Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-96/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-490/2023-8 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-490/2023-8 od 1. prosinca 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.512,58 eura/34.000,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. prosinca 2019. do isplate (točka I. izreke), kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 713,71 eura/5.377,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje što je sporno, a što nesporno, jer da mu je tužitelj pozajmio 1.061,78 eura/8.000,00 kuna te dao u gotovini 106,18 eura/800,00 kuna, a ostatak do 2.654,46 eura/20.000,00 kuna da mu je tužitelj kao nadzorni inženjer priznao više na rekonstrukciji dječjeg vrtića u .... Povrh toga, da je tužitelj bio dužan dokazati po kojoj pravnoj osnovi traži povrat novca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.512,58 eura/34.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. prosinca 2019. do isplate.

6. Činjenične navode tužbe tužitelj temelji na tvrdnji da je prema ugovoru o posudbi novčanog iznosa od 20. rujna 2019. tuženik od tužitelja pozajmio novčani iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, koji novčani iznos se obvezao vratiti tužitelju do 25. prosinca 2019. Osim navedenog novčanog iznosa, tuženik da tužitelju od ranije duguje i novčani iznos od 530,89 eura/4.000,00 kuna te iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna. Prema navedenom ugovoru o posudbi, stranke da su ugovorile da tužitelj tuženiku ranije potraživanje otpisuje u slučaju da tuženik pozajmljeni novčani iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna vrati tužitelju do 25. prosinca 2019., pa kako tuženik nije postupio po navedenom ugovoru, potražuje novčani iznos od 4.512,58 eura/34.000,00 kuna s kamatama.

7. Utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da mu je tužitelj uplatio na račun 1.061,78 eura/8.000,00 kuna te mu dao u gotovini još 106,18 eura/800,00 kuna, dok je za preostali utuženi iznos osporio zahtjev tužitelja.

8. Međutim, kako tuženik navode iz odgovora na tužbu nije dokazao, a da prvostupanjski sud utvrđuje da u postupku nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik 20. rujna 2019. sklopili Dokument o posudbi novčanog iznosa - ugovor i po javnom bilježniku ovjerili svoje potpise, da je tužitelj po spomenutom ugovoru posudio tuženiku iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti tužitelju do 25. prosinca 2019., te da su u tom ugovoru stranke ugovorile da se ostala dugovanja koja tuženik ima prema tužitelju brišu trajno (iznos od 530,89 eura/4.000,00 kuna i 1.327,23 eura/10.000,00 kuna) u slučaju povratka navedenog duga, pa kako tuženik nije postupio po navedenom ugovoru, prvostupanjski sud utvrđuje da su ispunjene sve pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu.

9. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski je sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i proturječi sama sebi zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

10. U situaciji kada iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da tuženik ne osporava primitak pozajmice od 1.167,96 eura/8.800,00 kuna, dok preostalo potraživanje osporava, proturječno je utvrđenje suda da u predmetnom postupku nije sporno da je tužitelj posudio tuženiku iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, na što tuženik opravdano ukazuje žalbenim navodima. K tome, ako bi se i prihvatilo da bi tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, nije jasno iz kojih razloga sud prihvaća tužbeni zahtjev kojim obvezuje tuženika isplatiti tužitelju iznos od 4.512,58 eura/34.000,00 kuna.

11. Proturječno je obrazloženje pobijane presude u kojem se navodi da su stranke sklopile ugovor o posudbi novca i da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju s obzirom da je novac zamjenjiva stvar, koja se pozajmljuje, a ne posuđuje, tj. ukoliko bi se u konkretnom slučaju radilo o pozajmici, tada ne bi bilo prihvatljivo utvrđenje suda da bi se radilo o ugovoru o posudbi.

12. Prema odredbi članka 509. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe.

13. Ugovor o zajmu je definiran odredbom članka 499. stavak 1. ZOO-a prema kojoj se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

14. Nejasno je i utvrđenje da bi bile ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu, u kojem pravcu nije konkretizirano o kakvoj bi se šteti radilo niti u čemu bi se ista sastojala.

15. Povrh toga, kada tuženik u odgovoru na tužbu navodi da bi mu tužitelj pozajmio iznos od 1.167,96 eura/8.800,00 kuna, a u predmetnom ugovoru od 20. rujna 2019. je navedeno da se ostala potraživanja brišu trajno, i to iznosi od 530,89 eura/4.000,00 kuna i 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, pri čemu nije utvrđeno na što bi se ta potraživanja odnosila, a teret kojeg dokaza je bio na tužitelju, za sada ostaje sporna i pravna narav predmetnog ugovora, tj. bi li tuženiku bio pozajmljen upravo utuženi iznos ili bi predmetnim ugovorom bio obuhvaćen i neki drugi pravni odnos stranaka. Stoga je u navedenom pravcu bilo potrebno utvrditi pravu volju stranaka prilikom sklapanja predmetnog ugovora od 20. rujna 2019.

16. Zbog toga u predmetnom postupku za sada nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva tužitelja, što ukazuje na osnovanost istaknutog žalbenog razloga, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u skladu s ukazanim primjedbama. Ocijeniti će sve izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, obrazloženu u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a kako bi se ista mogla ispitati te odlučiti o troškovima cijelog postupka.

18. Iz ovih je razloga prvostupanjska presuda ukinuta i na temelju članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

19. Odluka o žalbenom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP -a.

U Rijeci, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović