Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-86/2026-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdadrović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene PĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-46/2026-9 od 13. veljače 2026., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljene PĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-46/2026-9 od 13. veljače 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. u vezi s čl. 127. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 produljio istražni zatvor protiv okrivljene PĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljena PĐ po braniteljici Mihaeli Carović Rukavina, odvjetnici, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijano rješenje i omogući okrivljenici da se brani sa slobode, podredno da joj se izreknu mjere opreza.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-105/2026-3 od 24. veljače 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se okrivljenica žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to je povodom njezine žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.

- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08-26), pobijano rješenje prvenstveno ispitano po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenica nije u pravu kada u žalbi smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.

7. Pritom okrivljenica osporava samo pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 -26, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da do sada nije bila niti prekršajno niti kazneno osuđivana, te da iz iskaza same žrtve proizlazi da se pokušala pomiriti s njom, međutim, susjeda ju je otjerala, dok iz iskaza svjedoka ŽĐ proizlazi da se u jednom trenutku sva počela sva tresti tako da joj je uzeo nožić, a što sve, po njezinom mišljenju, s jedne strane dovodi u razumnu sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je prilikom počinjenja terećenog djela iskazala upornost, a s druge strane na zaključak da na njezinoj strani nije postojala namjera da žrtvi učini što nažao.

7.1. Suprotno okrivljenici, prvostupanjski sud s pravom smatra da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu proizlazi da u ovom slučaju, premda ista do sada nije bila niti kazneno niti prekršajno osuđivana, postoji niz okolnosti, koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi žaliteljica boravkom na slobodi mogla ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano djelo, te da se otklanjanje takve opasnosti u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7.2. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je okrivljenica kritične zgode višestruko uporabila nož prema žrtvi te da napad nije prekinula svojevoljno već je u daljnjem nasrtaju nožem prema žrtvi bila spriječena tek od strane ŽĐ, a što i po stavu ovog žalbenog suda upućuju na visok stupanj njezine kriminalne volje i upornosti u počinjenju terećenog kaznenog djela.

7.3. Imajući uz to dodatno u vidu motiv iz kojeg je žaliteljica počinila predmetno djelo (ljubomora), činjenicu da je u kritično vrijeme bila pod utjecajem alkohola, kao i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je ista ovisnica o alkoholu te da je kod nje dijagnosticiran poremećaj ličnosti, prvostupanjski sud, a suprotno žaliteljici, s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objek tivno predvidive opasnosti da bi žaliteljica boravkom na slobodi mogla ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano djelo, te da se otklanjanje takve opasnosti u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8. Budući da žalba okrivljenice nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08-26, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke