REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1479/2017-93

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv I. -tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku OIB: 15351583880, zastupana po ODO, Građansko - upravni odjel, i II.- tuženika Zavod za socijalni rad, Ispostava Zaprešić, OIB: 75082966551, Zaprešić, J.B. Jelačića, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika I. -tuženika, te u odsustvu uredno pozvanog II. - tuženika, dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se Republici Hrvatskoj, da u ime prvotuženika Republike Hrvatske, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i drugotuženika Republike Hrvatske, Zavoda za socijalni rad, Ispostava Zaprešić isplati tužitelju AU iznos od 35.536,53 EUR, po osnovi izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st 2. i 8. ZO0 -a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se Republici Hrvatskoj, da u ime prvotuženika Republike Hrvatske, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i drugotuženika Republike Hrvatske, Zavoda za socijalni rad, Ispostava Zaprešić isplati tužitelju AU iznos od 19.908,42 EUR, po osnovi namirenje štete uzrokovane duševnom boli zbog povrede prava osobnosti sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se Republici Hrvatskoj, da u ime prvotuženika Republike Hrvatske Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i drugotuženika Republike Hrvatske, Zavoda za socijalni rad, Ispostava Zaprešić isplati tužitelju AU iznos od 11.779,20 EUR. po osnovi štete uzrokovane fizičkom boli tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29 st 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svo je posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvo kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana.

4. Nalaže se Republici Hrvatskoj, da u ime prvotuženika Republike Hrvatske Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i drugotuženika Republike Hrvatske, Zavoda za socijalni rad, Ispostava Zaprešić isplati tužitelju AU iznos od 17.519,41 EUR po osnovi namirenja štete zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana.

5. Nalaže se Republici Hrvatskoj, da u ime prvotuženika Republike Hrvatske, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i drugotuženika Republike Hrvatske, Zavoda za socijalni rad, Ispostava Zaprešić isplaćivati mjesečnu rentu tužitelju u iznosu 265,45 EUR mjesečno po osnovi nematerijalne štete u obliku mjesečne rente od dana podnošenja tužbe doživotno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana.

6.Republika Hrvatska dužna je u ime prvotuženika Republika Hrvatske, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i drugotuženika Republika Hrvatska, Zavoda za socijalni rad, Ispostava Zaprešić tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka uvećanog sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st 2. i 8. ZOO-a (NN 114/22 i 156/22) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se zbog dugogodišnjih problema u obitelji, a zbog nemogućnosti rješenja, u 10. mjesecu 2005. zbog zakonske nadležnosti za pomoć, sadržane u čl. 15 st. 2 Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) obratio drugotuženiku nadležnom Centru za socijalnu skrb Zaprešić , da su problemi koje je obitelj AU trpila zbog dugotrajne ovisnosti tadašnje supruge tužitelja, te njenog nasilja u obitelji, a nije ih sama mogla riješiti , negativno utjecali na čitavu obitelj, a poglavito na tada mlt. ČU i tužitelja , da su djelatnici drugotuženika u početku ukazivali AUŽ na njene postupke, ali iako ista nije prihvaćala dane sugestije, drugotuženik nije poduzeo nikakave konkretne mjere koje su propisane Zakonom o socijalnoj skrbi, Prekršajnim zakonom, Krivičnim zakonom i zakonom o sprječavanju od nasilja u obitelji , da je tijekom brakorazvodne parnice tužitelja drugotuženik došao do saznanja da je AUŽ provodila fizičko nasilje nad kćerkom mlt. ČU, koje je upotpunjeno istragom Policijske ispostave Zaprešić za događaj od 25.01.2007., da je tog dana AUŽ u alkoholiziranom stanju šakom u prsa udarila osmogodišnju kćerku mlt. ČU, da je drugotuženik svojom obradom i obradom Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba ustvrdio, da se AUŽ često u alkoholiziranom stanju nasilno ponašala prema obitelji , da je dana **.**.2006. AUŽ u alkoholiziranom stanju u 23.00 sati tjerala mlt. ČU da pleše s njom , da je na intervenciju Policija došla sat i pol nakon prijave kad je počiniteljica nasilja već spavala, da je o tim i drugim neprimjerenim postupanjima AUŽ drugotuženik dobio detaljna saznanja od mit. ČU i tužitelja, da drugotuženik nije poduzeo potrebne mjere iako ga Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Prekršajni zakon, Krivični zakon i Obiteljski zakon obvezuju da poduzima mjere za sprječavanje nasilja u obitelji i zajedno sa nadležnim institucijama sistema sankcionira počinitelje . Nadalje navodi da je sama kćerka ČU u obradi drugotuženika i Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba izrekla puno događaja koji govore o alkoholizmu i nasilničkom ponašanju tuženice što se može vidjeti u priloženim dokazima , da je iz priloženih dokaza vidljivo da je kćerka ČU dobila neka saznanja o ocu od majke o kojima sama nije imala direktnih spoznaja, da su takva saznanja bila način na koji je AUŽ stvarala kod kćerke ČU negativan stav o ocu, da unatoč svim saznanjima o nasilnom ponašanju AUŽ i sklonosti ispijanja većih količina alkoholnih pića drugotuženik nije sudu predočio dobivena saznanja, da se djelatnici drugotuženika nisu obazirali na ta saznanja iako u čl. 94. st.1 Obiteljskog zakona (NN 103/15) stoji da roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati ponižavajuće prema njemu, niti primjenjivati psihičku prisilu, te su ga dužni štititi od takvog postupanja drugih osoba , da je ujedno dozvolio da se unatoč svim saznanjima koja ima na sudu mlt. ČU sa nepunih 9 godina ispituje s kojim roditeljem želi živjeti, iako se već prilikom obrade kod drugotuženika o tome izjasnila, da je na izrazito inzistiranje AUŽ i njenog punomoćnika, sud prihvatio da se ispita mlt. ČU, da se drugotuženik nije argumentirano suprotstavio takvom prijedlogu znajući kakve posljedice to može imati na mlt. ČU, da je zbog diskriminirajućeg djelovanja drugotuženika u odnosu na tužitelja, a koje se sastojalo od nepostupanja po zakonskim propisima prema AUŽ i sankcioniranja njenog nasilnog ponašanja, sud skrbništvo nad mlt. ČU povjerio majci AUŽ, uz strogo apstiniranje od alkohola, da je zbog pristranosti, zataškavanja nasilnog ponašanja i nesankcioniranja istog nasilnica AUŽ uz prešutno odobravanje drugotuženika oslobođena krivnje za nasilno ponašanje u obitelji, i „nagrađena“ povjeravanjem skrbništva nad mlt. ČU, da su djelatnici drugotuženika tužitelja sprječavali da sam poduzima postupke u cilju zaštite mlt. ČU, njegovih roditelja i njega osobno, te su ga na taj način doveli u zabludu da će nastale probleme oni riješiti sukladno zakonskim propisima, da su djelatnici drugotuženika tužitelju predložili da se sud završi na način da se skrbništvo povjeri AUŽ, a oni će garantirati provođenje susreta i druženja predlagatelja s mlt.ČU, obrazlažući da će takvo rješenje smiriti AUŽ, a u konačnici za dobrobit mlt. ČU, da je takvo nedjelovanje drugotuženika „ohrabrilo" AUŽ, te ona nakon pravomoćnosti presude mijenja broj mobitela mlt. ČU i na svaki mogući način sprječava kontakte predlagatelja sa mlt. ČU, kod koje se već razvio patogeni strah od majke AUŽ, da je nepoduzimanjem sankcija od strane drugotuženika prema nasilnici u obitelji AUŽ prekršeno ustavno pravo na zaštitu od zlostavljanja, sadržano u čl. 23 Ustava Republike Hrvatske.

1.1. Tužitelj nadalje navodi da je nakon pravomoćnosti presude III P- 157/09-29 Općinskog suda u Zaprešiću od 15.07.2009. o skrbništvu nad mlt. ČU, AUŽ tad zakonska zastupnica mlt. ČU mijenjanjem njenog broja mobitela onemogućuje kontakt oca i kćeri, da je jedini kontakt koji je od tada tužitelj odvijao s mlt. ČU bio u prisutnosti njene majke AUŽ, da su presudom III P-157/09-29 Općinskog suda u Zaprešiću od 15.07.2009. određeni susreti i druženja oca s kćerkom mlt. ČU svaki drugi vikend, jednom tjedno poslijepodne, tjedan dana zimskih i mjesec dana ljetnih praznika, da se mlt. ČU zbog patološkog straha, koji se kod nje razvio zbog postupaka njene majke AUŽ prema njoj, nije usuđivala suprotstaviti majci da bi imala susrete s ocem, da je tužitelj kao otac mlt ČU imao prije rastave braka skladne odnose s kćerkom mlt ČU, da se obratio drugotuženiku da intervenira u skladu s danim obećanjem kako će sa susretima i druženjem biti sve u redu , da je tada shvatio da drugotuženik neće poduzeti ništa, kao što nije poduzimao na prijavu istih problema tijekom brakorazvodne parnice, da drugotuženik kontinuirano nakon pritisaka odvjetnika AUŽ prema njima izbjegava poduzeti sankcije zbog nasilnog ponašanja AUŽ, da zbog pristranosti i nezakonitog djelovanja drugotuženika, tužitelj obolijeva od anksiono-depresivnog poremećaja, da prilikom usmenih pritužbi na nemogućnost odvijanja susreta i druženja od djelatnika drugotuženika dobiva uputu da kćerki mlt. ČU kupi poklon za rođendan, imendan, Božić, da napiše čestitku, da je drugotuženik svojim nesankcioniranjem postupaka AUŽ nanio štetu tužitelju, mlt. ČU i obitelji tužitelja, iako Zakon o socijalnoj skrbi u čl. 3. govori da je socijalna skrb organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružiti pomoć u nepovoljnim osobnim i obiteljskim okolnostima, i u čl. 7 istog zakona da se pravodobno uočavaju potrebe radi sprječavanja nastanka stanja koja ugrožavaju sigurnost i zadovoljavanje životnih potreba, da je nesankcioniranjem postupaka nasilja AUŽ, drugotuženik istoj dao prešutno odobravanje za počinjeno nasilje, da od početka brakorazvodne parnice AUŽ bezrazložno poziva Policiju na uredovanje želeći prikazati tužitelja kao nasilnika, kako bi sakrila svoje nasilje, da je drugotuženik u više navrata obaviješten usmeno i pismeno, kako je AUŽ pristala na prijeboj dugovanja koja ona ima po osnovi režijskih troškova i sredstava koja tužitelj treba plaćati po osnovi zakonskog uzdržavanja za mlt. ČU, da je tužitelj obolio zbog nedjelovanja i nezakonitih postupaka drugotuženika, a isti se na takve obavijesti oglušio , da je drugotuženik usmeno i pismeno obavješćivan o dugovanju za režijske troškove AUŽ koje je dužna tužitelju i njegovim roditeljima i za koje je usmeno pristala na prijeboj po osnovi zakonskog uzdržavanja za mlt. ČU , da isti drugotuženik, AUŽ odobrava plaćanje uzdržavanja za mlt. ČU, koje u sudskoj parnici koje se vode pri Općinskom sudu Novi Zagreb, stalna služba Zaprešić žele prisilno naplatiti od tužitelja, iako znaju da je bolestan i ne privređuje, da je tužitelj o tom problemu 11.03.2014. izvijestio socijalnu radnicu Ivanu Mostarac zaposlenu kod drugotuženika koja je obećala proslijediti dobivena saznanja u pravnu službu drugotuženika, da ne samo da nisu saznanja proslijeđena i da tužitelja nitko nije kontaktirao, već se predstavnik drugotuženika, iako je pozivan na parnice sudskog procesa nije nikad pojavljivao , da se tužitelj na uštrb vlastitog uzdržavanja i egzistencije iselio iz vlastitog dijela kuće da bi omogućio da kćerka mlt. ČU može živjeti u obiteljskom domu gdje je navikla , da su postupci koje je u rješavanju navedenih problema primjenjivao drugotuženik bili izrazito pristrani u korist AUŽ, te je na taj način tužitelj bio izložen spolnoj diskriminaciji koja je zabranjena, čl. 14 Ustava Republike Hrvatske.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da je zbog tadašnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, tijekom 2013. dolazio kod drugotuženika tražeći pomoć u rješavanju problematike koja je nastala zbog nezakonitog postupanja AUŽ, da se zbog ogluhe djelatnika drugotuženika, pismeno obratio za pomoć, da bi ga kod drugotuženika zaprimili tek nakon slanja požurnice Ravnateljici CZSS Zaprešić dipl.soc.rad. HU, dana 11.03.2014. gdje je sačinjen zapisnik, da se zbog nedjelovanja drugotuženika nakon davanja iskaza opet obratio drugotuženiku požurnicama od 18.06.2014. i 22.06.2014 za nadležno postupanje , da je nakon požurnica tužitelj pozvan na uredovanje kod drugotuženika zajedno s kćerkom mlt. ČU i njenom majkom AUŽ, da je postupak vodila socijalna radnica Ivana Mostarac, koja je za isti bila nepripremljena, bilo je vidljivo da nije proučila obilnu dokumentaciju, jer ista nije znala da se brak obitelji AUŽ raspao zbog alkoholizma i nasilja AUŽ, da susret nije donio nikakav rezultat jer je bilo više nego očito da AUŽ to ne želi i svim sredstvima to pokušava spriječiti, da se tužitelju na upit koju školu pohađa ČU, nije htjelo odgovoriti, čak ni socijalna radnica Ivana Mostarac, da u Obiteljskom zakonu (NN 103/15) čl. 290 u st. 5 stoji da roditelj ima pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju odnosno zaposlenju , da se prema tužitelju postupalo kao da je lišen prava kontakata sa svojom kćerkom, a ne što se u stvarnosti događa da AUŽ brani ČU kontakte s tužiteljem, da se zbog promašenosti načina rješavanja zahtjeva tužitelja od strane drugotuženika, tužitelj ponovno 11.02.2015. obraća drugotuženiku da omoguće susret tužitelja i kćerke mlt. ČU bez prisustva AUŽ, da se zbog ogluhe djelatnika drugotuženika tužitelj prigovorom od 26.10.2015. obraća Ravnateljici CZSS Zaprešić, od koje dobiva dopis iz kojeg je vidljiva pristranost i nezakonitost rada drugotuženika, da se nezadovoljan takvim odgovorom zbog odobravanja nezakonitog postupanja djelatnika drugotuženika kojima rukovodi Ravnateljica CZSS Zaprešić, dipl.soc.rad. RU, tužitelj odgovorom od 14.12.2015. obratio Ravnateljici CZSS Zaprešić, dipl.soc.rad. HU , da je isti odgovor tužitelj odaslao uz zamolbu za uredovanjem Društvenoj pravobraniteljici za djecu i Ministarstvu socijalne politike i mladih, da se Ravnateljica CZSS Zaprešić, dipl.soc.rad. HU na odgovor oglušila, dok je Društvena pravobraniteljica za djecu zatražila od prvotuženika, nadležno postupanje , da se dopisom kl:050- 02/15-01/361, Ur.br:519-04-2-2/9-16-2 od 19.01.2016. pomoćnica ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih, mr.sc.ŽU dipl. soc.rad. obratila Ravnateljici drugotuženika, dipl.soc.rad. HU, tražeći od nje nadležno postupanje u svezi zahtjeva i pritužbe tužitelja, da Pomoćnica ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih, mr.sc. ŽU dipl. soc.rad.navodi: "Razvidan je neprimjeren odnos majke u odnosu na mlt. dijete, te opstruiranje osobnih odnosa oca i djeteta. Nadalje, razvidno je da dosadašnja postupanja stručnih radnika nisu utjecali na promjene u ponašanju majke, čiji su postupci i od samih stručnih radnika Centra ocijenjeni neprimjerenim. Slijedom iznijetoga smatramo da je radi ostvarivanja prava djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi, nužno intenzivirati mjere radi zaštite djeteta kako ne bi došlo do daljnjeg otuđenja djeteta od oca, te poduzimati i druge radnje u skladu sa svojim ovlastima.“ , da se na isti dopis Ravnateljica drugotuženika, dipl.soc.rad. HU oglušila, te se zbog nepostupanja po uputama dobivenih od Ministarstva socijalne politike i mladih, tužitelj ponovno 25.03.2016. obraća Pravobraniteljici za djecu doc.dr.sc. ČUŽ i Ministrici drugotuženika mr.sc. SU, da je na dopis reagirala Pomoćnica ministrice na način da u roku 3 dana, Ravnateljica drugotuženika dipl.soc.rad. HU dostavi prvotuženiku traženo izvješće poduzetom , da je i sam tužitelj od prvotuženika tražio dostavu traženog izvješća, ili barem uvid u isti, ali ga do današnjeg dana nitko nije o tome ni izvijestio, da se o poduzetom tužitelju pismeno dopisom kl:050-02/15-01/361, Ur.br: 519-04-2-2/9-16-6 obratila Pomoćnica ministrice Ministarstva prvotuženika dr.sc. HUŽ koja u obrazloženju navodi, iz izvješća koji tužitelju nije dostupan da je drugotuženik poduzimao višekratno radnje u cilju zaštite mlt. ČU, i da kako mlt. ČU trenutno nije spremna na kontakte s tužiteljem i da će uskoro postati punoljetna osoba, da se u dopisu nalazi i rečenica "Nadalje, ČU izjavljuje kako trenutno nije spremna s Vama održavati kontakte dok je vidljiva njezina ogorčenost i uznemirenost proživljenim situacijama, te učestalim miješanjem raznih institucija u njihov život.", da je iz te rečenice razvidno da drugotuženik ima pristran odnos prema AUŽ i spolno neravnopravan odnos prema tužitelju , da je vidljivo da je ČU ogorčena i uznemirena jer je godinama proživljavala neprimjerene situacije i zlostavljanje svoje majke AUŽ, a da je drugotuženik poduzeo zakonom propisane mjere koje ima na raspolaganju ČU, tužitelj i njegovi roditelji bili bi pošteđeni posljedica nasilja od strane strane AUŽ, da se tužitelj, jer tako zakon nalaže, za pomoć učestalo, kontinuirano kroz 11 godina obraćao drugotuženiku za sankcioniranje AUŽ, a iako ga zakon na to obvezuje osim upozoravanja nije učinio ništa, da je prvotuženik donio protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji, kojeg se drugotuženik nije pridržavao da bi sankcionirao nasilje AUŽ, da su mjere koje je poduzimao drugotuženik, a Pomoćnica ministrice prvotuženika dr.sc. HUŽ svojim dopisom kl:050-02/15-01/361, Ur.br: 519-04-2-2/9-16-6 prihvatila, išle za zaštitu nasilnika u obitelji AUŽ, da se nasilnika u obitelji štiti, a žrtvu nasilja se sankcionira. Nadalje navodi da u čl. 6 st.1 Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (137/09, 14/10, 60/10) stoji da "u svim postupcima vezanim za nasilje u obitelji službe socijalne skrbi i zdravstvene ustanove te druga nadležna tijela dužna su voditi brigu o svim potrebama žrtve i omogućiti joj pristup odgovarajućim službama.", da u istom članku st. 4 stoji "Interesi djeteta izloženog nasilju u obitelji pr ioritetni su u svim postupcima", da je na dopis kl:050-02/15-01/361, Ur.br: 519-04-2-2/9-16-6 Pomoćnice ministrice prvotuženika dr.sc. HUŽ, tužitelj nezadovoljan poduzetim, odgovorio Ministrici prvotuženika mr.sc. SU, pomoćnici ministrice prvotuženika dr.sc. HUŽ i Pravobraniteljici za djecu doc.dr.sc. ČUŽ, da je na dopis odgovorila jedino Pravobraniteljica za djecu doc.dr.sc. ČUŽ, da zbog Lucijine punoljetnosti više nije nadležna za postupanje, da do današnjeg dana tužitelj nije dobio odgovore Ministrice prvotuženika mr.sc. SU i Pomoćnice ministrice prvotuženika dr.sc. HUŽ, da su prvotuženik i drugotuženik čekali da ČU navrši 18 godina kako ne bi morali poduzimati nikakve zakonske mjere protiv nasilnika u obitelji AUŽ, da je Obiteljskim zakonom (NN 103/15) čl. 117. st. 1. određeno da roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, posvojenjem i smrću roditelja, a st. 2 istog zakona da dijete stječe potpunu poslovnu sposobnost punoljetnošću ili sklapanjem braka, a st. 3 da je punoljetna osoba koja je navršila 18 godina života, da je zbog neadekvatnog tretmana i nezakonitog postupanja prvotuženika i drugotuženika tužitelj obo lio i trpi nenadoknadivu štetu.

1.3. Tužitelj nadalje navodi da se prvotuženik i drugotuženik u svom rješavanju predmeta obitelji AUŽ nisu držali ravnopravnosti spolova iako u čl . 3 st. 1 Obiteljskog zakona (NN 103/15) stoji da "žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb.", da je zbog kontinuiranog stresa nastalog zbog nedjelovanja i nezakonitog postupanja prvotuženika i drugotuženika i neodvijanja susreta i druženja tužitelja sa svojom kćeri ČU, kontinuirano od 2006. tužitelj obolio prvotno od anksio-depresivnog sindroma, da u čl. 84. Obiteljskog zakona (NN 103/15) u st. 4 stoji da dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama sukladno odredbama ovoga zakona, da u čl. 95. st.1 OZ (NN 103/15) stoji da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, da u istom članu istog zakona st. 2 stoji da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih susreta s drugim roditeljem, da do susreta nije došlo iako se tužitelj za pomoć za ostvarivanje susreta i druženja s kćerkom obratio drugotuženiku, a kasnije i Pravobraniteljici za djecu i Ministarstvu socijalne politike i mladih, da se nedjelovanje i nezakonito djelovanje prvotuženika i drugotuženika, te oglušivanje na zamolbe da tužitelju omoguće susrete koji su mu sudskom presudom već presuđeni, kod tužitelja razvija akutna reakcija na stres, generalizirani anksiozni poremećaj, dijabetes tipa 2, osteoartritis, tahikardija, inkontinencija. Nadalje navodi da je članom 173 st.1 Kaznenog zakona Republike Hrvatske u st. 1 određeno da se onog tko ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, centar za socijalnu skrb ili državno tijelo kazni kaznom zatvora do 1 godine , da je rezultat nesankcioniranja nasilja od strane AUŽ kontinuirano neodržavanje susreta i druženja kako tužitelja sa kćerkom ČU, tako i neodržavanja bilo kakvih kontakata ČU sa djedom i bakom ČUŽ i OU, sa tetkom RUŽ, jedinim bratićem GU i ostalom rodbinom tužitelja, da ČU također nema nikakvih kontakata sa tetkom ZU, i sad već pokojnim djedom BU kojeg nikad nije upoznala, da je zbog nesankcioniranja uzročnika problema u obitelji nasilnika i ovisnika o alkoholu AUŽ od strane drugotuženika, tužitelj prisiljen voditi mnoge sudske parnice koje dodatno negativno utječu na tužiteljevo zdravstveno stanje, da je tužitelj prije posredovanja drugotuženika bio zdrava osoba, što i stoji u nalazu i mišljenju drugotuženika iz 2007., da zbog bolesti nije u mogućnosti raditi, nema primanja i živi od tuđeg milosrđa, što dodatno narušava njegovo psihičko stanje, da zbog pomaganja roditelja i sestre tužitelju, a i samog trpljenja što se AUŽ ohrabrena nepostupanjem drugotuženika ne želi iseliti iz stana tužitelja trpe dodatno i roditelji i sestra tužitelja, kako materijalno, tako i duševno.

1.4. Nadalje navodi da se u 10. mjesecu 2005. za zaštitu i pomoć obratio drugotuženiku, kao zdrava osoba, ugledni građanin sa 22 godine odgovornog rada u državnoj službi, a nakon toga poslodavca koji zapošljava radnike, da je kontinuirano kroz period od 2005. do 2016. ukazivao na neprimjereno nasilno ponašanje AUŽ, da je to doista tako, u svojem su mišljenju, iskazima sudu potvrdili djelatnici drugotuženika i Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, da prvotuženik i drugotuženik kontinuirano nisu postupali po zakonom predviđenim mjerama, propisanim u Zakonu o socijalnoj skrbi, Obiteljskom zakonu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, Prekršajnom zakonu, Krivičnom zakonu i protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, da je zbog nezakonitog i nepravilnog rada prvotuženika i drugotuženika postao bolesna osoba i socijalni slučaj, da su mu prvotuženik i drugotuženik, svojim kontinuiranim nezakonitim i nepravilnim radom prouzročili štetu, da je po čl. 8 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) svatko dužan suzdržati se od postupaka kojim se drugom može prouzročiti šteta, da članom 1062. st.1 zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija, da članom 1089. st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, da je članom 1095 st.1 ZOO ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) određeno da tko drugom nanese ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Članom 1104 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) određeno je da sud na zahtjev oštećenika dosudi pravičnu novčanu naknadu i za buduću neimovinsku štetu, ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti, da u čl. 14 Zakona o sustavu državne uprave (NN br., 150/2011, 12/2013, 93/2016 i 104/2016) stoji da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Nadalje navodi da potražuje naknadu štete za protekle 3 godine za izgubljenu zaradu i nematerijalnu štetu, po osnovi izgubljene zarade potražuje za 2014. 10 prosječnih mjesečnih bruto osobnih dohodaka u iznosu 7.953.00 kuna mjesečno, ukupno 79.530,00 u 2014., za 2015. godinu 12 prosječnih mjesečnih bruto osobnih dohodaka u iznosu 7926.00 kuna mjesečno, ukupno 95.112,00 u 2015., za 2016. godinu 12 prosječnih bruto osobnih dohodaka od 7.759.00, ukupno 93.108,00 u 2016. prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, sveukupno po osnovi izgubljene zarade tužitelj potražuje iznos od 267.750,00 kuna, po osnovi nematerijalne štete tužitelj potražuje namirenje štete uzrokovane fizičkom boli za period od 23.02.2014. do 22.02.2017. ukupno 1095 dana po 220,00 kuna u ukupnom iznosu 240.900,00 kuna, prema orijentacijskim kriterijima iznosima za utvrđivanje visine pravične povčane naknade nematerijalne štete donesenih od strane Vrhovnog suda RH od 29.11.2002., po osnovi nematerijalne štete tužitelj potražuje namirenje štete uzrokovane duševnom boli zbog povrede prava osobe u iznosu 200.000,00 kuna, po osnovi potraživanja zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelj od tuženika potražuje iznos od 132.000,00 kuna, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja pretpostavka je da prema priloženim nalazima tužiteljeva invalidnost iznosi između 40 do 60 %, te za svakih 10% obračunava se 22.000,00 kuna, prema orijentacijskim kriterijima iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete donesenih od strane Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. Sveukupno po osnovi nematerijalne štete tužitelj potražuje iznos od 572.900,00 kuna. Po osnovi izgubljene zarade tužitelj potražuje iznos od 267.750,00 kuna. Sveukupno po osnovi izgubljene zarade i namirenja nematerijalne štete tužitelj potražuje iznos od 840.650,00 kuna. Po osnovi buduće nematerijalne štete tužitelj potražuje iznos od 2.000,00 kuna neto mjesečno u obliku rente doživotno.

1.5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 31. prosinca 2025. tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže se Republici Hrvatskoj, da u ime prvotuženika i drugotuženika:

- isplati tužitelju AU iznos od 35.536,53 EUR s naslova izgubljene zarade

- isplati tužitelju AU iznos od 19.908,42 EUR s naslova namirenja štete uzrokovane duševnom boli zbog povrede prava osobnosti,

- isplati tužitelju AU iznos od 11.779,20 EUR s naslova štete uzrokovane fizičkom boli,

- isplati tužitelju AU iznos od 17.519,41 EUR s naslova namirenja štete zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja ,

- isplaćivati mjesečnu rentu tužitelju u iznosu 265,45 EUR mjesečno po osnovi nematerijalne štete u obliku mjesečne rente od dana podnošenja tužbe doživotno ,

- nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda, u odnosu prebivalište tužitelja, navodi se kako je nadležni sud za odlučivanje u gornjoj pravnoj stvari Općinski sud u Novom Zagrebu. U odnosu na navode tužbe ističe kako je nadležno ministarstvo prvi puta saznalo za prigovor tužitelja koji se odnosi na rad Centra za socijalnu skrb Zaprešić, uz koji je priložena korespondencija sa čelnikom Centra gđom HU koja se tužitelju očitovala na njegov prigovor u svojem dopisu od 6. studenog 2015. , da je tužitelj u svom obraćanju Centru podnio zamolbu za pružanje pomoći oko organizacije susreta i druženja sa svojim malodobnim djetetom, da je iz dokumentacije Centra razvidno kako je stručni tim Centra uputio svoje stručno mišljenje nadležnom sudu u kojem se predlaže da malodobno dijete živi s ocem, a da s majkom ostvaruje osobne odnose uz obrazloženje da su trenutno primjereniji interesi djeteta da stanuje s ocem, iz razloga što je isti spremniji pružiti podršku djetetu, da se navodi kako majka djeteta nije bila procijenjena kao neprimjeren roditelj, već je samo otac procijenjen trenutno kao adekvatniji u odnosu na djetetove potrebe, da je nadležni sud donio presudu kojom je dijete povjereno majci, a ocu određeno održavanje osobnih kontakata, da se navodi kako je nadležno ministarstvo više puta uputilo mišljenje Centru u smislu poduzimanja intenzivnijih mjera za poboljšanje druženja tužitelja i djeteta kao i poduzimanja drugih zakonom predviđenih radnji, da se navodi kako je tužitelj u daljnjem tijeku redovito viđao svoje malodobno dijete, a što je i sam potvrdio zapisnikom u Centru i to na način da je često obilazio dijete kada je bilo samo kod kuće, da nedvojbeno proizlazi kako su u Centru zabilježene komunikacijske poteškoće između tužitelja i njegove bivše supruge, da su prilikom zajedničkih razgovora u Centru između tužitelja, djeteta i majke djeteta uočene velike poteškoće u komunikaciji između roditelja, a koje su bila od negativnog utjecaja na emotivno stanje djeteta, da je tužitelj od strane Centra upućen na dodatno stručno obučavanje i suradnju sa djelatnicima Centra, a u svrhu ostvarivanja boljeg kontakta sa malodobnim djetetom, a koje je u vrijeme puberteta znatno pogoršalo svoj odnos prema tužitelju. Nadalje navodi kako je malodobno dijete u 2016. ostvarilo punoljetnost te u potpunosti samostalno odlučuje s kojim roditeljem će ostvariti kontakte, da su slijedom navedenoga netočni navodi tužitelja da bi bilo propusta u radu tužene odnosno djelatnika tužene, pa time i odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja bi eventualno nastala tužitelju, te je za napomenuti kako je tužitelj više puta upućivan na Centar a u svrhu pružanja stručne pomoći i podrške koju je mogao steći u Savjetovalištu u njegovoj lokalnoj zajednici. Predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troška tuženoj.

2.1. U podnesku od 02.03.2023. tužena ističe prigovor zastare obzirom je tužitelj u tužbi samo opisao svoje dugogodišnje probleme u obitelji u odnosu na suprugu tužitelja i u odnosu na mlt. dijete , te tijek događanja u Centru za socijalnu skrb, ali da iz tužbe i podnesaka nije moguće utvrditi vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno vrijeme nastanka štete i vrijeme kada je tužitelj počeo trpjeti štetne posljedice, predlaže uvažiti navedeni prigovor kod donošenja konačne odluke i odbiti tužitelja sa tužbom i visinom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.

3. Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u stručno mišljenje CZSS Zaprešić od 13.03.2007., presudu općinskog suda u Zaprešiću Posl.br.III P- 271/06 od 14.04.2008., presudu Općinskog suda Zaprešić Posl.br. III P - 157/09 - 29 od 15.07.2009. presliku upute AUŽ od ravnateljice CZSS Zaprešić od 23.08.2013., rješenje Općinskog suda Zaprešić III P -271/06 od 08.06.2006., poziv CZSS Zaprešić, kl: 552-05/06-01/10, Ur br: 2209-54-06-05-4 od 06.07.2006., izjavu FU Općinskom sudu u Zaprešiću od 27.07.2007., izjavu EU Općinskom sudu u Zaprešiću od 29.07.2007., izjavu ĐU Općinskom sudu u Zaprešiću od 28.07.2007., izjavu TU Općinskom sudu u Zaprešiću od 28.07.2007., izjavu ĐU Općinskom sudu u Zaprešiću od 19.11.2007., presliku obraćanja AUŽ LU, obavijest AUŽ **.**.2007., obavijest AUŽ od 23.07.2008., povijest bolesti za ČU od 25.01.2007., nalaz hitne službe ČU od 03.08.2006., nalaz ČU od dr. ŽUŽ iz 2007., zamolbu Pučkom otvorenom učilištu Zaprešić od 21.06.2007., ugovor 0957 Pučkog otvorenog učilišta Zaprešić za ČU, nalaz psihologa Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 25.02. 2008., nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 25.02.2008., zapisnik iz CZSS Zaprešić kl: 552 -05/06-01/10. Ur. Br: 2209-54-06-05-5 od 17.07.2006., zapisnik sa parnice 17.10.2007. Općinskog suda u Zaprešiću III-P-271/06, Rješenje CZSS Zaprešić kl. UP/I-552-06/08-01/6, Ur br:2209-54-08-05-1 od 14.04. 2008.,Uputu CZSS Zaprešić kl: 551-03/13-09/203, Ur br: 2209-54-03/13-3, zahtjev za plaćanje dugovanja, zahtjev za plaćanje najamnine, obavijest od 09.07.2010., zapisnik iz CZSS Zaprešić kl: 552-04/14-01/5, Ur.br: 2209- 54-31-14-3 od 11.03.2014., dopis pravobraniteljice za djecu DP-1412/15-2 od 30.12.2015., dopis pomoćnice ministra socijalne politike i mladih kl:050 -02/15- 01/361, Ur.br: 519-04-2-2/9-16-2 od 19.01.2016., dopis pomoćnice ministrice socijalne politike i mladih kl:050-02/15- 01/361,Ur.br: 519-04-2-2/9-16-2 od 14.04.2016., odgovor tužitelja pomoćnici ministrice socijalne politike i mladih od 24.05.2016., odgovor tužitelja ministrici socijalne politike i mladih od 24.05.2016., zahtjev ministarstvu socijalne politike i mladih za izvješćem CZSS Zaprešić od 02.05.2016., dopis pravobraniteljice za djecu DP-1412/15-5 od 39.06.2016., dopis Ministarstva socijalne politike i mladih kl: 050-02/15-01/361 Ur.br: 519- 04-2-2/9-16-2 od 19.01.2016, protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, odluku o donošenju protokola o postupanju po predstavkama i pritužbama Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 15.01.2015., povratnice i obavijesti o primitku pošiljke, rješenje ureda državne uprave kl: UP/I-561-02/15-02/23, ur.br: 238-03-05/4- 15-2 od 23.06.2015., Dopis tužitelja društvenoj pravobraniteljici za djecu od 25.03.2016. Dopis tužitelja društvenoj pravobraniteljici za djecu od 24.05.2016., dopis tužitelja Ministrici ministarstva socijalne politike i mladih od 25.03.2016., požurnicu Ravnateljici CZSS Zaprešić od 27.02.2014., zamolbu za posredovanje CZSS Zaprešić od 11.02.2015., poziv tužitelju od CZSS Zaprešić od 15.07.2014., požurnicu CZSS Zaprešić od 22.06.2014., zamolbu za posredovanje od 10.01.2014., prigovor tužitelja Ravnateljici CZSS Zaprešić od 26.10.2015., dopis Ravnateljice CZSS Zaprešić kl: 552-04/15-01/13, Ur.br: 2209-54-27-15-3 od 06.11.2015., odgovor tužitelja Ravnateljici CZSS Zaprešić od 14.12.2015., zahtjev tužitelja za dostavu nalaza i mišljenja CZSS Zaprešić, Ministarstvu socijalne politike i mladih od 02.05.2016., privremeno porezno rješenje za 2008, privremeno porezno rješenje za 2010., privremeno porezno rješenje za 2011., privremeno porezno rješenje za 2012., privremeno porezno rješenje za 2013., privremeno porezno rješenje za 2014., privremeno porezno rješenje za 2015. stanje računa poreznog obveznika - tužitelja od 31.12.2016., rješenje CZSS Zaprešić za jednokratnu pomoć od 12.04.2013., rješenje CZSS Zaprešić za jednokratnu pomoć od CZSS 19.11.2014., rješenje CZSS Zaprešić za jednokratnu pomoć od 30.01.2015., rješenje Zaprešić za jednokratnu pomoć od 23.02.2016., potvrdu stanja računa u zagrebačkoj banci od 12.12.2016., potvrdu o visini dohotka PU Zaprešić od 29.09.2014., Potvrdu o visini dohotka PU Zaprešić od 20.04.2015., potvrdu o visini dohotka PU Zaprešić od 12.12.2016., rješenje ureda državne uprave KI: UP/I-311-02/17-02/01, Ur br: 238-17-2 o odjavi obrta od 03.01.2017., izvješće s mišljenjem i nalazom liječnika od 25.02.2015. i 26.02.2016., liječničku potvrdu od 11.12.2015., medicinsku dokumentaciju tužitelja, tužbu za iseljenje Ps-38/15-6 od 15.05.2015, preslik tužbe u sporu P-2123/15, presliku blagdanske čestitke za mlt. ČU, presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. Pob-33/15-56 od 08.03.2016., presudu Općinskog suda u Zaprešiću posl.br: 7 P-55/07-27, Rješenje KLASA: UP/I-701-03/17-02/132, URBR: 238-03/1-17-5 od 02.06.2017., Zapisnik s ročišta od 17.05.2017. u predmetu poslovni broj Pn-1331/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna Služba Zaprešić, Dopis I. tuženika KLASA: 052-02/17-01/533 URBROJ: 519-04-2-2/6-17-2 od 08.03.2017., kaznenu prijavu od 09.10.2017., kaznenu prijavu od 21.11.2017., Zapisnik s ročišta od 27.11.2017. u predmetu poslovni broj Pn-1331/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna Služba Zaprešić, potvrdu o visini dohotka i primitaka PU- Ispostava Zaprešić od 02.01.2018., potvrdu HZZ- Ispostava Zaprešić od 02.01.2018., potvrda regionalnog ureda HZZ od 26.06.2017., stanje dugovanja PU-Ispostava Zaprešić na da 31.12 2016., zahtjev za zajamčenu minimalnu naknadu od 19.12.2017., zahtjev za doplatak za pomoć i njegu od 19.12.2017., izvješće KI: 552 -07/17-03/16, Ur.br:2209-54-32-17-2 CZSS Zaprešić od 29.06. 2017., rješenje KI:UP/I-311-02/17- 02/01, Ur.br:238- 02-06/1-17-2 ureda državne uprave u zagrebačkoj županiji, službe za gospodarstvo, ispostava Zaprešić od 03.01.2017., izvješće Kl:102 -01/17-01/133, Ur.br:251-02/1-17-2 Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, regionalni ured Zagreb od 26.06.2017., potvrdu Kl:034-04/18-02/149, Ur.br: 251-20/6- 18-01 Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ispostave Zaprešić od 02.01.2018., prigovor Ravnateljici CZSS Zaprešić HU **.**.2018., kaznenu prijavu ODO Novi Zagreb od 08.02.2018., potvrdu MUP-PP Zaprešić broj:511-19-37/8-25-21/18 MK od 22.01.2018., potvrdu MUP-PP Zaprešić broj:511-19-37/8-25-481/17 DP od 19.01.2018., dopis CZSS Zaprešić kl:551- 03/13-09/203, Ur.br:2209-54-03/13-3 od 23.08.2013., presudu posl.br: P-2123/2015-26 Općinskog suda u Novom Zagrebu, stalna služba u Zaprešiću od 05.06.2017., ZK izvadak od 29.01.2018., dopis CZSS Zaprešić kl:551-03/13-09/203, Ur.broj:2209-54-03/13-3 od 23.08.2013., Tužbu u predmetu Ps-38/15 Općinskom sudu u Novom Zagrebu od 15.05.2015., rješenje

CZSS Zaprešić KL:UP/I-551-06/17-01/453, Ur.br:2209-54-13-18-5 od 30.01.2018., Rješenje CZSS Zaprešić KI:UP/I-551-06/17-02/1364, Ur.br:2209-54-13-18-3 od 24.01.2018., potvrdu MF, Porezna uprava, Ispostava Zaprešić KI:034-04/17- 004/2407, Ur.br:513-07-22-03-17-1 od 14.12.2017., dopis Il. tuženika KI: 555-06/17- 05/267, Ur.br:2209-54-10-18-5 od 19.02.2018., zapisnik II. tuženika Kl: 555-06/17- 05/267, Ur.br:2209-54-10-18-5 od 26.02.2018., rješenje o ovrsi MF-PU, kl:UP/I-415- 02/2015-001/00684, Ur.br:513-007-25-01/2015-03 07.12.2015., rješenje o ovrsi MF- PU, kl:UP/1-415-02/2015-001/00684, Ur.br:513-007 5-02015-04 01 od 28.08.2015., rješenje Posl.br: 13 Ovr-2366/16-6 Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23.01.2017., prijedlog za osiguranje ODO Novi Zagreb Broj:O-DO-579/16 od 11.08.2016., rješenje o ovrsi MF-PU, kl:UP/1-415-02/2015-001/00684, Ur.br:513- 007-25-01/2015-01 od28.08.2015., stanje poreznog duga MF-PU od 31.12.2016., prijedlog s rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, stalna služba u Zaprešiću od 03.12.2015., rješenje o ovrsi posl.br: Ovr-932/12-4 Općinskog suda u Zaprešiću od 03.07.2012., rješenje o ovrsi posl.br: Ovr-267/10-6 Općinskog suda u Zaprešiću 31.03.2010., zaključak o prodaji posl.br. Ovr-267/10-43 od 08.03.2011., zaključak o prodaji posl.br. Ovr-267/10-50 od 03.05.2012., zaključak o prodaji posl.br. Ovr-932/12-9 od 19.09.2012., zaključak o prodaji posl.br. Ovr-932/12-9 od 04.12.2012., rješenje Z-764/13 od 21.02.2013., prijedlog s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jožica Matko Ruždjak posl. br.Ovrv-1756/09 od 06.11.2009., prijedlog s rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jožica Matko Ruždjak posl. br. Ovrv-130/10 od 25.02.2010., potvrdu zavoda za zapošljavanje, Ispostava Zaprešić kl:034-04/18- 02/149, Ur.br:251- 20/6-18-01 od 02.01.2018., račun o kopiranju iz spisa K-DO- 141/18 od 20.04.2018. ODO N. Zagreb, dopis II. tuženika Kl: 555 -06/17-05/267, Ur.br:2209-54-10-18-3 od 01.02.2018., posebno izvješće Broj:511-19-37/3-889/07 PP Zaprešić od 02.05.2007. kao dopunu kaznenoj prijavi, kaznenu prijavu od 08.02.18. ODO N. Zagreb, potvrdu PP Zaprešić Broj:511-19-37/825-481/17 DP od 19.01.2018., potvrdu PP Zaprešić 511-19-37/8-25- 21/18 MK od 22.01.2018., službenu zabilješku PP Zaprešić 511-19-37/8-16-8/17 IM od 20.03.2018., službenu zabilješku PP Zaprešić 511-19-37/8-16-8/17 IM od 20.03.2018., službenu zabilješku PP Zaprešić 511-19-37/8-16-8/17 IM od 20.03.2018., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Broj 511-19-37/8-25-481/17 PP Zaprešić od 18.11.2017., zahtjev za potvrdom o intervenciji PP Zaprešić od 21.04.2018., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Broj 511-19-37/8-25-21/18 PP Zaprešić od 11.01.2018, nalaz i mišljenje KI:141-02/16-01/5081, Ur.br:426-04- 07/3-16-6 Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 18.10.2016., nalaz i mišljenje viših vještaka u drugostupanjskom postupku Kl:141- 02/16-01/5081, ur.br: 426-04-01/4-17-12. od 02.02.2017., nalaz i mišljenje viših vještaka u drugostupanjskom postupku kl:141-06/16-01/4476, ur.br:426-04-01/4-17-5 od 02.02.2017., nalaz i mišljenje Kl:551-0201/18-03/54197, Ur.br:426-04-08/34-18-3 Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 10.09.2018., zahtjev za poduzimanje radnji za zaštitu od nasilja u obitelji od 10.01.2019., molbu za jednokratnu pomoć CZSS Zaprešić od 11.03.2019., rješenje kl:UP/I-551- 06/19-02/296, Ur.br:2209-54-38-19-3 od 12.03.2019., saslušan je tužitelj (list 769-770 spisa), saslušani su svjedoci HU (list 833-835 spisa), LU (list 835-836 spisa), NU (836-837 spisa), LU (list 870-871 spisa), SUŽ (list 871-872 spisa), provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. JU (list 1034-1039 spisa), ista se i pisano očitovala (list 1048 spisa), te je usmeno saslušana na ročištu (list 1096-1097 spisa), vrednovan je iskaz svjedoka OUŽ dan u postupku Pn-1331/15 (list 217 spisa).

3.1. Ovaj sud nije uzeo u razmatranje dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (ročište 14. ožujka 2018.) obzirom da u odnosu na istu ili nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 299. ZPP-a, te je tužitelj sa istom prekludirao ili nije vezana za predmet spora.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet postupka je tvrdnja tužitelja da su mu I. -tuženik i II.-tuženik svojim nezakonitim postupanjem prouzročili štetu.

6. Među strankama je sporna mjesna nadležnost ovoga suda, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda valja navesti kako je isti neosnovan obzirom se mjesna nadležnost ovog suda ustalila.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ovaj sud smatra da je isti, u smislu odredbe čl. 230 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO), osnovan za radnje I. i II. tuženika poduzete prije 10. ožujka 2014. (tri godine prije podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora sukladno čl. 186a ZPP-a). Upravo zbog usvojenog prigovora zastare sud nije uzeo u obzir navode tužitelja o počinjenom zlostavljanju nad mlt. ČU od strane njezine majke koje radnje tužitelj potkrepljuje dokumentacijom iz perioda brakorazvodne parnice (2006. - 2008.).

9. U odnosu na spornu osnovanost tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka HU, LU, NU, LU, SUŽ, provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. JU, vrednovan je iskaz svjedoka OUŽ dan za potrebe postupka Pn-1331/15 (list 217 spisa).

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetnu tužbu podnio jer ga je Centar za socijalnu skrb u potpunosti izigrao, da su tražili od njega da se u postupku brakorazvoda dijete dodijeli njegovoj bivšoj supruzi, a njemu da će omogućiti susrete i druženja, da su počeli nastajati problemi kada je donijeta pravomoćna presuda, a najgore je bilo kad se sa bilo kakvim problemom obratio CZSS, da su mu savjetovali da se približi djetetu, da joj kupi neki poklon, što je i učinio, ali zbog ponašanja njegove supruge koja mu je onemogućavala druženje s djetetom da nije imao mogućnosti za emocionalno približavanje, a svi pokloni su završavali niz stepenice, da je tražio od CZSS susrete i druženje, a to nije mogao ostvariti na samo s djetetom, nije znao čak niti u koju školu ide njegovo dijete. Nadalje navodi kad se promijenila djelatnica CZSS i kad je predmet preuzela gospođa Mostarac ista nije znala da je dijete dodijeljeno supruzi pod uvjetom stroge apstinencije od alkohola, da je uporno tražio da CZSS omogući susret njega i djeteta jer bivša žena to nije omogućavala, niti putem telefona niti na bilo koji drugi način, što je posljedično dovelo do udaljavanja djeteta i od njega i od rodbine, pa je dijete tako znalo kriomice odlaziti kod djeda i bake, da se sve to na njega psihički odrazilo zbog teškoga stresa koji je prolazio jer kad bi dolazio u CZSS Zaprešić oni su mu govorili da će to riješiti, a nikada promjene nikakve nije bilo, da su stalno govorili "dobro, dobro, dobro" i da ništa u konačnici ne bi napravili, da se nakon toga počeo pismeno obraćati i nakon dopisivanja i prigovora ravnateljici HU omogućen mu je jedan susret na kojem je bila i bivša supruga, a iz odgovora kćerke ČU koja je na svako pitanje odgovarala sa "ne znam" da se vidio strah koji je ona već od prije imala prema svojoj majci, napominje da se u prijašnjim obradama Poliklinike za zaštitu dijete i CZSS -a došlo do saznanja da bivša supruga JU fizički kažnjava dijete kuhačom, čupa je za kosu, a jednom prigodom ju je u nekontroliranom stanju udarila šakom u prsa i u više navrata ju je tjerala da kasno s njom u alkoholiziranom stanju pleše, pritom misli na suprugu, a ne na dijete, da CZSS nije htio zaštititi dijete i cijelu obitelj od zlostavljanja bivše supruge JU, a on u tim trenucima nije bio svjestan što se sve događa i nije imao saznanja što sve može poduzeti, ali da je svakako prijavljivao što je znao, da je nasuprot tome, bivša supruga često u alkoholiziranom stanju pozivala policiju na uredovanje zbog izmišljenih događaja kako bi zastrašivala sve njih ukućane, čak i s optužbama da joj se kradu osobne stvari i hrana i to njega i njegove roditelje, da iako je CZSS obaviješten neposredno preko policije, isti nisu poduzeli ništa, već su pozvali njega i njegove roditelje da im kažu da ih mogu smjestiti negdje drugdje iz njihove nekretnine, a pritom nisu ništa poduzeli protiv nasilnika, njegove bivše supruge. Nadalje navodi da nakon što mu CZSS nije omogućio samostalne susrete s djetetom, da se obratio dječjoj pravobraniteljici ČUŽ i ona je dala uputu Ministarstvu da se ispita slučaj i da se trebaju poduzeti mjere da se ne bi i dalje otuđivalo dijete od oca, da je na navedeni dopis pravobraniteljice reagirala pomoćnica ministra ŽU, koja je zaključila da se iz priložene dokumentacije može zaključiti da se radi o neprimjerenom odnosu majke prema djetetu i da se treba uputiti dopis CZSS Zaprešić u daljnje djelovanje da se onemogući daljnje udaljenje djeteta od oca, da se dugo vremena ništa nije događalo pa je poslao požurnicu i dopis novoimenovanoj ministrici SU na koji dopis tada ni je dobio odgovor, da bi opet ponovio dopis po onom što je pomoćnica ŽU dala u zadatak CZSS-u, da se nakon toga očitovala pomoćnica ministrice DU sa zadatkom da u roku od 3 dana CZSS mora dostaviti izvješće , da je nakon toga CZSS poslao neko izvješće u Ministarstvo koje njemu nikada nije dostavljeno, a iz kojeg je vidno da je njegovo dijete nezainteresirano za daljnje susrete i pošto uskoro postaje punoljetno da je besmisleno daljnje ustrajati na takvim susretima. Tužitelj naglašava da ono zbog čega je podnio tužbu je nečinjenje CZSS-a i Ministarstva da pravovremeno omoguće susrete oca s djetetom bez majke na koje je zakonski imao pravo, da je zbog svih nepostupanja i nepravovremenih postupanja CZSS i Ministarstva, otuđen od djeteta s kojim danas nema nikakav kontakt , da se dijete trenutno nalazi kod dečka, gdje je otišla odmah po navršenoj punoljetnosti, te se povremeno nalazi u Hrvatskoj, a povremeno u Nizozemskoj, koju činjenicu je saznao od majke njezinog dečka, da mu je cjelokupna situacija koju je opisao izazvala velike zdravstvene probleme do te mjere da je zbog toga prestao raditi, a imao je svoj obrt od kojeg je mogao prekrasno živjeti jer voli raditi i stvarati, da su ga institucije u potpunosti izigrale, pa je dolazio na Kazneni sud da bi davao izjave, a nakon toga se osjećao sve gore, da je to sve na njega ostavilo trajne zdravstvene posljedice u vidu psihičkih oboljenja, depresije, anksioznosti, generalnog anksioznog poremećaja (GAP) sa izraženom psihosomatikom, dobio je dijabetes, dispneju, krvne poremećaje, ne smije primiti transfuziju jer može doći do hemolitičke reakcije koja posljedično može dovesti do smrti, a pritom napominje da prije svega ovoga, sve navedeno nije imao, a niti su navedena oboljenja imali njegovi roditelji da bi se navedeno moglo dovesti u vezi s nasljednim faktorom. Na upit je li ikada postupao po pravomoćnoj presudi kojom su mu određena susreti s djetetom tužitelj odgovara da premda su živjeli u istoj nekretnini, ali na različitim dijelovima nekretnine (on u podrumu, a supruga i dijete na katu) da nije mogao ostvariti normalan susret s djetetom zbog straha djeteta od bivše supruge, a provedbu presude, odnosno provođenje ovrhe radi susreta i druženja s djetetom, ni je htio pokretati obzirom je dijete već ionako zbog učestalih dolazaka policije u njihovu nekretninu i dvorište bilo izloženo strahu i stresu, napominje da je zbog stresnog i teškog psihičkog stanja koje je proživljavao sa svojim djetetom i sve vezano uz njegovo dijete, znao i napustiti nekretninu u kojoj živi po par mjeseci jer mu je ta situacija i to stanje bilo neizdrživo, da je čak razmišljao i o samoubojstvu.

11. Iz iskaza tužitelja sud je u bitnom utvrdio da je predmetnu tužbu podnio zbog nečinjenja CZSS-a i Ministarstva da pravovremeno omoguće susrete oca s djetetom bez majke na koje je zakonski imao pravo, da je zbog svih nepostupanja i nepravovremenih postupanja CZSS i Ministarstva, otuđen od djeteta s kojim danas nema nikakav kontakt, da mu je cjelokupna situacija koju je opisao izazvala velike zdravstvene probleme do te mjere da je zbog toga prestao raditi, da je to sve na njega ostavilo trajne zdravstvene posljedice u vidu psihičkih oboljenja, depresije, anksioznosti, generalnog anksioznog poremećaja (GAP) sa izraženom psihosomatikom, dobio je dijabetes, dispneju, krvne poremećaje, ne smije primiti transfuziju jer može doći do hemolitičke reakcije koja posljedično može dovesti do smrti. Isto tako sud je utvrdio da tužitelj provedbu presude, odnosno provođenje ovrhe radi susreta i druženja s djetetom, nije htio pokretati obzirom je dijete već ionako zbog učestalih dolazaka policije u njihovu nekretninu i dvorište bilo izloženo strahu i stresu. Sud nije cijenio kao vjerodostojan dio iskaza u kojem ocjenjuje emocionalna stanja kćerke ČU u odnosu na njezinu majku obzirom da o tome može govoriti isključivo sama ČU, a pritom iz dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio uz tužbu i podneske tijekom postupka u vidu zapisnika sa ročišta u kojima je ista saslušavana pred sudom (list 164-167 spisa), proizlazi upravo suprotno. Sudu je dvojben i dio iskaza tužitelja u kojem navodi nije znao čak niti u koju školu ide njegovo dijete kad se ima u vidu sadržaj zapisnika sa ročišta od 17.05.2017. sačinjen za potrebe postupka Pn-1331/2015 pred općinskim sudom u Novom zagrebu, Stalna služba Zaprešić (list 164-167 spisa), a koji je sam tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 26.06.2017.

12. Svjedok HU, bivša ravnateljica II. tuženika, u svom iskazu navodi da od kad je ona preuzela ulogu ravnatelja CZSS Zaprešić da joj je poznato da je od strane tužitelja bila jedna ili dvije intervencije u obiteljskim odnosima kada je isti tražio susrete i druženja sa svojom malodobnom kćeri, da ona nije bila direktno uključena u te intervencije i nastupala je u situaciji kada bude problema oko susreta i druženja, a ako je stanje redovno u tom slučaju su postupale kolege , koliko joj je poznato, slučaj tužitelja je vodila kolegica Ivana Mostarac, diplomirani socijalni radnik i izvijestila ju je da se u konkretnom slučaju radi o djevojci u dobi od 17 godina koja odbija susrete i druženja i što se s njihove strane može učiniti da se ostvare susreti i druženja, a za donošenje najbolje odluke prepustila je timu da oni odluče, napominje da je uvijek i u svakom slučaju inzistirala što god je u njihovoj mogućnosti i njihovih ljudskih kapaciteta da naprave da se susreti i druženja roditelja i djece ostvare i da su to nastojali na svaki način provesti, a nažalost kod obitelji ČU nije bilo uspjeha , napominje da s njihove strane nije bilo nikakvih propusta u postupanju, čak štoviše predlaže da se zatraži iscrpan izvještaj što je od strane CZSS poduzimano u tom pogledu, da je bila ravnateljica u CZSS Zaprešić od 2013. do 2019., da se ne sjeća točno je li se njoj tužitelj pismeno obraćao, ali da se pismeno obraćao CZSS to je činjenica, da ona osobno nikada ne odgovara, ali potpisuje dopise, potpisuje sve dopise koje CZSS šalje korisnicima, ukoliko je netko od djelatnika CZSS dao uputu stranci da kupuje poklone djeci koja traže kontakt, valjda je imao razloge za to, ne vidi ništa sporno u tome, da nije kao ravnateljica CZSS, s obzirom na dugotrajnost postupka, uzela spis obitelji ČU i pregledala ga jer nema potrebe za tim, ona obično pregleda neke ključne stvari za koje smatra da su bitne, a u dogovoru s kolegama prepušta kolegama postupanje u tom spisu, da pregledavanje svakog spisa posebno nije u domeni ravnatelja i kad bi na taj način postupala ne bi mogla obavljati posao ravnatelja CZSS, da je u trenutku kada je bila ravnatelj pregledala sve ono što je bilo bitno u konkretnom slučaju i odradila sve ono što je trebalo raditi i nažalost ne može sve odraditi CZSS, da se ne sjeća je li ona osobno i djelatnici koji su rukovodili postupkom ikada njemu predložili da susrete i druženja ostvaruje putem ovrhe, možda su to odraditi djelatnici prije njenoga mandata, međutim mora napomenuti da i ovrhe nekad nisu uspješne, da se sjeća da ju je kolegica Mostarac obavijestila oko problema sa susretima i druženjima, a ostalog se ne sjeća , da CZSS po službenoj dužnosti prijavljuje policiji i Državnom odvjetništvu činjenicu ukoliko sazna da u obitelji postoji nasilje, da joj nije poznato zašto CZSS nije prijavio bivšu suprugu tužitelja za počinjenje nasilja nad djetetom i obitelji ČU, da se to vrlo vjerojatno dešavalo u periodu kada ona nije bila ravnatelj. Nadalje navodi da je djelatnica Centra gospođa A 2018. dobila prijavu za nasilje obitelji ČU, ista je radila u odjelu za odrasle osobe i da ukoliko je ista pozvala odrasle članove obitelji, da je ista očigledno postupila po prijavi. Na upit je li misli da je bilo bilo kakvog propusta u postupanju referenta i ostalih referenata koji su vodili predmet obitelji ČU svjedok izjavljuje da u pogledu svakoga detalja, kao i svakog pojedinačnog postupanja svakog referenta, nije bila upućena, ali može načelno reći da su se u svakoj situaciji trudili s obzirom na uvjete i ljudske kapacitete s kojima su raspolagali i to kroz edukacije djelatnika i slično, svakoj stranci koja se njima obratila za pomoć pružiti barem minimum prava na koja su imali po zakonu pravo. Na upit koliko se sam tužitelj pridržavao uputa CZSS da bi ostvario kontakt sa svojom kćerkom i poboljšao odnose u obitelji svjedok odgovara da stječe dojam da se gospodin ČU usmjerio u svom postupanju na način da tuži i napada, a pritom ne zna koliko je učinio da kao čovjek i otac sagleda i utječe na tu situaciju, odnosno stječe dojam da ove dvije stvari nisu u ravnomjernom odnosu, da joj nije poznato koliko je puta tužitelj od donošenja pravomoćne presude do 2014. kada se prvi put pismeno obratio Centru dolazio u CZSS da mu se pruži pomoć u pogledu susreta i druženja sa kćerkom jer je u to vrijeme radila u Odjelu za skrbništvo i da joj navedeni podaci nisu poznati. Na upit jesu li mldb. ČU u periodu dok je bila ravnateljica pozvali i upoznali s konkretnom situacijom što se događalo u međusobnim odnosima koji su povezani s njom u periodu od razvoda braka, a sve sukladno Međunarodnim konvencijama i kogentnim propisima Obiteljskog zakona svjedok odgovara da ukoliko su kolege zvale, sa istom su razgovarale na primjereni način dobi i uzrastu djeteta i oni su odlučivali što bi za njezinu dob bilo primjereno, da li je to činio psiholog ili socijalni radnik.

13. Iz iskaza svjedoka UU, bivše ravnateljice II. -tuženika, sud je u bitnom utvrdio da je od strane tužitelja bila jedna ili dvije intervencije u obiteljskim odnosima kada je isti tražio susrete i druženja sa svojom malodobnom kćeri, da je slučaj tužitelja vodila kolegica Ivana Mostarac, diplomirani socijalni radnik i izvijestila ju je da se u konkretnom slučaju radi o djevojci u dobi od 17 godina koja odbija susrete i druženja i što se s njihove strane može učiniti da se ostvare susreti i druženja, da je uvijek i u svakom slučaju inzistirala što god je u njihovoj mogućnosti i njihovih ljudskih kapaciteta da naprave da se susreti i druženja roditelja i djece ostvare i da su to nastojali na svaki način provesti, a nažalost kod obitelji ČU nije bilo uspjeha.

14. Svjedok LU, otac tužitelja, u svom iskazu navodi da je svjedočio i sam bio sudionik obiteljske situacije koja se događaja u obitelji LU, da je po razvodu njegovog sina sa snahom njegova snaha branila unuci da se viđa ne samo sa svojim ocem, ovdje tužiteljem, nego i sa njim i s njegovom suprugom, da je ČU do 4.razreda osnovne škole kriomice dolazila kod njih, a od 5. razreda više nije kontaktirala s njima, a obzirom je ČU s majkom živjela na katu iznad njih, pa kako je kuća slabo izolirana, da je osobno snahu jasno i glasno 2015. čuo kako ČU govori da ne smije razgovarati sa djedom, bakom i s tatom, da je puno vozio tužitelja u CZSS i tražio je da ide u CZSS da im kaže o čemu se radi jer oni kao obitelj nikada nisu imali mira i snaha je za svaku sitnicu pozivala policiju, da se sin kada je dolazio na gornji kat brzo vraćao natrag u suzama jer nije mogao ostvariti kontakt s kćerkom, a kad je unuka odrasla doživio je i to da mu je vlastita kćer rekla "nemaš ti tu kaj tražiti" i tjerala ga je pošto je došao, da su nakon razvoda od 2008. dopustili snahi da živi na gornjem katu, a ona od toga dana do dana današnjeg ništa ne plaća , da je jednom prilikom sin čak od CZSS dobio prijedlog da ČU kupuje darove, a kako je isti bio nezaposlen, oni su mu davali novce za te darove i oni su bili bačeni niz stepenice dolje, a da li je te poklone bacila kćer ili snaha, to ne zna , da je njegov sin odlazio u CZSS tražiti susrete i druženja s mldb kćeri i da ga je on tamo vozio, a njega nikada nisu pozvali. U pogledu nadzora nad susretima i druženjima njegovog sina i njegove mldb kćeri, može navesti da su se isti odvijali i da je uvijek istima netko bio prisutan sa sinom i njegovom kćeri, pa je tako bila prisutna ili snaha ili netko od djelatnica od CZSS, da da mu je poznata osoba koja je dolazila u nadzor, da navedena osoba iz CZSS nije nikada ulazila kod bivše supruge tužitelja već je stajala na podestu ispred kuće, a jednom prilikom je izjavila da nije ulazila unutra u njen stan obzirom se iste boji, da misli da se ta osoba zove Č, a prezimena se ne može sjetiti, misli da se preziva MU. Nadalje navodi da je između tužitelja i njegove bivše supruge postojao dogovor u pogledu plaćanja najamnine za stan u kojem ona živi i plaćanja alimentacije koju je tužitelj bio dužan plaćati po pravomoćnoj odluci - presudi o razvodu braka iz 2008., da je dogovor bio da snaha zajedno sa kćerkom stanuje u stanu i da ne plaća nikakvu najamninu niti režijske troškove za stan od 84 kvadrata, a obzirom da da njegov sin nije imao novaca, drugi dio dogovora je bio da on njoj ne daje ništa s naslova alimentacije i da nakon toga neće imati međusobnih potraživanja, da je tužitelj pokušao dva, tri puta oduzeti sebi život radi pokušaja održavanja susreta i druženja.

15. Svjedok NU, susjed i kum tužitelja, u svom iskazu navodi da je između tužitelja i njegove bivše supruge sve bilo u redu dok je tužitelj mogao raditi i radio, a poslije kada nije mogao raditi, nastupili su problemi, da je nakon razvoda braka kada je tužitelj kupovao poklone za rođendan svojoj kćerki, iste ostavljao ispred vrata, a sutradan bi ih našao ispred podruma, da su se tužitelj i njegova supruga nakon razvoda dogovorili da ona ne plaća stanarinu, a on da joj ne daje alimentaciju, da mu je bivša supruga branila da dolazi u gornji dio kuće i da viđa ČU, samo je tražila alimentaciju i govorila mu da će tada moći pričati s ČU , da ČU kada je bila mala, a i poslije kada je narasla, nije smjela ići niti kod djeda niti kod bake, a tužitelja nisu puštale u stan, da je ČU dok je bila mala često dolazila kod njega i kod njegove supruge i kad bi ugledala mamu samo bi pobjegla od njih, da mu je poznato da je tužitelj tražio da ostvaruje susrete i druženja sa svojom kćerkom jer je puno puta osobno bio prisutan u CZSS jer je i sam primao socijalnu pomoć i tada mu je tužitelj rekao da tamo ide tražiti da mu se omoguće susreti i druženja s njegovom kćerkom ČU, a navedeno mu je poznato i zbog činjenice što je tužiteljev otac i njega i tužitelja vozio do CZSS, da mu je poznato i da je i sam viđao gospođu MU koja je u kontrolu bivše supruge tužitelja i male ČU dolazila i istu obavljala vani na dvorištu, bez ulaženja u stan bivše supruge tužitelja, a jednom prilikom je čuo da govori da što će dolaziti kad bivša supruga tužitelja uvijek govori jedno te isto, koliko mu je poznato susreti i druženja tužitelja s njegovom kćerkom nisu se odvijali, a znali su se sresti na dvorištu kojom prilikom bi tužitelj rekao "bok ČU", a ona bi pokraj njega prošla "kao pored turskog groblja", da je čuo da bivša supruga tužitelja brani susrete i druženja ČU sa ocem, da je tom prilikom rekla ČU da nema što razgovarati ni s djedom ni s bakom niti s tatom dok ne plati alimentaciju, a poslije joj je još zabranila da razgovara sa njim, da je svjedočio i ekcesu između ČU i tužitelja kada je tužitelj polijepio plakate CU, a ČU je došla i iste potrgala. Na upit gdje je po njegovom mišljenju CZSS pogriješio i nije uspio poboljšati odnose između tužitelja i njegove kćeri svjedok izjavljuje da su loši odnosi između tužitelja i njegove kćeri posljedica ponašanja majke i njezinog odgoja djeteta, da je po njegovom mišljenju CZSS trebao poboljšati te odnose da se viđaju barem jednom mjesečno, a da li je tome bilo tako, da on nema nikakva saznanja, da je tužitelj od razvoda braka cijelo vrijeme bez prestanka živio na adresi [adresa], a bilo je perioda kada je bio odsutan po mjesec, dva dana.

16. Svjedok LU, bratić tužitelja, u svom iskazu navodi da u Laduču ima djedovinu i često je dolazio kod tužitelja doma, tako da je bio upoznat s cjelokupnom obiteljskom situacijom tužitelja, da se nije mogao pomiriti s tim da da AU ode od kuće jer su mu svi pomagali da izradi kuću za sebe i svoju obitelj, da mu je jednom prilikom tužitelj rekao da će si oduzeti život i da će se baciti pod vlak, a on je ostao s njim dok vlak nije otišao da ga spriječi u tom naumu, pritom mu je rekao da je on u životu prošao puno gore stvari. U pogledu odlazaka tužitelja u Centar za socijalnu skrb, upoznat je da je tamo odlazio jer nije bio zadovoljan kako se CZSS ophodi s njegovim predmetom, a kako se CZSS nalazi u Zaprešiću gdje on živi, tužitelj je dolazio kod njega kad bi odlazio u CZSS, a on nije odlazio s njim tamo i nije mu uostalom niti bio dozvoljen ulazak, da je osobno vidio da je tužitelju zabranjen kontakt s maloljetnim djetetom jer majka djeteta nije dozvoljavala kontakte niti tužitelju, niti njegovim roditeljima, da je jednom prilikom bio prisutan kad je došla policija, pa je tako s jednim od policajaca razgovarao vani, a drugi policajac je razgovarao s tužiteljevim roditeljima u kući, da je primijetio da je tužitelj bio deprimiran, ali da drugo ne može reći, da li je to bilo zbog te situacije ili nekih drugih problema, to zaista ne zna, da nikada nije vidio ponašanje nekog radnika iz CZSS kada je došao u kuću tužitelja, da o ponašanju CZSS, osim po pričanju tužitelja, nema nikakvih drugih saznanja osim onoga što mu je tužitelj sam rekao.

17. Svjedok SUŽ u svom iskazu navodi da su se ona i AU upoznali 2013. u Taboru, u Franjevačkom samostanu u Samoboru i tom prilikom je u komunikaciji s tužiteljem saznala u kojim teškim okolnostima živi i koliko mu je teško što nema susrete sa svojom kćeri, da je 2014. i 2015. vozila tužitelja u CZSS i pritom ga čekala u čekaonici dok je on komunicirao s djelatnicima CZSS, a on je htio uspostaviti komunikaciju sa svojom kćeri i tražio je od CZSS da mu omoguće susret s kćeri, ali od CZSS nije dobio nikakve informacije niti broj mobitela niti podatke o uspjehu u školi o njegovoj kćeri, da mu je od strane CZSS savjetovano i da kupi poklone kćeri kako bi joj se na neki način mogao približiti, pa je tužitelj tako i napravio i predao ih svojoj majci da to preda njegovoj kćeri, da ista u susretu s njim ne bi imala negativnu reakciju, a prilikom njezinog drugog dolaska do tužitelja, vidjela je da je poklon koji je tužitelj kupio za svoju kćer, bačen u dvorište, a tko je to učinio, majka ili kćer, nije joj poznato, da je tužitelj isto tako svojoj kćeri ČU napisao i čestitku za imendan koju je ubacio u poštanski sandučić, a nakon toga ista ta čestitka bila mu je vraćena, da je prilikom dolazaka kod tužitelja i njegovih roditelja, koji su isto zbog situacije s tužiteljem bili potreseni, vidjela je i kćer tužitelja da prolazi kroz dvorište i da ne želi pozdraviti oca, tom prilikom ju je čula kako ružno odgovara djedu, a što je posljedica neprimjerenog odgoja majke, da je pokušavala uspostaviti komunikaciju s kćeri tužitelja, ali je to kćer tužitelja odbijala , da CZSS nije ništa pomogao i napravio da tužitelj uspostavi komunikaciju sa svojim djetetom, da je tražio kontakte uz prisustvo djelatnika CZSS, ali je istima uz djelatnika CZSS bila prisutna i majka djeteta, pa su i ti susreti bili bez uspjeha jer je kćer tužitelja bila pod utjecajem majke i kratko je odgovarala samo na pitanja "ne znam" , napominje da je AU sve radio prema uputama CZSS, ali to nije urodilo plodom, da ona nije mogla ući s tužiteljem kod djelatnika CZSS u onim prilikama kad je išla s njim u CZSS, ona je čekala u čekaonici, da joj je poznato da je tužitelj slao dopise u Ministarstvo socijalne skrbi i svim ostalim instancama, da je tužitelj nakon tih odlazaka u CZSS bio potresen, na rubu suza i da je bio depresivan, da odlasci CZSS, dopisi CZSS i Ministarstvu nisu urodili nikakvim plodom i da joj nije jasno zašto nisu, da tužitelj ima jako blizak i topao odnos s njezinim unucima, da im čita priče, a sigurna je da bi takav odnos imao i sa svojom kćeri, da je s tužiteljevom bivšom suprugom komunicirala preko pozdrava i jednom prilikom je imala negativan susret oko njezine mačke, da nema nikakvih neposrednih saznanja kako je bivša tužiteljeva supruga odgajala njihovo dijete i kako je svoju kćer odgajao tužitelj prije nego ga je upoznala, ima samo posredna saznanja, da je neposredno svjedočila jako bezobraznom i negativnom odnosu ČU prema svom ocu.

18. Svjedok dr. OUŽ, u svom iskazu danom dana 27. studenog 2017. za potrebe postupka koji se vodio pod posl. br. Pn-1331/2015 pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, navodi da je tužitelj kod nje u psihoterapijskom procesu unutar 10 godina, da su tegobe tužitelja emocionalne prirode, povezane su s nemogućnošću tužitelja da uredno kontaktira sa svojim djetetom, što joj je poznato iz pričanja tužitelja kao pacijenta koji se kod nje liječi, da joj je iz pričanja tužitelja poznato također i da je bivša supruga tužitelja "neobična" supruga, da je znala popiti i da bi zvala policiju, no ne zna iz kojeg razloga, da je njena dužnost nije bila da zove policiju i provjerava tužitelja, niti je kontaktirala o tomu samu suprugu tužitelja, niti je suprugu tužitelja u periodu liječenja tužitelja ikada vidjela, da je iz razgovora s tužiteljem doznala da ne može doći do djeteta, da je lišen bilo kakvih kontakata s djetetom, da ne smije doći u stan u kući njegovih roditelja u kojem stanu stanuje njegovo dijete, no na dan davanja iskaza se ne može sjetiti da li mu je te kontakte netko branio ili pak mldb. dijete nije željelo kontakt s ocem i iz kojeg razloga. Nadalje navodi da je tužitelju propisala terapiju stabilizacije raspoloženja niske doze, a odnosila se na psihoterapeutski razgovor i na nisku dozu medikamenta, da je tužitelj bio redovan na terapijama, dolazio bi mjesečno ili pak kroz cca 6 tjedana, ili pak bi se savjetovao telefonski sa njom, da za potonji period liječenja tužitelja u njezinoj ordinaciji može reći da joj je je tužitelj kroz cijeli taj period uvijek isti, da je tužitelj imao i svoj privatan život, koji je bio ruiniran, jer je tužitelj uvijek bio okupiran brigama koje su se odnosile na njegovu egzistenciju , da je primarni problem zbog kojeg je tužitelj dolazio u njezinu ordinaciju bio nemogućnost urednog kontakta sa svojim djetetom, vjerojatno je bilo i drugih problema o kojima je s tužiteljem razgovarala, no ovaj potonji bio je primaran , da se tužitelj tužio i na neke psihosomatske tegobe, u vidu povišenog šećera i problema s probavom, a isto može dovesti u vezi sa primarnim problemom tužitelja, da o svakom dolasku tužitelja u ordinaciju, kao i o njegovim telefonskim upitima i savjetima koje mu je dala postoji pisani trag, isto se zavodi u sustav, ne vodi zdravstveni tužitelj tužitelja, da radi u sustavu HZZO-a, da se tužitelj i dalje liječi kod nje, a u periodu tužitelja nije nikada kontaktirala kćer tužitelja, niti je vidjela kćer tužitelja, ne sjeća se da li joj je tužitelj govorio o svojim izvanbračnim vezama u periodu liječenja, prisjeća se da joj je pričao o jednoj osobi koja da je bolesna , da iz svoga iskustva i znanja liječnika može reći da je kod tužitelja dijagnosticirala jedan psihički poremećaj koji bi mogla svrstati u skupinu stresnih stanja, da se tužitelj kroz period liječenja požalio i na nedostatak posla, kao i na prethodno već spomenutu osobu s kojom je bio u vezi, a bila je bolesna, da je tužitelj radno sposobna osoba za nju.

19. Iskazi saslušanih svjedoka ĐU, oca tužitelja, NU, susjeda i kuma tužitelja, LU, bratića tužitelja, IU Agbaba uglavnom se baziraju na posrednim spoznajama koje su dobivali od samog tužitelja, dok situacije u kojima isti navode da su neposredno svjedočili (kako su se bivša supruga i kćer tužitelja odnosili prema njemu, što su mu govorile, što su činile sa poklonima tužitelja, što su čuli iz stana bivše supruge tužitelja, i dr.) ovaj sud ne smatra relevantnim za rješenje predmetne pravne stvari. Ovaj sud smatra i da su navedeni iskazi u tom dijelu dani u svrhu što boljeg uspjeha tužitelja u sporu jer se radi o bliskim srodnicima istog ili o bliskim prijateljima. Isto tako, niti iskaz svjedokinje dr. OUŽ sud ne smatra relevantnim za rješenje predmetne pravne stvari obzirom je ista kao liječnik u čijem se tretmanu nalazi tužitelj dobivala saznanja o životu, problemima i stanju tužitelja, isključivo od tužitelja. Ono što je sud mogao utvrditi iz iskaza LU, oca tužitelja, jest da je II-tuženik obavljao nadzor nad susretima i druženjima tužitelja i njegove mldb. kćeri, da su se isti odvijali i da je uvijek istima netko bio prisutan sa tužiteljem i njegovom kćeri, pa je tako bila prisutna ili bivša supruga tužitelja ili netko od djelatnica od CZSS, a što je potvrdio i svjedok NU u svom iskazu. Isto tako, iz iskaza dr. OUŽ je utvrđeno da je tužitelj po njoj radno sposobna osoba.

20. Stalni sudski vještak dr. JU u svom vještvu, daje mišljenje sukladno zadatku suda - utvrditi da li su se okolnosti koje tužitelj navodi u podnesku od 30.1.2018., te od 12.3.2024. i to da mu Centar nije dao podatke o školi koju pohađa njegova kćer, o ostvarivanju susreta i druženja sa kćerkom, kao i tvrdnje o tome da se uslijed nepostupanja Centra za socijalnu skrb, detaljno opisanog u naprijed navedenim podnescima, mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa psihičkim bolestima i stanjima iz medicinske dokumentacije tužitelja, odnosno na pojavu oboljenja koje je tužitelj decidirano naveo na str. 6. podneska od 12.3.2024., te ukoliko jest da li je navedeno dovelo do trajnih posljedica kod tužitelja koje bi rezultiralo povredom prava osobnosti.

20.1. Vještak tako u mišljenju navodi da je tužitelj od 2005. u problemu visokokonfliktnog razvoda, koji je doveo do toga da se poremeti njegov odnos sa kćerkom kojoj je sada 26 godina, da je tada 7 godišnja kći pripala na skrb majci, uz određene susrete s ocem, da su se susreti odvijali neredovito, za što gosp. LU smatra odgovornima tadašnji CZSS i svoju bivšu suprugu , da je obiteljska situacija bila, i još je uvijek takva, da gosp. LU živi u podrumu obiteljske kuće i brine o svojim ostarjelim roditeljima koji su kat iznad njega, a u nadograđenom katu kuće i dalje živi njegova bivša supruga, da kći ČU sada ima 26 godina, živi i radi godinama izvan Hrvatske, te je zajedno sa svojim parterom izgradila kuću u [adresa] , da s ocem ne održava kontakte, kao niti s djedom ni bakom , da za ovakvu situaciju gosp. LU smatra odgovornim bivši CZSS, da zbog loše suradnje s CZSS tužitelj navodi da je „razvio akutnu reakciju na stres, generalizirani anksiozni poremećaj, dijabetes tipa 2, osteoartritis, tahikardiju, inkontinenciju… …tužitelj je prije posredovanja drugotuženika bio zdrava osoba, što i stoji u nalazu i mišljenju drugotuženika iz 2007., da zbog bolesti nije u mogućnosti raditi, nema primanja i živi od tuđeg milosrđa, što dodatno narušava njegov psihičko stanje , da nedjelovanje i nezakonito djelovanje prvotuženika i drugotuženika, te oglušivanje na zamolbe da tužitelju omoguće susrete presuđene sudskom presudom kod tužitelja se razvija akutna reakcija na stres, te pojava psihosomatskih oboljenja: generalizirani anksiozni poremećaj, dijabetes tipa 2, osteoartritis, tahikardija, inkontinencija , da tužitelj zbog bolesnih stanja nije bio u mogućnosti raditi, te je izgubio očekivani prihod kao obrtnik, te su mu ostala dugovanja za doprinose, da se prvi puta psihijatru javio 13.5.2010. kada je pregledan po psihijatru i postavljena mu je dg: 6 Sy anxiosodepressivum F 41; fiksacija na objektivnu maritalnu problematiku, objektivni polimorfni egzogeni frustrirajući faktori, da je navedeno dugogodišnja problematika, da slijedi psihijatrijsko ambulantno praćenje i liječenje koje ne dovodi do bitnog pomaka nabolje , da je u kontinuitetu u tretmanu od svibnja 2011. do rujna 2013., potom slijedi pauza od godinu dana: slijedeći psihijatrijski pregled datiran je na rujan 2014. , da se tijekom 2015., 2016, 2017., do svibnja 2018. prate nalazi – bez bitnog pomaka u psihičkom statusu, da dalje slijedi pauza od gotovo 4 godine – od svibnja 2018. do ožujka 2022. nema podataka da je u tretmanu nadležnog psihijatra , da je nakon toga opet dugi period bez tretmana – javlja se psihijatru u studenom 2023. s pauzom od godinu i pol, da ima nalaz psihologa od ožujka 2024.

20.2. Vještak nadalje navodi da su dijagnoze koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji anksiozno depresivni sindrom, reakcija na stres, generalizirani anksiozni poremećaj, psihosomatski sindrom, te na kraju depresivne epizode , da se navedene dijagnoze mogu dovesti u vezu sa stresnim obiteljskim događanjima, poremećenim odnosom s djetetom koje ne viđa godinama iako žive u istoj kući i raznim drugim unutarobiteljskim odnosima i životnim okolnostima , da je dijagnoze dijabetes tipa 2, osteoartritis, osim tahikardija, inkontinencija teško dovesti u vezu s njegovim psihičkim stanjem, da se radi o šećernoj bolesti koja se liječi inzulinom, upalnoj bolesti kostiju i zglobova, nemogućnosti zadržavanja urina , da se jedino tahikardiju može povezati s psihičkom napetosti koja dovodi do ubrzanog rada srca , da se psihijatrijske dijagnoze ne može dovesti u vezu sa činjenicom da tužitelj zbog bolesnih stanja nije bio u mogućnosti raditi, te je izgubio očekivani prihod kao obrtnik, te su mu ostala dugovanja za doprinose, da je naime, višegodišnje diskontinuirano psihijatrijsko liječenje provodio ambulantnim putem, da tegobe nisu bile takvog karaktera da je bilo indicirano bolničko liječenje niti liječenje po modelu dnevne bolnice, da osobe s ovakvim tegobama mogu funkcionirati u svim životnim zahtjevima, no ulažu pojačane napore u fazama kada im je stanje lošije.

21. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženici nisu isticali nikakve primjedbe niti prigovore dok je istome prigovorio tužitelj u svom podnesku od 19.09.2024. i u istom navodi kako vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, te predlaže dopuniti nalaz i mišljenje.

22. Sukladno prijedlogu tužitelja stalni sudski vještak dr. JU pisano se očitovala na podnesak tužitelja od 19.9.2024. na način da tužitelj prigovara nalazu da vještakinja nije uključila u vještačenje svu medicinsku dokumentaciju, pa tako nije uvrstila nalaz psihijatra prim. OUŽ od 12.4.2021.g. na str. 788 spisa. S obzirom na to da je spis opsežan, te je u trenutku preuzimanja za potrebe nalaza i mišljenja imao preko 1000 strana, doista je moguće da je previdjela nalaz psihijatrice kojeg sada citira u cijelosti: Nalaz psihijatra 12.4.2021.g. Dg: F32 Depresivne epizode Dolazi u pratnji, iznosi probleme sa šećerom, opće uzrujavanje, razočarenje Svestrano orijentiran, emocionalno labilan, depresivne obrade realiteta, smetnje spavanja. Th: oksazepam, karbamazepin, serpentil. Vještak navodi da navedeni nalaz ni na koji način ne utječe na mišljenje i zaključak iz njezinog pisanog vještva. Vještak nadalje navodi da tužitelj prigovara na nalaz vještakinje da nije uzela u obzir Nalaz i mišljenje o težini i vrsti njegovog invaliditeta, pa stoga vještak ističe da je Sud njoj kao vještaku dao jasan zadatak, na koji je odgovoreno u pisanom nalazu, da je procjena njegovog invaliditeta u domeni nadležnih komisija, a ne ovog sudskog spora.

23. Na ovako dano pisano očitovanje tuženici nisu isticali nikakve primjedbe niti prigovore dok je istom prigovorio tužitelj kao nepotpunom i proturječnom.

24. Na ročištu održanom 19. svibnja 2025. stalni sudski vještak dr. JU usmeno se očitovala na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje i na dopunu nalaza i mišljenja, te u svom očitovanju navodi kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaz i mišljenja, te dopune koja je dana zbog ranijih prigovora, da smatra da je nalaz sačinjen u skladu sa pravilima struke, na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja i držeći se upita suda koji su jasno definirani rješenjem i citiranim na 1. stranici njenog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore vještak navodi kako je naknadno pogledala nalaz psihijatra od 12.4.2021., i kako navedeni nalaz ne mijenja ništa u njezinom zaključku, da se radi o iznimno obimnoj dokumentaciji i spisu koji je u trenutku kada ga je imala na uvid sadržavao više stotina pa gotovo i tisuću stranica pa je u toj situaciji moguće previdjeti neki od brojnih psihijatarskih nalaza, da joj se dalje prigovara da nije uzela u obzir privremeno potpunu radnu nesposobnost tužitelja, a što i nije bilo u opisu njezinog zadatka. Nadalje navodi da se u podnesku odnosno prigovoru citiraju diplomski radovi koje uopće ne bi htjela komentirati, da je i dalje istog mišljenja o tome kakve su povezanosti određene dijagnoze u odnosu na psihičko odnosno tjelesno zdravlje tužitelja u ovom sudskom sporu koji se vodi protiv Republike Hrvatske i Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Na upit da je u pisanom nalazu i mišljenju navedeno da se navedene dijagnoze mogu dovesti u vezu sa stresnim obiteljskim događajima, poremećenim odnosom sa djetetom, pa kako je navedena formulacija nejasna jer ne daje odgovor na od suda postavljeni pitanje jesu li dijagnoze kod tužitelja u uzročnoj posljedičnoj vezi sa radnjama tuženika, vještak izjavljuje da ne može dati odgovor na navedeno pitanje, da je navedeni navod dala na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, a što je pozadina i uzrok nastanka ovakvih oboljenja i dijagnoza kod tužitelja. Nadalje navodi da je dinamika odnosa između supružnika koji su u razvodu vrlo često takva da se nažalost ljudi ne mogu dogovoriti o bitnim životnim stvarima i da vrlo često o njihovim međusobnim nerazumijevanjima i netoleranciji ispaštaju djeca, da je u vrijeme početka razvoda kći ovdje tužitelja bila dijete u dobi od 7 godina, a danas je ona mlada žena od 26 godina koja nažalost sa ocem nema adekvatnu komunikaciju. Vještak sumnja da je u nastanku takve dinamike presudnu ulogu odigrao Centar za socijalnu skrb. Naime za cijelo vrijeme njenog odrastanja djevojčica živi u kući sa majkom, a u istoj kući živi i otac kao i njegovi roditelji, dakle fizički su u vrlo bliskim odnosima, no u emocionalnom smislu dolazi do udaljavanja i gubitka komunikacije. Vještak nadalje navodi kako je unutar obiteljska dinamika gledajući očima tužitelja poremećena ne njegovom krivnjom , a niti u jednom trenu ne razmišlja o dobrobiti djeteta koje kao po pravilu želi imati cjelovitu obitelj, dakle i majku i oca, da je prilikom razgovora sa tužiteljem zabilježeno u njenom pisanom nalazu čula kako je „on je svoju bivšu suprugu kazneno prijavio jer mu je otela imovinu, za sve je kriv CZSS, nije se mogao ništa dogovoriti, posve je siguran da mu je CZSS kriv za stanje u kojem se našao“, da uvidom u psihijatrijsku medicinsku dokumentaciju, a iz razgovora sa tužiteljem nije dobila informaciju o tome da se on zbog CZSS kanio ubiti. Na upit da je u svom nalazu i mišljenju navela da se psihijatrijska dijagnoze ne mogu dovesti u vezu sa činjenicom da tužitelj zbog bolesnih stanja nije bio u mogućnosti raditi, pa može li objasniti zbog čega je njezin navod u proturječju sa nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba sa invaliditetom od 10.09.2018. vještak odgovara da ona kao vještak psihijatarske struke u ovom konkretnom slučaju ne ocjenjuje nečiju radnu sposobnost ili nesposobnost nego postojanje kakvog štetnog događaja i njegov utjecaj na psihičko stanje osobe koje su u sudskom sporu , da nije trebala uzeti u obzir nalaz Zavoda za vještačenja Zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanja osoba sa invaliditetom od 10.09.2018., zato što se ocjena nečije radne sposobnosti ili nesposobnosti određuje po nadležnim komisijama.

25. Tužitelj je na ovako dano usmeno očitovanje i dalje u cijelosti prigovarao nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je isti nejasan, kontradiktoran protivan pravilima vještačenja i pravilima struke, kao i da vještak nije usmenim izlaganjem nalaza i mišljenja i odgovorima na pitanjima otklonio nedostatke svog vještačenja, te tužitelj predlaže provesti novo vještačenje po novom vještaku psihijatarske struke. Punomoćnik I. tuženika se usprotivio dokaznom prijedlogu tužitelja jer smatra kako je provedeno vještačenje provedeno potpunosti u skladu sa pozitivnim propisima, te smatra kako bi se eventualno novim vještačenjem samo nepotrebno dodatno odugovlačio ovaj postupak, a prema stavu tuženika činjenično stanje u ovom predmetu je već dovoljno utvrđeno.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, pisanu dopunu, kao i usmeno očitovanje stalnog sudskog vještaka dr. JU obzirom se zasnivaju na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i kliničkom pregledu tužitelja, zadatku suda, te ovaj sud za iste drži da su jasni, dosljedni i stručno obrazloženi i da nemaju proturječnosti niti nedostataka, a iste tužitelj nije svojim prigovorima doveo u sumnju. Zbog navedenog sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja jer je navedeni prijedlog, po mišljenju ovoga suda, usmjeren na odugovlačenje postupka, a navedeno je u suprotnosti sa odredbom iz čl. 10 ZPP - a.

26.1. Iz navedenog vještva je nesporno utvrđeno da se dijagnoze koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji anksiozno depresivni sindrom, reakcija na stres, generalizirani anksiozni poremećaj, psihosomatski sindrom, te na kraju depresivne epizode, vještak može dovesti u vezu sa stresnim obiteljskim događanjima, poremećenim odnosom s djetetom koje ne viđa godinama iako žive u istoj kući i raznim drugim unutarobiteljskim odnosima i životnim okolnostima, kao i da je dijagnoze dijabetes tipa 2, osteoartritis, osim tahikardija, inkontinencija teško dovesti u vezu s njegovim psihičkim stanjem, da se jedino tahikardiju može povezati s psihičkom napetosti koja dovodi do ubrzanog rada srca. Utvrđeno je i da psihijatrijske dijagnoze vještak ne može dovesti u vezu sa činjenicom da tužitelj zbog bolesnih stanja nije bio u mogućnosti raditi, te da je izgubio očekivani prihod kao obrtnik, zbog čega su mu ostala dugovanja za doprinose, obzirom je višegodišnje diskontinuirano psihijatrijsko liječenje provodio ambulantnim putem, da tegobe nisu bile takvog karaktera da je bilo indicirano bolničko liječenje niti liječenje po modelu dnevne bolnice, kao i da osobe s ovakvim tegobama mogu funkcionirati u svim životnim zahtjevima, no ulažu pojačane napore u fazama kada im je stanje lošije. Isto tako vještak ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu dijagnoze kod tužitelja sa radnjama tuženika, dijagnoze je dao na temelju dokumentacije koja prileži spisu, a vještaku nije poznato što je pozadina i uzrok nastanka ovakvih oboljenja i dijagnoza kod tužitelja. Vještak je isto tako utvrdio da za vrijeme odrastanja ČU, kćerke tužitelja, ista živi u kući sa majkom, a u istoj kući živi i otac kao i njegovi roditelji, dakle fizički su u vrlo bliskim odnosima, no u emocionalnom smislu dolazi do udaljavanja i gubitka komunikacije, da je unutar obiteljska dinamika gledajući očima tužitelja poremećena ne njegovom krivnjom, a niti u jednom trenu ne razmišlja o dobrobiti djeteta koje kao po pravilu želi imati cjelovitu obitelj, dakle i majku i oca, te zbog svega navedenoga dovodi u sumnju da je u nastanku takve dinamike presudnu ulogu odigrao Centar za socijalnu skrb.

27. Nadalje, iz dokumentacije koja prileži spisu (list 61-70 spisa, poleđina lista 82-89 spisa), koja se odnosi na period koji nije u zastari, utvrđeno je da se tužitelj u navedenom razdoblju obraćao II.-tuženiku od kojeg je zatražio posredovanje istog u rješavanju problema između njega i bivše supruge, a u kojim dopisima uz razne probleme sa suprugom, između ostalog, poziva i na nepostojanje kontakta između njega i njegove kćerke ČU. Nadalje je utvrđeno da je ravnateljica II.-tuženika odgovorila tužitelju na njegove prigovore na rad (list 68 spisa) na način da njihova praksa nije, zbog minimuma ljudskih resursa, da se pisano očituju na podneske korisnika, da umjesto toga sa korisnicima odrađuju razgovore i savjetovanja, a što je u tužiteljevom slučaju i učinjeno, da su u izvršavanju susreta i druženja, problemi česti, a ponekad i nerješivi, i to ne zbog neaktivnosti stručnih radnika, već niza okolnosti koje se godinama događaju. Nadalje navodi da je tužiteljevo dijete u dobi kada ima prilično utvrđene stavove o tužitelju i njegovoj bivšoj supruzi kao roditeljima, te da nije realno za očekivati da bi ih tako skoro mogla i promijeniti, da je sa tužiteljevom kćerkom proveden razgovor i da su im jasni njezini stavovi, da se podloga za ovakove njezine stavove davno počela pripremati, odnosno da su davno tužitelj i njegova bivša supruga, kao roditelji stvorili klimu nesigurnosti i nepovjerenja u kojoj je njegova kćerka odrastala,a sadašnje stanje je samo rezultat njihovih postupaka od doba njenog najranijeg djetinjstva pa do danas. Ravnateljica iznosi opasku da vrijeme nije moguće vratiti i ispraviti počinjene greške, te preporučuje tužitelju da bude realan u procjeni potrebe njegove kćerke za susrete i druženja s njim, da ne odustaje, da joj se pismeno pokuša obratiti, telefonom, mailom, čestitkom za blagdane. Isto tako u odnosu na imovinska pitanja obavještava tužitelja da Centar za socijalnu skrb nije nadležan za bilo kakova postupanja, osim na izričito traženje suda, što do sada nije u njihovom slučaju zabilježeno.

27.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj podnio pritužbu na rad II. -tuženika Ministarstvu socijalne politike i mladih i Pravobraniteljici za djecu, sukladno čemu je Ministarstvo socijalne politike i mladih dopisom obavijestilo tužitelja (list 85 spisa) da je zaprimilo izvješće Centra za socijalnu skrb Zaprešić, vezano uz njegovu predstavku na postupanje stručnih radnika Centra u postupcima zaštite interesa njegove kćeri, te ga izvještavaju da je iz izvješća Centra razvidno kako je njegov brak i odnos s njegovom bivšom suprugom krajnje narušen, a u čemu njihova zajednička kćer trpi najviše negativnih posljedica, da je iz zaprimljenog izvješća razvidno da je njegova kćer uskoro punoljetna osoba, pritom naglašavaju da je iz izvješća razvidno da su stručni radnici Centra po njegovom predmetu višekratno postupali i poduzimali potrebne nadležne radnje u cilju zaštite interesa njegove kćeri, da i sama njegova kćer navodi da od 7. razreda počinje osjećati i pružati otpor prema susretima s tužiteljem, da je u tom razdoblju počela dublje razmišljati o obiteljskim odnosima i razvodu roditelja, da je navela kako su joj jako smetale svađe roditelja dok su bili u braku, a i nakon njega, da je ČU izjavila kako trenutno nije spremna s tužiteljem održavati kontakte dok je vidljiva njezina ogorčenost i uznemirenost proživljenim situacijama te učestalim miješanjem raznih institucija u njihov život. Ministarstvo nadalje navodi da je važno poštivati želje njegove kćerke , te su mišljenja da na susretima ne treba inzistirati na silu već pustiti njegovu kćer da sama krene u uspostavljanje odnosa s njim, kad se ona osjeti spremnom, obzirom je njegova kćer već gotovo punoljetna osoba, a budući da žive u istoj kući, na njemu, kao roditelju je da ostvari pretpostavke da se njegova kćer osjeća dobro kako bi je potaknuo na češće susrete. Isto tako navode, a vezano za nepovoljnu imovinsku situaciju između njega i bivše supruge, da ga upućuju kako je isto potrebno rješavati izravno na nadležnom sudu, kao i da se nadalje s povjerenjem obraća nadležnom Centru za socijalnu skrb kako bi mu stručni radnici pružili potrebnu stručnu pomoć i podršku s ciljem jačanja njegovih roditeljskih vještina i kapaciteta, te uspostave odnosa s njegovom kćeri.

27.2. Iz odgovora pravobraniteljice za djecu (list 89 spisa) je razvidno da navedeni ured nema ovlasti za zastupanje i da su cjelokupnu dokumentaciju dostavili Ministarstvu socijalne politike i mladih i da izvijeste tužitelja o utvrđenom, da je njihov ured uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da je tužiteljeva kćer punoljetna te da sukladno navedenom navedeni ured nema ovlasti za postupanje.

28. Odgovornost I. i II. tuženika za štetu regulirana je odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (pročišćeni tekst zakona "Narodne novine" broj 150/11 i 12/13), koji propisuje da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

29. Prema tome, da bi se utvrdila odgovornost države, potrebno je utvrditi da su djelatnici I. i II. tuženika u konkretnoj situaciji postupali nepravilno, odnosno nezakonito.

30. Stoga je važno prilikom donošenja odluke imati u vidu da je uloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad (ranije Centra za socijalnu skrb) prema čl. 353. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) da se može u obiteljskim postupcima pojaviti kao:

1. stranka

2. zastupnik djeteta kad u ime i za račun djeteta pokreće postupak i

3. pomoćno tijelo suda.

30.1. Prema odredbi čl. 356. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015) Centar za socijalnu skrb ima ulogu pomoćnoga tijela suda:

1. kad po nalogu suda dostavlja nalaz i mišljenje

2. kad po nalogu suda utvrđuje i dostavlja podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka i

3. kad pomaže sudu u postupcima određivanja privremenih mjera i ovrhe radi predaje djeteta i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.

30.2. Nadalje, Hrvatski zavod za socijalni rad (ranije Centra za socijalnu skrb) svojim radom može strankama pružiti stručnu pomoć i potporu kao i intenzivnu pomoć i nadzor nad roditeljskom skrbi kao je to potrebno, a isto se provodi metodama socijalnog rada i propisuje ih Obiteljski zakon. Takve mjere se određuju kad roditelji nisu u mogućnosti samostalno ostvarivati sadržaje roditeljske skrbi u cijelosti ili djelomice zbog posebnih rizičnih okolnosti na njihovoj strani ili strani djeteta pri čemu život i zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi, ali je ugrožen razvoj djeteta u obitelji te je u malom ili srednjem riziku.

31. Sukladno navedenom, za utvrditi je da iz priložene dokumentacije i očitovanja stranaka nedvojbeno proizlazi da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Ispostava Zaprešić (ranije Centar za socijalnu skrb, Ispostava Zaprešić) svojim radom strankama pružao stručnu pomoć i potporu, utvrdio mišljenje djeteta, te u skladu s time i predlagao svoje mišljenje oko ostvarivanja osobnih odnosa tužitelja s djetetom imajući u vidu brigu o zaštiti djeteta, njegovih prava i interesa. Pri tome se ističe da je upravo čl. 3 st. 1. Konvencije o pravima djeteta (NN MU, broj 12/93 i 20/97) propisano da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Nadalje iz priložene dokumentacije proizlazi da je maloljetno dijete višekratno izrazilo mišljenje da ne želi s tužiteljem ostvarivati osobne odnose, a imajući u vidu i dob djeteta, u razdoblju koje nije u zastari (2014. ČU imala nepunih 16 godina – 2017. ČU imala 19 godina), i činjenicu da dijete može jasno izraziti svoju volju, te pritom i činjenicu da tužitelj nije pokretao postupke za izmjenu odluke o skrbništvu niti za izmjenu odluke o osobnim odnosima, kao niti ovrhu radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, ukazuje se da su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani i neutemeljeni, te da na strani II. tuženika ne nalazi propuste na koje ukazuje tužitelj. Naprijed navedenome u prilog se dodaje da je samim čl. 8 Europske Konvencije o ljudskim pravima jasno propisano pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, te doma i time štiti pojedince od neopravdanog miješanja javnih vlasti, a što ukazuje da je i u odnosu na tu odredbu tužitelju osigurano potrebno poštivanje interesa zaštićenih tim člankom. (Tako i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama M. I M. protiv HRVATSKE Zahtjev br. 10161/13 od 3. rujna 2015 i B.G. protiv Hrvatske, br. zahtjeva 3018/20). Uloga nadležnih vlasti u području socijalne skrbi je upravo pomaganje osobama u teškoćama, te pomaganje u prevladavanju tih poteškoća, a u konkretnom slučaju proizlazi da je isti centar pružao pomoć tužitelju i strankama.

32. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drži da su djelatnici II.-tuženika, u konkretnoj situaciji, poduzeli sve radnje koje su bile u njihovoj mogućnosti za ostvarivanje susreta i druženja tužitelja s njegovom tada maloljetnom kćeri, te da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su isti postupali nepravilno, odnosno nezakonito, kao što nije dokazao niti da bi radnjama opisanim u tužbi i tijekom postupka pretrpio štetu u smislu odredbe čl. 19. i 1100. ZOO-a koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade tužitelju. Isto tako tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti da su upravo radnje tuženika u uzročno posljedičnoj vezi sa zdravstvenim stanjem tužitelja i izgubljenom zaradom, a što je potvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem.

33. Naime, da bi tužitelj kao oštećenik mogao osnovano zahtijevati naknadu štete od Republike Hrvatske, moraju se ostvariti propisane pretpostavke, a te su da je šteta posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada osobe ili tijela koje obavlja tu službu ili djelatnost. Pri tom se nezakonit rad očituje kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje da se zakon, drugi propis ili opći akt primijeni, s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, a može se zaključiti o postojanju volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećega. Tijekom postupka nije na pouzdan i nedvojben način niti utvrđeno kojim je to konkretno štetnim radnjama koje su počinjene od strane djelatnika tuženika uzrokovana šteta tužitelju radi kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti, radi kojih bi izgubio zaradu, trpio fizičke bolove, smanjenje životne aktivnosti, radi čega mu je potrebna renta, zbog čega je ovaj sud razmatrao sve radnje tuženika na koje se tužitelj pozivao u tužbi i svom iskazu, a koje nisu u zastari. Slijedom izloženog, kako je utvrđeno da u postupanju djelatnika tuženika nije utvrđeno nezakonito, niti nepravilno postupanje, to Republika Hrvatska nije tužitelju obvezna naknaditi štetu.

34. Prema tome, a shodno svemu obrazloženom, mišljenje je ovog suda da tužitelj nije dokazao nezakonito i nepravilno postupanje djelatnika tuženika jer nije niti dokazao da bi djelatnici tuženika nezakonitim i nepravilnim postupanjem doveli do posljedica kakve tužitelj opisuje u tužbi, odnosno, nije dokazao da bi radnje djelatnika tuženika bile u uzročnoj vezi sa štetom koju tužitelj potražuje tužbom, a što je utvrđeno provedenim vještačenjem, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

35. I.-tuženiku je suđen parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1, čl. 155 i čl. 163., sve ZPP-a, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročišt ima 14.03.2018., 01.03.2021., 16.03.2022., 29.11.2022., 23.05.2024. i 15.01.2026. u zatraženom iznos od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročišt ima 15.02.2024. i 17.12.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 900 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.800,00 eura.

36. I.-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 0104.2021. obzirom da navedeni podnesak ne prileži spisu, kao niti trošak zastupanja na ročištu od 15.01.2020. obzirom da I.-tuženik nije pristupio na navedeno ročište.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. I. tuženiku po ODO-u

3. II.- tuženiku