Republika Hrvatska
Općinski sud u Makarskoj
Makarska, Kralja Petra Krešimira IV br. 2
Ps-6/2020-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FFG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jošku Mikuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak i partneri iz Splita, protiv tuženika FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Duplančića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24. veljače 2026. godine
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog i potpisanog dana 30. 10. 2018. godine u Omišu ovjerenog od strane Javnog bilježnika Radoslava Vukovića u [adresa] broj ovjere OV-5523/2018.
II/ Dužan je tuženik FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iseliti iz predmetnog poslovnog prostora smještenog u [adresa], kat 0. koji prostor se sastoji od jedne prostorije i toaleta ukupne površine 23 52 m2, te ga u istom roku predati tužiteljici slobodnog od osoba i stvari i u stanju u kakvom je bio u trenutku preuzimanja.
III/ Dužan je tuženik FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana vratiti cjelokupan inventar, koji se nalazio u predmetnom poslovnom prostoru koji inventar se odnosi na opremu za fast food.
IV/ Dužan je tuženik FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime nepodmirenih zakupnina iz osnova Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenoga dana 30.10. 2018. godine u Omišu, ovjerenog od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz [adresa] broj ovjere OV-5523/2018 i to iznos od 13.300,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos do 700,00 eura od 15. listopada 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. studenog 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. prosinca 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. siječnja 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. veljače 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. ožujka 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. travnja 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. svibnja 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. lipnja 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. srpnja 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. kolovoza 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. rujna 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. listopada 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. studenog 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. prosinca 2020.
- na iznos od 700,00 eura od 15. siječnja 2021.
- na iznos od 700,00 eura od 15. veljače 2021.
- na iznos od 700,00 eura od 15. ožujka 2021.
- na iznos od 700,00 eura od 15. travnja 2021.
do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, te iznos od 377,16 eura s osnova nepodmirenog troška električne energije, te iznos od 184,48 eura s osnova nepodmirenog troška potrošene vode sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. studenog 2019 godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. p rosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine.
V/ Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom IV u dijelu koji glasi:
„Dužan je tuženik FF iz [adresa], 21255 Zadvarje OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime nepodmirenih zakupnina iz osnova Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog dana 30.10. 2018. godine u Omišu, ovjerenog od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz [adresa] broj ovjere OV-5523/2018, i to iznos od 8.400,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojed inačne iznose kako slijedi:
- na iznos do 700,00 eura od 15. listopada 2018.
- na iznos od 700,00 eura od 15. studenog 2018.
- na iznos od 700,00 eura od 15. prosinca 2018.
- na iznos od 700,00 eura od 15. siječnja 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. veljače 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. ožujka 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. travnja 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. svibnja 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. lipnja 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. srpnja 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. kolovoza 2019.
- na iznos od 700,00 eura od 15. rujna 2019.
do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine.“
VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.244,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. godine do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dana 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
Tužiteljica FFG podnijela je tužbu protiv tuženika FF, radi iseljenja i isplate, dana 04. studenog 2019. godine , u kojoj navodi da su tužiteljica i tuženik dana 30. listopada 2018. godine u Omišu zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića u Omišu pod brojem ovjere OV-5523/2018. Naprijed navedenim ugovorom o zakupu poslovnog prostora da je tužiteljica predala u zakup tuženiku kao zakupniku poslovni prostor u Omišu površine 23,52 m2 u [adresa], kat 0 koji se sastoji od jedne prostorije i toaleta, te je navedeno da će zakupnik u navedenom prostoru obavljati djelatnost fast fooda. Navodi da su osim navedenog ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. listopada 2018. godine stranke zaključile i Ugovor o zakupu koji je pisan rukom i potpisan od strane parničnih stranaka, a u kojem ugovoru se navodi da u slučaju raskida ugovora zakupnik mora platiti sve tekuće troškove u prostoru neovisno o firmi, da je najamnina prostora fiksna, a kao svjedoci ugovora da su navedeni HFG i HF. Nadalje, navodi da je prilikom preuzimanja poslovnog prostora zakupnik preuzeo i cjelokupan inventar- opremu za fast food što je sve ostalo u prostoru. Ističe da se nakon useljenja u poslovni prostor zakupoprimac ponašao protivno ranije navedenim odredbama ugovora o zakupu te da ne plaća zakupninu u rokovima i iznosima i na način kako je dogovoreno, te da duguje određene novčane iznose na ime zakupnine. Navodi da je iz prostora nestala cjelokupna oprema koju je preuzeo prilikom sklapanja ugovora. Ističe da zakupnik ne plaća vodu, struju i pričuvu, te da se ponaša nasilno i prijeteće radi čega sa je prijavljen nadležnoj PP Omiš. Nadalje, tužiteljica ističe da je obzorom na prethodno navedeno dana 30. rujna 2019. godine preporučenim dopisom otkazala ugovor o zakupu tuženiku.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u predmetnom poslovnom prostoru nedostaje samo šank kojeg da je morao prenamijeniti jer se drveno postolje raspadalo, a mramorna da je bila samo ploča od 30 cm širine cijelom dužinom šanka, a sve ostalo da je iverica koja je istrunula. Navodi da dok je koristio prostor tužiteljice da je njena majka bila vrlo neugodna prema njemu, da je stoga često bio pod stresom jer da ga je telefonski uznemiravala, te da je bio onemogućen u svom radu. Navodi da je najamninu plaćao sve dok nije dobio dokument da mora izići iz prostora. Ističe da za novce koje je davao njoj na ruke u iznosu od 4.600,00 kn da nije nikada dobio potvrdu, a kada bi je zamolio da se nađu poslije posla, kako bi joj platio najam, da bi ga HFG, majka tužiteljice verbalno vrijeđala, te bi kontaktirala njegovog oca koji je teški srčani bolesnik, te bi i njega uznemiravala do te mjere da bi poslije morao piti tablete za smirenje. Navodi da je taj prostor napustio, a svoj inventar da je ostavio u prostoru, te da ga se obavijesti i omogući da iznese iz tog prostora što njemu pripada. Podneskom od dana 10. siječnja 2024. godine tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev na način da pod točkom IV tužbenog zahtjeva sada zahtijeva isplatu iznosa od 21.700,00 eura na ime nepodmirene zakupnine, te iznos do 377,16 eura na ime nepodmirene električne energije i iznos do 184,48 eura na ime nepodmirenog troška vode, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen.
Obzirom se tuženik navedenoj preinaci odnosno povišenju tužbenog zahtjeva nije konkretno protivio već se i nakon navedene preinake upustio u raspravljanje , to je sud stoga prihvatio navedenu preinaku sukladno čl. 190 st. 3 i 4 ZPP-a.
U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o zakupu od 30. 10. 2018. (list 5-8), ugovor o zakupu (list 9), dopis pun. tužitelja od 30. 09. 2019 (list 10- 11), dopis HEP-a od 29. 04. 2021. (list 54), dopis Vodovoda d.o.o. Omiš od 03. 05. 2021. (list 55), izveo dokaz saslušanjem svjedoka JF (list 65-66), izvršio uvid u dopis HEP-a od 29. 10. 2021. (list 71), karticu analitičkog knjigovodstva (list 72- 75), izveo dokaz saslušanjem svjedoka HFG i HF (list 90- 92), dokaz saslušanje tužiteljice u svojstvu parnične stranke (list 92-93). Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da je uređeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
Iz iskaza svjedoka JF utvrđeno je da se predmetni poslovni prostor nalazi u Omišu, na adresi [adresa]. Utvrđeno je da je svjedok radio za tuženika u njegovom fast foodu naziva „Pink Panter“ i to 2019. godine u kojem da je radio par mjeseci u zimskom periodu, a ljeti da je radio u drugom restoranu. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok tijekom njegovog rada u tom fast foodu zaključio da će biti problema s plaćanjem, te da je stoga od FF tražio da mu plaću isplaćuje tjedno, pa da stoga smatra da je bilo problema i sa plaćanjem zakupnine. Svjedok da je poznavao majku tužiteljice iz viđenja jer je i ona radila u tom fast foodu, te da stoga zna da je to njihov prostor. U trenutku kada je počeo raditi u tom fast foodu da je od inventara zatekao jedan ili dva frižidera, zamrzivač, salatjeru, gril, veliki radni stol i posuđe. Osim toga u prostoru da je bila peć za pizzu i miješalica za tijesto, ali za to dvoje ne zna je li pripadalo tužiteljici ili ne jer je tuženik tvrdio da je to njegovo. Za prethodno navedeno da svjedok zna da pripada tužiteljici jer je ranije dolazio u taj fast food, te je vidio da se sve to nalazi u prostoru. Svjedok da je znao da je tuženik iznajmio taj prostor za obavljanje djelatnosti fast fooda. Iz iskaza je utvrđeno da dok je svjedok radio u istom da je posao dobro išao jer da je svjedok već stvorio renome, te je i hrana bila dobra pa je i promet bio dobar. U početku da je bilo dobro , ali kada je tuženik počeo nabavljati namirnice za koje je svjedok smatrao da nisu dobre da je shvatio da daljnja suradnja ne bi bila moguća, te je odustao. Nakon odlaska svjedoka da je nastavila raditi još jedna kolegica još par mjeseci. Iz iskaza je utvrđeno da u vrijeme dok je svjedok radio da je tuženik iz tog poslovnog prostora izbacio veliki radni stol koji je potom stajao ispred fast fooda 10-15 dana i nakon toga je odvezen. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok dok je radio u tom fast foodu stekao dojam da je tuženik neodgovorna osoba, te da mu je svjedok svaki put morao reći što da radi, a ta njegova osobina da je bila jedan od razloga za odlazak svjedoka. Iz iskaza je utvrđeno je da je inventar kojeg je svjedok naveo u svom iskazu ustvari profesionalni inventar (gril, salatjera),dok ostali dio nije bio profesionalan, ali se koristi za potrebe fast fooda. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok nije vidio da bi majka tužiteljice sprječavala tuženika u radu.
Iz iskaza svjedokinje HFG utvrđeno je da se predmetni poslovni prostor nalazi u Omišu, na adresi [adresa]. Utvrđeno je da je svjedokinja taj poslovni prostor, prije nego ga je iznajmila, koristila za svoj fast food s time da je imala namjeru isti prodati ili iznajmiti. U to vrijeme da je pored fast fooda u nekoliko navrata prolazio tuženik koji se raspitivao bi li mu mogla iznajmiti taj fast food. Samog tuženika da ranije nije poznavala već ga je vidjela u tih par navrata kada je prolazio, a kako je tuženik iskazao stvarnu volju da preuzme fast food da su se dogovorili da mu ona prepusti fast food i cijelu papirologiju, te da su sve riješili kod javnog bilježnika. U tom poslovnom prostoru da se nalazio cjelokupan inventar za vođenje fast fooda. U prostoru da se nalazio šank, friteze, frižider, mikrovalna, stol, stolice , tende, peć za palačinke, cjelokupno posuđe i namirnice. Sve to da je ona prepustila tuženiku te da su njih dvoje sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora u 10 mjesecu 2018 godine. Utvrđeno je da su dogovorili da mjesečna zakupnina bude 700,00 eura, a sve iz razloga jer je tuženik osim poslovnog prostora dobio i cjelokupan inventar. Tuženik da je u navedeni prostor ušao u 10 mjesecu 2018. godine, ali odmah po ulasku da su se počeli događati problemi u smislu da je počeo tražiti odgodu plaćanja zakupnine, pa je govorio da ne može platiti zbog drugih obveza. U početku da je ona preko toga prelazila i vjerovala mu da ima problem. Jedno vrijeme da je on čak i plaćao zakupninu i to nekih par mjeseci, ali dok je to platio da se morala s njim natezati i ništa nije išlo glatko. Nakon tih par mjeseci da više nije plaćao zakupninu iako ga je ona zvala i pozvala na tu obvezu, a on da joj je na to govorio da plaća režijske troškove, ali zakupninu nije plaćao niti režijske troškove, a kasnije da je i do radnika koji su radili kod njega da i njih ne plaća. Kada je svjedokinja tražila od tuženika da podmiri zakupninu da je počeo prijetiti njoj i djeci zbog čega ga je prijavila policiji. Iz iskaza je utvrđeno da je tuženik imao problema sa kamatarima. Utvrđeno je da je tuženik u tom prostoru bio dvije godine. Kako je svjedokinja imala problema s naplatom zakupnine da je ona morala stoga provjeriti plaća li tuženik režijske troškove, te da je saznala da ne plaća niti režijske troškove, zbog čega je tražila da se isključi struja u tom poslovnom prostoru. Tuženik da je tek nakon isključenja struje napustio taj prostor. Tada da je svjedokinja angažirala odvjetnika koji je tuženika pisanim putem pozvao da izvrši obveze, ali kako to nije ispunio da su bili prisiljeni podnijeti tužbu. Svjedokinja da je u taj poslovni prostor ušla u četvrtom mjesecu 2021. godine. Kada je ušla u taj prostor da je zatekla katastrofalno stanje, iako je sav inventar bio na broju, ali je sve bilo uništeno i u jako lošem stanju. Tuženik da je u frižideru ostavio namirnice zalijepljeno tijesto i slično. Iz iskaza je utvrđeno da je u tom poslovnom prostoru ostao njen cjelokupan inventar, ali da je ostala i tuženikova peć za pizzu, jedan stol i nekakva mašina. U sklopu poslovnog prostora da se nalazi i toalet koji je nakon što je ušla u njega bio potpuno uništen, wc školjka razbijena, poklopci uništeni, umivaonik oštećen. Iz iskaza je utvrđeno da stvari koje se pripadale tuženiku ona uredno čuva, da su iste uskladištene, te ih on može preuzeti u bilo kojem trenutku. Iz iskaza je utvrđeno da je tuženik otuđio njene vanjske stolice, stol, šank i peć za palačinke. Iz iskaza svjedoka HF utvrđeno je da se predmetni poslovni prostor nalazi u Omišu, na adresi [adresa], predio Priko. U tom poslovnom prostoru da su svjedok, njegova supruga i njegova punica vodili fast food, a u tom prostoru da su se prodavale i palačinke. Tuženik da je predložio punici svjedoka da preuzme fast food, te firmu preko koje je bio registriran fast food, te su sklopili ugovor. Osim toga da je sklopljen i ugovor o zakupu 2018. godine, i to u kolovozu 2018. godine Tuženik da je u taj poslovni prostor ušao u kolovozu 2018. godine, a u njemu da je ostavljen i cjelokupan inventar iz poslovnog prostora za djelatnost fast food. U prostoru da se nalazio roštilj, peć za palačinke, rashladni uređaj, radne plohe, šank s mramornom pločom, salatjere, a ispred fast fooda da se nalazio štekat sa 5-6 stolova i pripadajućim stolicama. Utvrđeno je da je dogovorena mjesečna zakupnina u iznosu do 700,00 eura, a od trenutka od kada je tuženik ušao u taj prostor da je stalno bilo problema s plaćanjem, a svjedok da se ne sjeća da je bio jedan mjesec da je uredno i na vrijeme platio zakupninu. Tuženik da je svaki mjesec kasnio s plaćanjem zakupnine po par dana ili je to podmirivao u dva tri navrata ukoliko bi istu podmirio na dan kada je trebao bi donosio novac kasno u noć. U početku da je plaćao zakupninu, ali kako je vrijeme protjecalo da je sve neurednije ispunjavao obveze, a osim neplaćanja zakupnine da nije plaćao niti režijske troškove. Oni da su kontrolirali tuženikovo plaćanje troškova te da su ga upozoravali da podmiri, da se on na to oglušivao , a da je ujedno i lagao da je podmirio nešto što u stvarnosti nije. Utvrđeno je da je tuženik bio do 2020. godine, a onda da je jednostavno nestao nakon što je fast food prebačen na tuženika da su i plaćanje struje prebacili na njega da ne bi imali problema s HEP- om. Nakon odlaska tuženika da su svjedok i njegova supruga ušli u taj poslovni prostor u kojem su zatekli jedan frižider i dvije radne plohe, a sve ostalo da je nestalo, a da pretpostavlja da je sve to odnio tuženik. Ujedno da su nestali stolovi i stolice koji su se nalazili ispred fast fooda, te suncobran. Iz iskaza je utvrđeno da je od tuženikove opreme ostala peć za pizzu, rashladni uređaj i roštilj, a sve to da je uskladišteno u Makarskoj kod suprugine tete.
Iz iskaza tužiteljice OF rođ. AF utvrđeno je da se predmetni poslovni prostor nalazi u [adresa], u kojem prostoru je ranije njena majka vodila fast food, ali je to iznajmila tuženiku 2018. godine. Tužiteljica da je s tuženikom sklopila ugovor o zakupu poslovnog prostora, te su dogovorili zakupninu od 700,00 eura s rokom plaćanja 15-og u mjesecu. Tuženik da je prilikom sklapanja ugovora podmirio dvije rate zakupnine, ali da su nakon dva mjeseca nastali problemi sa plaćanjem zakupnine. Utvrđeno je da tuženik nije redovito plaćao zakupninu, odnosno da bi je plaćao na rate ili izbjegavao govoreći da je bolestan, da je na operaciji i slična. Tužiteljica da ga je nekako pritiskala i zvala, te tražila da plati zakupninu tako da ju je podmirio do rujna 2019. godine. Utvrđeno je da su problemi bili i sa plaćanjem režijskih troškova. Kako je tužiteljica vodila računa plaća li troškove kada bi vidjela da ih ne plaća da ga je zvala i tražila da plati. Iz iskaza je utvrđeno da je tuženik platio zakupninu do rujna 2019. godine, a u desetom mjesecu 2019. da je tužiteljica kontaktirala s tuženikom i tražila od njega da podmiri sva postojeća dugovanja, da plati režijske troškove i da iziđe iz prostora jer poslovna suradnja nije moguća. Utvrđeno je da je tada tuženik verbalno napao tužiteljicu, a kako je bila trudna da je završila u bolnici, nakon toga da se tuženiku gubi svaki trag, dok je stavio obavijest da se nalazi na godišnjem odmoru, a tada da je tužiteljici njegova radnica rekla da ni njih ne plaća a od prosinca 2019. da mu se gubi svaki trag, Nakon što je tuženik ušao u poslovni prostor da se u njemu nalazio cjelokupan njihov inventar koji je bio potreban za vođenje fast fooda. Konkretno se u poslovnom prostoru nalazio šank s mramornom pločom, peć za palačinke, friteza, roštilj s napom, dva frižidera, stol i stolice, salatjera, perilica za posuđe, te cijelo posuđe i plastika potrebna za fast food. Nakon što je tuženik izišao iz poslovnog prostora da je tužiteljica u njega ušla u travnju 2021. godine, i tada da je zatekla dva frižidera, salatjeru, napu, jedan stol i jednu stolicu, a sve ostalo da je nestalo. Što se tiče šanka da ga je tuženik prvi dan kada je ušao u prostor izbacio a ranije da je bio montažni, a za ostale stvari da ne zna gdje se nalaze, ali da zna da ih je tuženik. U poslovnom prostoru da je zatekla jednu veliku rashladnu vitrinu, roštilj s inox stolom, mikrovalna, toster, mesoreznica, dvije fiskalne kase i dva-tri razbijena mobitela, a sve tuženikove stvari da su uskladištili i on da ih može preuzeti. Iskazima svjedoka JF , HFG i HF, kao i iskazu tužiteljice ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, te u bitnom suglasno, a na koje iskaze stranke nisu imale primjedbi. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka kao i same tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Omišu na adresi [adresa], a za potrebe obavljanja djelatnosti fast fooda u navedenom prostoru. Iz iskaza svjedoka kao i tužiteljice utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen u listopadu 2018. godine za iznos mjesečne najamnine u iznosu od 700,00 eura mjesečno , da je tuženik prilikom ulaska u poslovni prostor preuzeo i sav inventar koji se već nalazio u poslovnom prostru koji je pripadao tužiteljici i da je nastavio raditi s tim inventarom. Iz iskaza svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da su odmah nastali problemi s plaćanjem zakupnine kao i režijskih troškova, ali da je tužiteljica uspjela naplatiti zakupninu od tuženika do rujna 2019. godine , što je izričito navela u svom iskazu, da je u desetom mjesecu 2019. tražila da tuženik napusti poslovni prostor jer daljnja suradnja nije moguća, a da je u poslovni prostor ušla tek u travnju 2021. godine.
Uvidom u Ugovor o zakupu od 30. listopada 2018 godine utvrđeno je da su isti sklopili FFG kao zakupodavac s jedne strane i FF kao zakupnik s druge strane a kojim ugovorom se u zakup daje poslovni prostor loji se nalazi u [adresa], a koji se sastoji od jedne prostorije i toaleta ukupne površine 23,52 m2, a u kojem prostoru će zakupnik obavljati djelatnost fast fooda i koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Radoslava Vukovića iz Omiša pod brojem ovjere OV- 5524/2018.
Uvidom u ugovor o zakupu koji je potpisan vlastoručno i koji prileži spisu na listu 9. razvidno je da su isti sklopili FFG i FF kojim ugovorom FFG daje u najam FF poslovni prostor u [adresa] u visini zakupa do 700,00 eura s time da se dio od 500 kn plaća na žiroračun, a ostatak od 4.600,00 kuna na ruke do 15-og dana u mjesecu. Navedenim ugovorom je propisano da u slučaju raskida ugovora zakupnik mora podmiriti sve tekuće troškove u prostoru, a zakupnina prostora je fiksna. Uvidom u dopis Odvjetničkog društva Ljubičić Vrdoljak i partneri od 30. rujna 2019. godine utvrđeno je da je istim FFG preko svog punomoćnika otkazala premetni ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključenog dana 30.listopada 2018. godine, da je ujedno tuženik istim pozvan da podmiri sve dospjele obveze s osnova zakupnine i trošak komunalija, te da preda navedeni prostor tužiteljici slobodan od stvari i osoba, kao i da se tužiteljici vrati i preda cjelokupan inventar koji je tuženik preuzeo prilikom sklapanja predmetnog ugovora,.
Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni ugovor o zakupu dana 30. listopada 2018. godine, te da je tuženik po sklopljenom ugovoru ušao u poslovni prostor radi obavljanja djelatnosti fast food-a, a među strankama nije sporan niti iznos mjesečne zakupnine od 700,00 eura od kojeg je iznosa manji dio je tuženik plaćao na račun tužiteljice, a veći iznos do 4.600,00 kn u gotovini na ruke tužiteljice.
Među stankama je sporno je li tuženik kao zakupnik ispunjavao svoju obvezu preuzetu navedenim ugovorom, a to je obveza plaćanja zakupnine i režijskih troškova, sporno je razdoblje u kojem je on plaćao zakupninu, te je sporno do kada je tuženik bio u posjedu spornog prostora.
Odredbom čl. 519 Zakona o obveznim odnosima utvrđeno je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.
Odredbom čl. 535. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupnik ne plati zakupninu ni u roku od 15 dana pošto ga je zakupodavac pozvao na plaćanje
Imajući u vidu iskaz saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i iskaz same tužiteljice, te priloženu dokumentaciju ovaj sud je došao do uvjerenja da su tužiteljica i tuženik sklopili predmetni ugovor o zakupu poslovnog prostora 30. listopada 2018. godine za poslovni prostor u Omišu na adresi [adresa], za iznos mjesečne zakupnine od 700,00 eura, a tom prilikom je tuženik preuzeo i cjelokupan inventar za poslovanje fast fooda od tužiteljice koji se već nalazio u poslovnom prostoru obzirom se obitelj tužiteljice ranije bavila tom djelatnošću. Iz svega navedenog utvrđeno je da je tuženik kao zakupnik preuzeo navedeni poslovni prostor u listopadu 2018. godine, ali je neuredno ispunjavao obveze preuzete navedenim ugovorom s time da je zakupninu podmirio za razdoblje do rujna 2019. godine, a koji termin navodi izričito sama tužiteljica u svom iskazu (list 93 spisa) s time da je tuženik u potpunosti napustio poslovni prostor te je tužiteljica potom ušla u isti u travnju 2021. godine, a u navedenom razdoblju tuženik nije podmirivao režijske troškove koji su se odnosili na plaćanje struje i vode, niti zakupninu od rujna 2019. pa do travnja 2021. godine.
Obzirom je iz izvedenih dokaza utvrđeno da tuženik nije podmirio dužnu zakupninu za gore navedeno razdoblje, to stoga osnovano tužiteljica traži da se utvrdi raskid zakupnog odnosa između tužiteljice i tuženika sukladno čl. 535. ZOO-a, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci pod točkom I.
Imajući u vidu da je tužiteljica dokazala da ima valjanu osnovu za raskid zakupnog odnosa i to zbog neplaćanja zakupnine od strane tuženika, to stoga tužiteljica osnovano traži i iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora u onom stanju kakvom je bio u trenutku preuzimanja od strane tuženika, slijedom čega je prihvaćen kao osnovan i tužbeni zahtjev pod točkom II i III.
Nadalje, imajući u vidu da je s jedne strane tužiteljica kao zakupodavac ispunila svoju obvezu te je predala tuženiku poslovni prostor na korištenje zajedno s inventarom za obavljanja djelatnosti fast fooda, dok s druge strane tuženik nije redovito plaćao zakupninu, a potom je prestao s plaćanjem iste iako je nastavio koristiti predmetni poslovni prostor sve do travnja 2021. godine, to je stoga tuženik, po mišljenju ovog suda, u obvezi podmiriti zakupninu za korištenje predmetnog poslovnog prostora od rujna 2019. do travnja 2021. godine, dok za razdoblje do rujna 2019. godine koje se također potražuje uređenim tužbenim zahtjevom, po mišljenju ovog suda nije osnovano obzirom je sama tužiteljica u svom iskazu izričito i nedvojbeno navela da je tuženik podmirio zakupninu do rujna 2019 godine. Stoga u tom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se potražuje plaćanje zakupnine od listopada 2018. do rujna 2019. godine tužiteljica nema osnove da potražuje navedeno , dok s druge strane osnovano potražuje plaćanje zakupnine za razdoblje od rujna 2019. do travnja 2021. godine, kao i isplatu utuženih iznosa s osnova potrošene električne energije i vode slijedom čega je i odlučeno u točkom IV tužbenog zahtjeva
Kako je temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica neosnovano potražuje iznos zakupnine za razdoblje od listopada 2018 do rujna 2019, a posebice iz razloga jer je sama tužiteljica u svom iskazu nedvojbeno navela da je tuženik podmirio zakupninu za razdoblje dio rujna 2019, to je iz navedenog razvidno da je predmetni dio tužbenog zahtjeva za razdoblje od listopada 2018. do rujna 2019. neosnovan, slijedom čega je navedeni dio tužbenog zahtjeva i odbijen te je odlučeno kao u izreci pod točkom V.
Visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu utuženog iznosa s osnova potrošnje električne energije i vode ovaj sud je utvrdio uvidom i priloženu dokumentaciju dostavljenu od strane Vodovoda Omiš i HEP-a za utuženo razdoblje, a koju dokumentaciju ovaj sud smatra mjerodavnom i vjerodostojnom, a na koju stranke nisu imale primjedbi.
Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu, i to trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 25. ožujka 2021. , dana 18. listopada 2021., dana 06. lipnja 2022, dana 26. rujna 2023., dana 11. siječnja 2024 i dana 13.siječnja 2026. godine, svaka radnja po 500,00 eura prema Tbr. 9. toč.1., za sastav podnesaka od dana od dana 23. kolovoza 2021. i dana 11. siječnja 2024. godine, svaka radnja po 500,00 eura prema Tbr. 8,. toč.1., za sastav podneska od dana 05. veljače 2021. godine iznos od 125,00 eura prema Tbr. 8. toč.3. i za zastupa ej na ročištu dana 30. listopada 2023. godine u iznosu od 125,00 eura prema Tbr. 9. toč.5, koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznosi 4.750,00 eura.
Obzirom je tužiteljica u pogledu novčanog dijela tužbenog zahtjeva uspjela u dijelu od 64 %, dok je u nenovčanom dijelu uspjela 100 %, to konačan uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 82 %, pa stoga trošak tužiteljice, imajući u vidu njen uspjeh u sporu od 82 % iznosi 3.895,00 eura.
Tužiteljici je dosuđen i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 86,23 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 263,45 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama slijedom čega ukupan trošak tužiteljice iznosi 4.244,68 eura.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Makarskoj, 24. veljače 2026. godine
Sudac
Angela Koštro
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
3. U spis