REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-145/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12.studenog 2025. poslovni broj: Pn-81/2025-2017-113, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2025. poslovni broj: Pn- 81/2025-2017-113.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. isplatiti tužitelju IA iznos od 3.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.152,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja

je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 27.417,84 EUR, te isplatu iznosa 128,00 EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog troškova postupka

2.1. Smatra da presuda nedostatka obrazloženja o odlučnim činjenicama te sadrži nedostatke koji onemogućuju njezinu pravnu provjeru, posebice jer je izreka presude nejasna, proturječna samoj sebi i razlozima navedenim u obrazloženju.

2.2. Također da, presuda ne sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su zbunjujući i međusobno proturječni, što dovodi do proturječja u vezi s odlučnim činjenicama. Smatra kako je dosuđeni iznos od 3.900,00 eura prenisko odmjeren s osnova boli straha i smanjenja životnih aktivnosti posebno ako se uzme u obzir Zaključak broj 6 III. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 1987., da su u konkretnom slučaju ozljede koje je u predmetnom slučaju zadobio tužitelj takvog karaktera da ne opravdavaju dosuđen iznos pa i uz nesporno priznat doprinos tužitelja od 10 %. Ističe se da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio još maloljetan te je morao pauzirati oko pola godine sa školskim obvezama, te se više nije mogao baviti niti sportom kojim se bavio prije.

2.3. Navodi da je sud trebao imati u vidu konkretne okolnosti i dosuditi tužitelju iznos koji potražuje, a budući da je stradao u dobi od svega 18 godina te dugo vremena trpi i trpjet će posljedice ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, da je sud bez obrazloženja zanemario da smanjenje životnih aktivnosti nije apstraktna kategorija, već konkretan udar na fizičku, emocionalnu socijalnu i profesionalnu dimenziju svakodnevnog života. iz tog razloga zaključak o dosuđivanju iznosa od 3.900,00 eura predstavlja očito nepravilno i prenisko odmjeravanje pravične naknade štete u smislu članka 1100 ZOO-a.

2.4. U žalbi se ističe da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio maloljetan te je zbog ozljeda bio prisiljen pola godine pauzirati sa školovanjem, odustati od sporta kojim se bavio, doduše samo rekreativno, zbog bolova u koljenu i otežanog kretanja te je kasnije prilikom zaposlenja poslove teže nalazio i zbog toga radio samo povremeno. S obzirom na dob tužitelja, trajne posljedice koje su mu zaostale nakon potresa mozga uslijed kojeg se i teže koncentrira te ima kratkoročno vizualno pamćenje i česte glavobolje uslijed promjene vremena te ga bole koljena i otežano se kreće, da je neurološkim vještačenjem utvrđeno da je trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera 7 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 21 dan dok su bolovi slabijeg intenziteta trajali sumarno tijekom 90 dana, pa da se radi o osobi koja je u vrijeme štetnog događaja tek ulazila u svijet odraslih i počela graditi svoj put.

2.5. Predlaže da drugostupanjski sud u cijelosti usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da se tuženika obveže na isplatu iznosa kako je specificirano, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik pobijajući prvostupanjsku u točkama I., II. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak. 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

3.1. Upire da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a budući je izreka presude kojom je tuženik obvezan naknaditi

štetu tužitelju u omjeru od 90% protivna provedenim dokazima iz kojih takav zaključak ne proizlazi.

3.2. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 8 ZPP-a u svezi s čl. 354 st. 1 ZPP-a, te je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1072 st. 2 ZOO-a kada je utvrdio da bi osiguranik tuženika u omjeru od 90% bio odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode.

3.3.Navodi da je između parničnih stranka prvenstveno sporno je li tužitelj kao putnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] suodgovoran i koliko za nastanak predmetnog štetnog događanja i posljedično navedenom za nastanak i visinu štete zbog pristanka na vožnju sa umornim vozačem pod utjecajem narkotika i alkohola, a da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, analizirajući sadržaj provedenih dokaza, zaključio da postoji sudoprinos na strani tužitelja u omjeru od 10% i t o samo zbog pristanak na vožnju sa umornim vozačem dok sud ne nalazi da postoji odgovornost na strani tužitelja zbog pristanka na vožnju sa osobom pod utjecajem narkotika i alkohola.

3.4. Stoga pobija odluku suda u tom dijelu i ustraje pri svojim navodima istaknutim tijekom postupka o podjednakoj odgovornosti sudionika za nastanak predmetne prometne nezgode i nastale štete jer je utvrđeno da je tužitelj dana 16.07.2011.god. ozlijeđen u svojstvu putnika u automobilu kojim je upravljao i smrtno stradao umorni vozač pod utjecajem opijata i alkohola i (Nesporno je da je tužitelj tijekom boravka na otoku Pagu i sam sudjelovao u konzumaciji alkohola prije prometne nesreće, te da mu je bilo poznato da je isto konzumirao i vozač vozila pokojni VA kao i okolnost da vozilom upravlja umoran i nakon neprospavane noći, da je vozač automobila nažalost pokojni LA zaspao je tijekom vožnje automobila autocestom A1 iz smjera juga u smjeru sjevera (Split – Zagreb) radi čega je došlo do izlijetanja i prevrtanja na krov automobila sa betonirane površine na zemljano travnatu površinu i udar u kamen iznad razine kolnika.

3.5. Nastavno ističe da iz mišljenja vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr. PA iz Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 27. srpnja 2011.god. u kojem je navedeno da je kod pokojnog ŽA u krvi utvrđena prisutnost metabolita kokaina kokaetinela, te diazepama i njegovog metabolita nordazapama, dok je u mokraći utvrđena pristupnost kokaina i njegovih metabolita, pa stoga je stajališta da je neprimjeren i prenizak postotak (10%) kojim je sud prvog stupnja ocijenio tužiteljev doprinos nastanku štete koju je pretrpio. Pri tome se poziva na odluke Vrhovnog suda RH koji sasvim drugačije u sličnim situacijama ocjenjuje postotak doprinosa tužitelja te navodi kako je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju predloženih i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, da su ispunjene su pretpostavke iz čl. 373.a st. 1. točke 2. ZPP-a, vezano uz st. 3. istog članka da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima tuženika, podredno ukine i vrati sudu prvoga stupnja na ponovno razmatranje uz naknadu parničnog troška tuženiku. Traži troškove podnesene žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske te neimovinske imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, a u svezi s ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16.07.2011. godine.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika te činjenica da je tuženik 30. listopada 2023. tužitelju s osnove naknade štete nastale u predmetnom događaju isplatio nesporan iznos od 15.000,00 EUR. Međutim, među strankama je sporna odgovornost, no sporna je visina odgovornosti za nastanak štetnog događaja, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je 18. kolovoza 2011. MUP, PU Karlovačka, PP Ogulin, podnio posebno izvješće kojim je navedeno Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu obaviješteno da je 16. srpnja 2011. oko 9.05 sati na autocesti A1, na 93 km+450 m (smjer sjever) došlo do prometne nesreće u kojoj je vozač osobnog vozila marke "Ford Escort", reg. oznake [registarska oznaka], KA smrtno stradao na licu mjesta, dok su putnici u navedenom

vozilu ĆA, JA, zadobili teške tjelesine ozljede, te da je IA, ovdje tužitelj zadobi teške tjelesne ozljede opasne po život,

- da je u navedenom posebnom izvješću MUP-a, PU Karlovačka, PP Ogulin, od 18. kolovoza 2011. navedeno da je do prometne nesreće došlo na način da je vozač KA upravljao vozilom marke "Ford Escort", reg. oznake [registarska oznaka] autocestom A1 iz smjera juga u smjeru sjevera (Split-Zagreb), te da se dolaskom na 93 km+450 m nije vozilom kretao sredinom obilježene prometne trake, već je u jednom trenutku vozilo približio lijevom rubu kolnika autoceste A1, nakon čega je izgubio nadzor nad upravljačem vozila, te je u zanošenju sletio udesno, van kolnika, gdje je bočnom stranom vozila udario u zemljani obrov, pa je od siline udarca došlo do prevrtanja vozila preko stražnjeg dijela na krov, nakon čega se vozilo zaustavilo na krovu na lijevoj prometnoj traci autoceste A1, a prilikom prevrtanja vozila je došlo do ispadanja rezervnog kotača iz prtljažnog dijela navedenog vozila koji je pao na prednji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je u istom smjeru, desnom prometnom trakom upravljao RA,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr.

PA iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011. u kojem je navedeno da je kod ovdje tužitelja (kojem je prema liječničkoj potvrdi o pregledu vađenje krvi dovršeno 16. srpnja 2011. u 13.30 sati i uzimanje mokraće u 13.32 sati) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0.00 g/kg, a u mokraći 0.20 g/kg, odnosno da je u trenutku nesreće isti bio trijezan,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr.

PA iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011. u kojem je navedeno da je kod ČA (kojem je prema liječničkoj potvrdi o pregledu vađenje krvi i uzimanje mokraće dovršeno 16. srpnja 2011. u 11.55 sati) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0.00 g/kg, a u mokraći 0.34 g/kg, odnosno da je u trenutku prometne nezgode isti bio trijezan,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr.

PA iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011. u kojem je navedeno da je kod JA (kojem je prema liječničkoj potvrdi o pregledu vađenje krvi dovršeno 16. srpnja 2011. u 11.10 sati) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0.00 g/kg, odnosno da je u trenutku prometne nezgode isti bio trijezan,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za toksikološka vještačenja OA, mr.ph., iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 3. kolovoza 2011. u kojem je navedeno da se za KA (koji je prema liječničkoj potvrdi umro **.**.2011. u 9.25 od ozljeda zadobivenih u nesreći, te kojem je vađenje krvi i dovršeno 18. srpnja 2011. u 13.15 sati, a uzimanje mokraće u 13.00 sati) ne može dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku smrti jer su uzorci kontaminirani,

- da spisu prileži mišljenje glavne vještakinje za toksikološka vještačenja mr.sc. ŠA iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 17. listopada 2011., a koji prileži i ovom spisu (str. 104-105 spisa), u kojem je navedeno da je kod KA u krvi utvrđena prisutnost metabolita kokaina kokaetilena, te diazepama i njegovog metabolita nordazepama, dok je u mokraći utvrđena prisutnost kokaina i njegovih metabolita (benzoilekgonina, metilekgonina, etilekgonina, ekgonina, anhidrometilekgonina, kokaetilena i njegovog metabolita), diazepama i njegovog metabolita nordazepama, te levamisola, što upućuje da je isti konzumirao kokain, anksiolitik diazepam (djelatni sastojak lijekova Apaurin, Normabel,

Valium, Diazepam i Diazepam Desitin) i levamisol (imunomodulator i antihelmitik levamisol je čisti sastojak kokainskih smjesa).

9. U odnosu na izvršena kombinirana vještačenja prometno i sudsko medicinsko prvostupanjski sud u obrazloženju navodi:

"Vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. je u svom nalazu i mišljenju naveo da je prilikom nezgode došlo do slijetanja vozila u kojem se nalazio tužitelj primarno van lijevog ruba

kolnika do lijevog ruba asfaltnog zastora, nakon čega je vozilo oštrije usmjereno udesno prema desnom rubu istočnog kolnika autoceste koji je omeđen betonskim kanalom oborinskih voda, preko kojeg je vozilo prešlo na zemljanu uzvisinu u koju je udarilo i od koje se odbilo nazad na kolnik, pa se nakon daljnjeg klizanja prema središnjoj razdjelnoj odbojnoj ogradi zaustavilo prevrnuto na krovnu stranu. Vozilo je pri kretanju od lijeve strane kolnika prema desnoj bilo u zanošenju stražnjim dijelom ulijevo na duljini puta od oko 77 metara, nakon prelaska preko betonskih rigola (kanalica) je vozilo prednjim lijevim dijelom zapelo za zemljanu uzvisinu, nakon čega je došlo do ubrzanog rotacionog kretanja i snažnog udara primarno stražnjim lijevim dijelom vozila u stjenoviti dio kameno-zemljane uzvisine. Nakon toga vozilo biva odbačeno oko 28 metara prema mjestu pada na kolnik koje se nalazilo oko 20 metara

ispred pozicije konačnog zaustavljanja vozila. Na vozilu je oštećena cjelokupna karoserija vozila i svi vanjski dijelovi vozila osim desnih kotača. Prema duljini puta smirivanja vozila nakon odbačaja nazad na kolnik poslije udara istog u zemljanu uzvisinu, uz uvažavanje pri tome nastalih oštećenja, slijedi da je nakon udara vozila u zemljanu uzvisinu izlazna brzina vozila iznosila oko 62 km/h. Udar vozila u zemljanu uzvisinu je najvećim intenzitetom ostvaren stražnjim lijevom dijelom vozila pri naletnoj brzini od oko 79 km/h. Slijedi da je na početku destabilizacije vozila u poziciji na početku tragova zanošenja brzina vozila iznosila oko 124 km/h. Pri naletu vozila na kameno-zemljanu uzvisinu je tijekom cijelog puta slijetanja došlo do pojedinačno gledano najvećeg iznosa usporenja vozila u razini od 17 km/h. Na fotografijama oštećenog vozila se može uočiti da su najveća oštećenja karoserije nastala na stražnjem lijevom dijelu vozila, pa ako je tužitelj tijekom vožnje bio smješten na stražnjoj klupi lijevo, tada je najveća udarna sila djelovala upravo na njegovo tijelo. Nadalje, krov i bočne stjenke kabine vozila u stražnjem lijevom dijelu putničke kabine su nađene trajno deformirane prema dolje i prema desnoj strani vozila, dakle upravo prema glavi putnika na stražnjem sjedištu lijevo. Vidljiva je deformacija od oko 20 –

cm. Elastična deformacija je morala biti i nešto veća od plastične. Pri naletu vozila na zemljanu uzvisinu kao i nakon odbačaja vozila na krov je glava putnika koji se nalazio na stražnjem sjedištu lijevo mogla doći u direktan kontakt s deformiranom krovnom površinom vozila, čak i ako je putnik na opisanom sjedištu bio vezan sigurnosnim pojasom. Tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi na

kojoj je poziciji u vozilu sjedio tužitelj tijekom vožnje. Vještak je stoga mišljenja da je prilikom nezgode došlo do slijetanja osobnog vozila u kojem se nalazio tužitelj van desnog ruba kolnika, naleta vozila stražnjim lijevom dijelom na kameno-zemljanu uzvisinu, odbačaja vozila nazad na kolnik i okretanja na krovnu površinu. Vještak je, nadalje, mišljenja da prema nastalim oštećenjima proizlazi da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj Ford reg. oznake [registarska oznaka] prilikom naleta na kameno-zemljanu uzvisinu zadobilo promjenu brzine od oko 17 km/h, te da je tijelo tužitelja pri tome poletjelo u odnosu na karoseriju vozila unazad, lijevo i gore. Vozilo je dalje brzinom od

oko 62 km/h odbačeno nazad na kolnik uz istovremeno prevrtanje na krov, kada je glava putnika koji se nalazio na stražnjoj klupi lijevo već bila u direktnom kontaktu s deformiranom krovnom površinom vozila bez obzira da li je putnik vezan sigurnosnim pojasom ili ne.

Vještakinja prof. dr. Vedrana Petrovečki je u svom nalazu i mišljenju navela da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj stradao kao putnik na stražnjoj klupi u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] dana 16. srpnja 2011. kada je došlo do zanašanja vozila u kojem se nalazio, koje je sletjelo udesno, izvan kolnika, gdje je vozilo udario u zemljani nasip. Nastavno se vozilo prevrnulo na krov i palo na tlo, te se tako zaustavilo na lijevoj prometnoj traci autoceste A-1. Prema medicinskoj dokumentaciji u prometnoj nesreći tužitelj je zadobio višestruke ozljede, potres mozga, rane razderotine – iznad desne obrve, donjeg kapka lijevog oka i donje usne, krvarenje u spojnici desnog oka, natučenje desne očne jabučice i oko desne očne jabučice, višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom sitaste pločice desno, prijelom desnog sinusa gornje čeljusti, dvostruki prijelom donje čeljusti, prijelom 1. vratnog kralješka – lateralnih masa, prijelom trnastih nastavaka 6. i 7. vratnog kralješka, prijelom zglobnog nastavka 1. prsnog kralješka nagnječenja pluća obostrano, izraženije desno, dvostruki prijelom prsne kosti, prijelom palčane i čunaste kosti lijeve ruke s pomakom, prijelom oba ivera s pomakom ulomaka, napuknuće glavice druge stopaljnje kosti, prijelom udaljenog članka desnog nožnog palca, a tijekom liječenja se razvio akutni poremećaj disanja odraslih – akutno zatajenje disanja, gnojna upala krajnika i ždrijela, upala limfnih čvorova iza donje čeljusti. Iz stanja spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je dinamika kretanja vozila nakon slijetanja s kolnika bila složena. Posljedično tome i dinamika kretanja tijela putnika unutar vozila je također bila složena. Općenito govoreći, o dinamici gibanja tijela unutar vozila može se zaključivati na temelju usporedbe dinamike kretanja vozila i nastalim oštećenjima na vozilu, a potom i na temelju tragova unutar vozila. Tijela putnika unutar vozila, i kada su vezana, nisu čvrsto „fiksirana“ uz naslon stolica unutar vozila. Pojas štiti putnike prilikom dijelova sile na uzdužnu osovinu vozila, dok kod složenih djelovanja sila (okomite, bočne, rotacijske i sl.) sigurnosni pojas gubi svoju zaštitnu ulogu. U konkretnom slučaju, kada je došlo do zanašanja vozila u kojem se nalazio tužitelj, na njegovo tijelo su djelovale centrifugalne sile. Udarcem na kameno- zemljanu uzvisinu vozilo u kojem tužitelj nalazio zadobio promjenu brzine od oko 17 km/h. Tijelo tužitelja tada je poletjelo unazad, lijevo i gore u odnosu na karoseriju vozila. Potom se vozilo u kojem se tužitelj nalazio vratilo prema kolniku uz istovremeno prevrtanje na krov. Preostala brzina iznosila je oko 62 km/h te je vozilo odbačeno nazad na kolnik uz istovremeno prevrtanje na krov, gdje se zaustavilo. S obzirom na relativno veliku preostalu brzinu vozila u kojem se nalazio tužitelj, nije moguće isključiti da se vozilo tužitelja moglo zarotirati više od jednog punog okreta. Temeljem prometnog vještačenja nije moguće zaključivati o činjenici je li ili nije tužitelj koristio sigurnosni pojas (nije vidljivo stanje istegnutosti sigurnosnog pojasa). Kako su na tijelo tužitelja, u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja, djelovale ne samo linearne sile, već i okomite (o čemu izrazita deformacija krova), bočne i rotacione sile nije moguće isključiti da bi tužitelj i usprkos korištenja sigurnosnog pojasa zadobio sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Po prijedlogu tužitelja vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. je saslušan na ročištu održanom 10. svibnja 2024. Tom prilikom isti je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je dopustio mogućnost da je uzrok slijetanja vozila u kojem se nalazio tužitelj alkoholiziranost vozača ili upotreba narkotika. Isto tako je po prijedlogu tužitelja na navedenom ročištu održanom 10. svibnja2024. saslušana i vještakinja prof. dr. Vedrana Petrovečki. Vještakinja je navela da nastavno na pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i iskaz na raspravi nema ništa novo za iskazati. Samo je ponovila da su u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja djelovale različite sile na tijelo tužitelja i da je tužitelj mogao zadobiti sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji usprkos činjenice da je mogao koristiti i sigurnosni pojas. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgu, i mr. sc. dr. IAU, specijalistu neurologu. Vještaci su u svom nalazu i mišljenju od 13. studenoga 2019., dopunjenom nakon pregleda tužitelja 21. studenoga 2020., naveli da je tužitelj stradao u štetnom događaju 16. srpnja 2011. na način opisan u tužbi, te je u tom događaju zadobio ozljede u vidu traumatskog šoka, akutne respiratorne insuficijencije uz razvoj sindroma dišnog distresa u odraslih, višestruka natučenja unutarnjih organa, potres mozga, udarno reznu ozljedu glave te lijeve donje vjeđe igornje usne, krvni podljev desnog oka, natučenje očne jabučice desnog oka,višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom desnog zatona gornje čeljusti, dvostrukiprijelom donje čeljusti, prijelom prvog vratnog kralješka, prijelom trnastog nastavkašestog i sedmog vratnog kralješka, prijelom zglobnog nastavka prvog prsnog kralješka, natučenje pluća obostrano više desno, dvostruki prijelom prsne kosti, prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, prijelom desne čunjaste kosti s pomakom, višeiverni prijelom oba ivera s pomakom, napuknuće glavice druge kosti doručja lijevo, prijelom krajnjeg članka desnog nožnog palca, a kao dodatne dijagnoze spominju se gnojna upala ždrijela i upala limfnih čvorova iza donje čeljusti desno. Tužitelj je hospitaliziran kao hitan slučaj nakon što je stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom automobilu. Kod pregleda je bio u kontaktu i amnestičan za okolnosti ozlijeđivanja, dok su bili vidljivi znakovi traumatskog šoka. Premješten je u odjel intenzivne njege gdje su primijenjene adekvatne terapijske mjere intenzivnog liječenja. Na daljnjoj dijagnostičkog obradi su vidljiva kontuzijska žarišta pluća uz pleuralni izljev, a u trbuhu nije nađeno slobodne tekućine, te na mozgu nisu nađene svježe patološko promjene. Operativni zahvat je obavljen 16. srpnja 2011. kao i krvava repozicija donje vilice i "zugurtung" patele obostrano. Nakon obavljenih

terapijskih zahvata tužitelj je vertikaliziran te je pušten kući uz savjet da hoda sa štakama i slobodno opterećuje noge, a desna ruka je mobilizirana longetom za navikularku te vrat Filadelfija ovratnikom. Na dan otpusta pregledao ga je i maksilofacijalni kirurg koji je našao urednu okluziju vilica, kao i uredan osjet mentalnog živca. Daljnje kontrole je obavljao u bolnici Sveti duh, te je upućen na fizikalnu terapiju. Osteosintetski materijal iz obje patele je kirurški odstranjen 19. studenoga 2012., a 22. studenoga 2011. je izvršen korektivni kirurški zahvat lica kostiju te su sanirani slomljeni zubi. Na pregledu kod neurologa se žalio na nervozu i nemogućnost spavanja uz osjećaj poljuljanosti, te je u dva navrata nakon toga imao gubitak svijesti s prethodnim crnjenjem pred očima pri čemu je navodno tresao rukama, a prethodno je bio kod psihijatra pod dijagnozom anksiodepresivnog sindroma i početnog prihoorganskog sindroma. Na pregledu je nađena asimetrija u antigravitacijskim položajima, a lijevi udovi su bili niže položeni, miotaktički refleksi su bili uredni, a patoloških nije bilo, bio je urednog osjeta i ravnoteže te urednih testova oordinacije. EEG nalaz, te RTG pluća i EKG su bili uredni. Prema psihologijskom testiranju intelektualni status odgovara srednjem ispodprosjeku, a procjenjuje se da je bio više, te da su se na rezultate odrazila oštećenja CNS-a zadobivena u prometnoj

nezgodi, testovi osjetljivi na znakove organiteta ukazuju na iste, otežano se koncentrira, oštećeno je kratkoročno vizualno pamćenje, na planu ličnosti dominira naglašena depresivna simptomatika i pojačana intrapsihička tenzija, pojačano je osjetljiv i razdražljiv, te se opažaju problemi u prilagodbi nakon traume. Na makrosnimkama desnog radiokarpalnog zgloba sa šakom stanje po frakturi radiusa na

tipičnom mjestu bez dislokacije fragmenata koji su gotovo u potpunosti koštano konsolidirani, a stanje po najvjerojatnije ranijoj frakturi skafoidne kosti uz koštanu konsolidaciju ranije snimke za komparaciju nisu priložene. Nakon operacijskog liječenja prijeloma mandibule i zigomatične kosti okluzija je bila zadovoljavajuća, ali postoji asimetrija orbita i enoftamus, desno na licu je imao ožiljke uz utisnuće desne malarne eminencije uz dvoslike pri pogledu prema gore te urednu pokretljivost vratne kralješnice. Na pregledu kod kirurga tužitelj je naveo da je u trenutku štetnog događaja imao 18 godina, išao je u školu, pauzirao je oko pola godine, no uspješno je završio razred. Također je naveo da prije predmetnog štetnog događaja nije imao ozljede lokomotornog sustava te glavobolje koje su mu se javile nakon štetnog događaja, a također se žali na bol u lijevom koljenu. Vještak je naveo da su kod tužitelja nakon štetnog događaja zaostali ožiljci i to na desnom laktu s unutrašnje strane nepravilan ožiljak veličine 4x2 cm, zatim u području desnog lakta s prednje strane ožiljak dužine oko 3 cm, te u području vrha desnog lakta ožiljak promjera oko 2 cm, na prednjoj strani prsnog koša više lijevo nepravilan ožiljak veličine 2x3 cm, na trbuhu ožiljak desno dužine oko 5 cm, na leđima više lijevo ožiljak 8x1 cm poprečno, desno glutealno ožiljak u vidu promjene boje kože 7x9 cm, ožiljak u području oba koljena nepravilan dužine oko 12 cm, širine oko 1 cm. Prilikom pregleda vratna kralješnica je bolna na pritisak i udar kao i na aksijalnu kompresiju u cijelosti, paravertebralna muskulatura je napeta. Prsni koš je sveden, simetričan, respiratorno dobro gibljiv, pulu-vezikularno disanje, te bolnost na palpaciju u A-P i L-L smjeru prilikom kompesije u području prsne kosti. Palpacijska bolnost druge metakarpalne kosti-druge kosti doručja desne šake, uz urednu pokretljivost u drugom metakarpofalangelnom zglobu lijevo. Palpacijska bolnost desnog palca noge uz ograničenu pokretljivost u međučlanačkom zglobu za 1/3 punog opsega pokreta. Na pregledu liječnika vještaka s neurološke stane nađen je uredan neurološki status osim naglašenih neurovegetativnih stigmi te smetnji pažnje i koncentracije. Ima glavobolje, povremene vrtoglavice i omaglice. Trofija mišića kao i gruba motorna snaga je uredna kao i miotaktiučki refleksi, hod neurološki neupadan, kao i koordinacija i ravnoteža. U psihičkom statusu dominira anksiozni ton. Tužitelj je tada naveo da ne uzima lijekove za živce, već uglavnom lijekove protiv bolova. Kad stisne vilicu ima bolove u zubima, a s plućima i disanjem nema tegoba. Žali se na bolove u koljenima, otežano hoda zbog tegoba s koljenima, posebno lijevim, otežano ustaje iz čučnja. Slijedom navedenoga, vještaci su mišljenja da je tužitelj nakon štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera, sumarno 7 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 21 dan, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 90 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Isto tako vještaci su mišljenja da primarni strah, tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne opasnosti i ugroženosti nije bilo prisutan, dok je tužitelj trpio sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 20 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 60 dana, dok je kasni strah u vidu bojazni u situacijama koje su slične predmetnom ozljeđivanju, trajao je još 60 dana u manjem intenzitetu. Vještaci su, također, mišljenja da je ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja s kirurškog aspekta iznosi 25% (zbog prijeloma prvog vratnog kralješka, prijeloma trnastog nastavka šestog i sedmog vratnog kralješka, prijeloma zglobnog nastavka prvog prsnog kralješka u omjeru od 10%, zbog dvostrukog prijeloma prsne kosti u omjeru od 3%, zbog prijeloma desne palčane kosti na tipičnom mjestu uz prijelom desne čunaste kosti - prijelom u području desnog ručnog zgloba u omjeru od 8%, prijeloma oba ivera - prijelom u području oba koljena u omjeru od 10%, napuknuće glavice druge kosti doručja u omjeru od 1%, te prijeloma krajnjeg članka desnog palca stopala u omjeru do 1%), dok s neurološke strane trajne posljedice s naslova potresa mozga iznose 5%. Vještaci su u mišljenju još naveli da je tužitelju nakon predmetnom štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od sumarno 20 dana po 4 sata dnevno, zatim 30 dana po 3 sata dnevno, potom 60 dana po 2 sata dnevno, te 30 dana po 1 sat dnevno i to za pomoć pri oblačenju, održavanju osobne higijene, dodatna pomoć za ozlijeđenog maloljetnika, za pratnju liječniku, brigu oko škole, a uzimajući u obzir životnu dob tužitelja. Vještaci su, također, naveli da opisani ožiljci s obzirom na svoju brojnost i različite lokacije predstavljanu naruženost na granici između lakog i srednjeg stupnja. Konačno su naveli da je liječenje završeno s danom 31. ožujka 2013.

U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 8. rujna 2021. vještak prof. dr. sc. Žarko Rašić je na primjedbe tužitelja naveo da je ožiljak u području desnog lakta vidljiv kada tužitelj nosi odjeću kratkih rukava, ožiljak u području prsnog koša i na leđima je vidljiv kada tužitelj ne nosi gornji dio odjeće, ožiljak u području desne stražnjice je vidljiv kada tužitelj nosi kraće gaćice, odnosno kada je bez odjeće, ožiljak u području oba koljena je vidljiv kada tužitelj nosi odjeću – kratke hlače, kupaće gaćice ili kada je u donjem rublju. Sveukupno, dakle, navedeni ožiljci s obzirom na svoj oblik, veličinu i boju predstavljaju naruženost na granici između lakog i srednjeg stuanja. Što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti gdje je navedeno da tužitelj nije u mogućnosti baviti se sportom, boksom, vještak je naveo da je s kliničkog aspekta procijenjeno opće smanjenje životnih aktivnosti, dakle da tužitelj može obavljati određene poslove i životne aktivnosti uz pojačane napore, a bavljenje sportom cijenit će sud. Nadalje je naveo da pri izradi nalaza i mišljenja vještaci nisu imali na uvid zdravstveni karton tužitelja. Što se tiče ocjene straha, ona je procijenjena po vještaku neurologu, a što se tiče prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kirurga vještak je naveo da je u pisanom nalazu i mišljenju izvršena procjena smanjenja životnih aktivnosti za pojedine ozljede koje je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio. Kada bi one bile pojedinačne, tada bi s kirurškog aspekta procjena ukupnog realnog smanjenja životnih aktivnosti bila bez matematičkog zbrajanja pojedinih ozljeda. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom 1. vratnog kralješka, prijelom trnastog nastavka 6. i 7. vratnog kralješka, prijelom zglobnog nastavka 1. prsnog kralješka, te uzimajući u obzir zadobivene ozljede i pregled tužitelja uz pokretljivost vratne kralješnice, smatra da je procjena smanjenja životne aktivnosti od 10% realna i prihvatljiva. Također, dvostruki prijelom prsne kosti je procijenjen s 3% smanjenja životnih aktivnosti, prijelom u području desnog ručnog zgloba, uzimajući u obzir prijelom koji je zadobio, a to je prijelom čunaste kosti, te klinički pregled tužitelja, smatra da je procjena od 8% odgovarajuća. Također, tužitelj je zadobio prijelom u području oba koljena i to prijelom oba ivera, odnosno patele, te uzimajući u obzir opisane i utvrđene prijelome te klinički pregled tužitelja i izmjerenu pokretljivost, smatra da je procjena smanjenja životne aktivnosti za oba koljena od 10% odgovarajuća. Kada bi se vršilo matematičko zbrajanje svih navedenih postotaka s kirurškog aspekta to bi iznosilo više od procijenjenih 25%, te smatra da je ocjena od 25% ukupnog trajnog smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog aspekta procijenjena sukladno zadobivenim ozljedama i kliničkom pregledu. Što se tiče procjene trajanja i intenziteta bolova vještak je naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio veći broj prijeloma koji su ranije nabrojani, nekoliko prijeloma u području vratne kralješnice, zatim prijelom prsne kosti na 2 mjesta, prijelom u području desnog ručnog zgloba, oba koljena, zatim u području palca desnog stopala te uzimajući u obzir sve zadobivene prijelome, smatra da je procjena trajanja i intenziteta bolova odgovarajuće procijenjena, kao i potreba za tuđom pomoći i njegom, s obzirom na to da je tužitelj imao prijelom u području vrata, desnog ručnog zgloba, obje noge, dakle, da je bio teško pokretan, odnosno jedno vrijeme nepokretan, te stoga smatra da je potreba za tuđom pomoći odgovarajuće procijenjena, a kao što je i u pisanom nalazu i mišljenju naveo radilo se u tom trenutku o ozlijeđenom maloljetniku te je bila potrebna i pratnja liječniku, briga oko škole, dakle, specifična situacija s obzirom na životnu dob tužitelja u trenutku štetnog događaja.

Također je naveo da se pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti ne vrši matematičko zbrajanje izraženih postotaka, koji se niti ne treba iskazivati, međutim, radi lakšeg praćenja težine zadobivenih ozljeda može se dati postotak za svaku zadobivenu ozljedu, ali se u konačnici vrši procjena ukupnog realnog smanjenja životnih aktivnosti uzimajući u obzir stanje ozljeđenika, zadobivene ozljede i posljedice zadobivenih ozljeda. Vezano za utvrđivanje smanjenja životne aktivnosti u odnosu na ozljedu vratne kralješnice i područje desnog ručnog zgloba, imajući u vidu da tužitelj nakon 2012. nije provodio fizikalnu terapiju, kada je provodio istu samo radi ozljede koljena, vještak je naveo da je procjena smanjenja životne aktivnosti izvršena na temelju postojeće medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu te kliničkog pregleda tužitelja koji je izvršen 7. listopada 2020. Tužitelj je stradao u štetnom događaju 2011. te nema podataka da li je u kasnijem razdoblju provodio bilo kakvu fizikalnu terapiju, međutim, uzimajući u obzir njegovu životnu dob, smatra da fizikalna terapija u njegovoj životnoj dobi od 20 pa nadalje godina ne bi dovela do poboljšanja kliničkog stanja, a za pretpostaviti je da će u kasnijoj životnoj dobi vjerojatno biti potrebna fizikalna terapija. Dakle, uzeta je u obzir životna dob tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja i uobičajeni način liječenja osoba te životne dobi. Također je naveo da je u otpusnom pismu napisana dijagnoza napuknuće glavice 2. metakarpalne kosti lijevog stopala, međutim ta kost ne postoji, već postoji samo glavica 2. metakarpalne kosti lijeve šake, odnosno prevedeno glavica 2. kosti doručja desno. U odnosu na pitanje kada je liječenje završeno vještak je naveo da će na to pitanje odgovoriti vještak neurolog. Također je naveo da je s kirurškog aspekta liječenje je završeno ranije, ali kasnije je vršeno psihologijsko testiranja, odnosno retestiranje i usporedba s psihologijskim testiranjem iz 2011. i u tom zaključku psihologijskog retestiranja iz 2013. je navedeno da nema značajnih odstupanja u odnosu na rezultate psihologijskog ispitivanja iz 2011. i to je u stvari trenutak kada se može smatrati da je stanje stabilizirano objektivnom pretragom – psihologijskim testiranjem. Nalaz koji je dostavljen uz podnesak od 7. rujna 2021. odnosno nalaz od 1. rujna 2021., a iz kojeg je vidljivo da je tužitelj telefonski kontaktirao specijalnu bolnicu za ortopediju i traumatologiju Akromion, gdje je konstatirano da dolazi zbog bolova i otečenog lijevog koljena, te je učinjena dodatna dijagnostička obrada gdje je vidljivo stanje nakon kirurške stabilizacije ivera, osifikacija, također je učinjena magnetna rezonanca lijevog koljena gdje je utvrđeno oštećenje hrskavice u lijevom koljenom zglobu najtežeg stupnja – 4. stupanj, te puknuće unutarnjeg meniska, vještak je naveo da se radi o pogoršaju stanja na lijevom koljenju koje je utvrđeno na RTG-u i MR-u. Nakon uvida u nalaz od 27. kolovoza 2021. vještak je naveo da iz tog nalaza proizlazi da se radi o kontrolnom pregledu, te da ponovno dolazi zbog bolova u

lijevom koljenu uz oticanje, opisan je RTG lijevog koljena i MR lijevog koljena koji su opisani i u nalazu od 1. rujna 2021. i u nalazu od 27. kolovoza 2021. te je preporučena artroskopija, dakle operacijsko liječenje lijevog koljena, te je preporučena i laboratorijska obrada tj. vađenje krvi i određivanje krvne slike i upalnih parametara.

Nakon uvid u nalaze od 19. travnja 2021., 22. travnja 2021., 31. ožujka 2021. i 7. travnja 2021., vještak je naveo da je iz iste dokumentacije vidljivo da se tužitelj žali na tegobe prvenstveno u području lijevog koljena, te da je pregledan po ortopedu u specijalnoj bolnici Akromion 7. travnja 2021. kada je zbog tegoba s lijevim koljenom preporučena magnetna rezonanca, a također je vidljivo i da je liječen po fizijatru uz provođenje postupaka fizikalne terapije tijekom travnja 2021. Nakon što mu je predočena dokumentacija vezana za stanje po ozljedi lijevog koljena vještak je naveo da dijagnostičke pretrage koje su učinjene, a to je MR i RTG lijevog koljena, ukazuju na pogoršanje stanja po ozljedi lijevog koljena i to prvenstveno na stanje po oštećenju

hrskavice lijevog koljena u dijelu ivera te puknuća unutrašnjeg meniska lijevog koljena. Međutim, vještak je isto tako naveo da bi se odredio mogući postotak pogoršanja funkcije lijevog koljena da bi bio potreban novi klinički pregled tužitelja radi

utvrđivanja funkcije lijevog koljena jer je tužitelj po kirurgu pregledan prije godinu dana, kao i uvid u zdravstveni karton kako bi se vidjelo je li nakon predmetnom štetnog događaja imao još kojih ozljeda u području lijevog koljena, a sve kako bi se moglo utvrditi postoji li direktna uzročno posljedična veza između zadobivene ozljede lijevog koljena 2011. s pogoršanjem funkcije koja je sada utvrđena 2021.

.Vještakinja mr. sc. dr. Maja Roje Novak je u svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 4. svibnja 2022. navela da je s neurološke strane stanje stabilizirano te da s te strane nema potrebe za daljnjim medicinskim postupanjem, a mogućnost da će kod tužitelja doći do pogoršanja zdravstvenog stanja nastavno na ozljede zadobivene u predmetnom ozljeđivanju vještakinja je navela da to spada u domenu hipotetskog razmatranja jer se o medicinskim zbivanjima procjenjuje isključivo na temelju medicinske dokumentacije ukoliko ona postoji. Također je navela da je u predmetnom

štetnom događaju tužitelj zadobio potres mozga te je na psihologijskoj obradi, i to 2 navrata, jednom 2011. i drugi put 2013., utvrđeno da tužitelj ima blaže poteškoće vizuomotorne organske etimologije. Navedene smetnje spadaju u domenu psihoorganskih smetnji vezanih uz ozljedu mozga, u ovom slučaju potres mozga, u sklopu kojeg su uočene blaže smetnje koncentracije i drugih viših moždanih funkcija. Činjenica da je navedeni poremećaj ustanovljen i cca 2 godine nakon inicijalnog testiranja upućuje na trajnost smetnji, odnosno trajne posljedice s naslova ozljede mozga, u ovom slučaju potresa mozga. Isto tako je navela da je ukupno smanjenje životne aktivnosti, korigirano na matematičko zbrajanje postotaka smanjenja životne aktivnost od strane kirurga i neurologa, 29%. Redukcija čistog matematičkog zbroja postotaka trajnih posljedica, odnosno stupanj te redukcije spada u domenu stručnog znanja i procjene vještaka jer ne postoje striktna pravila o redukciji zbroja. Vezano za dokumentaciju naknadno dostavljenu od strane tužitelja na ročištu 8. rujna 2021. i u podnesku od 7. rujna 2021. vještakinja je navela da je navedena medicinska dokumentacija novijeg datuma i da je isključivo vezana uz kirurške aspekte vještačenje i da ne mijenja neurološki nalaz i mišljenje. Konačno je navela da je osobno pregledala tužitelja, te da je uvidom u zdravstveni karton utvrdila da tužitelj prije predmetnog ozljeđivanja nije imao istovjetne ozljede glave pa da stoga podaci iz istog ne utječu na njezin nalaz.

U ponovnom usmenom očitovanju na ročištu održanom 13. veljače 2025. prof. dr. sc. Žarko Rašić je, nakon uvida u nalaz i mišljenje koje su zajedno sačinili 21. studenoga 2020. gdje s kirurškog aspekta procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti s

25%, a s neurološkog aspekta 5%, naveo da u pisanom nalazu i mišljenju vještak neurolog mr. sc. dr. Maja Roje Novak i on nisu procijenili ukupno realno smanjenje životne aktivnosti s kirurškog i neurološkog aspekta. Na raspravi koja je održana 4. svibnja 2022. mr. sc. dr. Maja Roje Novak je procijenila ukupno smanjenje životne aktivnosti s kirurškog i neurološkog aspekta u omjeru od 29%. Dakle, nije se radilo o matematičkom zbrajanju. te kada se ne radi o matematičkom zbrajanju vještak je naveo da ukupno realno smanjenje životne aktivnosti iznosi između 28% i 29%. Sud je prihvatio, kako osnovni, tako i dopunski, nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića i mr. sc. dr. Maje Roje Novak jer je isti argumentiran i izrađen prema

pravilima struke, a imajući u vidu i da su vještaci usmenim očitovanjem otklonili primjedbe stranaka, te da stranke u konačnici nisu u tom pravcu predlagale provođenje daljnjih dokaza. Sud je isto tako, kao stručan, jasan i argumentiran prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing. i prof. dr. Vedrane Petrovečki, a imajući u vidu i da su vještaci usmenim očitovanjem otklonili primjedbe tuženika, te da stranke u konačnici nisu predlagale provođenje daljnjih dokaza. Pritom

valja istaknuti da su na ročištu održanom 2. listopada 2025. stranke navele da nemaju

daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa."

10. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je stajališta da je 16. srpnja 2011. oko 9.05 sati na autocesti A1, na 93 km+450 m (smjer sjever) došlo do prometne nesreće u kojoj je vozač osobnog vozila marke "Ford Escort", reg. oznake [registarska oznaka], KA smrtno stradao, dok su putnici u navedenom vozilu bili ĆA, koji je sjedio na mjestu suvozača, JA, koji je sjedio na stražnjem mjestu iza vozača, te tužitelj, koji je sjedio na stražnjem mjestu iza suvozača, da je do prometne nesreće došlo na način da je vozač sada pok. KA upravljao vozilom autocestom A1 iz smjera juga u smjeru sjevera te da je dolaskom na 93 km+450 m došlo do slijetanja vozila van lijevog ruba kolnika do lijevog ruba asfaltnog

zastora, nakon čega je vozilo oštrije usmjereno udesno prema desnom rubu istočnog kolnika autoceste koji je omeđen betonskim kanalom oborinskih voda, preko kojeg je vozilo prešlo na zemljanu uzvisinu u koju je udarilo i od koje se odbilo nazad na kolnik, pa se nakon daljnjeg klizanja prema središnjoj razdjelnoj odbojnoj ogradi zaustavilo prevrnuto na krovnu stranu.

10.1. Stajališta je da je tužitelj stradao kao putnik u osobnom vozilu, pa da se odgovornost tuženika, kao osiguratelja, temelji na odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011.), a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju pasivna legitimacija tuženika nesporna, da je osiguranik tuženika, a imajući u vidu provedene dokaze, odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 90%, dok je tužitelj pridonio nastanku istog u omjeru od 10% jer je pristao na vožnju u automobilu kojim je upravljao vozač KA koji zbog umora nije bio sposoban za vožnju, a što je tužitelj znao, da je u odredbi čl. 198. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008., 48/2010. i 74/2011.; dalje: ZSPC) propisano , da vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti, pa kako su tužitelj i vozač KA, te svjedok ĆA od polaska iz Zagreba pa do trenutka prometne nesreće, svo vrijeme bili zajedno, te kako gotovo cijeli dan (uključivo i noć) nisu spavali, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka ĆA, da vozač nije bio sposoban za vožnju.

10.2. Navodi da je tužitelj, koji je znao da vozač uslijed umora nije sposoban za vožnju, a ipak je pristao na vožnju s takvim vozačem, po ocjeni ovog suda, doprinio nastanku štete u omjeru od 10% (čl. 1092. st. 1. ZOO-a)to tim više je tužitelj i sam u podnesku od 15. svibnja 2025. učinio nespornim svoj doprinos u navedenom omjeru od 10%.

11. Prvostupanjski sud smatra da tuženik neosnovano ističe da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete iz razloga što je pristao na vožnju s vozačem koji je bio pod utjecajem narkotika i koji je bio u alkoholiziranom stanju, i to stoga što tuženik, na kojem se sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao navedene okolnosti.

11.1.Ističe da tuženik nije dokazao da bi navedena činjenica bila poznata tužitelju jer tužitelj i svjedoci JA i ĆA su postupku suglasno iskazivali da vozač pok. KA nije pred njima konzumirao narkotička sredstva i da im takva činjenica nije bila poznata, pa ne proizlazi da bi tužitelj znao ili mogao znati da je vozač pod utjecajem narkotika, a tuženik nije dokazao drugačije, to sud u tom dijelu tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja smatra neosnovnim i da činjenica da su vozač i tužitelj bili zajedno radi druženja i zabave sama po sebi nije dovoljna da bi se zaključilo da je tužitelj mogao znati da je vozač pod utjecajem narkotika.

11.2. Takođe da tuženik nije dokazao da bi vozač pok. KA bio u alkoholiziranom stanju u trenutku nastanaka štetnog događaja, pa onda niti da bi tužitelj s takvom činjenicom bio upoznat budući takva činjenica ne proizlazi niti iz mišljenja vještakinje za toksikološka vještačenja OA, mr.ph., iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 3. kolovoza 2011. koji prileži gore navedenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu, s obzirom na to da se za KA nije mogla dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku smrti jer su uzorci bili kontaminirani.

11.3. Nadalje, prvostupanjski sud ističe da iz prihvaćenog dijela iskaza svjedoka ĆA

ĆA proizlazi da su tijekom dana (prije štetnog događaja) kupili 3-5 litara vina, te da

su za cijelo vrijeme boravka na Pagu nisu osim toga od alkohola ništa drugo konzumirali, pri čemu su navedenu količinu vina pili njih četvorica, pa se stoga ne može niti s velikom vjerojatnošću utvrditi da bi vozač KA bio u alkoholiziranom stanju.

12. Obrazlažući visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud navodi sud je utvrdio da je tužitelju u predmetno štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2., u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a, te mu je isto tako prouzročena imovinska šteta jer mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja,

opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZO-a), te da je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi,

odnosno fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti, a utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO-a)., a s obzirom na nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, te dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 EUR, da imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 EUR., da s obzirom da prema navodu vještakinje mr. sc. dr. Maje Roje Novak proizlazi da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do ukupnog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 29%, a iz navoda prof. dr. sc. Žarka Rašića 28-29%, te je sud utvrdio da je kod tužitelja došlo do smanjena životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 29%, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju navedenih vještaka da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 11.000,00, da mu na ime naruženost između lakog i srednjeg stupnja uslijed zaostalih ožiljaka koji su vidljivi u situacijama kako je pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 EUR, ukupno da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno 21.000,00 EUR, što umanjeno za

tužiteljev doprinos nastanku štete (10%) iznosi 18.900,00 EUR, no kako je tuženik isplatio tužitelju po osnovi naknade štete ukupan iznos od 15.000,00 EUR, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu preostalog iznosa neimovinske štete od 3.900,00 EUR jer smatra da bi isplatom ovog iznosa, a uzimajući u obzir utvrđeni omjer tužiteljevog doprinosa od 10% i već ranije isplaćen iznos, tužitelju u potpunosti bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta.

13. Nadalje da kako je iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 320 sati, da su mu pomoć i njegu pružali majka i sestra besplatno, a isti i u tom slučaju ima pravo na naknadu, na temelju odredbe čl. 1095. ZOO-a odmjerena mu je naknada u iznosu od 1.280,00 EUR, pri čemu je visina naknade u iznosu od 4,00 EUR po satu određena u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje tužitelj živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste pa uzimajući uzimajući u obzir utvrđeni omjer tužiteljevog doprinosa od 10%, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.152,00 EUR jer smatra da bi isplatom ovog iznosa tužitelju u potpunosti bila reparirana pretrpljena imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu.

14. Zbog navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem s osnove neimovinske štete potražuje iznos od 27.417,84 eura, te s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 128,00 EUR, odnosno odbijen je tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 27.545,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

16. Neosnovano se u žalbama ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je presuda jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

17. Nje počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je analizom i ocjenom svakog dokaza zasebno, svih zajedno kao i analizom i ocjenom rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe kao i osnovanosti visine tužbenog zahtjeva.

18. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju žalitelji budući, kako je navedeno. činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno j i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbi ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbama ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

18.1. Žalitelji u žalbama analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

19. Ocjenjujući prigovor podijeljene odgovornosti prvostupanjski sud nalazi da je i tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 10%, jer je u postupku utvrđeno da je, iako je znao da je osiguranik tuženika umoran jer su tih dana provodili vrijeme na zabavama, konzumirajući alkohol sjeo u automobil kojm je upravljao osiguranik tuženika te time svjesno pristao na vožnju sa umornim vozačenm koji je upravljajući automobilom u takvom stanju prekršio odredbu članka 198 stavak 1. ZSPC kako to u obrazloženju i navodi prvostupanjski sud.

20. Osiguraniku tuženika – vozaču automobila pravilno niži sudovi stavljaju na teret daleko veću odgovornost u omjeru od 90 %, iz razloga što tolikoj mjeri bio umoran da je bio nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, te je morao biti svjestan da ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti.

21. Pravilno prvostupanjski sud navodi da kako su tužitelj i vozač KA, te svjedok ĆA od polaska iz Zagreba pa do trenutka prometne nesreće, svo vrijeme bili zajedno, te kako gotovo cijeli dan (uključivo i noć) nisu spavali, evidentno je da vozač nije bio sposoban za vožnju te je njegov doprinos i po ocjeni ovog suda znatno veći za nastanak štetnog događaja te je ocjena i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi ZOO-a kojima je reguliran institut podijeljene odgovornosti ocijenio tako izneseni prigovor, pa se neosnovano u žalbi tuženik poziva na odluke VS RH te županijskih sudova daje doprinos veći jer se u tim odlukama podijeljena odgovornost temeljila na činjenici da je tužitelj pristao na vožnju sa osobom koja je bila u alkoholiziranom stanju što u konkretnom slučaju nije i što je sasvim drugačija okolnost.

22. U odnosu na visinu pravične novčane naknade, suprotno navodima žalbe tužitelja valja poći od jasnog sadržaja utvrđenja medicinskog vještaka (kojeg tuženik ni tužitelj nisu osporili) a koji su na stručan način utvrdili sadržaj, opseg i trajanje po tužitelju pretrpljenih posljedica proizašlih iz predmetne prometne nezgode, a koje je potom prvostupanjski sud pravilno valorizirao priznavši tužitelju – pozivom odredbu člana 1100. ZOO-a koje propisuju tzv. kvalifikatorne kriterije prilikom utvrđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete – istu u iznosima navedenim u obrazloženju pobijane presude, pa mu je po odbitku nesporno prije utuženja isplaćenog novčanog iznosa te uzimajući u obzir doprinos dosudio preostali iznos.

22.1. Naime, imajući u vidu da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu. Pri tom odredba čl.1100.stav.1. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad je nema, dok stav.2. iste obvezuje sud da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada kako bi se ublažio osjećaj nelagode koju oštećenik trpi i barem djelomično smanjile nastale štetne posljedice. Pri tom je sud dužan voditi računa i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Razmatrajući navedene pretpostavke i smjernice iz aspekta konkretnog činjeničnog supstrata utvrđenog po prvostupanjskom sudu, stajalište je i ovoga suda, na osnovu ocjene egzistentnih kvalifikatornih okolnosti (fizičkih boli i straha) s aspekta njihovog intenziteta i trajanja, same vrste povrede (trzajne povrede vrata), okolnosti da je tužitelj da je sud iste posve pravilno valorizirao kroz tužitelju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i

15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5).

23. Valjalo je stoga odbiti žalbe stranaka te potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji se žalbama pobijaju posljedično ovisno u odluci povodom izjavljenih žalbi, ali koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni i za koje je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda dao valjane razloge.

24. Odluka o zatraženim troškovima podnesene žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

25. Zbog iznesenog na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić