REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-70/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŠ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog IŠ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 20. siječnja 2026. broj K-735/2025, u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog IŠ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), nakon donošenja nepravomoćne presude protiv optuženog IŠ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. kolovoza 2025., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio optuženi IŠ putem branitelja Mirka Miličevića, odvjetnika u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti istražni zatvor, podredno zamijeniti ga mjerama opreza.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega se napominje da je nepravomoćnom presudom optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od ukupno izrečene kazne zatvora ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.
6. Žalbom se osporava postojanje okolnosti koje bi upućivale na iteracijsku opasnost, uz poseban osvrt na činjenicu da na temelju presude optuženik ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od jedne godine pa cijeneći vrijeme od kada je lišen slobode, istražni zatvor se pretvorio u izdržavanje kazne zatvora. Osim toga, u pobijanom rješenju se uopće nije cijenilo postojanje brojnih olakotnih okolnosti zbog kojih je i izrečena djelomična uvjetna osuda jer da se to cijenilo zasigurno bi se odlučilo da se ista svrha može ostvariti i blažim mjerama. Nadalje se ističe da je nepravomoćnom presudom izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti čime se otklanja opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Stoga smatra da je produljenje istražnog zatvora predstavlja nepotrebno zadiranje u pravo optuženika na slobodu.
7. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju i žalbenih navoda, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja je neupitna jer je donesena nepravomoćna osuđujuća presuda, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Nadalje, u pogledu opstojnosti posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, po ocjeni ovoga suda, i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost.
8.1. Naime, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pozivajući se na nepravomoćnu presudu, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela. Pritom se imala u vidu velika količina droge tipa kokaina i heroina za koju je optuženik nepravomoćno osuđen da ju je nabavio, prenosio i posjedovao, pakiranih u više pojedinačnih omota, namijenjene za ilegalno narkotržište. Ove okolnosti upućuju na optuženikovu upornost u protupravnom postupanju i njegovu znatnu organiziranost, a stoga i na visok stupanj kriminalne volje. To tim više kada se ima na umu da je riječ o različitim vrstama droge, koja je bila skrivena u posebno prenamijenjenom prostoru u pretincu zračnog jastuka suvozača. Stoga je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da bi on, boravkom na slobodi mogao nastaviti činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela. Pritom se ukazuje žalitelju da su pobrojane olakotne okolnosti na koje se poziva u žalbi cijenjene pri odluci o vrsti i mjeri kazne, a nisu od utjecaja na procjenu postoji li ili ne postoji iteracijska opasnost. Jednako tako ranija kaznena osuđivanost ili neosuđivanost samo je jedan od kriterija koji se uzima u obzir prilikom ocjene postoji li iteracijska opasnost.
9. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
10. Neosnovano žalitelj prigovara da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne, zanemarujući da je optuženik nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a ne na jednu godinu koliko je trajanje neuvjetovanog dijela od ukupno izrečene kazne zatvora.
11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
