REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-873/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Aniti Ćavar, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ines Mošmondor, odvjetnica u Čakovcu, Ruđera Boškovića 41, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24- 02/318, URBROJ: 443-02-04-12-25-5 od 21. siječnja 2025.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/318, URBROJ: 443-02-04-12-25-5 od 21. siječnja 2025., riješeno je: „1. Naređuje se investitoru ŠPICAR MARIJI, NEDELIŠĆE, LIVADARSKA 37, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana (petnaest dana) po primitku rješenja ukloni: 1. Zidanu kuću na a.b. temeljima, tl. vel. 4,30x5,40 (v=3,60) + 4,30x3,05 (trijem) + 3,85x2,54 (v=2,60) m, drveno dvostrešno krovište pokriveno valovitim salonit pločama. 2. Drveni poljski WC, ti. vel. 1,00x1,25 (v=2,20) m, koje su izgrađene bez izvršne građevinske dozvole na zemljištu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene kao građevina (131), kućni broj 60, lokacija - šuma Dolnji Omek (Varaždinsko jezero), izvršiti zbrinjavanje građevinskog otpada te zemljište na kojem se nalazila građevina dovesti u uredno stanje. 2. Utvrđuje se da je postavljanjem službenog znaka dana 14. ožujka 2024. godine, obustavljeno daljnje građenje građevine / izvođenje radova na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka, odnosno izvršenja rješenja. 3. Upozorava se investitor, da će se u slučaju nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, sprječavanje građenja provoditi izricanjem novčanih kazni. 4. Upozorava se investitor, da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke. 5. Upozorava se investitor da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine koji eventualno budu izgrađeni nakon obustave građenja. 6. Upozorava se investitor da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke. 7. Upozorava se investitor da je obvezan ukloniti stvari iz građevine, odnosno njezina dijela u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i da se odriče prava vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.“

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je osporavano rješenje nezakonito zbog povrede načela zakonitosti i pravne sigurnosti, povrede prava na pravni lijek te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pravni prednik tužitelja još 2000. godine podnio zamolbu za legalizaciju, a 2013. godine zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, o kojima nadležna tijela nikada nisu odlučila. Smatra da je građevinski inspektor bio dužan prekinuti postupak uklanjanja sukladno članku 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, osobito jer je, prema uvjerenju Državne geodetske uprave, predmetna zgrada vidljiva na DOF5/2011. Nadalje navodi da su porezna tijela dugi niz godina oporezivala predmetni objekt kao kuću za odmor, čime je, po njegovu mišljenju, potvrđena njegova zakonitost, te da je objekt izgrađen prije proglašenja Regionalnog parka Mura–Drava pa smatra da je došlo do retroaktivne primjene propisa. Poziva se i na povredu ustavnih prava, načelo legitimnih očekivanja te praksu Vrhovnog suda i Europskog suda za ljudska prava, ističući da je na njega neopravdano prebačen teret dokazivanja zbog šutnje uprave. Predlaže poništenje, odnosno oglašavanje ništetnim osporavanog rješenja te dosudu troškova postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da navodi tužbe nisu od utjecaja na donošenje rješenja ove inspekcije jer je rješenje donijeto po utvrđenju da je građevina izgrađena bez odgovarajućeg akta o građenju. Navod da je građevina u postupku ozakonjenja ima utjecaj na tijek inspekcijskog postupka u kojem se može donijeti rješenje o prekidu postupka (čl. 42. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama), na zahtjev stranke, no za to je nužno da rješenje o uklanjanju postane izvršno. Stoga je u ovom predmetu po izvršnosti rješenja o uklanjanju donijeto rješenje o prekidu postupka izvršenja KLASA: UP/I-362-02/24-02/318, URBROJ: 443-02-04-12-25-8 od 25. ožujka 2025.

4. Tužiteljica je podneskom od 24. veljače 2026. obavijestila Sud da neće pristupiti ročištu zakazanom za 24. veljače 2026. godine te se pisanim putem očitovala na navode tuženika. U podnesku ističe da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio rješenje od 25. ožujka 2025. kojim je prekinut postupak izvršenja rješenja o uklanjanju do završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, smatrajući da time tuženik priznaje kako je osporavano rješenje doneseno preuranjeno i protivno propisima. Navodi da u trenutku donošenja osporavanog rješenja nije bio okončan postupak ozakonjenja, zbog čega, po njezinu mišljenju, nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njegovo donošenje. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da su na lokaciji Akumulacijskog jezera HE Čakovec – šuma Dolnji Omek (Varaždinsko jezero), izvan građevinskog područja na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađene građevine: zidana kuća na armiranobetonskim temeljima dimenzija 4,30 x 5,40 m (v=3,60 m), 4,30 x 3,05 m (trijem) i 3,85 x 2,54 m (v=2,60 m), s drvenim dvostrešnim krovištem pokrivenim valovitim salonit pločama i drveni poljski WC dimenzija 1,00 x 1,25 m (v=2,20 m);

- da je na očevidu postavljen službeni znak zatvorenog gradilišta;

- da u informacijskom sustavu prostornog uređenja i sustavu eDozvola nije evidentirana građevinska dozvola niti prijava početka građenja za predmetne građevine;

- da se predmetna čestica nalazi izvan granica građevinskog područja naselja prema PPUO [adresa], unutar vodnog javnog dobra akumulacijskog jezera HE Čakovec, u zoni „Š3“ (šuma posebne namjene) i zoni „AH“ (vodena površina akumulacije);

- da je područje obuhvaćeno zaštitom kao regionalni park Mura-Drava.

8. Osporavanim rješenjem tužiteljici je naređeno uklanjanje predmetnih građevina u roku od 15 dana. Rješenjem je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka obustavljeno daljnje građenje, a sadrži i upozorenje na posljedice nastavka građenja. Rješenje sadrži upozorenja na posljedice nepostupanja po nalogu uklanjanja.

9. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, Sud ocjenjuje da osporavano rješenje valjano obrazloženo sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) jer sadrži utvrđeno činjenično stanje činjenice i propise na temelju kojih je riješena upravna stvar.

10. Prema članku 106. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), građenju građevine se može pristupiti isključivo na temelju izvršne građevinske dozvole, osim ako Zakonom ili propisom donesenim na temelju Zakona nije drukčije propisano, a investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

11. Budući da za predmetne građevine nije izdana građevinska dozvola, pravilno je utvrđeno da je riječ o građenju bez potrebnog akta.

12. Sukladno članku 113. stavku 1. točki 1. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18., 117/21. i 67/23.), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

12.1. Člankom 115. stavkom 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana.

12.2. Člankom 115. stavkom 3. Zakona o Državnom inspektoratu određeno je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. Zakona.

13. Kako je u konkretnom slučaju riječ o građevinama izgrađenima izvan granica građevinskog područja i na posebno zaštićenom području (regionalni park), ispunjene su zakonske pretpostavke za određivanje roka izvršenja od 15 dana i izvršenja putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne.

14. Odredbe članka 119., 120. i 121. Zakona o Državnom inspektoratu propisuju obvezu zatvaranja gradilišta, zabranu daljnjeg građenja, mogućnost prisilnog izvršenja putem treće osobe, posljedice napuštanja posjeda građevnih proizvoda i stvari. Upozorenja sadržana u izreci osporavanog rješenja utemeljena su na navedenim zakonskim odredbama te ne predstavljaju samostalnu sankciju, već zakonom propisanu obavijest o pravnim posljedicama nepostupanja.

15. Tužitelj ističe da je podnosio zahtjeve za legalizaciju 2000. i 2013. godine te da je građevina vidljiva na DOF5/2011. Zahtjev iz 2000. godine nema pravni značaj u okviru Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), koji je stupio na snagu 2012. godine, a da sama vidljivost građevine na DOF5/2011 ne znači automatsko ozakonjenje, već samo pretpostavku za ozakonjenje.

15. Članak 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisuje prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju građevine ako je postupak ozakonjenja u tijeku, ali ne sprječava donošenje rješenja o uklanjanju. U konkretnom slučaju rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/318, URBROJ: 443-02-04-12- 25-8 od 25. ožujka 2025. prekinut je postupak izvršenja osporavanog rješenje do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju. Činjenica da je tuženik, sukladno članku 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prekinuo postupak izvršenja rješenja o uklanjanju do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, ne znači da je rješenje o uklanjanju doneseno protivno zakonu. Navedena zakonska odredba odnosi se na fazu izvršenja, a ne na donošenje rješenja o uklanjanju, te ne propisuje zabranu donošenja takvog rješenja u slučaju postojanja zahtjeva za ozakonjenje. Stoga sama okolnost prekida izvršenja ne dovodi u pitanje zakonitost osporavanog rješenja niti ukazuje na nedostatak procesnih pretpostavki za njegovo donošenje.

16. Tužitelj tvrdi da je nastupila predmnjeva usvajanja zahtjeva za ozakonjenje. Međutim, članak 102. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) primjenjuje se samo kada je to posebnim zakonom propisano, a Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne propisuje fikciju pozitivnog rješenja. Dakle, legalizacija ne može nastati šutnjom uprave.

17. Sud ne prihvaća prigovor tužiteljice o retroaktivnoj primjeni Uredbe o proglašenju Regionalnog parka Mura–Drava (Narodne novine, broj 22/11.). U konkretnom slučaju osporavano rješenje ne temelji se na retroaktivnom djelovanju navedene Uredbe, već na činjenici da predmetna građevina u trenutku inspekcijskog nadzora i odlučivanja nema izvršnu građevinsku dozvolu. Pravne posljedice ne vezuju se uz čin gradnje iz 1990. godine, nego uz sadašnje postojanje nezakonite građevine. Proglašenje zaštićenog područja djeluje pro futuro i uređuje režim korištenja prostora od stupanja na snagu nadalje, ali ne stvara pravo na zadržavanje građevine koja nikada nije zakonito izgrađena. Budući da tužitelj nije stekao zakonito pravo građenja niti je ishodio akt kojim bi zakonitost gradnje bila potvrđena, ne može se pozivati na zaštitu stečenih prava ili legitimnih očekivanja.

17.1. Sud pritom naglašava da okolnost što se predmetna građevina nalazi unutar Regionalnog parka Mura–Drava nije odlučna za samo postojanje obveze uklanjanja, jer se ta obveza temelji već na činjenici građenja bez izvršne građevinske dozvole (članak 113. stavak 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu). Međutim, ta je okolnost pravno relevantna za način i rok izvršenja rješenja o uklanjanju. Naime, prema članku 114. navedenog Zakona opće je pravilo da se rješenje izvršava putem treće osobe uz rok od 90 do 120 dana i uz prethodno izricanje novčanih kazni. Iznimno, sukladno članku 115. istog Zakona, ako je građevina izgrađena izvan građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području – među kojima je izričito naveden i regionalni park – rok za izvršenje ne može biti duži od 15 dana, a rješenje se izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčanih kazni. Stoga je tuženik pravilno primijenio posebni, stroži režim izvršenja propisan za takva područja, pa ni u tom dijelu tužbeni navodi nisu osnovani. Neovisno o statusu regionalnog parka, stroži režim izvršenja primjenjuje se već zbog činjenice da je građevina izgrađena izvan granica građevinskog područja.

18. Činjenica da su izdavana porezna rješenja za kuću za odmor ne dokazuje zakonitost gradnje. Porezni tretman objekta ne predstavlja akt kojim se potvrđuje zakonitost njegove izgradnje niti stvara stečeno pravo na zadržavanje nezakonito izgrađene građevine.

19. Prema članku 106. stavku 5. Zakona o Državnom inspektoratu protiv rješenja građevinskog inspektora nije dopuštena žalba, ali je dopušten upravni spor. Time je osigurana sudska kontrola zakonitosti, pa pravo na pravni lijek nije povrijeđeno.

20. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

21. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao izreci ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ines Mošmondor – elektroničkim putem

2. Državni inspektorat – elektroničkim putem

3. U spis