Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1382/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Biserki Trstenjak-Opačak, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Lubina, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-223/2023 od 25. travnja 2025., 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-223/2023 od 25. travnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu iz točke I. izreke (za iznos od 177,29 EUR s zateznim kamatama).

II. Žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-223/2023 od 25. travnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu iz točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 EUR-a s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja;

b) preinačava u pobijanom usvajajućem dijelu u točki I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime neimovinske štete iznos od 130,84 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama te odluci o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 130,84 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 57,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 trošak žalbe u iznosu od 46,88 EUR-a u roku od 15 dana.

IV. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj u odbijajućem dijelu a tuženik u usvajajućem dijelu u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke).

2.1. Tužitelj presudu suda prvog stupnja pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.- dalje ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači odluku suda prvog stupnja i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

2.2. Tuženik presudu suda prvog stupnja pobija zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 11. i 14. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Neosnovano u žalbi tuženik ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a. Naime, tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora navodeći sve odlučne činjenice koje su identične činjenicama navedenim u ovoj tužbi, pa je stoga ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo te pravo na uživanje u obiteljskom životu i to za dan 21. ožujka 2010., koji je neopravdano proveo u pritvoru u iznosu od 345,29 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 10. travnja 2020. do isplate.

9.1. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe;

-da je ista presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.;

-da je tužitelj po branitelju naprijed navedenu drugostupanjsku odluku primio 3. siječnja 2020. a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 EUR po danu s zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 EUR za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura, -da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. svibnja 2023.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 168,00 EUR zbog neutemeljenog boravka u pritvoru za dan 21. ožujka 2010., a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 177,29 EUR.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku sporna je visina štete te je da li je nastupila zastara potraživanja naknade neimovinske štete.

11.1. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi otklonio je isti prigovor smatrajući da je zastara u odnosu na potraživanje tužitelja koja je prekinuta podnošenjem odštetnog zahtjeva 10. travnja 2020. ponovno nastavila teći 2. veljače 2023.

11.2 Tuženik ponovno u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbu mogao podnijeti najkasnije do 4. travnja 2023., a kako je tužbu podnio tek 21. svibnja 2023., to je protekao zastarni rok od tri godine i tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

12. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

13. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

14. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

15. Člankom 478. stavak 1. ZKP propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

16. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

17. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

18. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05.

19. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

20. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 10. siječnja 2020. (dakle, prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj osobno zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 10. travnja 2023. (uzimajući u obzir i rok od 3 mjeseca koji je protekao prije nego što je nastupio zastoj zastare), a tužitelj je tužbu podnio 21. svibnja 2023.

21. Međutim, kako nije sporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO), pa za taj iznos od 37,16 EUR-a po danu tražbina tužitelja nije zastarjela.

22. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 130,84 EUR-a s zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

23. Slijedom navedenoga, kako je nastupila zastara tražbine tužitelja preko priznatog iznosa od 37,16 EUR, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

24. Stoga je, valjalo djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi dio točke I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do isplate i odlučiti kao pod točkom I. a) izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od 130,84 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare preinačiti dio točke I. izreke i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan za iznos od 130,84 eura.

25. S obzirom na gore izneseno, i žalbeni navodi tužitelja ukazuju se kao neosnovani te je stoga žalbu tužitelja valjalo odbiti.

26. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je s osnovom uspio 100% i 11% sa visinom, odnosno njegov uspjeh je 55,5% (100+11=111:2=55,5%). Uspjeh u sporu tužene iznosi 44,5%, što znači da je tužitelj uspio u većoj mjeri i kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tužene, to se dobije uspjeh tužitelja u sporu 11%. Stoga od utvrđenih troškova postupka u iznosu od 526,54 eura, tužitelju pripada 57,91 euro.

28. Odluka o trošku sastava žalbe tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a, te je tuženiku uzimajući u obzir vrijednost pobijanog dijela kao i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 – dalje Tarifa) priznat trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 31, 25 bodova što s obzirom na vrijednost boda iznosi 62,50 EUR. Kako je tuženik s žalbom uspio djelomično (75%) to mu je priznat trošak u iznosu od 46,88 EUR-a i odlučeno kao pod točkom III. izreke.

29. Tužitelju, čija je žalba u cijelosti odbijena na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava žalbe zbog čega je i odlučeno kao u točki IV. izreke.

30. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak