Poslovni broj: XXXII P-2279/2018
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, OIB 02958272670, protiv tuženice CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, dana 24. veljače 2026. godine,
r i j e š i o j e
O d b a c u j e s e tužba u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 20. rujna 2018. podnio ovome sudu tužbu kojom zahtijeva isplatu 959,78 EUR / 7.231,49 kn sa zateznom kamatom na ovaj iznos tekućom na pojedine iznose kako je to navedeno u tužbi pa do isplate, a zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.
2. Sud je pokušao dostaviti tužbu s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu tuženici na adresu njezinog prebivališta u [adresa], no ta je dostava u dva vraćena s naznakom da je primateljica s navedene adrese odselila, s time što je sud provjerom utvrdio da je navedeno prijavljena adresa stanovanja tuženice. Zbog neuredne dostave za tuženicu, ročište zakazano za dan 19. studenog 2019. godine, nije uspješno održano, a nakon što je utvrđeno da u pogledu prijavljene adrese stanovanja tuženice nije bilo promjena, zbog neuredno iskazane dostave s uspjehom nije održano ni ročište 1. lipnja 2021. Stoga, sud je rješenjem od 5. studenog 2021. godine vratio tužbu tužitelju na ispravak, pozvavši ga ispraviti tužbu u roku od 60 dana od dana dostave prijepisa rješenja, tako da naznači točnu adresu tuženice CR na kojoj će joj biti moguća dostava tužbe s prilozima (ili alternativno adresu njezinog poslodavca kako bi joj se dostava izvršila na taj način), sve imajući u vidu da su se dostave tužbe za tuženicu s adrese naznačene u tužbi ([adresa]), vratile neuručene s naznakom da je primateljica odselila s adrese, a riječ je o adresi koja prema podacima suda predstavlja jedinu adresu prijavljenog prebivališta tuženice.
Poslovni broj: XXXII P-2279/2018
3. Postupajući prema nalogu suda, tužitelj je podneskom od 12. studenog 2021. predložio dostavu izvršiti na adresu navodnog boravišta tuženice i to - C, [adresa] u [adresa], što je sud i pokušao izvršiti, no i ta se dostava vratila neuručena s naznakom da je tuženica i s te adrese odselila. Sud je potom ponovno rješenjem od 2. prosinca 2021. naložio tužitelju ponovni ispravak tužbe u roku od 60 dana, da bi tužitelj podneskom od 3. veljače 2022. izvijestio sud kako je na njegovo traženje provedena terenska adresa stanovanja tuženice te je utvrđeno da tuženica živi na nepoznatoj adresi u Norveškoj. Tužitelj je u istom podnesku predložio tuženici postaviti privremenog zastupnika.
4. Nakon što je na zahtjev suda tužitelj dostavio sadržaj te terenske provjere iz koje zaista proizlazi da su djelatnici redarstvenih vlasti utvrdili da tuženica u Republici Hrvatskoj ne živi od 2019. godine, već živi u [adresa] na nepoznatoj adresi, sud je smatrajući da su sve mogućnosti dostave iscrpljene, rješenjem od 8. prosinca 2025. godine pozvao tužitelja na uplatu predujma od 500,00 EUR radi postavljanja privremenog zastupnika tuženici, ili podredno, dostavu podataka o adresi stanovanja ili poslodavcu tuženice, kako bi se parnični postupak nastavio voditi.
5. Rješenje suda od 8. prosinca 2025. kojim je pozvan uplatiti predujam za postavljanje privremenog zastupnika, tužitelj je primio 9. prosinca 2025. godine, no u vremenu duljem od dva mjeseca nije uplatio predujam troškova rada privremenog zastupnika, a nije niti izvijestio sud o drugoj adresi stanovanja tuženice ili njezinom poslodavcu, putem kojeg bi bilo moguće tuženici uručiti tužbu s prilozima.
6. Tužbu u ovom postupku potrebno je dakle, odbaciti.
7. Naime, sud je dostavom tužbe te terenskom provjerom, utvrdio da tuženica ne živi na adresi u [adresa], a ne živi niti na adresi neprijavljenog boravišta u [adresa] (kod "Juke auspuh"), već je 2019. godine napustila zemlju i otišla živjeti na nepoznatu adresu u Kraljevinu Norvešku. Osim toga, tuženica od 6. travnja 2022. godine nema evidentiranu adresu stanovanja u [adresa] ni na ranije prijavljenoj adresi [adresa]. Tuženica dakle, očito boravi na nepoznatoj adresi u inozemstvu.
8. Tuženica se prema tome, nalazi na nepoznatoj adresi u inozemstvu pa joj se dostava ne može obaviti, a u Republici Hrvatskoj nema punomoćnika, zbog čega je tuženici u smislu članka 84. stavka 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), potrebno postaviti privremenog zastupnika. Sukladno članku 85. stavku 3. ZPP, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavka 2. točka 4. i 5. ZPP, na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a ukoliko tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.
9. Stoga, u situaciji kada tužitelj nije postupio prema nalogu suda i predujmio sredstva za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženici kao odsutnoj i nepoznata boravišta, što je i sam tužitelj predložio i na što ga je sud pozvao rješenjem od 8. prosinca 2025. godine, sve iz razloga što je u vremenu duljem od sedam godina
Poslovni broj: XXXII P-2279/2018
koliko je proteklo od podnošenja tužbe iscrpio sve mogućnosti pronalaska tuženice radi dostave tužbe, to je primjenom članka 85. stavka 3. ZPP tužba odbačena i riješeno je kao u izreci (jednako i Županijski sud u Šibeniku u rješenju posl. br. Gž-480/2023 od 9. listopada 2023. godine).
10. Pritom, treba ukazati i da u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dostavom tužbe tuženici putem oglasne ploče suda. Naime, u procesnoj situaciji gdje tuženica očito ne živi na prijavljenoj adresi stanovanja što je utvrđeno i provedenim terenskim provjerama, već boravi u inozemstvu, u cilju osiguranja zaštite prava stranaka na pravični postupak iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovaj sud cijeni da bi dostava putem oglasne ploče suda narušila ovo pravo tuženice, odnosno predstavljala bi neopravdano zadiranje u pravo stranke sudjelovati u postupku, koje iako utemeljeno na zakonu (članku 143. Zakona o parničnom postupku) i iako u svrhu ostvarenja legitimnog cilja (osiguranja efikasnosti pravosudnog sustava i zaštite prava tužitelja na ostvarenje tražbine u razumnom roku), nije razmjerno s obzirom da će izvjesno dovesti do isteka roka za davanje odgovora na tužbu, bez da će tuženica o dostavi tužbe u naravi biti obaviještena, a potom i do donošenja presude zbog ogluhe. Težnja tužitelja za dovršetkom ove parnice i ostvarenjem utužene tražbine, stoga je i po ocjeni ovoga suda pravilno uravnotežena upravo primjenom članka 84. i 85. Zakona o parničnom postupku kojim je tužitelj pozvan na predujam troškova postavljanja privremenog zastupnika, koje troškove u slučaju uspjeha u sporu može potraživati od tuženice kao dio parničnog troška. Postavljanjem privremenog zastupnika tuženici koja o postupku nije osobno obaviještena, prava tuženice se po stavu ovoga suda štite u dovoljnoj i razmjernoj mjeri, jer će privremeni zastupnik u ime tuženice voditi postupak te će se na taj način tuženici omogućiti aktivno sudjelovanje u njemu. Odbijanje tužitelja da predujmi troškove rada privremenog zastupnika čije postavljanje je prethodno sam predložio u podnesku od 3. veljače 2022. godine, rezultira pak odbacivanjem tužbe, s time što sud cijeni da očekivani troškovi rada privremenog zastupnika od 500,00 EUR, imajući u vidu predviđeni broj radnji i visinu naknade, kao i visinu tražbine tužitelja koja se ostvaruje u ovoj parnici od 959,78 EUR, nisu prohibitivnog karaktera niti predstavljaju nerazmjerno opterećenje tužitelja jer tužitelj ima mogućnost ove troškove u slučaju uspjeha u parnici, prisilno naplatiti od tuženice.
11. Iz iznesenih je razloga riješeno kao u izreci.
U Rijeci, 24. veljače 2026.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (slovima: petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII P-2279/2018
