REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-35/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ML, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnici Danijeli Blažević iz Zagreba, Mirka Viriusa 16, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, zastupana po odvjetniku Josipu Mađariću, odvjetniku u OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 5. prosinca 2025. poslovni broj: P-117/2025- 32, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda i Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 5. prosinca 2025. poslovni broj: P-117/2025-32.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.109,59 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 1,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2007 do isplate,

- 0,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2007 do isplate,

- 0,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2007 do isplate,

- 1,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007 do isplate,

- 0,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2007 do isplate,

- 2,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2008 do isplate,

- 3,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2008 do isplate,

- 5,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2008 do isplate,

- 2,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2008 do isplate,

- 1,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2008 do isplate,

- 2,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2008 do isplate,

- 1,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2008 do isplate,

- 1,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2008 do isplate,

- 2,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2008 do isplate,

- 10,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008 do isplate

- 4,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008 do isplate,

- 11,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008 do isplate,

- 12,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2009 do isplate,

- 13,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2009 do isplate,

- 12,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2009 do isplate,

- 12,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2009 do isplate,

- 10,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2009 do isplate,

- 8,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2009 do isplate,

- 9,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2009 do isplate,

- 9,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2009 do isplate,

- 9,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2009 do isplate,

- 9,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009 do isplate,

- 10,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009 do isplate,

- 11,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009 do isplate,

- 13,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2010 do isplate,

- 13,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2010 do isplate,

- 15,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2010 do isplate,

- 14,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2010 do isplate

- 15,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2010 do isplate,

- 23,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2010 do isplate,

- 21,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2010 do isplate,

- 26,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2010 do isplate,

- 24,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2010 do isplate,

- 21,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010 do isplate,

- 27,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010 do isplate,

- 34,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010 do isplate,

- 29,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2011 do isplate,

- 31,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2011 do isplate,

- 28,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2011 do isplate,

- 29,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2011 do isplate,

- 38,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2011 do isplate,

- 39,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2011 do isplate,

- 46,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2011 do isplate,

- 42,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2011 do isplate,

- 38,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2011 do isplate

- 37,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011 do isplate,

- 37,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011 do isplate,

- 39,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011 do isplate,

- 41,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2012 do isplate,

- 41,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.2.2012 do isplate,

- 40,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2012 do isplate,

- 41,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2012 do isplate

- 41,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2012 do isplate,

- 40,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2012 do isplate,

- 40,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2012 do isplate,

- 40,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2012 do isplate,

- 38,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2012 do isplate,

- 40,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012 do isplate,

- 41,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012 do isplate,

- 40,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012 do isplate,

- 37,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2013 do isplate,

- 40,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2013 do isplate,

- 40,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2013 do isplate,

- 39,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2013 do isplate,

- 36,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2013 do isplate,

- 35,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2013 do isplate,

- 36,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2013 do isplate,

- 38,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.8.2013 do isplate,

- 39,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.9.2013 do isplate,

- 38,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013 do isplate,

- 39,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013 do isplate,

- 40,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013 do isplate,

- 40,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.1.2014 do isplate,

- 41,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.2.2014 do isplate,

- 41,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.3.2014 do isplate,

- 40,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.4.2014 do isplate,

- 39,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.5.2014 do isplate,

- 40,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.6.2014 do isplate,

- 41,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.7.2014 do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Odbija se zahtjev punomoćnice tužiteljice odvj. Danijele Blažević iz Zagreba, Mirka Viriusa 16, za naknadu troškova delegacije.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima, a to stoga što je u potpunosti zanemario navode tuženika da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženik postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja.

2.2. Tvrdnji je da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da ugovorne strane nisu pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu te da je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valute CHF samostalno odabrao istu, pa kako se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama, sud nije imao mogućnost ispitivati jesu li sporne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.3. Nadalje da prvostupanjski sud ne navodi zašto bi baš tužitelju, sporne odredbe o valutnoj klauzuli bile nejasne, nerazumljive ili neuočljive a suprotna utvrđenja su neosnovana, obzirom da tužitelj nikada nije prigovorio tako ugovorenim odredbama, drugim riječima, odredbe su mu bile jasne i razumljive, te se ni u jednom trenutku nije obratio djelatnicama banke da mu iste objasne.

2.4.Osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer da sud nije utvrđivao jesu li sporne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Također, da je sud propustio utvrditi da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama.

2.5. Navodi da je presuda posljedica pogrešne primjene čl. 118. ZZP-a jer da sud pogrešno smatra da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite.

2.6. Osporava presumpciju prvostupanjskog suda o nepoštenju tuženika kao neoborivu presumpciju, a što je u suprotnosti sa svim već ranije iznijetim navodima i zakonskim odredbama smatrajući da odluke u slučaju Franak ne djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

2.7. Pobijajući i odluku o troškovima postupka predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te naloži tužiteljici da naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, dok podredno predlaže da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno sadržajnim žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik izvrši isplatu više uplaćenog novčanog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 20. srpnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu, broj:

818-50-4274996 kojim se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 10.767,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u roku od 84 mjeseca, da se tužiteljica obvezala kredit vratiti "u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

8. Prvostupanjski sud je stajališta da je ugovor o kreditu tužiteljica sklopila kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, te da je ugovor sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, da je zaključen ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404267-5102580059 od 23. kolovoza 2005. na iznos od 34.353,00 CHFCHF s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 7,990 godišnje.

9. U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi , te da se temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka.

10. Također se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske te konačno na odredbu članka članka 502. c. ZPP-a te na temelju provedenog financijskog vještačenja nalazi osnovanost osnove tužbe te osnovanost visine tužbenog zahtjeva ujedno odbijajući prigovore zastare.

11. Stajališta je da je tuženik propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.

12. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Prema odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za valutu glavnice u CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007).

14. U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

15. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava /članak 502 a. ZPP-a/ (Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. -31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su odredbe ugovora o promjenjivoj stopi redovnih kamata nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja promjenjive stope redovne kamate i glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje bi utjecale na odluku bake o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

16. Tuženik u predmetnoj parnici ne tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti je objasnio sudu kako su bili definirani parametri za određivanje visine stope redovne kamate i glavnice u CHF, odnosno je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u razdoblju vraćanja kredita, kroz sedam godina razrađivana uzročno-posljedičnu veza njihovih kretanja.

17. Naime, u pravomoćno okončanoj parnici Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, kojom je pružena „apstraktna“ pravna zaštiti, kojoj ima smisla samo ako u budućnosti ima određene reperkusije na fizičke i pravne osobe čija su prava zaštićena kolektivnim interesom koji se u takvoj parnici štiti, a stranka koje je bio i tuženik utvrđena je povreda / znatna ugroza kolektivnih interesa i prava korisnika kredita / potrošača jer pri sklapanju ugovora o potrošačkim kreditima (od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. i nadalje) nisu pregovarale sa potrošačima / korisnicima kredita o riziku koji za njih predstavlja valuta glavnice u CHF, a niti o kriterijima na temelju kojih će tijekom trajanja kredita jednostranom odluku mijenjati kamatnu stopu (suprotno važećim propisima ZZP-a), a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obveza ugovorni strana.

18. U konačnici, uzroci ništetnosti dijela potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnosi na vezivanje glavnice za tečaj CHF u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja svakog anuiteta ponaosob, obračunatog po tečaju tuženika, nisu manjeg značaja, stoga što su usmjerene ne samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 87. ZZP-a (članak 96. ZZP-a/2007) i članka 4. ZOO-a, te izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10.-19.).

19. Zaključno, neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora nikad nije bila ugovorena.

20. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo.

21. Suprotno žalbenim navodima proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), a što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

22. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između visine anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu na dan isplate kredita i visine anuiteta koje je tužitelj plaćao po tuženiku obračunatoj glavnice u CHF prema tečaju na dan plaćanja anuiteta iznosi 2.109,59 eura.

23. Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda u pogledu prigovora zastare. To stoga, što rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o glavnici kredita u CHF, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju od 14. lipnja 2018. kad je donesena pravomoćna presuda o ništetnosti odredbi ugovora o kreditima kojima je glavnica vezana za CHF (P-141/2012, Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), a za potraživanje po zahtjevu za naknadu od dana kad je odredba članka 3. Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom (utvrđena je ništetnom u predmetnoj parnici) i što je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023. (prije isteka roka zastare od pet godina /članak 225. ZOO-a/).

24. Kako tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o parničnim troškovima, već se samo pozvao na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima ostaje neizmijenjena.

25. Zbog svega iznesenog žalba tuženika je neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao u izreci.

26. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Slavonskom Brodu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić