REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-36/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Prigorski Media d.o.o., Križevci, Pesek 61, OIB:67579228517, zastupanog po direktoru HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Juršetić & Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru , Stalna služba u Križevcima od 12. studenog 2025. Poslovni broj: Pn-8/2024-13, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima od 12. studenog 2025., poslovni broj : Pn-8/2024-13.

II Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova podnesenih žalbi.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku PRIGORSKI MEDIA d.o.o., Križevci, Pesek 61, OIB:67579228517, da tužitelju ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.327,23 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 12. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 1.327,23 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 3. veljače 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

III. Nalaže se tuženiku PRIGORSKI MEDIA d.o.o., Križevci, Pesek 61, OIB:67579228517 da tužitelju ĐP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 1.179,75 eur (tisuću sto sedameset devet eura i sedamdeset pet centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 12. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I., i III. izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Ističe kako su sve činjenične tvrdnje koje je iznio u predmetnom spornom članku istinite, a da mu je očitovanje na pobijanu presudu onemogućeno jer prvostupanjski sud nije obrazložio koji su to dijelovi predmetnog članka sporni, neistiniti i koji su to dijelovi predmetnog članka prouzročili navodnu štetu tužitelju.

2.2.Također da iz prvostupanjske presude nije jasno li je sud naknadu štete dosudio zbog povrede tužiteljeva prava na ugled i čast ili je dosudio zbog povrede privatnosti tužitelja ili pak temeljem obje osnove, budući prvostupanjski sud samo, paušalno i neobrazloženo, navodi kako je predmetna objava za Tužitelja uvredljiva jer mu se imputira da je svojevrsni kriminalac.

2.3. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi predmetni članak izazvao pogoršanje zdravstvenog stanja kod tužitelja, a koju tvrdnju prvostupanjski sud temelji na zaključku da je tužitelju doktorica opće medicine prepisala lijek normabel te ga uputila na specijalističke kardiološke preglede.

2.4. U žalbi analizira na svoj način dokaze provedene u prvostupanjskom postupku te daje svoje viđenje kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo.

2.5. Predlaže da se u smislu žalbenih navoda pobijana presuda preinači i da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti obveže tužitelja da nadoknadi trošak postupka tuženiku uvećan za trošak sastava predmetne žalbe kao i pristojbe na žalbu, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u točki II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Smatra da je donošenjem pobijane presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a, a to iz razloga što u pobijanoj presudi nisu navedeni o odlučnim činjenicama na kojima bi sud izveo zaključak o tome da je potrebno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 1.327,23 EUR, a kako je to presuđeno u točki I. izreke.

3.2. Navodi da je pitanje časti i ugleda svake fizičke osobe je nešto o čemu treba računa voditi svaka fizička ili pravna osoba koja iznosi neke tvrdnje na nekom javnom mjestu. U ovom slučaju tuženik je kao izdavatelj i vlasnik portala prigorski.hr na istom u izrazito negativnom tonu opisao tužitelja ,da nije vođeno računa o najosnovnijim stvarima koje normira Ovršni zakon, a to je zaštita dostojanstva osobe ovršenika, da je tekst koji je objavio u članku tuženik izrazito težak, ružan i iznimno štetan za tužitelja, da tuženik niti je objavio tuženikov zahtjev za ispravkom informacija, niti je provjerio sve te činjenice iako je tužitelj na različite načine (e-mail na sve dostupne adrese, poštanskim putem obično i preporučeno) pokušao da se isto uradi i tako umanji šteta., da tuženik štetu nije reparirao, već je dapače sporni članak je i nadalje dostupan na web poveznici.

3.3. Ističe da je tuženik poznat kao medij koji objavljuje plaćene reklamne vijesti i članke te senzacionalističke intervjue pritom ne mareći da li istima nanosi štetu onim osobama za koje ih iznose, zbog čega je tužitelj zbog postupanja tuženika izgubio i poslove sa strankama, a kako je to obrazložio u svojem iskazu, a što je bila posljedica postupanja tuženika te je takvim postupanjem tuženiku nanesena povreda časti, ugleda i doveden je na iznimno loš glas kao osoba s kojom stranke nisu željele poslovno surađivati.

3.4. Predlaže da Županijski sud uvaži žalbu tužitelja i preinači presudu u točci II. kako predlaže tužitelj te u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine u istoj točci i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu. Traži troškove podnesene žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Suprotno sadržajnim žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6.1.Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju stranke. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbi ne ističu određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

7.1. Žalitelji u žalbi analizirajući na svoj način daju svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

8. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na institutu naknade štete, povrede prava osobnosti , navodeći u tužbi da je tuženik je dana 18. siječnja 2022. na web stranici „prigorski.hr“ objavilo članak pod naslovom „DRAMA U PRIGORJU Policija, sudski ovršitelj i javni bilježnik na terenu, u tijeku je pljenidba imovine IP zbog duga većeg od 10 milijuna kuna”. Navodi da je u tom članku iznesen velik broj neistinitih i uvredljivih navoda koji štete ugledu tužitelja budući je između ostalog tužitelj izravno optužen od strane tuženika da je posredstvom svojeg prijatelja „odvozio“ neke stvari iz kuće u [adresa], a da bi isto uočili djelatnici Bioplinare.

8.1.Navodi da je 27. siječnja 2022. dostavio tuženiku zahtjev za objavom ispravka netočnih informacija i objavom isprike, sukladno odredbama čl. 40. st. 2. i 3. Zakona o

Medijima, da je zahtjev bio dostavljen poštanskim putem preporučeno tuženiku te putem e-mail adresa tuženika no tuženik ni nakon primitka istog zahtjeva nije postupio po njemu već je isti u potpunosti ignorirao tako da je takvim postupanjem tuženik i objavom članka kojim je tužitelj prikazan u izrazito negativnom kontekstu kao počinitelj kaznenih djela došlo do teške i grube povrede časti i ugleda tužitelja.

8.2. Postupanjem tuženika tužitelju je uzrokovana neimovinska šteta tako da tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna,koji iznos po mišljenju tužitelja odgovara povredi časti i ugleda, odnosno povrede prava osobnosti tužitelja te predstavlja primjereno novčano obeštećenje zbog protupravnog postupanja tuženika. Predložio je sudu obvezati tuženika da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da ga obveže na naknadu troškova postupka također sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Među strankama nije sporno:

- da je tuženik 18. siječnja 2022. na web stranici "prigorski.hr" objavio članaka "DRAMA U PRIGORJU Policija, sudski ovršitelj, javni bilježnik na terenu u tijeku je pljenidba imovine IP zbog duga većeg od 10 milijuna kuna",

- da je tužitelj tuženiku uputio zahtjev za ispravak netočne informacije i objavom isprike 27. siječnja 2022., a da je taj zahtjev poslan putem pošte te putem e-maila-a adrese tuženika,

- da tuženik taj zahtjev putem pošte nije zaprimio, ali ga je zaprimo putem e-mail-a, a nije sporno niti da se na isti oglušio, a iz čega nespornim proizlazi da je tužitelj ispunio pretpostavku iz čl. 40. st.1. i 2. ZOM-a.

9. Prvostupanjski sud je utvrđenja :

- da je tužitelj od glavnog urednika HP zatražio ispravak informacije uputivši mu zahtjev za objavom ispravka informacije koji je glavnom uredniku odaslan putem Hrvatske pošte preporučenom pošiljkom 27. siječnja 2022. u 18:45 sati (list 4-7 spisa). - da je tužitelj po svom doktoru opće prakse upućen na pregled kod kardiologa te na medicinsku biokemiju i to dana 24. siječnja 2022., a termin kod kardiologa tužitelj je dobio za dan 28. siječanj 2022.,

- da je dostava pošte (zahtjev za ispravkom informacije) upućen od strane tužitelja tuženiku ostao neuspješan, odnosno da je ista pošiljka dana 8. veljače 2022. označena kao pošiljka za povrat pošiljatelju, a ista mu je i vraćena dana 10. veljače 2022. u 18:44 sata (list 21-22 spisa),

- da je punomoćnik tužitelja podnio zahtjev za ispravkom informacije tuženiku na e- mail adrese: [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], dana 26. siječnja 2022. (list 32 spisa), na adrese: [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], FP dana 17. veljače 2022. (list 33 spisa), na adrese: [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte] dana 26. siječnja 2022. (list 34 spisa),

- da iz uvida u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-3376/2017 proizlazi kako je ovrhovoditelj Bioen d.o.o. Sv. P. Orehovec 135, OIB:05688629296, zastupan po punomoćniku odvjetniku Stjepanu Gagro vodio ovrhu na pokretninama protiv ovršenika ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ŽP i BP te da je u istom dana 18. siječnja 2022. provedena pljenidba pokretnina i to dana 18. siječnja 2022.,

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, donesene

18. prosinca 2023. ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda

u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj Ovr-3376/2017-42 od 28. rujna 2021., pokrenuta temeljem prijedloga ovrhovoditelja BIOEN d.o.o. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na pokretninama ovršenika ĐP, proglašena nedopuštenom,

- da je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu,

- da je svjedoka KP večer prije uredovanja zakazanog za zapljenu, procjenu, oduzimanje i prodaju pokretnina u kući supruge ovršenika, odnosno dana 17. siječnja 2022. došao u prostoriju Bioplinare u [adresa] kako bi pregledao da li je spreman prostor za otpremu i pohranu pokretnina koje bi eventualno mogle biti zaplijenjene i otpremljene iz kuće ovršenikove supruge odnosno supruge tužitelja iz ovog postupka i to dana 18. siječnja 2022.,

- da su prostorije Bioplinare smještene u blizini nekretnine u kojoj je bila zakazana pljenidba svjedok je u svom iskazu istaknuo kako je primijetio da se kod ovršenika odnosno u dvorištu njegove supruge provede neke aktivnosti, a da je to primijetio jer je bilo poprilično gužvovito, a obzirom na neuspješnost prve zakazane pljenidbe svjedok je istaknuo kako je imao razloga posumnjati da ovršenik odnosno tužitelj iz ovog postupka neosnovano disponira pokretninama koje bi eventualno sutradan odnosno 18. siječnja 2022. mogle biti predmet pljenidbe,

- da je svjedok KP punomoćnik ovrhovoditelja iz spomenutog ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Čazmi, a iz kojeg je proizašao predmetni spor,

- da je gos. Picig z.z. tuženika o uredovanju zakazanom za dan 18. siječnja 2022. informirao upravo gos. KP koji je kao punomoćnik ovrhovoditelja iz ovršnog postupka koji je prethodio ovom postupku osoba koja je iznimno zainteresirana za provođenje tog ovršnog postupka pa tako i za postupanja ovršenika iz tog postupka,

- da su dana 17. siječnja 2022. gos. KP i gos. CP svatko u svom autu prolazili pored njene kuće i išli su prema Bioplinari gdje je bilo više ljudi,

- da su toga dana tužitelj spremao se na put u Sloveniju, a njihov kum MP toga je dana predvečer došao posuditi stvari koje su mu bile potrebne za kolinje i odvezao ih je traktorom i prikolicom kod sebe,

- da je iskaz tužitelja iscrpan i kategoričan te u suglasju s iskazima saslušane doktorice Đ u dijelu gdje ista zbog rastresenog stanja tužitelja istome pripisuj terapiju "Normabel" te ga upućuje na kardiološki pregled te u dijelu gdje isti opisuje odvoženje pokretnina i to precizno dva stola i miješalice pri čemu se iskaz tužitelja poklapa s iskazom svih saslušanih svjedoka,

- da je tuženik objavio članak na portalu "prigorski.hr" zbog čijeg sadržaja je tužitelj zatražio liječničku pomoć te je slijedom istoga tužitelju propisana i terapija lijekom za smirenje "Normabel" te je tužitelj, inače kardiovaskularni bolesnik upućen na pregled kod kardiologa,

- da je tužitelj po svom punomoćniku od glavnog urednika tuženika zatražio Zahtjev za ispravak informacije i to u zakonom propisanom roku,

- da je zahtjev za ispravak punomoćnik tužitelja poslao glavnom uredniku preporučenom poštom i putem e-maila na više e-mail adresa,

- da zahtjev za ispravak informacije glavni urednik nije primio preporučenom poštom o čemu svjedoči potvrda Hrvatske pošte (list 21 spisa), dok je isti zaprimio na e-mail adresu ali po Zahtjevu nije postupio ističući u svom iskazu danom na ročištu dana 16. siječnja 2023. kako u članku objavljenom na spomenutom portalu nema ništa neistinito slijedom čega nije niti izvršio ispravak,

- da je tuženik sporni članak objavio bez da je prije same objave članka provjerio točnost informacija sadržanih u samom članku, a sve pravdavši se kako se vodio sudskom odlukom i to preciznije sudskim zaključkom kojem on vjeruje, a primjerak kojeg zaključka je glavni urednik i osobno vidio i fotografirao na dan pljenidbe kada je u posjedu imao cjelokupni ovršni spis po kojem se provodi ovrha pod poslovnim brojem Ovr-3376/2017, a koji spis se odnosi na postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi i to između stranaka ovrhovoditelj Bioen d.o.o. Sv. P. Orehovec 135, OIB:05688629296, zastupan po punomoćniku odvjetniku Stjepanu KP vodio ovrhu na pokretninama protiv ovršenika ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima ŽP i BP, a koji spis je glavni urednik na dan pljenidbe pronašao na haubi jednog od dostavnih vozila bijele boje, a koje vozilo je bilo prisutno kod nekretnine ovršenikove supruge u vrijeme provođenja same pljenidbe, a što proizlazi iz iskaza samog tuženika danom na ročištu dana 16. siječnja 2023.,

- da je treća osoba odnosno MP večer uoči pljenidbe i to dana 17. siječnja 2022. odvezao određene pokretnine s nekretnine ovršenikove supruge odnosno s mjesta gdje je sutradan bila zakazana pljenidba, ali je nesporno utvrđeno da je iste te pokretnine ta treća osoba u noći sa 17. na 18. siječnja 2022. vratila na mjesto od kuda ih je odvezla,

- da je tuženik objavio članak ne provjeravajući točnost informacija i podataka sadržanih u istome odnosno bez omogućavanja tužitelju da se o istome očituje pozivajući se na vjeru u točnost sudske odluke i stajalištem da je tužitelj javna osoba za koju postoji veliki interes,

- da je tuženik objavom spornog članka kod tužitelja izazvao pogoršanje zdravstvenog stanja u smislu da je tužitelj dobio novu terapiju lijekovima te je upućen na specijalističke kardiološke preglede i to neposredno nakon javne objave člana na spomenutom portalu, a što proizlazi iz skaza saslušane dr. Đ danom na ročištu dana 16. siječnja 2023. te potvrdi o narudžbi pacijenta (list 89 spisa) kao i iskaza samog tužitelja i njegove supruge,

- da su tužitelju i njegovoj supruzi objavom članka prouzročene neugodnosti u smislu da su isti bili u svom mjestu pa i šire ismijavani, komentirani u negativnom kontekstu, što proizlazi iz iskaza svjedoka TP te su ostali uskraćeni za kontakte s ljudima s kojima su do tada uobičajeno komunicirali i surađivali, a sve iz razloga što su ih po objavi članka ti ljudi počeli izbjegavati što proizlazi iz iskaza samog tužitelja te njegove supruge saslušane u svojstvu svjedoka u ovom postupku.

9. Prvostupanjski sud je zaključka da s obzirom na utvrđivanje nakladnikove odgovornosti primjenjuju opća pravila obveznog prava, jasno je da isti odgovara po načelu kulpoznosti i to načelu presumirane krivnje, s time da se krivnja presumira u stupnju obične nepažnje, a na tužitelju je teret dokazivanja postojanja inih pretpostavki deliktne odgovornosti.

9.1. Također da teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga leži na nakladniku u procesnom svojstvu tuženika, a sve sukladno čl. 21. ZOM-a. no da niti u slučaju postojanja jednog ili više ekskulpacijskih razloga nakladnik se ne može ekskulpirati ako se publicirane informacije odnose na osobne podatke tajnost kojih je propisana zakonom, na informacije u maloljetnim osobama te informacije prikupljene na nezakonit način.

10. U obrazloženju nadalje prvostupanjski sud navodi da imajući u vidu navode tuženika da je do dijela podatka koje je objavio došao na način da je fotografirao spis, iako nije u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama tražio uvid u njega već je na nezakonit način sačinio njegove fotografije, zatim da nije provjerio prethodne informacije s tužiteljem, ali i da nije jasno u čemu se ogleda interes javnosti za tužitelja, stajališta je da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu i da činjenice na koje se poziva za tužitelja odnose se na trgovačko društvo u kojem je on bio član uprave, a koje društvo je drugog identiteta od tužitelja i za koje nije utvrđeno da je tužitelj bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na ovršni postupak počinio štetu u svoju korist u smislu odredaba sadržanih u čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine

broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19,34/22, 114/22 dalje: ZTD-a). Ističe da stoga, a uzimajući u obzir iskaze, priloženu dokumentaciju i iskaz tužitelja proizlazi da mu je zbog objave članka prouzročena šteta koja je utemeljena na činjenicama za koje autor nije imao osnovan razlog povjerovati da za njih postoji zanimanje javnosti za objavu, posebno iz razloga što je i sam zz tuženika istakao kako javnost nije znala za pljenidbu nego je za nju saznala iz objavljenog članka tuženika, a radi se o povredi koja opravda naknadu

štete jer je nakladnik u vrijeme objave spornog članka bio čitan portal i svatko je mogao vidjeti navedenu objavu koja je objektivno uvredljiva za tužitelja jer mu se imputira da je svojevrsni kriminalac.

10.1. Prvostupanjski sud ističe da objavom predmetnog članka tužitelj je u kontaktu sa svojim okruženjem često bio u situaciji da mora objašnjavati o čemu se tu zapravo radi jer je ta informacija ostala visjeti u zraku i dostupna je javnosti, navedena informacija mu je izazvala neugodu i stres, u zdravstvenom smislu bio je uznemiren i tjeskoban, a nelagodu je doživjela i njegova supruga koja živi u maloj sredini i u kojoj su postavljana pitanja od strane susjeda, prijatelja, rodbine i poznanika, dok se predmetni članak na profesionalnom planu tužitelja odrazio na način da ga dotadašnji poslovni partneri nisu angažirali već su ga stavili na čekanje na neko vrijeme, a koje vrijeme traje i danas, a što je posljedično kod tužitelja utjecalo i na prihodovanje s financijske strane odnosno isti je ostao financijski oštećen, no s te financijske strane tužitelj nije potraživao niti dokazivao u ovome postupku ništa slijedom čega mu s osnove eventualne izgubljene dobiti ništa nije niti suđeno. Također da bez što je tužitelj po stajalištu zz tuženika, no ne i po stavu suda, javna osoba kako tvrdi tuženik čiji rad može i treba biti dostupan i podložan kontroli javnosti, sve javne osobe pa tako i tužitelj imaju pravo na zaštitu do duševnog zdravlja, ugleda, časti, dostojanstva i profesionalnog ugleda, a objavom je tužitelju nastala šteta na ugledu uzimajući u obzir da se u kratkom roku raširila objava, a čak i na međunarodnoj razini što proizlazi iz iskaza tužitelja u dijelu kada je naveo da ga je njegova kćer koja prebiva u [adresa] pitala o istinitosti tog članka, a uz navedeno i lokalnoj sredini objava samog članka tužitelju je prouzročila neugodnosti budući da ga se u objavi spominjalo u negativnom kontekstu, a što proizlazi iz iskaza tužitelja, saslušane svjedokinje RP te saslušanog svjedoka TP.

10.2. Prvostupanjski sud ističe da tijekom cijelom postupka nije utvrdio da bi postojali zabrinuti građani i njihov interes te da za fotografiranje sadržaja spisa predmeta iz ovršnog postupka na način da je zz tuženika opisao kako je sadržaj odnosno sam spis

pronašao na haubi bijeloga automobila prisutnoga na uredovanju kod ovršenikove supruge, sud tumači kao informaciju pribavljenu na nezakonit način u smislu članka 21. stavka 4. ZOM-a.

11. Prvostupanjski sud je zaključka da tuženik nije dokazao da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, ali isto tako niti dobru vjeru koja podrazumijeva da nakladnik nije znao niti je s obzirom na okolnosti slučaja, imao dovoljno razloga posumnjati u tvrdnje koje očito predstavljaju grub napad na ugled i čast neke osobe, a da tuženika od odgovornosti ne mogu osloboditi niti tvrdnje da se radilo o informacijama koje je iznosio o javnom djelovanju tužitelja kao javne osobe jer se niti takve informacije koje predstavljaju grub napad na ugled i čast tužitelja kao javne osobe ne mogu iznositi bez nužne prethodne provjere, "s ciljem ocrnjivanja moralnog i profesionalnog integriteta tužitelja" ta također da se u

postupku stavio naglasak na zaštitu dostojanstva opisanog u čl. 6. Ovršnog zakona ispred interesa javnosti na koju se tijekom cijelog postupka poziva tuženik, a sve posebno imajući u vidu da tuženik tijekom cjelokupnog prvostupanjskog postupka nije dokazao postojanje tog javnog interesa.

11.1.Prvostupanjski sud ističe da je pri donošenju odluke prvenstveno uzeo u obzir pravo na privatnost iz članka 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, nasuprot pravu na slobodu izražavanja iz članka te da je ocijenio da objava podataka o ovršnom postupku i pratećih fotografija na lokalnom portalu nije doprinijela raspravi od općeg interesa, budući da javnost prije toga nije znala za postupak ovrhe koji se protiv ovršenika provodio niti je tko iskazao stvarni interes za njega.

12. Nastavno da zakonski zastupnik tuženika nije mogao navesti niti jednu osobu koja ga je zbog objave kontaktirala, a na ročištu je potvrđeno da su informacije i fotografije prvi put objavljene tek na portalu te da je javnost upravo objavom predmetnoga saznala za predmetni ovršni postupak i provođenje pljenidbe u istome , a da je pri ispitivanju statusa tužitelja sud utvrdio da on, iako je zaposlenik trgovačkog društva BIOEN d.o.o., ne pripada javnim osobama za koje se u praksi ESLJP primjenjuje niža razina zaštite ugleda nego da se radi se o običnom građaninu čiji privatni život nije bio dosad izložen medijskoj pozornosti slijedom čega tužitelj po stavu ovoga suda spada u kategoriju osoba koje uživaju najvišu razinu zaštite. Također da je tuženik prije objave trebao jasno odvojiti činjenice od privatnih podataka, budući da u slučaju nepolitičkih pojedinaca takvo izvješćivanje ne služi javnom interesu, nego tek zadovoljava radoznalost čitatelja.

13. Prvostupanjski sud je stajališta da s obzirom na široku čitanost portala i način prikaza tužitelja kao “kriminalca”, da je objava povrijedila njegovu privatnost te prouzročila neimovinsku štetu, te da pri vaganju prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu privatnog života, dana je prednost članku 8. Konvencije i da objava nije bila u javnom interesu niti je provedena u dobroj vjeri već je služila isključivo zadovoljavanju interesa manjeg broja ljudi među kojima je bio zakonski zastupnik tuženika.

13.1. Nadalje da stav tuženika o postojanju javnog interesa je sudu u cijelosti neprihvatljiv i to prvenstveno, ukoliko se tuženik vodio ciljem da javnost obavijesti o konkretnom ovršnom postupku životno je i logično da je onda taj interes javnosti prisutan kako u samom početku ovršnog postupka i njegovom trajanju, a o čemu je tuženik uredno izvijestio javnost, tako taj interes javnosti zasigurno postoji i u svezi okončanja tog ovršnog postupka. Kako to ističe tužitelj za primijetiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer o okončanju predmetnog ovršnog postupka kao i načinu samoga okončanja tuženik javnost nije izvijestio.

14. Sud ističe također da tuženik objavom predmetnoga članka odnosno u njemu priloženih fotografija povrijedio članak 35. Ustava Republike Hrvatske jer je dodatno za istaknuti da čak i da je postojao interes javnosti za predmetni ovršni postupak, a što ovaj sud ne smatra, nikako nije i ne treba biti u interesu javnosti, javnosti prezentirati obiteljski dom tužiteljeve supruge odnosno predočiti javnosti fotografije konkretne kuće u kojoj se provodila ovrha jer sve i da postoji interes javnosti za konkretni ovršni postupak isti ne treba i ne smije postojati u vidu nečijeg obiteljskog doma, u smislu da objavu članka prate fotografije obiteljskoga doma stranke postupka ili njegovog bračnog druga.

15. Kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti prvostupanjski sud je tužitelju temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, i 126/21 dalje: ZOO), dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti budući da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju a pri određivanju visine pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju izazvanih duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, a i o tome da se njome ne pogoduju težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom a u visini kako je to odlučeno u točki I. izreke prvostupanjske presude .a sve s obzirom da je zbog objave spornog članka tužitelju prouzročena šteta za koju odgovara sukladno odredbama sadržanim u čl. 21. st. 5. ZOM-a, a što je

tijekom trajanja ovog postupka dokazao tužitelj sukladno čl. 21. st. 6. istog Zakona. odgovornost glavnog urednika za objavljen članak i time prouzročenu štetu tužitelju a odluku sud temelji na odredbi sadržanoj u čl. 24. st. 2. ZOM-a u svezi s čl. 21.st.1 ZOM- a.

16. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

17. Naime, prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi s tim da prema stavku 6. citiranog članka postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu dokazuje tužitelj dok postojanje pretpostavke za oslobađanje odgovornosti za štetu dokazuje tuženik.

18. Prema odredbi članka 22. ZM-a neimovinska šteta u pravilu se nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacija i ispravkom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

19. Sloboda medija služi slobodnom i individualnom i javnom oblikovanju mišljenja te je nužna osnova za kritičko izvješćivanje i istraživačko novinarstvo. Samo slobodno i od bilo kakvih utjecaja i kritičko pokazivanje stvarnosti može voditi slobodnom oblikovanju mišljenja. Međutim ni sloboda medija nije neograničena jer izvješćivanje koje nadilazi informativne potrebe javnosti može zadrijeti u zaštićeno područje ljudske osobnosti, privatnosti, dostojanstva i time povrijediti prava i interese fizičkih i pravnih osoba.

20. Prema Ustavu Republike Hrvatske zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli, što sadržava i slobodu medija, ali je isto podložno ograničenjima propisanim Ustavom i Zakonom. Uostalom i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 8. jamči pravo na poštovanje privatnog života.

21. Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva i ugleda - članka 7. ZM-a, a nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena donijeta u skladu s odredbom članka 21. ZM-a.

22. Svaki novinar je kod obavljanja novinarske profesije dužan postupati savjesno i odgovorno pri čemu je točnost objavljivanje informacije najvažnije pravilo novinarstva, te je svaku informaciju novinar dužan s povećanom profesionalnom pozornošću utvrditi, a posebno kod istraživačkog novinarstva.

23. Nadalje ljudsko dostojanstvo ima svaki čovjek samim tim što je ljudsko biće, a kada se misli na čast svaka osoba kao ljudsko biće ima pravo tvrditi da ima čast koja ovisi o njenim vlastitim, moralnim i drugim vrijednostima, dok je ugled percepcija o nekoj osobi i njenim kvalitetama, vrijednostima i zaslugama u društvu, a isto tako težina povrede i okolnosti slučaja glede novčane naknade zbog povrede časti ugleda i dostojanstva dosuđuje se samo onda ako je ta povreda iznimno teška i ako kod pogođenog izaziva osobito intenzivnu duševnu bol.

24. Visina zahtjeva utvrđuje se prema okolnostima slučaja, odnosno je li povreda učinjena u medijima visoko tiražnima, visoko gledanima, jer takva povreda ima znatno veću težinu.

25. Prema odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) stavak 1. i 3. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, a Ustavno jamstvo slobodnog izražavanja sadrži obvezu i odgovornosti koje se odnosi na tisak. Radi postojanja tih obveza i odgovornosti od strane onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, tisak je prilikom iznošenja informacija od javnog interesa dužan postupati u dobroj vjeri kako bi pružio vjerodostojne informacije u skladu sa novinarskom etikom.

26. Pri ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja, potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj u svjetlu svih okolnosti uključujući sadržaj spornih navoda kao i kontekst u kojemu su ti navodi izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere poduzete radi ograničenja slobode izražavanja, razmjerne legitimnom cilju kojim se tim ograničenjem želi postići, (kao Ustavni sud Republike Hrvatske U-III-2886/11).

27. Sloboda izražavanja predstavlja jednu od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak te za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju, to zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje, bez kojih nema demokratskog društva. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni.

28. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja, utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te za ograničenje slobode izražavanja naveden relevantne i dostatne razloge.

29. Pri ocjenjivanju razmjernosti mišljenja, treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenice može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokazivo, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranim. Kako bi se moglo razlikovati radi li se u izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu, nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i opći ton izjave o kojoj se radi imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

30. Kada se odlučuje o prigovoru osobe koja tvrdi da joj nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, ishod te ocjene treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli. Drugim riječima radi se o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova da postignu pravičnu ravnotežu između tih prava (kao Ustavni sud Republike Hrvatske U-III-458/18).

31. U članku trebaju biti objavljene ključne istinite informacije i ne daje se pravo apsolutno nikome da prenošenjem nepotpunih informacija diskreditira neku osobu.

32. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao odgovornost tuženika te je stoga osnovana osnov tužbe a što se tiče osnovanosti visine tužbenog zahtjeva ocjena je ovog suda da su neosnovane žalbe stranaka a za što je prvostupanjski sud dao detaljne i valjane razloge.

33. S obzirom na područje gdje je iznijet predmetni članak i poznavanje tužitelja u okruženju stanovanja i rada, te činjenice povrede prava osobnosti prema mišljenju ovog suda dosuđen je iznos koji nije u skladu s ustaljenom sudskom praksom.

34. Dakle, iako postoji povreda prava osobnosti, a s obzirom i na provedeno medicinsko vještačenje potrebno je prema okolnostima slučaja sagledati cjelokupnu situaciju i dosuditi realan novčani iznos koji prema mišljenju ovog suda predstavlja iznos dosuđen u točki I. izreke prvostupanjske presude.

35. Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom i pod pravima osobnosti u smislu članka 19. ZOO-a, podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

36. Stoga je valjalo odbiti žalbe stranaka i potvrditi prvostupanjsku odluku u pogledu visine naknade štete i obvezati tuženika na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe na temelju članka 1103. ZOO-a., ali i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni i za koju odluku je prvostupanjski sud dao također valjane razloge.

37. Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

38. Odluka o zatraženim troškovima podnesenih žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. izreke.

U Slavonskom Brodu, veljače 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić