R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-381/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika ERSTE CARD CLUB d.o.o, OIB: 85941596441, iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 6, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja MP, osobno, i zamjenice punomoćnika tuženika EP, odvjetničke vježbenice, nakon javne objave presude, 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj Ovr-333/2018, određena na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-333/2018 od 9. travnja 2018.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem o ovrsi broj Ovr-333/2018 od 9. travnja 2018. određena ovrha protiv ovršenika temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi suda broj Ovrv-276/04 od 24. veljače 2004., radi prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tužitelj, je 24. travnja 2018. podnio žalbu iz razloga zastare. Ovrhovoditelj je osporio da bi došlo do zastare potraživanja. Kako navodi žalbe upućuju na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, te kako osnovanost navoda nije dokazano javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ, u skladu sa zaključkom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. lipnja 2019., tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će proglasiti ovrhu nedopuštenom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije podnesena pravovremeno. Naime, rješenjem naslovnog suda od 12.06.2019., posl. br. Ovr-333/18, tužitelj je upućen da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti cit. rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je nepravovremeno podnio tužbu 14.10.2020. Navedeno proizlazi iz okolnosti da je tužitelj rješenje suda o upućivanju u parnicu zaprimio 28.09.2020. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud rješenjem odbaci tužbu kao nepravovremenu, sukladno odredbi čl. 282. Zakona o parničnom postupku. Tuženik ističe kako navodi tužitelja o zastari nemaju zakonskog uporišta. Tuženik prvenstveno ističe kako je nesporno sljedeće: kako je naslovni sud, na prijedlog tuženika, donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-276/04 dana 24.02.2004. kojim je određena ovrha pljenidbom plaće tužitelja; kako je tuženik na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovrv-276/040 od 24.02.2004. podnio ovršni prijedlog dana 23.03.2018., a kojeg je naslovni sud usvojio dana 09.04.2018. pod posl. br. Ovr-333/18; kako postupak Ovrv- 276/04 nikad nije bio obustavljen. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju utvrđenom pravomoćnom sudskom odlukom i to rješenjem o ovrsi naslovnog broj Ovrv-276/040 od 24.02.2004., pa sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima takvo potraživanje ovrhovoditelja zastarijeva za deset godina, čak i ako zakon predviđa kraći zastarni rok. Međutim, tuženik ističe kako tužitelj u svom računanju zastarnog roka nije uzeo u obzir pravila o prekidu zastare propisana čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi: “Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.” Nadalje, kogentnom zakonskom odredbom sadržanom u čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je: “Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način”. Dakle, da bi zastara iznova počela teći potrebno je da sud donese odluku o okončanju spora i da takva odluka postane pravomoćna. Tuženik ističe kako sud nikada nije donio odluku o obustavi ovršnog tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.” Nadalje, kogentnom zakonskom odredbom sadržanom u čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je: “Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način”. Dakle, da bi zastara iznova počela teći potrebno je da sud donese odluku o okončanju spora i da takva odluka postane pravomoćna. Tuženik ističe kako sud nikada nije donio odluku o obustavi ovršnog spisa (niti je tuženik istu zaprimio), već je samo škartirao ovršni spis, zbog čega je tuženik bio primoran podnijeti ovršni prijedlog od 23.03.2018. radi pljenidbe novčanih sredstava, a koji ovršni prijedlog predstavlja kontinuitet poduzetih radnji tuženika radi naplate istog potraživanja. Tuženik dodatno napominje kako se prekid zastare odnosi na određenu tražbinu, dakle u konkretnoj situaciji postoji kontinuitet prekida zastare, a koji prekid u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka traje od 24.02.2004. Iz svega iznesenog razvidno je da u konkretnom predmetu sud nije nikada donio pravomoćnu odluku o okončanju spora koja je potrebna da bi zastara iznova počela teći, odnosno ovršni postupak nije nikada obustavljen, stoga zastara nije ni počela teći. U prilog navedenim tvrdnjama, tuženik ističe odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-x 781/11 od 12.10.2011., Rev 1537/15 od 21.10.2015. i Rev 1608/15 od 03.05.2017., kojima se ukinute presude Županijskih sudova i predmeti vraćeni prvostupanjskim sudovima na ponovni postupak. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-x 781/11 od dana 12.10.2011. navodi: "U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare (čl. 388. ZOO) podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istoimenim prijedlogom za provedbu ovrhe 19.01.1999., a zastara još nije ni počela teći jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga." U svim navedenim predmetima, kao i u konkretnom predmetu, radi se o ovršnim postupcima koji traju više od 10 godina, ali također o postupcima u kojima je ovrhovoditelj poduzimao radnje radi naplate svog potraživanja. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio sudu da odbaci tužbu kao nepravovremenu, a podredno da ju odbije kao neosnovanu te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u spis Ovr-333/2018.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza skupno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Sporno je da li je tražbina iz rješenja o ovrsi Ovr-333/2018 od 9. travnja 2018. zastarjela.

6. Uvidom u spis Ovr-333/2018 vidljivo je da je u ovršnom prijedlogu navedeno da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovrv-276/04 od 24. veljače 2004. naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati iznos od 17.919,52 kn (2.378,33 eur) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 1.153,40 kn (153,08 eur).

7. Sud je donio rješenje o ovrsi na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je donio Općinski sud Slavonski Brod broj Ovrv-276/04 od 24.02.2004., a radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 17.919,52 zajedno s kamatama po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od 21.10.2003. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, troška priznatog rješenjem o ovrsi u iznosu od kn 1.153,40.

8. Prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za 10 godina.

9. Stoga je tražbina iz rješenja o ovrsi Ovr-333/2018 od 9. travnja 2018. zastarjela jer je prijedlog za ovrhu podnesen 2018. godine, a ovršna isprava je iz 2004 godine.

10. Uvidom u ovršni spis Ovr-333/2018 (poleđina strane 8. spisa) vidljivo je da je upisana službena bilješka "obavijesti blagajnu".

11. Blagajna se obavještava kada je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno.

12. Dakle, rješenje o ovrsi Ovr-276/04 je pravomoćno i ovršno 2004. godine, a kako je novi ovršni prijedlog podnesen 2018. u spisu Ovr-333/2018, tražbina je zastarjela.

13. Tuženik nije dokazao, a teret dokaza je bio na njemu, da ovršni postupak Ovr- 276/04 nije završen, da još traje, te stoga nije dokazao da zastara tražbine nije počela teći 2004. godine.

14. Stoga je riješeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 24. veljače 2026.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.