je vidio prvi put. Majka mu je rekla da će PŠ biti s njim, jer da je ona riješila taj kredit. Nije vidio da li je PŠ imala neke papire uz sebe, ali da je stekao dojam da poznaje referenticu iz banke. U to vrijeme da je imao 5.000,00 ili 6.000,00 kuna prekršajnih kazni, koje je želio što prije podmiriti, ali da nije radio i kako mu je majka rekla da se novac podiže kako bi platili te kazne. Čim je potpisao kredit da mu je isplaćen novac i da ga je preuzela PŠ.

17.1. Ovako dani iskaz svjedoka LŠ sud je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga jasnim logičnim i potpunim.

18. Iskaz svjedoka oštećenog LŠ sud je doveo u vezu s iskazom svjedokinje ČŠ koja je u svom iskazu navela kako joj je ŠŠ ponudio, poznajući njihovu financijsku situaciju, kako će njegova prijateljica realizirati kredit, odnosno da je ona shvatila kako je to nekakav poticaj za mlade. On je iznajmio vozilo i odveo ih u Zagreb, te ih je uvjeravao kako će u Zagrebu brže doći do kredita i kako tamo radi njegova poznanica. U Zagrebu ih je dočekala PŠ koja se predstavila kao prijateljica ŠŠ i ona da je odvezla LŠ u banku, a ona je ostala na kavi s ŠŠ. U jednom trenutku da je nju zvao sin LŠ i rekao joj da na ugovoru piše 29.000,00 eura, iako joj je ŠŠ govorio kako će srediti iznos od 1.000,00 eura. Tada da je shvatila da nešto nije u redu i da je u pitanju neka prijevara, ali da se prepala za sigurnost svog sina pa da mu je rekla da potpiše ugovor. ŠŠ da joj je tada rekao da su dobro postupili i kako će PŠ u banci srediti da on vrati samo 1.000,00 eura. PŠ da se s njim vratila u [adresa] i da su je čitavim putem uvjeravali kako će Mijo banci vratiti samo iznos od 1.000,00 eura, a da su oni na sebe preuzeli ostatak kredita. Kada je LŠ dobio uplatnicu od banke da je zvala PŠ koja je uvjeravala kako je riječ o pogrešci.

19. Ovako dani iskaz svjedokinje ČŠ u bitnome je sukladan s iskazom LŠ te ga je sud u cijelosti prihvatio kao uvjerljiv i logičan.

20. Na temelju njihovih iskaza sud je utvrdio kako su okrivljenici počinili kazneno djelo prevare na način da je okrivljenik pod 1. ŠŠ u dogovoru sa svojom sestrom okrivljenicom pod 2. PŠ automobilom odvezao LŠ i njegovu majku ČŠ u [adresa] uz obrazloženje kako njegova poznanica može brže i lakše tamo realizirati kredit i kada ih je dovezao u Zagreb predao je LŠ svojoj sestri koja se predstavila kao njegova poznanica i ona je LŠ odvezla u banku radi realizacije kredita dok je ŠŠ ostao u društvu njegove majke ČŠ koja je shvatila da je riječ o prevari kada je na mobitel nazvao sin LŠ i rekao kako treba potpisati kredit na iznos od 29.000,00 eura iako je bilo riječi kako će podignuti kredit od 1.000,00 eura, ali da je zbog straha za sigurnost svog sina njemu rekla da to potpiše.

21. To što je okrivljenica pod 2. PŠ navela kako je ona samo dopratila LŠ do banke, da ga je iskrcala i na tri minute ušla u banku, a nakon toga da je otišla na kavu i čekala ga gotovo dva sata i kako ne zna što je on tamo radio, u suprotnosti je s iskazom svjedoka OŠ koji je naveo kako ih je on prevezao u banku na molbu PŠ i kako ih je čekao u autu ispred banke 45 minuta, a kada su izašli da ih je odvezao na Vrbane. Stoga se obrana okrivljenice pod 2. PŠ dodatno ukazuje neistinitom.

22. Nadalje, iako je okrivljenica pod 2. PŠ u svojoj obrani navela kako njena pomoć oko realizacije kredita nije bila potrebna jer da su ČŠ i LŠ sve sami riješili, te da je ona samo prevezla LŠ do poslovnice, također je u suprotnosti s navodima okrivljenika pod 1. ŠŠ koji je u svojoj obrani naveo kako ga je ČŠ tražila da joj posudi 1.000,00 eura i kako joj je on rekao da zove PŠ jer da ona živi u [adresa] i da je imala novac, te kako su mu nakon njihovog razgovora one rekle da će on odvesti LŠ i ČŠ do Zagreba renta- carom i kako će LŠ podignuti kredit, jer ČŠ ne može na svoje ime, te kako se sjeća da je bila riječ o 30.000,00 eura, a iz čega proizlazi kako je Č realizirao kredit upravo uz pomoć okrivljene pod 2. PŠ i okrivljenika pod 1. ZŠ, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje ČŠ kada navodi kako joj je ŠŠ ponudio kako će njegova prijateljica realizirati kredit, da ih je on vozio iznajmljenim vozilo do Zagreba i uvjeravao kako će u Zagrebu brže doći do kredita i kako tamo radi njegova poznanica, te da ih je u Zagrebu dočekala PŠ koja se predstavila kao poznanica DŠ, koja je bila u banci uz LŠ dok se kredit realizirao, a za napomenuti je kako je riječ o iznosu do 30.000,00 eura koji se može realizirati u jednom danu, kako je to navela svjedokinja ĆŠ.

23. Okrivljenik pod 1. NŠ u svojoj obrani je naveo kako on svojim radnjama nije prevario oštećenog LŠ. Međutim, sud je utvrdio kako je uputio ČŠ, majku oštećenog LŠ, nakon što ga je ona pitala da joj posudi 1.000,00 eura, na PŠ, uvjeravao ČŠ i LŠ kako će u Zagrebu brže doći do kredita i kako tamo radi njegova poznanica, o čemu je svjedočila ČŠ, nakon čega ih je prevezao rent a car vozilom u [adresa], te LŠ predao PŠ dok je on za to vrijeme realizacije kredita sjedio s ČŠ a kad je sve bilo gotovo odvezao ih u [adresa] i putem govorio kako će LŠ vratiti samo 1.000,00 eura a on i PŠ ostatak, kako su to naveli svjedoci ČŠ i LŠ, a iz kojih radnji proizlazi kako je LŠ prikazivao lažne činjenice i doveo ga u zabludu da podigne kredit u iznosu od 29.000,00 eura, odnosno naveo ga da postupi na štetu svoje imovine, a u svoju korist.

24. Iako obrana okrivljenice pod 2. PŠ navodi kako je kredit podigla ČŠ i kako je njen sin LŠ na nagovor svoje maje pristao na podizanje takvog kredita, sud nije došao do takvog utvrđenja. Naime, iako je izvjesno da je ČŠ tražila način kako će doći do potrebnog novca i tako se obratila FŠ od kojeg je htjela posuditi novac, tada su okrivljenici dogovorili kako će lažno prikazati činjenice i dovesti LŠ u zabludu, a time i ČŠ. Činjenica da je ŠŠ ČŠ prikazao kako će mu njegova poznanica u Zagrebu srediti kredit, iako je riječ o njegovoj sestri PŠ, koja se po njihovom dolasku u Zagreb također predstavila kao poznanica ŠŠ, činjenica da je upravo on vozio ČŠ i LŠ do Zagreba, da je čekao do kraja realizacije kredita i vratio ih u Split, te im govorio kako će oni vratiti samo 1.000,00 eura, a on i PŠ ostatak, činjenica da je PŠ bila u banci za vrijeme realizacije kredita s LŠ, te da je podignut kredit u iznosu od 29.000,00 eura i da je LŠ na ruke dobio 1.000,00 eura, a da je LŠ morao Zagrebačkoj banci vratiti iznos od nešto više od 29.000,00 eura govori kako su okrivljenici s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist lažnim prikazivanje činjenica doveli oštećenog LŠ u zabludu i naveli ga da postupi na štetu svoje imovine, čime su oni pribavili znatnu imovinsku korist.

25. Okrivljenicima je stavljeno na teret kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. st. 1. u vezi st. 4. KZ/97 (za koje kazneno djelo je zapriječena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), pravni kontinuitet za navedeno kazneno djelo je u čl. 236. st. 2. KZ/11 (za koje kazneno djelo je zapriječena kazna zatvora od 1 do 8 godina.

25.1. Nadalje, odredba čl. 3. st. 3. KZ/11 propisuje ako se u slučajevima iz st. 2. izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi, primijenit će zakon koji je blaži, što je ovdje ovaj sud i učinio. Naime, sud je utvrdio da je u ovdje konkretnom slučaju blaži zakon KZ/11, bez obzira na zapriječenu kaznu kod kaznenog djela prijevare (maksimalnu predviđenu 8 godina), jer se ne može izreći teža kazna od one koja je bila predviđena zakonom u vrijeme počinjenja djela. To iz razloga što ocjenu o tome koji je kazneni zakon blaži treba dati u kontekstu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH kojim su definirane neodređene vrijednosti iz pojedinih odredbi KZ/11, pa je tako "znatna imovinska korist ili šteta" kao bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. KZ/11određene u iznosu od preko 60.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 eura ("Narodne novine" broj 114/22). Naime, za ostvarenje svih obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 potrebna je veća kriminalna količina u postupanju okrivljenika u usporedbi sa kaznenim djelom iz čl. 224. st. 4. KZ/97, koje je bilo ostvareno kada je pribavljena korist prelazila 30.000,00 kuna, a što treba ocijeniti kao kriterij za ocjenu koji Kazneni zakon je blaži.

26. Nakon prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju okrivljenika, a kako njihova ubrojivost tijekom postupka nije bila sporna, sud ih drži u cijelosti ubrojivim počiniteljima.

27. Utvrđujući potreban oblik krivnje, cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja i sve činjenice koje su tijekom rasprave utvrđene, a naprijed navedene, sud je utvrdio kako su okrivljenici postupajući na način opisan u izreci ove presude, postupali s izravnom namjerom, dakle da su bili svjesni svog učina i htjeli njegovo počinjenje.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako su okrivljenici počinili po jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevare – djelo opisano u čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

29. Nakon gore navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će prije svega biti primjerena osobama okrivljenika kako bi shvatili društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće klonili činjenja kaznenih djela, pri čemu je valjalo voditi računa i o tome da se primijenjenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja određena odredbom čl. 41. KZ/11.

30. Prilikom odluke o vrsti kaznenopravne sankcije sud je kao olakotnu okolnost na strani okrivljenice pod 2. PŠ cijenio njenu dosadašnju nekažnjavanost, dok otegotnih okolnosti nije našao, a kod okrivljenika pod 1. ŠŠ kao otegotnu okolnost je cijenio njegovu kažnjavanost u vremenu nakon počinjenja ovog kaznenog djela (povreda dužnosti uzdržavanja Kzd-75/2017, te krađa K-399/2016) iz čega proizlazi kako je okrivljenik pod 1. ŠŠ osoba sklona kriminalnom ponašanju, pa je ocjena suda da mu je potrebno odrediti dulji rok provjeravanja od onoga izrečenih ranijim presudama kako bi se ubuduće preveniralo njegovo kriminalno ponašanje.

31. Sud je okrivljenika pod 1. ŠŠ i okrivljenicu pod 2. PŠ na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osudio na kazne zatvora od po 1 godinu, nakon čega im je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora od 1 godine na koju su osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

32. Ocjena je suda da će ovako izrečena kazna u potpunosti postići svrhu kažnjavanja propisanu zakonom, ukazati na društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, te djelovati na okrivljenike da ubuduće ne čini ovakva ili druga kaznena djela, kao i na druge da razviju svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

33. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 sud je stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-364/2016 od 23. ožujka 2016.

34. Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP/08 okrivljenik pod 1. ŠŠ i okrivljenica pod 2. PŠ dužni su s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva solidarno naknaditi oštećenom LŠ iznos od 28.339,23 eura, dok se oštećeni LŠ za više zatraženo upućuje u parnicu.

34.1. Tijekom postupka nije bilo sporno kako je oštećeni LŠ od realiziranog kredita dobio 1.000,00 eura pa je sud utvrdio kako je riječ o šteti u visini od 28.339,23 eura, dok je za više zatraženo oštećenog uputio u parnicu.

35. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i st. 3. ZKP/08 u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenik pod 1. ŠŠ i okrivljenica pod 2. PŠ dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 200,00 eura, koji se odnosi na paušalnu svotu i koji odgovara duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 24. veljače 2026.

Sudac

Jasenka Pavlović

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu u 4 (četiri) primjerka, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- ODO-u u Splitu,

- okrivljenicima pod 1. i pod 2.,

- braniteljima okrivljenika,

- oštećenom,

- punomoćniku oštećenog,

- u spis