Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-259/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĆ, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K- 669/2020-20 od 29. travnja 2025., temeljem odredbe članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog od 27. svibnja 2020., broj K-669/2020., dok je temeljem odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08, optuženi ĆĆ, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članak 158. stavak 2. ZKP/08, sud je oštećenika ŽĆ uputio sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, nije osnovana.

6. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno , tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo, shodno čemu ga je temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.

6.1. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio obranu okrivljenog, iskaze ispitanih svjedoka, kao i materijalne dokaze prikupljene i provedene tijekom dokaznog postupka i pri tome pravilno utvrdio da nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi da je optuženik nepoznatim oštrim predmetom izbušio sve četiri automobilske gume, osobnog automobila „Daewoo Racer“, reg. oznake i broja [registarska oznaka] u vlasništvu ŽĆ.

7. Naime, sud je u konkretnom slučaju pravilno primijenio pravno pravilo “in dubio pro reo“ kao univerzalno pravno pravilo u situaciji kada u pogledu postojanja, odnosno nepostojanja neke činjenice egzistira dvojba, koja se onda uklanja na taj način da se uzima da postoji, odnosno ne postoji ona činjenica koja je za optuženika povoljnija. Kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje , kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Sud pri tome nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Tek ukoliko nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravno-logičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist optuženika. Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu, pa tada u sumnji odlučiti u korist optuženika. Sumnja u smislu članka 3. stavka 2. ZKP/08, postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravno-logičko pomagalo.

7.1. No, prema stanju stvari u ovom predmetu, primjena pravno-logičkog pomagala ovdje izgleda potrebna, jer ne postoje određeni dokazi koji jasno i nedvojbeno ukazuju na postojanje odlučnih okolnosti i sastavnica subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela koje je predmet optužbe. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, utvrdio da nema dovoljno dokaza da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, prije svega zbog činjenice da ispitani svjedoci KĆ, SĆ i LĆ nemaju saznanja o identitetu osobe koja je probušila gume na automobilu ŽĆ, pri čemu su SĆ i LĆ očevici tog događaja, a svjedokinja KĆ je iskazala da joj je oštećeni ŽĆ rekao da ne zna tko mu je probušio gume.

8. Dakle, prvostupanjski sud s punim pravom zaključuje da postojanje samo jedne činjenice vezane za podudarnost u identitetu osobe koja je izbušila gume, u izostanku nekih dugih detalja opisa po svjedocima koji se podudaraju, dodatno ukazuje da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na optuženikovo protupravno ponašanje.

9. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

10. Stoga, u odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud drži da je činjenično stanje na temelju sveukupne dokazne građe potpuno i pravilno utvrđeno.

11. Slijedom navedenog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen niti kazneni zakon.

12. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski