REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj P-917/2024-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I tužitelja MZT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa MZ, odvjetnik iz [adresa], II tužitelja VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III tužitelja VZT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i IV tužitelja EZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa FZ, odvjetnik iz [adresa], protiv I tuženika ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II tuženika ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Vladimir Mamić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika I tužitelja MZ, odvjetnika iz [adresa], punomoćnika II-IV tužitelja FZ, odvjetnika iz [adresa] i zz punomoćnika tuženika Nikole Kokota, odvjetnika iz Zagreba, dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da solidarno isplate tužiteljici MZT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], novčani iznos od 17.828,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. Godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima ĆZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ŠZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da solidarno naknade tužiteljici BZ troškove parničnog postupka u iznosu od 6.224,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženicima ĆZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 23.770,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženicima ĆZ, [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] i PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 5.942,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženicima ĆZ, [adresa],
OIB: [osobni identifikacijski broj] i PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici VZT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 5.942,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade II-IV tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 6.603,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 24. veljače 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvotni tužitelj AZ u tužbi navodi da je kao jedan od prodavatelja uz prodavatelje EZT i IZ, prodao tuženicima svoj poslovni udio i dana 15. ožujka 2011. godine potpisao Ugovor o prijenosu poslovnih udjela i to udjela tužitelja u nominalnom iznosu od 700,00 kn, što čini jedan poslovni udio koji je upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 7 i čini 3,333% od temeljnog kapitala društva Hitra produkcija d.o.o. iz Zagreba, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Člankom 3. navedenog ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena poslovnih udjela u iznosu od 1.024.423,62 kn, gdje tužitelju, kao jednom od tri prodavatelja, pripada 341.474,54 kn, odnosno 33,33% od cijene ukupno prodanih udjela navedenim ugovorom. Ugovorom su se kupci poslovnih udjela obvezali isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, odnosno najkasnije do 16. ožujka 2012. godine. Navedeni ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika dana 15. ožujka 2011. godine te su kupci temeljem navedenog ugovora, upisali svoje pravo vlasništva na poslovnim udjelima u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Kupci do dana podnošenja tužbe tužitelju nisu isplatili iznos kupoprodajne cijene za prodane poslovne udjele. Tužitelj je tuženike pozivao na plaćanje. Nadalje navodi da je tužitelj kao jedan od prodavatelja uz prodavatelje EZT i IZ, prodao tuženicima svoj poslovni udio dana 15. ožujka 2011. godine te je potpisan Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 700,00 kn, što čini jedan poslovni udio koji je upisan u knjigu poslovnih udjela i čini 3,5% temeljnog kapitala društva Trigger d.o.o. Zagreb, upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Člankom 3. navedenog ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena poslovnih udjela u iznosu od 175.740,05 kn, gdje tužitelju kao jednom od tri prodavatelja, pripada 61.509,02 kn, odnosno 35% od cijene ukupno prodanih udjela navedenim ugovorom. Ugovorom su se kupci poslovnih udjela obvezali isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, odnosno najkasnije do 16. ožujka 2012. godine. Kupci su, temeljem navedenog ugovora, upisali svoje pravo vlasništva na poslovnim udjelima u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Do dana podnošenja tužbe nisu isplatili iznos kupoprodajne cijene za prodane poslovne udjele tužitelju te ih je tužitelj pozivao na plaćanje. Društvu Hitra produkcija dokumenata d.o.o. pripojeno je društvo Trigger d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 14. srpnja 2011. godine, odluke skupštine društva od 14. srpnja 2011. godine i odluke preuzetog društva od 14. srpnja 2011. Kako je tijekom postupka prvotni tužitelj AZ umro, postupak je prekinut koji je nastavljen rješenjem ovog suda od 7. rujna 2020. godine te su kao njegovi nasljednici u parnicu stupili UZ, EZ i BZ. Kako je tijekom postupka umrla tužiteljica UZ, to je prekinut postupak koji je nastavljen rješenjem ovog suda od 18. rujna 2023. godine te su u parnicu kao njezini nasljednici stupili kao tužitelji VZ, VZT i EZ. Tužitelji predlažu da im sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude (I tužitelj kao u podnesku od 5.4.2024., II-IV tužitelji kao u podnesku od 28.3.2024.).
2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju činjeničnu i pravnu osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ne osporavaju da su tuženici stekli poslovne udjele temeljem odredaba Ugovora 1 i Ugovora 2, kao ni to da je ugovorima definiran iznos kupoprodajne cijene te način njezina podmirenja. Tuženici ističu kako je prilikom sklapanja ugovora jasno i nedvosmisleno dogovoreno između uključenih strana, dakle između tužitelja, EZT i IZ kao prodavatelja te tuženika kao kupca, da neće biti nikakve isplate kupoprodajne cijene, neovisno o sadržaju naprijed spomenutih ugovora. Tuženici su već prilikom zaprimanja poziva na plaćanje od strane tužitelja istome ukazali kako je potraživanje kupoprodajne cijene kako je navedena u spomenutim ugovorima protivno postignutom dogovoru i stvarnoj volji stranaka, pa samim time i neosnovano. Navedeno dodatno potvrđuje i odredba Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenja stvarne volje sklopljenog između EZT te IZ i tuženika dana 11. srpnja 2013. godine (Sporazum 1 i Sporazum 2). Odredbom čl. 2. st. 2. toč. 2. Sporazuma 1 utvrđeno je kako odredba čl. 3. Ugovora 1 nije predstavljala stvarnu volju i dogovor između ugovornih strana, kako je bila izrečena prethodno i prilikom sklapanja Ugovora 1, budući da namjera ugovornih stranaka izrečena prethodno i prilikom sklapanja Ugovora 1 nije nikada bilo plaćanje bilo kakve naknade za prijenos udjela, već je stvarna namjera ugovornih strana Ugovora 1 bila da se navedeni poslovni udjeli prenesu bez naknade, dakle besplatno. Sadržajno identične odredbe određene su i čl. 2. Sporazuma 2 u odnosu na sadržaj odredbe čl. 3. Ugovora 2. Naime, pri sklapanju Ugovora 1 i Ugovora 2, tuženik ĆZ je imenovana na funkciju člana uprave društva Hitra produkcija dokumenata d.o.o., dok je tuženik ŠZ imenovan na funkciju člana uprave društva Trigger d.o.o. Kako bi ih se na odgovarajući način motiviralo za obnašanje navedenih dužnosti, istima su Ugovorom 1 te Ugovorom 2 ustupljeni poslovni udjeli u navedenom društvu, sve s ciljem kako bi tuženici uz naknadu koja im je pripadala za redovni rad ostvarivali i određenu dodatnu naknadu ovisno o poslovanju navedenog društva, kroz isplatu eventualno ostvarene dobiti. Obzirom su navedeni prijenosi udjela na tuženike bili preduvjet za zaključenje pravnog posla između tužitelja i IZ i EZT s jedne strane i društva Brza produkcija d.o.o. s druge strane te potrebe da se vrijednost prenesenih udjela iskaže u skladu s njihovom vrijednošću utvrđenom u ugovorima između tužitelja i IZ i EZT s jedne strane i društva Brza produkcija d.o.o. s druge strane, tuženici su se sklapanjem Ugovora 1 te Ugovora 2 usuglasili da se vrijednost udjela koji im se ustupaju odredi kao tržišna vrijednost predmetnih udjela u trenutku prijenosa na tužitelja. Stoga sporne odredbe čl. 3. Ugovora 1 te Ugovora 2 specificiraju isključivo tržišnu vrijednost udjela koji su se predmetnim ugovorima prenijeli tuženicima. Isključivo omaškom u predmetnim je ugovorima tržišna vrijednost udjela kako je to bila specificirana kao kupoprodajna cijena, iako je u trenutku sklapanja predmetnih ugovora između stranaka bilo jasno usuglašeno kako nikakve isplate kupoprodajne cijene neće biti. Navedeno su svojim potpisom Sporazuma 1 i 2 potvrdili svi ostali članovi društva osim tužitelja. Tuženici kao bitno ističu da je prijenos udjela Ugovorom 1 i 2 s imena tužitelja i IZ i EZT na tuženike izvršen jedinstvenim pravnim poslom kojim su prethodili razgovori i dogovori svih strana zajedno i istovremeno, pri čemu su tužitelj, IZ i EZT nastupali zajednički s jedinstvenim, usuglašenim stavovima pa se može zaključiti da je tužitelj u potpunosti bio suglasan s dogovorom da se izražena kupoprodajna cijena ne potražuje, a kako to proizlazi iz Sporazuma 1 i 2. Tužitelj je u potpunosti bio svjestan stvarnog dogovora između stranaka, na što ukazuje i činjenica da je poziv na plaćanje uputio tek nakon godinu i tri mjeseca od dana dospijeća isplate kupoprodajne cijene, kako je utvrđena ugovorima, iako je životno logično da bi isplatu zahtijevao puno ranije. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO, za sklapanje određenog pravnog posla od važnosti je izjava volje za sklapanje istog te se stoga određeni pravni posao smatra sklopljenim kada su se sve stranke dogovorile o bitnim sastojcima takvog pravnog posla, odnosno kada su sve uključene stranke na odgovarajući način očitovale svoju volju. Ističu da ZOO sadrži i odredbe koje reguliraju situacije u kojima očitovanje određene ugovorne strane ne odgovara njegovoj volji za sklapanjem određenog pravnog posla sadržanog u očitovanju. Poziva se na odredbe čl. 285. st. 1. i 2. ZOO- a. U konkretnoj situaciji, odgovarajuće odredbe Ugovora 1 i 2 u odnosima između tužitelja i tuženika, iz kojih proizlazi naplatnost predmetnih pravnih poslova, mogu se smatrati prividnim odredbama pravnih poslova, kako to proizlazi iz odredaba Sporazuma 1 i 2, iz kojih proizlazi kako je predmet Ugovora 1 i 2 bilo besplatno, a ne naplatno raspolaganje poslovnim udjelima koji su bili predmet Ugovora 1 i 2. Kako su prilikom sklapanja Ugovora 1 i 2 bile ispunjene sve pretpostavke za valjanost ugovora kojim se besplatno ustupaju predmetni poslovni udjeli, a kako Ugovor 1 i 2 u dijelu koji se odnosi na isplatu kupoprodajne cijene ne proizvodi nikakve pravne učinke između tužitelja i tuženika, zbog naprijed navedenih razloga nema nikakve činjenične niti pravne osnovanosti za traženje naplate kupoprodajne cijene po osnovi Ugovora 1 i 2. Pozivaju se vezano uz navedeno i na stajalište sudske prakse. U odnosu na traženje tužitelja za zabilježbu spora u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, navode da je ovakav prijedlog tužitelja pravno neutemeljen. Naime, ne radi se o podacima koji se upisuju u registar o subjektu upisa, jer se radi o sporu koji se vodi protiv članova društva, a ne protiv društva te s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, koji nije usmjeren na raskid, utvrđenje ništavosti ili pobijanje pojedine radnje pa stoga ishod spora ne može imati učinak na promjenu podataka upisanih u glavnoj knjizi upisa trgovačkog društva Hitra produkcija dokumenata d.o.o. Slijedom svega izloženog, predlažu tužbeni zahtjev kao i prijedlog za zabilježbu spora odbiti u cijelosti kao neosnovane uz obvezu naknade parničnog troška tuženicima.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovore o prijenosu poslovnih udjela od 15.3.2011., prvi i drugi poziv na plaćanje iz ugovora o prijenosu poslovnih udjela društvu Trigger d.o.o. sa dostavnicama, podneske stranaka, odgovor na poziv na plaćanje tuženika sa dostavnicom upućen prvotnom tužitelju, Sporazum 1 i 2 o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje od 11.7.2013., proveden je dokaz saslušanjem stranaka, saslušani su svjedoci IZ, EZT te CZ.
4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovan.
5. Prednica sadašnjih II-IV tužitelja UZ u svojem je iskazu navela da je prvotno tužitelj sada pokojni AZ bio njezin izvanbračni suprug. Detalji vezano uz dva ugovora o prijenosu poslovnih udjela od 15.3.2011. nisu joj poznati međutim poznata joj je činjenica njihova sklapanja iz razgovora sa njezinim bivšim suprugom, a posebice od njegove odvjetnice koja je vodila firmu. Navela je da se radilo o ugovorima o prijenosu poslovnih udjela uz naknadu te je mišljenja da ukoliko su preostala dva poslovna partnera dobila novac da je to trebao dobiti i njezin suprug sada pokojni AZ, pri tome misleći na osobe imenom IZ i EZT. Nije joj poznato kada je kupoprodajna cijena za poslovne udjele trebala biti isplaćena, a to iz razloga što je u vrijeme kada je podnesena tužba njezin suprug još bio živ. Iz razgovora sa suprugom, a prije podnošenja ove tužbe poznato joj je da su tuženici temeljem ovih ugovora o međusobnim pravima i obvezama imali obvezu podmirenja duga kao i to da je prije podnošenja tužbe njezin suprug dopisom pozivao tuženike na plaćanje, a mišljenja je da su vjerojatno u tom pravcu postojali i usmeni kontakti supruga i ovdje tuženika. Poznato joj je da su ugovore o međusobnim pravima i obvezama sastavljao odvjetnički ured koji je radio za obje stranke, time da nije sigurna koji, ali misli da se radi o odvjetničkom uredu Marčinko. O sporazumu od 11.7.2013. godine nema saznanja time da je napomenula da je 2013. godine već krenula bolest njezinog supruga te ju pitanja vezana uz njegove poslove nisu interesirala. Mišljenja je da ugovori o međusobnim pravima i obvezama od 15.3.2011. godine nisu prividni jer da je tako ugovori se ne bi sklapali jer je u poslovnom svijetu to elementarno pravilo. Navela je da nije bila prisutna kod javnog bilježnika međutim sjeća se da je dva puta bila u firmi supruga prisutna dogovorima time da se ne sjeća o čemu se tada razgovaralo. Saznanje vezano uz isplatu naknade ostalim ugovornim stranama iz ugovora o međusobnom pravima i obvezama crpi od gospodina IZ i odvjetnice Maje. Zaključno je navela da je životno nelogično i neuvjerljivo da bi netko bez naknade poklonio svoj poslovni udjel.
6. III tužiteljica EZ u svojem je iskazu navela da je I tužitelj, sada pokojni AZ, bio njezin otac te da nije upućena niti ima saznanja osim kroz neke priče o ugovorima o međusobnim pravima i obvezama od 15.3.2011. i to kroz razgovor s ocem i II tužiteljicom. Nema nikakvih drugih saznanja o tim ugovorima niti o predmetu spora, osim što je znala da je njezin otac pokrenuo tužbu, ali joj nije poznato zbog čega. Godine 2011. bila je polaznica srednje škole.
7. I tužiteljica MZT u svojem je iskazu navela da je prvotni tužitelj, sada pokojni AZ, njezin otac te da joj je poznata činjenica zaključenja ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 15.3.2011., a saznanja o navedenom crpi iz neposrednog razgovora sa svojim pokojnim ocem. Iz tog razgovora saznala je da je isti prodao udjele društva Hitra produkcija i Trigger te da je to učinio za određenu cijenu, odnosno oko 350.000,00 kn za jedno i oko 50.000,00 kn za drugo društvo. Navela je da joj je otac rekao da je bio dogovoren rok plaćanja i da je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika, što znači da su sve stranke iskazale svoju suglasnu volju za potpis tog ugovora te su vrlo jasno bile upoznate s time koje su njihove obveze po tim ugovorima o međusobnim pravima i obvezama. Poznato joj je da je pokojni otac i prije 2013. godine usmeno kontaktirao tuženike radi plaćanja dužne cijene po ovim ugovorima, kao i to da ih je pisanom opomenom pozvao na plaćanje te kupoprodajne cijene. Navela je i to da se sjeća velike razočaranosti svojeg oca s ljudima s kojima je poslovno surađivao, odnosno koji su bili zaposlenici njegovih tvrtki. Upitana o stvarnoj volji stranaka prilikom zaključenja ugovora, a vezano uz isplatu kupoprodajne cijene odnosno cijene prijenosa poslovnih udjela, navela je da zna što je bila stvarna volja njezinog oca, ne ulazi što su mislili ili htjeli ostali sudionici tog ugovora, ali ono što je dokaz da je stvarna volja bila prodaja poslovnih udjela za kupoprodajnu cijenu je činjenica da je njezin otac pozivao tuženike na plaćanje, kao i činjenica podnošenja ove tužbe. Vezano uz sporazum na koji se pozivaju tuženici od 11.7.2013. navela je da je negdje vidjela taj sporazum međutim činjenica je da njezin otac nije stranka tog sporazuma i da je taj sporazum želio potpisati bio bi stranka i on bi ga potpisao. Zaključno je navela da je za nju kao laika obveza tuženika neupitna budući je ono što je dogovoreno sadržaj ugovora o međusobnim pravima i obvezama točnije definirano je da se prodaje nešto, definirana je cijena i činjenica je da tuženici tu obvezu isplate nisu ispoštovali. Njezin otac nije primio nikakvu uplatu po ugovorima iz 2011., odnosno navela je da je njezin otac primio 0.
8. I tuženik RZ u svojem je iskazu navela da je jedna od stranaka ugovora o prijenosu poslovnih udjela koji su zaključeni 15.3.2011. i ovjereni kod javnog bilježnika. U predmetnom slučaju radilo se o transakciji, točnije prijenosu poslovnih udjela društva Hitra produkcija dokumenata d.o.o. i Trigger d.o.o. i ovaj ugovor sačinjen je u sklopu te transakcije. Ugovor je sadržajno pripremio odvjetnik Dražen Čabo i radilo se o zajedničkom odvjetniku stranaka. Navela je da je od strane prodavatelja, pa tako i od strane ovdje tužitelja, njima kao stjecateljima poslovnih udjela prezentirano da kupac Nexus zahtijeva da menadžment ima poslovni udio u Hitroj produkciji dokumenata i Triggeru. Navela je da im je prvo od strane prenositelja, a to znači i od strane ovdje tužitelja te pored njega IZ i EZT, rečeno da će to učiniti bez kupoprodajne cijene. To je pojasnila time da je Nexusu odgovaralo da osobe koje će upravljati firmom imaju svoje udjele u toj firmi. U vrijeme pregovaranja prvotni tužitelj AZ bio je vlasnik tvrtki Hitra produkcija dokumenata d.o.o. i Trigger d.o.o., a također i IZ i EZT. U vrijeme kada je bila direktorica marketinga i prodaje u društvu Hitra produkcija dokumenata d.o.o., a gospodin ŠZ bio je prokurist, misli u Triggeru. Nakon zaključenja ovih ugovora njezina funkcija je bila direktor Hitre produkcije dokumenata d.o.o., a ŠZ direktor društva Trigger d.o.o. Nakon potpisa i ovjere ovih ugovora isto je provedeno u sudskom registru. Nakon zaključenja ugovora prenositelji udjela iz ugovora o prijenosu poslovnog udjela bili su savjetnici. Upitana od strane suda, a imajući u vidu tvrdnju tuženika da se radilo o ugovoru o prijenosu poslovnih udjela bez naknade, a u ugovoru je navedena cijena, navela je da je navedeno bilo po prijedlogu samih prenositelja udjela budući da je firma za savjetovanje imenom Ascedent savjetovala da se unese cijena u ugovor kako se to ne bi tretiralo kao plaća njoj i HZ, budući da su bili zaposlenici tvrtki koje se prodaju, a to iz razloga kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. Isto je predstavljalo prijedlog svih prenositelja udjela, dakle i AZ, IZ i EZT. Upitana od strane suda na koji način je došlo do iznosa cijene navedenog u ugovorima, navela je da joj nije poznato jer se o cijeni nije razgovaralo. Upitana od strane suda, a polazeći od činjenice da ugovor predstavlja obveze i prava ugovornih strana, koja je po ovom ugovoru o međusobnim pravima i obvezama bila obveza tuženika, navela je da je obveza tuženika bila "da bi se uopće mogli preuzeti udjeli". Po stvarnom dogovoru stranaka po ovim ugovorima o međusobnim pravima i obvezama nisu trebali dati ništa. Prenositelji poslovnih udjela, a to konkretno znači tužitelj, po ovom ugovoru nije trebao dobiti ništa. Svrha ovih ugovora bila je da se prenesu poslovni udjeli, a da se izbjegne plaćanje poreza. Upitana od strane suda da li je izbjegavanje plaćanja poreza moralno, navela je da isto nije. Nadalje, upitana od strane suca da li su ovi ugovori o prijenosu poslovnih udjela tipični ili atipični ugovori kada se prenose poslovni udjeli, navela je da se radi o atipičnom ugovoru, a to iz razloga, a to je pojasnila time da isti nema osiguranja, primjerice čitala je ugovor sa Nexusom gdje se prenose poslovni udjeli i njezino je mišljenje da, za razliku od ovih ugovora, taj ugovor puno ozbiljniji. Nakon zaključenja ovih ugovora i nakon njihove ovjere AZ, IZ i EZT imali su funkcije savjetnika u društvu Hitra produkcija dokumenata i Trigger, dok su ona i ovdje II tuženik postali direktori. Sporazum od 11.7.2013. godine sačinjen je nakon što su dobili poziv na plaćanje od strane AZ, taj sporazum AZ nije potpisao, već su ga potpisali s njima zajedno i IZ i EZT, a potpisali su ga kao dokaz da prema njima ne postoje nikakva potraživanja vezano uz ugovore o prijenosu poslovnih udjela. Upitana od strane suda da li je tuženike AZ prije pisanog dopisa kojim ih poziva na plaćanje duga i obveza po ugovoru o prijenosu poslovnih udjela usmeno kontaktirao i pozvao na plaćanje, navela je da to nije. Upitana da pojasni kako to da, ukoliko ugovor o prijenosu poslovnih udjela nije predstavljao stvarnu volju stranaka, nije odmah sačinjen sporazum da ne postoji nikakvo potraživanje stranaka, već je taj sporazum sačinjen tek nakon što je AZ uputio dopis na plaćanje duga, navela je da je s njihove strane bila puna vjera i bio je dogovor. U sačinjenje ugovora o prijenosu poslovnih udjela bile su uključene osobe koje raspolažu s pravnim znanjem, a isto tako i za sporazum od 11.7.2013. godine. AZ prestala je savjetnička funkcija, time da nije sigurna, ali misli godinu dana nakon zaključenja ovih ugovora budući da je tako ugovorom dogovoreno. Isto tako je bilo i s ostalim prenositeljima. Prilikom zaključenja sporazuma od 11.7.2013. potpisnicima sporazuma nije ništa platila. Navela je da je njoj bilo preneseno 5% udjela, 5% je bilo preneseno HZ, a ostali većinski dio Nexusu. Nije bila osobno uključena u komercijalne pregovore između Nexusa i prenositelja po ugovoru. Poznato joj je da je Nexus platio prenositeljima udjela naknadu koja je dogovorena, a ona do danas nije platila nikakav iznos prenositeljima. Upitana od strane suda što je Nexus platio prenositeljima, navela je da je Nexus platio, koliko joj je poznato, prijenos poslovnih udjela kako je bilo definirano ugovorom između Nexusa i prodavatelja, točnije AZ, IZ i EZT.
9. II tuženik ŠZ u svojem je iskazu naveo da je stranaka ugovora o prijenosu poslovnih udjela zaključenih 15.3.2011., a koji ugovori su ovjereni kod javnog bilježnika. Naveo je da je u pripremi ovih ugovora, koje je sadržajno pripremio odvjetnik Dražen Čabo, sudjelovala isto tako i tvrtka za savjetovanje Ascedent. Iste je angažirao prodavatelj, a sadržaj ugovora prethodno je iskomuniciran među strankama. Ono što je sadržajno navedeno u ugovoru nije predstavljalo stvarnu volju stranaka. Stvarnu volju stranaka nije predstavljala cijena navedena u ugovoru, već je stvarna volja stranaka bila prijenos poslovnih udjela bez naknade. Navedeno je učinjeno iz razloga kako se ne bi pogrešno tumačio prijenos poslovnih udjela budući da su I tužena i on bili zaposlenici tvrtki Hitra produkcija dokumenata d.o.o. i Trigger d.o.o. i da isto ne bi od strane Porezne uprave tumačeno kao plaća. Po ovim govorima o prijenosu poslovnih udjela I tužena i on nisu imali nikakvih obveza. Upitan od strane suca koja je onda bila svrha ugovora budući tuženici nisu imali nikakvih obveza, naveo je da je svrha bila upravo ta da Porezna uprava ne stekne shvaćanje da se radi o plaćama njega i I tužene, a iz razloga što su u to vrijeme bili zaposlenici tvrtki Hitra produkcija dokumenata d.o.o. i Trigger d.o.o., odnosno on je bio prokurist, a I tužena je bila direktorica marketinga i prodaje u Hitra produkcija dokumenata d.o.o. Cilj i svrha prenositelja udjela iz ugovora o prijenosu poslovnih udjela bio je prodati cijelu tvrtku Nexusu. Upitan od strane suda, ukoliko je cilj prenositelja po ovom ugovoru bio prijenos tvrtke Nexusu, zašto isti nisu sačinili ugovor sa Nexusom, naveo je da ne zna zašto to nisu učinili. Razlog vjerojatno je bio taj što je Nexus kao većinski vlasnik tvrtke zahtijevao da ovdje I tužena i on ostanu ključni zaposlenici u tvrtkama Hitra produkcija dokumenata d.o.o. i Trigger d.o.o. Vezano za cijenu poslovnog udjela navedeno u ugovoru, naveo je da mu nije poznato kako se došlo do iznosa navedene cijene budući se o istoj nije razgovaralo i ista uopće nije bila predmetom ugovora. Nakon zaključenja ovih ugovora I tužena postaje direktorica društva Hitra produkcija dokumenata d.o.o., a on direktor društva Trigger d.o.o., dok prenositelji AZ, IZ i EZT postaju savjetnici. Prije ove tužbe AZ pozivao ga je na plaćanje duga, odnosno na obvezu po ugovorima o međusobnim pravima i obvezama, time da prije tog pisanog traženja to nije tražio usmeno. Upitan od strane suda kako to budući je jasno da ovi ugovori o prijenosu poslovnih udjela vezano uz kupoprodajnu cijenu ne predstavljaju stvarnu volju stranaka, nije potpisan sporazum kakav je potpisan 11.7.2013., točnije tek nakon što ih je tužitelj pozvao na plaćanje duga, naveo je da se sve dogovaralo u dobroj vjeri i povjerenju. Na potpisivanje sporazuma od 11.7.2013. nisu pozvali AZ, a to je pojasnio time što su već nakon prvog poziva na plaćanje, koji im je uputio AZ, podsjetili istoga da ovaj ugovor o prijenosu poslovnih udjela nije predstavljao stvarnu volju stranaka na koji dopis isti nije odgovarao te je to bio razlog što ga nisu pozvali na potpisivanje sporazuma, već je taj sporazum potpisan samo s IZ i EZT. Poznato mu je da je Nexus prenositeljima isplatio za udjele, međutim nije mu poznat iznos ni dinamika plaćanja. Smatra da ne postoji nikakva obveza za njega u odnosu na ovdje tužitelje, a isto tako nije postojala niti u odnosu na njihovog prednika, sada pok. AZ. Upitan od strane I tužitelja, a imajući u vidu da je sve bio odnos povjerenja, zašto je uslijedila tužba, naveo je da to ne zna. Do traženja EZT i IZ da zaključe sporazum došlo je nakon što je AZ uputio dopis o postojanju duga i ovim sporazumom željeli su potvrditi da ne postoji nikakva obveza tuženika iz ugovora o prijenosu poslovnih udjela. Naveo je da nikada IZ niti EZT nije isplatio nikakvu naknadu po ovom sporazumu. U radnom odnosu u društvu Trigger bio je do 2018. godine, a udjele koje je stekao temeljem ugovora o prijenosu poslovnih udjela prodao je društvu Meritus Plus i to 2018. godine.
10. Svjedok IZ u svojem je iskazu naveo da osobno poznaje i tužitelje i tuženike te da je poznavao i sada pokojnog AZ budući su bili "kompanjoni" u firmama koje su osnovali. Poznanstvo s ovim ljudima nekada je bilo poslovno, a sada se radi o privatnom poznanstvu, a odnos kako sa tužiteljima tako i sa tuženicima opisuje kao dobar. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u kojem je naveden kao jedan od prenositelja od 15.3.2011. te sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje gdje je također naveden kao potpisnik, a koji je zaključen 11.7.2013., s istima je upoznat i iste je potpisao. Naveo je da je svrha zaključenja ugovora o prijenosu poslovnih udjela bila prodaja firme Hitra produkcija i Trigger. Naveo je da su prenositelji odnosno prodavatelji, a to znači M i AZ, imali svoje konzultante kao i odvjetničko društvo te su međusobno komunicirali i dogovarali. U to vrijeme njihovih pregovora sada tuženici ĆZ i ŠZ bili su zaposleni kao menadžeri, a ideja je bila prodati 51% firme odmah, a kroz 2 godine ostatak od 39% budući je 10% ostao "rezerviran" za ĆZ i ŠZ kao menadžere tvrtki. Navedeno kao motivacija istima kao menadžerima. Kupac je bio Nexus. Upitan od strane suda naveo je da su svi prenositelji ravnopravno sudjelovali u pregovorima i dogovorima time da je i jedan austrijski investicijski fond čijeg se imena nije mogao sjetiti imao 10% vlasništva tvrtki Hitra produkcija i Trigger. Stvarna volja stranaka prilikom zaključenja ugovora time da je to naveo za sebe osobno bila je prodaja ĆZ i ŠZ udjela bez naknade, točnije bez plaćanja. Upitan od strane suda zašto je ugovoren prijenos bez naknade naveo je da je to bila uputa i savjet konzultantske kuće iz razloga da netko u Poreznoj upravi ne bi "zlonamjerno" protumačio da se radi o plaći. Ovdje se radilo o "zakonitoj operaciji", a isto je odgovorio upitan od strane suda da li smatra moralnim nešto što je protivno stvarno onome što stoji navedeno u ugovoru. Naveo je i to da pojam morala u poslovnoj praksi i nije tako uobičajen. Upitan od strane suda naveo je da po ovom ugovoru stjecatelji udjela nisu imali nikakvih obveza, već su oni postali direktori firmi i imali su zakonske obveze kao direktori. Svrha i cilj ovog ugovora bila je prodati cijelu tvrtku Nexusu. Nakon zaključenja ovog ugovora EZT, AZ i on ostali su zaposlenici u Hitroj produkciji, a AZ u Triggeru još 2 godine. Naveo je da njemu nije jasno zašto je AZ tražio naknadu vezano uz zaključeni ugovor o prijenosu poslovnih udjela. Naveo je da dugo vremena nije znao da je AZ tražio novac od ĆZ i ŠZ već je to saznao pred njegovu smrt kada je bio u fazi bolesti i zdravstvenog stanja kada više nije bio za takve odgovore. Poznato mu je da su se ĆZ i ŠZ posvađali sa AZ i da su odnosi bili dosta napeti. Osobno nije primio nikakvu naknadu od ĆZ i ŠZ kao niti od nekog drugog vezano uz ovaj ugovor o prijenosu poslovnih udjela. Upitan od strane suda da li je Nexus nešto platio vezano uz ovaj ugovor o prijenosu poslovnih udjela njemu naveo je da nije, a koliko mu je poznato nije ni M niti AZ. Sporazum o uređenju međusobnih odnosa iako u njemu naveden nije potpisao AZ iz razloga što to nije htio. Isti je upoznat sa ovim sporazumom. Upitan od strane suda da pojasni kako to da je ovaj sporazum aktualiziran i sačinjen tek kada je sada pok. AZ počeo aktualizirati pitanje isplate po ugovoru naveo je da to nije vezano jedno uz drugo i da je ovaj sporazum vremenski vjerojatno posljedica proteka 2 godine u kojem vremenu se trebalo riješiti pitanje konačne isplate suvlasnicima za ostatak koji nisu prodali, a to je 13% svakome. Naveo je da je njemu prvi dan bilo jasno da neće tražiti novac od ĆZ i ŠZ, ovdje tuženika. Upitan od strane suda da pojasni kako to budući je ugovor o prijenosu poslovnih udjela rezultat dogovora stranaka prema kojem nema plaćanja nikakve naknade za prijenos poslovnih udjela te kako to da odmah nije sačinjen sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje gdje bi to bilo jasno navedeno naveo je da je zaključenje ugovora o prijenosu poslovnih udjela bilo završen čin. Upitan od strane suda kako to da mu je 2 godine nakon toga, točnije 2013., kada je sporazum zaključen, to isto nije bio završen čin naveo je da ima dojam da je AZ počeo od tuženika potraživati novac te su oni zamolili da naprave taj sporazum i izraze svoju volju. Upitan od strane suda, a imajući u vidu da je ranije rekao da ovaj sporazum nije uzročno-posljedično vezan s pozivanjem AZ tuženika na plaćanje, a nakon toga naveo je drugačije, naveo je da može samo spekulirati. Upitan od strane suda da li su ono što je iskazivao u svojem iskazu spekulacije ili činjenice i istina naveo je da je ono što je rekao istina kako ju on zna. Po ovom ugovoru o prijenosu poslovnih udjela tužitelji su stekli udjele. Upitan o ulozi CZ naveo je da se radilo o osobi odnosno konzultantskoj tvrtki koju je uzeo on, M i AZ kao i to da je prijenos tvrtke vrlo složen proces i uobičajeno je da se koriste konzultantske kao i odvjetničke usluge. Po ovom ugovoru o prijenosu poslovnih udjela oni su trebali zaključno prodati firmu i ostvariti novce. Za sebe osobno je naveo da je dobivena jedna "ne loša svota" time da je AZ, a isto tako i EZT isto dobili. Naveo je i to da su se kasnije EZT i on dogovorili sa Nexusom i da je njima isplaćena zadržana dobit. Zadržana dobit znači dobit koju je prethodnih godina firma ostvarila, a nije isplaćena.
11. Svjedok EZT u svojem je iskazu navela da sada pokojnog AZ poznaje te je odnos s istim opisala kao korektan. Navela je da su ona, IZ i AZ bili suvlasnici u firmama koje su prodali, a radilo se o firmama Hitra produkcija i Trigger. Navela je da je ona stranka odnosno potpisnica ugovora o prijenosu poslovnih udjela te sporazuma o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje. Navela je da se prodavala firma Hitra produkcija i Trigger te da je vezano uz navedeno angažirana tvrtka Ascendant Capital Advisor, a u zadnjoj fazi kontaktirano je i odvjetničko društvo. Prije potpisivanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela postojala je međusobna komunikacija i dogovor stranaka, a u pregovore vezano uz prijenos poslovnih udjela uključen je i kupac, a to je firma Brza produkcija d.o.o. Osoba imenom CZ bio je predstavnik od ranije spomenute konzultantske kuće. Ono što predstavlja sadržaj ugovora o prijenosu poslovnih udjela predstavljalo je stvarnu volju stranaka, točnije radilo se o prijenosu poslovnih udjela bez naknade, a tako je dogovoreno iz razloga što je to zahtijevao kupac, točnije Brza produkcija, i to iz razloga da se zadrži kontinuitet poslovanja, da se radi o kompetentnim i stručnim ljudima u smislu daljnjeg vođenja firme. Upitana od strane suda da li to znači da ĆZ i ŠZ kao stjecatelji nisu imali nikakve obveze po ovom ugovoru navela je da bi obveze bile iste da oni dalje nastave raditi i voditi firmu. Nakon zaključenja ovog ugovora ĆZ je bila direktorica Hitre produkcije, a ŠZ direktor Triggera. Upitana od strane suda kako to da budući je stvarni dogovor bio da se radi o prijenosu udjela bez naknade, a isto nije sadržajno navedeno u ugovoru, navela je da su smatrali tada da je dovoljno tako kako je zaključeno. Po ovom ugovoru o prijenosu poslovnih udjela nikome ništa nije isplaćeno. Nexus kao vlasnik Brze produkcije predložio je da se zaključi ovakav ugovor, a svrha zaključenja ovakvog ugovora o prijenosu poslovnih udjela bez naknade bila je da se zadrži kontinuitet poslovanja koji je postojao, točnije s jedne strane da se zadrže zaposlenici koji su bili zaposleni, a isto tako i kontinuitet poslovanja, a da oni kao prenositelji izađu iz društva. Upitana od strane suda kako tumači činjenicu da je AZ tražio unatoč ovakvom ugovoru naknadu za svoj poslovni udio pojasnila je činjenicom da je to on tražio naknadno i da je isto moguće bila posljedica zdravstvene situacije u kojoj se kasnije zatekao. Ovaj ugovor o prijenosu poslovnih udjela odnosi se samo na prijenos poslovnih udjela i navedeno nema nikakve veze s onim što su AZ, IZ i ona primili od Nexusa. Upitana od strane suda da li joj je poznato da li je Nexus isplatio AZ nešto, navela je da je logično da mu je platio u vrijednosti njegovog udjela. Navođenje vrijednosti kupovne cijene bez naplate u ugovoru je posljedica uputa iz savjetnika konzultantske tvrtke. Rečeno im je od strane konzultanata da se to ne navodi iz razloga kako Porezna uprava ne bi tumačila da se radi o isplati plaće. Napomenula je da su oni kao prenositelji slušali svoje savjetnike, a savjetnike su i konzultante imali i Nexus i Hitra produkcija. Nexus je izvršio plaćanja AZ, njoj i IZ i radilo se o plaćanju za poslovne udjele. Negdje oko 2013. godine čuli su da je AZ počeo potraživati novac od ĆZ i ŠZ, a to je saznala od tuženika time da detalje ne zna, ali joj je rečeno da AZ ima potraživanja za ono što su ranije dogovarali ugovorom o prijenosu poslovnih udjela. Na temelju informacije od ĆZ i ŠZ da AZ ima potraživanje prema njima temeljem ugovora o prijenosu poslovnih udjela potpisali su sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje kao i iskaz onoga što su ranije dogovorili. U to vrijeme sa AZ radi zdravstvenih razloga nisu o tome komunicirali niti su ga o tome obavijestili što je razlog da isti nije potpisao sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje. Upitana od strane suda kako to da sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje vremenski dolazi tek nakon poziva AZ tuženicima na plaćanje navela je da joj to tada nije palo na pamet. Ne može reći da li je AZ za ovaj sporazum znao ili ne. Poznato joj je da je odvjetnica koju su imali u firmi komunicirala s njima o raznim stvarima, međutim nije joj poznato da li je od strane iste AZ obaviješten o ovom sporazumu. O ovom sporazumu nije obavijestila AZ, time da govori u svoje ime, a ne u ime IZ. Upitana od strane suda da li smatra da je morala sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje iz razloga što se u istome navodi AZ kao prenositelj poslovnog udjela i s obzirom na činjenicu da se isti vezuje uz ugovor o prijenosu poslovnih udjela navela je da misli da je u biti sve u skladu s prvobitnim dogovorom. CZ vodio je cijeli proces prodaje ispred ranije navedene konzultantske kuće, a da sadržaj ugovora o prijenosu poslovnih udjela bude ovakav kakav jest savjetovala je konzultantska kuća odnosno ispred iste CZ te odvjetničko društvo Porobija i partneri ili točnije odvjetnik Grubišić iz odvjetničkog društva.
12. Svjedok CZ sadašnje tužitelje osobno ne poznaje time da je privatno i poslovno poznavao sada pok. AZ, a poslovno poznaje ovdje tuženike ĆZ i ŠZ. Naveo je da je bio angažiran kao savjetnik od firme Hitra produkcija i Trigger, a svrha njegovog angažiranja je bila da se što bolje proda predmetna tvrtka. Naveo je da je angažiran od AZ, IZ i EZT. Ukoliko su ugovor o prijenosu poslovnih udjela te sporazum bili dijelovi poslovne transakcije dokumentacije vezano uz prodaju firme za koju je angažiran kao savjetnik pretpostavlja da je te dokumente vidio. Kao savjetnik je osoba od povjerenja onih osoba koje su ga angažirale, a u konkretnom slučaju nastupao je kao financijski savjetnik. Naveo je da je istima savjetovao kako da najbolje unovče svoje udjele i skrenuo zajedno sa pravnim savjetnikom pažnju na pojedine odredbe koje mogu biti važnije od cijene. Naveo je da su izjave jamstva kod ovakvih ugovora bitne. Po njegovom sjećanju vezano uz ovaj ugovor volja stranaka je bila da se poslovni udjeli prenesu bez naknade. Navedeno se nije moglo napraviti kod same transakcije nego ih je porezni savjetnik savjetovao da se to napravi kasnije. Cilj je bio da se napravi ugovor o prijenosu poslovnih udjela bez naknade time da nije ništa neuobičajeno da se prijenos poslovnih udjela vrši bez naknade kao što je to učinjeno u predmetnom slučaju time da je idejni začetnik ovog ugovora i transakcije vezano uz prijenos poslovnih udjela bio AZ koji je bio glavni lider među njima. Nije mogao pojasniti ništa vezano uz pitanje naknade koja je predmet ovog sudskog postupka osim ovog što je ranije naveo. Njegovo je mišljenje da se ugovori pišu upravo radi toga da kada dođe do spora da se zna što su ljudi ugovorili. Zaključno je naveo da ideja nije bila da se prenositeljima udjela plati naknada. Može govoriti o tome koja je bila namjera kada se pisao dokument iz 2011. točnije ugovor o prijenosu poslovnih udjela, ali ne i sporazum o utvrđenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje iz 2013. godine. Upitan da li bi kao financijski savjetnik svojim strankama savjetovao da paralelno sa ugovorom o prijenosu poslovnih udjela sačine i sporazum o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenju stvarne volje naveo je da to nije u njegovoj domeni, već u domeni pravnog savjetnika. Nije mu poznato zašto se AZ predomislio. Naveo je da je sada sa pok. AZ znao popiti i kavicu time da mu je AZ jednom prilikom rekao da se tako nisu dogovorili misleći na ugovor o prijenosu poslovnih udjela, a isto tako mu je rekao da će se naći na sudu. Vezano uz navođenje iznosa u ugovoru, a imajući u vidu činjenicu da su stranke dogovorile prijenos bez naknade naveo je da se ne sjeća.
13. Među strankama nije sporna činjenica zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela između prednika tužitelja AZ, IZ i EZT (prenositelji) i ĆZ i PZ kao stjecatelja dana 15.3.2011. kao i to da je čl. 3 istog naveden iznos kupoprodajne cijene poslovnih udjela te da predniku tužitelja kao jednom od prodavatelja pripada 33,33% od cijene ukupno prodanih udjela navedenim ugovorom. Iz ugovora jasno proizlazi i obveza kupaca poslovnih udjela isplate utvrđene kupoprodajne cijene u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, najkasnije 16.3.2012. Nije sporno da su tuženici stekli poslovne udjele temeljem navedenog ugovora kojim je definiran iznos kupoprodajne cijene kao i obveza podmirenja iste. Nije sporno da navedena obveza isplate utvrđene kupoprodajne cijene nije isplaćena kao ni to da su tuženici dopisom prednika tužitelja pozvani na platež iste prije pokretanja ovog sudskog postupka. Sporna je obveza plateža iste budući tuženici navode da je potraživanje iste protivno postignutom dogovoru i stvarnoj volji stranaka koja je bila prijenos poslovnih udjela bez naknade pri tome se pozivajući na Sporazum 1 i 2 od 11.7.2013. godine.
14. Vezano uz stajalište ovog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva valja reći da tuženici u odgovoru na tužbu kupoprodajnu cijenu navode kao omašku. U svojim iskazima I tuženik navodi da je razlog navođenja kupoprodajne cijene kako bi se izbjeglo plaćanje poreza što nije moralno time da joj nije poznato na koji način se došlo do iznosa kupoprodajne cijene navedene u ugovorima, obvezu tuženika iz ugovora pojasnila je da je obveza tuženika bila "da bi se uopće mogli preuzeti udjeli" , da se radilo o atipičnom ugovoru o prijenosu poslovnih udjela. U iskazu je navela da je sporazum od 11.7.2013. sačinjen nakon što su tuženici dobili poziv od AZ na plaćanje, da ga isti nije potpisao, već su isti sa tuženicima potpisali IZ i M koji su ga potpisali kao dokaz da prema njima ne postoje nikakva potraživanja vezana uz ugovore o prijenosu poslovnih udjela. II tuženik u svojem iskazu također ističe činjenicu prijenosa poslovnih udjela bez naknade kao stvarnu volju stanaka, da po ugovoru tuženici nisu imali nikakvih obveza, da je svrha ugovora bila izbjegavanje plaćanja poreza, a cilj i svrha preuzimanje udjela bilo je prodati cijelu tvrtku Nexusu time da nije znao pojasniti imajući ovako navedeni cilj prenositelja zašto nisu sačinili ugovor sa Nexusom, da prednika tužitelja nisu pozvali na potpisivanje sporazuma koje je uslijedilo nakon njegovog pozivanja na plaćanje, već je isti samo potpisao sa IZ i M. Sporazumom se željelo potvrditi da ne postoji nikakva obveza tuženika iz ugovora o prijenosu poslovnih udjela. Sud je stajališta da tuženici nisu dokazali da je između stranaka dogovoreno da neće biti isplate kupoprodajne cijene. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da je omaškom tržna vrijednost udjela specificirana kao kupoprodajna cijena što samo ukazuje, po uvjerenju suda, da se vodilo računa o tržnoj vrijednosti udjela i utvrđenju iste kao kupoprodajne cijene i time obveze tuženika po ugovoru dok isticanje omaške sud cijeni kao izbjegavanje ugovorne obveze. Kupoprodajna cijena vrlo je jasno definirana kao obveza te rok njezine isplate. Životno je nelogično i neuvjerljivo da se prijenos poslovnih udjela što nesporno predstavlja stjecanje određene koristi ne bi vezivao uz određenu obvezu stjecatelja, ovdje tuženika te je stajalište suda da je kupoprodajna cijena navedena upravo kao izraz stvarne volje stranaka. Dodatni prilog navedenom po uvjerenju suda je Sporazum 1 i 2 na koji se pozivaju tuženici koji nije potpisan od strane prednika tužitelja niti je prednik tužitelja pozivan na potpisivanje istih i isti je sačinjen tek nakon pozivanja tuženika na plaćanje od strane prednika tužitelja. Pozivanje tuženika na Sporazum po uvjerenju ovog suda predstavlja pokušaj izbjegavanja dužne obveze po ugovoru. Isto tako činjenica što je pozivanje na plaćanje uslijedilo poslije isteka roka predviđenog za plaćanje također nije dokaz nepostojanja obveze. Isto tako nije odlučno ni navođenje da ostali prenositelji nemaju nikakvih potraživanja prema tuženicima budući je predmet ovog spora potraživanje prednika tužitelja, ne ostalih prenositelja, ovdje svjedoka predloženih od strane tuženika. Vezano uz pozivanje tuženika na prividnost Ugovora temeljem kojeg tužitelji ostvaruju pravnu zaštitu u ovom postupku valja reći da tuženici uopće ne navode koji bi to bio drugi ugovor koji vrijedi, a da je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost te u tom smislu i neprihvatljivo pozivanje tuženika na stajalište sudske prakse. Temeljem naprijed navedenog ugovora kupci su svoje pravo vlasništva na poslovnim udjelima upisali u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Društvu Hitra produkcija dokumenta d.o.o. pripojeno je društvo Trigger d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 14.7.2011. i odluke skupštine društva od 14.7.2011. i odluke preuzetog društva od 14.7.2011. Prednik tužitelja tuženicima je prvi poziv na plaćanje dostavio dana 26.6.2013. , a tuženici su dana 11.7.2013. dakle po primitku poziva na plaćanje sklopili sa EZT i IZ Sporazume o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenja stvarne volje i to s obzirom na udjele u društvu Hitra produkcija dokumenta d.o.o. i društvu Trigger d.o.o. koji je u vrijeme sklapanja navedenog Sporazuma već gotovo dvije godine bio brisan iz sudskog registra i pripojen društvu Hitra produkcija dokumenta d.o.o. što je također jedan od razloga za neprihvaćanje tvrdnje tuženika o nepostojanju njihove obveze prema predniku tužitelja budući se postavlja upitnim i sama valjanost navedenog sporazuma. Isto tako valja reći da je u navedenom sporazumu navedeno da odredba čl. 2 Ugovora o prijenosu poslovnih udjela nije predstavljala stvarnu volju i dogovor između ugovornih strana jer da je namjera ugovornih strana bila da se neće izvršiti plaćanje kupovne cijene za prijenos udjela odnosno da je namjera bila da se udjeli prenesu besplatno. Potpisnici tog sporazuma ne ističu nikakav razlog za navodno potpisivanje ugovora u kojem se ne iskazuje stvarna volja ugovornih strana time da ukoliko je volja drugih prodavatelja odnosno EZT i IZ bila da ne potražuju vrijednost svog dijela cijene u ukupnoj kupoprodajnoj cijeni ne odnosi se niti se može odnositi na tužitelja. Sud je stajališta da su namjere stranaka i stvarna volja definirane upravo u ovjerenom ugovoru o prijenosu poslovnih udjela koji je i proveden kroz sudski registar. Sud ne može prihvatiti navode tuženika da se može zaključiti da je tužitelj bio u potpunosti suglasan sa dogovorom da se navedena kupoprodajna cijena ne potražuje budući je ona izričito navedena, naveden je rok isplate iste i kao što je ranije navedeno takav ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika i predan u sudski registar temeljem čega je i došlo do upisa prava vlasništva tuženika što sve upućuje da je u ugovoru izražena njegova stvarna volja, a da su navodi tuženika upravljeni na izbjegavanje obveze po navedenom ugovoru. Za slučaj da je stvarna volja potpisnika ugovora bila ono što tuženici navode valja reći da nije postojala nikakva zakonska zapreka da se u ugovoru o prijenosu poslovnih udjela jasno navede da se udjeli prenose bez naknade. Dodatni prilog navedenom je i činjenica što tuženici prvo ističu "omašku" da bi se kasnije pozivali na "stvarnu volju potpisnika ugovora". Neprihvatljivo je iz svih gore navedenih razloga pozivanje tuženika o "grešci navođenja kupoprodajne cijene", već isto sud cijeni isključivo kao pokušaj izbjegavanja obveze tuženika.
15. Navode iskaza svjedoka IZ i EZT sud cijeni kao iskaze usmjerene pogodovanju tuženika u ovom postupku. Iskaze svjedoka sud cijeni kao nejasne i neuvjerljive sa uočenim proturječnostima. Primjerice tako kad su svjedoku IZ od strane suda ukazano na proturječnosti izrečenog tijekom iskaza isti je naveo da može samo spekulirati, a izričito upitan od strane suda da li je ono što je iskazivao u svom iskazu spekulacija ili činjenice i istine naveo je da je ono što je rekao istina kako je on zna što upućuje da se radi o vlastitom viđenju i mišljenju svjedoka. Isti je izričito naveo da su po ugovoru o prijenosu poslovnih udjela trebali prodati firmu i ostvariti novac što je samo dodatni dokaz tvrdnje tužitelja o obvezi isplate kupoprodajne cijene. Posebice je zanimljiv navod svjedoka "da pojam morala u poslovnoj praksi i nije tako uobičajen". Prilog nelogičnosti i neuvjerljivosti iskaza svjedoka M i nepoklanjanje vjere istome ovaj sud nalazi u uočenim proturječnostima gdje ista navodi da unatoč stvarnog dogovora prijenosa udjela bez naknade isto sadržajno tako nije navedeno jer su smatrali da je to dovoljno dok navođenje kupoprodajne cijene ističe kao uputu savjetnika konzultantske tvrtke. Isto tako navodi da do potpisivanja sporazuma (o kojem prednika tužitelja nisu obavijestili) dolazi na temelju informacija od tuženika da prednik tužitelja ima potraživane prema njima temeljem ugovora o prijenosu poslovnih udjela, a decidirano upitana od strane suda kako to da sporazum o utvrđenju međusobnih odnosa i stvarne volje vremenski dolazi tek nakon poziva prednika tužitelja tuženicima na plaćanje navodi "da joj to tada nije palo na pamet". Iskaz iste sud cijeni kao pristran s nastojanjem pogodovanja tuženicima. Po sjećanju svjedoka CZ, angažiranog kao savjetnika volja stranaka bila je da se poslovni udjeli prenesu bez naknade. Njegovo je mišljenje da su ugovori pisani upravo radi toga da kada dođe do spora da se zna što su ljudi ugovorili što bi značilo suprotno njegovim ranijim navodima o prijenosu bez naknade budući iz sadržaja ugovora jasno proizlazi suprotno točnije obveza plaćanja kupoprodajne cijene za prenesene poslovne udjele. Navedeno je prilog uvjerenja o proturječnosti iskaza svjedoka samome sebi i nelogičnosti istog te neprihvaćanje istog kao jasnog i uvjerljivog.
16. Slijedom svega izloženog sud je stajališta da postoji obveza tuženika isplate kupoprodajne cijene za prijenos poslovnih udjela, a kako je to jasno i navedeno u čl. 3 Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, a kako tuženici svoju obvezu po ugovoru nisu izvršili, to postoji obveza isplate potraživanih iznosa. Sud je imao u vidu i opće načelo obveznog prava iz čl. 9 Zakona o obveznim odnosima prema kojem je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Kao što je ranije rečeno tuženici tijekom postupka temeljem predloženih i izvedenih dokaza nisu dokazali da je stvarna volja stranaka bila prenijeti poslovne udjele bez naknade, a sud ne nalazi uvjeta za primjenu odredbe čl. 285 Zakona o obveznim odnosima. Navedeno je bio razlog odluke suda kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđene iznose temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO- a tekuća od 16.3.2012. do plateža budući je ugovorom o prijenosu poslovnih udjela jasno navedena obveza da se kupovna cijena za prijenos poslovnih udjela koju se stjecatelji solidarno obvezuju isplatiti dospijeva u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, a ugovor je sklopljen 15.3.2011.
17. Odluka o trošku parničnog postupka I tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 1.000,00 EUR, podnesak 29.8.2021. 1.000,00 EUR, ročište 23.9.2021. 1.000,00 EUR, ročište 8.3.2022. 1.000,00 EUR, ročište 11.10.2022. 1.000,00 EUR, ročište 23.9.2025. 1.000,00 EUR ili ukupno 6.000,00 EUR. Tužitelju je dosuđen plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 224,74 EUR, koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.224,74 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.
18. Odluka o trošku parničnog postupka II-IV tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 36 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 1.000,00 EUR, podnesak 30.10.2020. 275,00 EUR, ročište 23.9.2021. 1.100,00 EUR, ročište 8.3.2022. 1.100,00 EUR, ročište 11.10.2022. 1.100,00 EUR, podnesak 1.8.2023. 325,00 EUR te ročište 23.9.2025. 1.300,00 EUR ili ukupno 6.200,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 403,01 EUR, koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.603,01 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Sudac:
Vesna Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.
Dna.
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
