Poslovni broj: P-2174/2021-50

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika: OPĆINA [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 00699288369, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Đuranu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 19. siječnja 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 24. veljače 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik posebnog, realno odijeljenog dijela nekretnine z.k. oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 18 m2, i to baš dijela koji je su skici mjesta očevida vještaka Ante Marina od 12. svibnja 2025.godine označen slovima E-F-G-H-E, koja skica predstavlja sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, područnog ureda za katastar kojim će se izvršiti cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], tako da se od naprijed označenog dijela zemljišta formira nova čestica zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak, upisati pravo vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tuženika."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kn / 13.272,30 Eura, sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29 st. 2. ZOO-a počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate."

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je ustao tužbom od dana 19. listopada 2021.g. protiv tuženika radi isplate mu iznosa od 60.000,00 kn s zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29 st. 2. ZOO-a počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate i naknaditi tužitelju parničnog troška, navodeći da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], koja ima sudsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] ZU 927 KO [katastarska općina], da je tuženik dio ovih nekretnina oduzeo za potrebe lokalne ceste, u površini od 36,5 m2, da se radi o elaboratu br. 41/2018 koji je proveden, a za potrebe utvrđivanja nerazvrstanih cesta, da je prosječna tržišna cijena 1m2 za predmetnu nekretninu najmanje 300 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, da je postupanjem tuženika došlo do umanjene vrijednosti sveukupne nekretnine – stambenog objekta sa svim pripadnostima i služnostima, te da se prije pokretanja ove parnice tužitelj obratio tuženoj s prijedlogom za mirno rješenje, a tužena da nije odgovorila na prijedlog tužitelja da mu na ime oduzimanja nekretnine isplati utuženi iznos.

1.1. Podneskom od dana 26. listopada 2022.g. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi vlaskom dijela nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i to baš dijela koji je prije provedbe elaborata tuženika pripadao tužitelju u vlasništvo, u površini od 36,5 m2, dakle, na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik posebnog,realno odijeljenog dijela nekretnine z.k. oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 36 m2, i to bas dijela koji predstavlja ograđenu okućnicu nekretnine koja nosi anagrafsku oznaku [adresa], pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, područnog ureda za katastar kojim će se izvršiti cijepanje cestice zem. 496/136 k. o. [katastarska općina]，tako da se od naprijed označenog dijela zemljišta formira nova čestica zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak, upisati pravo vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tužene, te je podneskom od 5.1.2026.g. i uredio tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

1.2. Tužitelj nadalje u cit. podnesku navodi da ukoliko sud ne prihvati tužbeni zahtjev, a obzirom kako je tužena oduzela dio nekretnine bez ikakve naknade tužitelju postavlja daljnji podredni tužbeni zahtjev, navodeći da gore opisane nekretnine i baš u spomenutoj površini, temeljem rješenja pod br. Z-16142/18 uknjižene su kao: javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo općine [adresa], a uz istodobni izbris tog prava sa imena do tada uknjiženih osoba. Posebno napominje da je, bez obzira na z.k. stanje, stvarni i pravi vlasnik bio upravo tužitelj, te da je došlo do uknjižbe predmetnih nekretnina na tuženu, a da tužena nije platila nikakvu naknadu na ime vrijednosti ovih nekretnina. Navodi da se radi o upisu vlasništva na ime tužene, a u svrhu nerazvrstanih cesta, sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11), te sve sukladno prijavnom listu koji je zaprimljen kod zemljišnoknjižnog odjela pod br. Z-16142/18, te posebno napominje da tužitelj ni na koji način nije bili izvješten o postupku izrade geodetskog elaborata za predmetne nekretnine, odnosno nerazvrstane ceste, a koji elaborat da nema veze sa stvarnim stanjem jer da se u naravi ne radi o putu. Tužitelj navodi da je došlo je do prijenosa vlasništva sa tužitelja na tuženu, a taj prijenos vlasništva da nije tužitelju nadoknađen, pa da, imajući u vidu odredbu čl. 2. Zakona o cestama je jasno što predstavlja nerazvrstanu cestu, te je sasvim sigurno, uostalom, to predstavlja i ustavno pravo, da je vlasništvo zaštićeno, a u slučaju oduzimanja za javne potrebe, da je jasno da vlasniku treba platiti barem naknadu, da kada bi se put uopće izgradio to bi imalo za posljedicu iznimno smanjenje vrijednosti objekta tužitelja, a posebno se navodi kako je tužitelj uložio znatna novčana sredstva u kuću i okućnicu, pa da daljnjim podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 100.000,00 kn, odnosno, 13.272,30 Eura, s zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29 st. 2. ZOO-a počam od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da predmetna nekretnina u naravi predstavlja javni put još od 1994. godine. Obzirom da je Zakon o cestama stupio na snagu 2011. godine, a nekretnina se koristila kao javni put prije njegova stupanja na snagu, nekretnina sukladno članku 131. Zakona o cestama ex lege da predstavlja nerazvrstanu cestu. Stoga da je proveden postupak upisa javnog puta kao nerazvrstane ceste u zemljišne knjige i katastarski operat, sukladno člancima 131. – 133. Zakona o cestama. Postupak da je izvršen temeljem: (i) Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, iz srpnja 2018. godine, izrađenog od strane društva Podloga d.o.o., broj ŠI-80/18; te (ii) Prijavnog lista, potvrđenog dana 19. studenoga 2018. godine, klasa: 932-06/18-02/1540, ur. br: 541-24-02/1-18-3 RH, Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Šibenik. Sukladno članku 101. stavku 2. Zakona o cestama, nerazvrstana cesta da se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. S obzirom na to, nekretnina da ne može biti predmet utvrđivanja prava vlasništva tužitelja. Tužena ističe da predmetna nekretnina u naravi predstavlja uređen i javni put, koji ničim fizički nije odijeljen od ostatka javne ulice ([adresa] u [adresa]). Prema članku 100. Zakona o cestama, nerazvrstanu cestu čine cestovne građevine, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu. Sukladno članku 101. Zakona o cestama pravni status nerazvrstane ceste jest javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. U odnosu na tužiteljev zahtjev za isplatu, tužena ističe prigovor zastare s obzirom da je javni put formiran prije 1994. godine. Naime, iz pisanog očitovanja tuženika od 18. ožujka 2024. godine, proizlazi kako je javni put preko nekretnine formiran prije više od 30 godina, odnosno prije 1994. godine, a upisan kao nerazvrstana cesta koja je nastala prije stupanja na snagu Zakona o cestama (28. srpnja 2011. godine). Vrhovni sud Republike Hrvatske da u svojoj praksi zaključuje: „Prema stajalištu ovog revizijskog suda pravo su(vlasnika) glede naknade za oduzetu stvar ne može prestati zbog zastare sve dok on može zahtijevati povrat svoje stvari. Kako prema utvrđenju nižih sudova tužitelj kao bivši vlasnik ne može zahtijevati povrat stvari odnosno posjed spornih nekretnina zbog već izloženih razloga – koji su nesumnjivo nastali časom izgradnje javnog puta preko njegovog zemljišta, a to znači još 1972. godine – to potraživanje tužitelja u pogledu naknade za protuzakonito oduzeto zemljište kao odštetni zahtjev dospio je 1972. godine kad je tužitelj saznao za štetu i štetnika, pa je stoga nesumnjivo prestalo uslijed nastupa zastare prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena tijekom 1989. godine...“ (VSRH Rev 1823/1994-2); „To iz razloga jer zastara potraživanja naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećenik doznao za štete i za osobu koja je štetu učinila..., a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva od pet godina od kada je šteta nastala, pri čemu su prednici tužitelja mogli već sredinom 1990.-ih zasigurno znati da je izgrađena cesta te da obzirom na pravni status iste ne mogu tražiti predaju u posjed...“ (VSRH Rev 1555/2011-2). Stoga, razvidno je kako potraživanje naknade za oduzetu stvar zastarijeva u općem zastarnom roku od dana izgradnje javnog puta preko zemljišta, a što da je u konkretnom slučaju bilo 1994. godine, a u svakom slučaju prije 28. srpnja 2011. godine. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], katastarskog operata, Prijavnog lista, potvrđenog dana 19. studenoga 2018. godine, klasa: 932-06/18-02/1540, ur. br: 541-24-02/1-18- 3 RH, Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Šibenik, Geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, iz srpnja 2018. godine, izrađen od strane društva Podloga d.o.o., broj ŠI-80/18, Grafičkog prikaza iz geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, Zemljišnoknjižnog izvadka za nekretninu koja predstavlja javni put, Rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Poseban zemljišnoknjižni odjel u Tisnom, posl. broj Z-16142/2018, očevidom na mjestu spora dana 20.3.2025.g., nalaza i mišljenja vještaka mjernika Ante Marina, ing. geod. od 21.5.2025.g., očitovanja vještaka Ante Marina, dipl. geod. od 19.11.2025.g., saslušanjem svjedoka CU, ĆU, ZU, OU, KU te saslušanjem stranaka.

4. Pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uknjiženo JAVNO DOBRO U OPĆOJ UPORABI U NEOTUĐIVOM VLASNIŠTVU Na temelju čl. 131 Zakona o cestama ( NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 ), prijavnog lista od srpnja 2018.g., potvrđenog dana 19. studenoga 2018., klasa: 932- 06/18- 02/1540, ur. br: 541-24-02/1-18-3 RH, DGU, Područni ured za katastar Šibenik, očitovanja od prosinca 2017.g., Općine Tisno, odluke od 23. lipnja 2014., klasa: 340-01/14-08.V/11 Općinskog vijeća Općine Tisno, snimaka izvedenog stanja od prosinca 2017., klasa: 932-06/18-02/1540, ur. br: 541-24- 02/1-18-3, RH, DGU Zagreb, PUK Šibenik i kopije katastarskog plana od prosinca 2017.g., klasa: 932-06/18-02/1540, ur. br: 541-24-02/1-18-3, RH, DGU Zagreb, PUK Šibenik na imenu OPĆINA TISNO, OIB: 00699288369, [adresa], 22240 TISNO, a koja je kao takova upisana i u katastarskom operatu.

5. Očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka mjernika Ante Marina, dipl. geod. utvrđeno je da pokazani dio nekretnine za kojeg se tvrdi da je u vlasništvu tužitelja na terenu je označen crnom bojom oznakom slova X i to na način da se granica, početna točka A nalazi na betonskom zidu između čestica tužitelja čest. zem. [katastarska čestica] i susjedne nekretnine 7317/1 te u produžetku toga zida 3,70 m do točke B koja se nalazi na asfaltu te u smjeru jugozapada do točke C na udaljenosti od 15,65 m, a zatim se lomi prema točki D koja se nalazi na granici između čestica 469/19 koja je u posjedu tužitelja i čest. zgr. [katastarska čestica] susjedne nekretnine. Sama točka D predstavlja sjecište ogradnih zidova prethodnih čestica. Udaljenost od točke C do točke D je 3 metra. Ovako definirani lik koji čini nepravilni pravokutnik označen slovima A-B-C-D-A je dio danas jedinstvene čestice 5700/43 K. O. [katastarska općina], a na kojem je danas uknjižena Općina Tisno – javno dobro u općoj uporabi nerazvrstana [adresa] i u naravi predstavlja asfaltni put, a predmetni dio utužene čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 18 m2, označen slovima E-F-G-H-E dakle da predstavlja dio javne ulice.

5.1. Vještak navodi da se godine 2018. izrađuje elaborat nerazvrstane ceste RN 41/2018 za uknjižbu [adresa], te je na temelju tog elaborata i skice mjerenja koja je sastavni dio tog elaborata umanjena površina predmetnih čestica, i navedeni elaborat služi kao temelj za izradu skice mjesta očevida, koju je vještak mjernik dostavio po obavljenom očevidu, i na koju skicu se stranke upućuju, a na kojem je prikazano stanje pokazano po tužitelju, te stanje po izrađenom elaboratu za nerazvrstane ceste.

5.2. Iz očitovanja vještaka mjernika Ante Marina proizlazi da kuća tužitelja koja je izgrađena na kat. čestici zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije upisana u katastarski operat, te da za nju nema izrađene skice izmjere tj. nema prikaza o položaju te kuće na predmetnoj čestici, da prije provedbe elaborata o evidentiranju nerazvrstane ceste dio ceste označen na skici mjesta očevida slovima E-F-G- H-E u površini od 18 m2 da je bio sastavni dio tužiteljeve čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

6. Iz iskaza svjedoka CU proizlazi da je istoj poznato da tužitelj samo na predmetnoj nekretnini preko zime parkiraju svoj automobil i odlažu drva kad im dođu palete, a osim toga da joj ništa više nije poznato, s tim da iskazuje da misli da je tužitelj počeo graditi kuću 90-ih godina prošlog stoljeća, ali kako da tamo živi zadnjih nekoliko godina, nije joj poznato je li i ranije tamo parkirao svoj automobil, a da zna da da su ljudi iz Općine ometali tužitelja u parkiranju automobila, da poznaje kćerku tužitelja, ali i tužitelja iz viđenja i da joj je kćerka tužitelja prijateljica, a da joj je poznato da ispred njihove kuće prolazi asfaltirani put i ne postoji nijedan drugi put kojim bi tužitelj došao do svoje kuće, te naposljetku da ne zna da li je tužitelj prigovarao u postupku nerazvrstane ceste, u upravnom postupku.

7. Svjedok ĆU iskazuje da mu je predmet spora slabo i nikako poznat, a da zna gdje je kuća NU koju je počeo graditi 90-ih god. prošlog stoljeća i da zna da ispred kuće parkira automobile, a da nema pojma da li je to javna površina i nije mu poznato da li se provodio ikakav postupak razvrstavanja te ceste, te ne zna da li je tužitelja ikada itko iz Općine ometao u posjedu tog dijela gdje su parkirali automobile. Budući tamo nije često, da ne zna kako izgleda stanje na terenu i da li je od početka gradnje kuće tužitelj tamo stalno parkirao svoje vozilo.

8. Svjedok ZU, a dugogodišnji prijatelj tužitelja, iskazuje da je tužitelj počeo graditi kuću u [adresa]-ih godina prošlog stoljeća, da ovaj predmetni put tada nije bio asfaltiran, već da je to bio samo uski puteljak, početak lungomare i da je na tom dijelu tužitelj odlagao građevinski materijal, a također da je sad taj put proširen, odnosno radi se o jednom betonskom platou, a vjerojatno su to radile ceste, s tim da mu nije poznato da li se provodi ikakav upravni postupak vezano uz razvrstavanje cesta i da li je tužitelj u tome sudjelovao. Tužitelj da nije u zadnje vrijem ništa asfaltirao nego da je samo ispred ulaznih vrata stavio šljunak i nikad nije ogradio tu svoju kuću sa donje strane prema moru, s tim da je tu parkirao svoje vozilo, ali da su se tu parkirali i drugi ljudi jer je tu završetak ceste i plaža, te da tužitelja nije nitko smetao u posjedu predmeta spora, da je on uvijek tu parkirao, i dan danas. Iskazuje ovaj svjedok da precizno predstavlja predmet spora završetak ceste i to nije cesta nego asfaltirani plato, s tim da cesta završava 30-tak metara ispod tužiteljeve kuće, te ne postoji nikakva prepreka između te ceste i platoa, to je jedna cjelina, a da ne zna da li je tužitelj ulagao prigovore na asfaltiranje ceste, ali da zna da je tužitelj živio u [adresa] i da ne postoji nikakav drugi kolni put do tužiteljeve kuće osim ovoga.

9. Svjedok OU iskazuje da se radi o cesti koja se nalazi neposredno uz kuću tužitelja i da mu je poznato da se ta cesta tamo nalazi još od kad je on bio dijete, a ta cesta da je asfaltirana možda prije dvadesetak godina i koristi se kao javno dobro u općoj upotrebi, a što se tiče tužitelja, da je kao komunalni redar reagirao zbog protupravnog postavljanja predmeta npr. žardinjere i vozila koje su odvozili paukom. Inače ova cesta da se koristi od strane i svih trećih osoba neometano a u svrhu prolaska vozila i pješaka.

10. Svjedok KU iskazuje da predmet spora nije vlasništvo tužitelja nego evidentirano javno dobro u općoj upotrebi odnosno nerazvrstana cesta ulica Put Zaratića Jezera a što je evidentirano geodetskim elaboratom izvedenog stanja nerazvrstane ceste koji je proveden u katastru i zemljišnim knjigama 2018. godine a sve sukladno odredbama Zakona o cestama.inače 2011. godine je zakon definirao da sve što je do tada bilo izvedeno i korišteno kao cesta jedinice lokalne samouprave imaju pravo da to evidentiraju i upišu kroz katastar u zemljišne knjige, s tim da ta cesta kao takova postoji od prije 30 godina, a asfaltirana je prije 2011. Tužitelj kao i svi ostali tu parkiraju jer je to cesta i to je nezakonito, s tim da sam viđao tužiteljevo vozilo na nekoliko lokacija i nije uvijek parkirano na istom mjestu. Naposljetku, da su sve stranke imale mogućnost uvida u izrađeni elaborat, te je isto tako svim strankama kojima se nešto otkinulo od čestice dostavljeno rješenje na koje su imali pravo žalbe, a to da je bilo i u konkretnom slučaju gdje je tužitelj dobio rješenje ali se nije žalio i taj postupak da je bio jako transparentan, jer da nije, da ne bi prošao u zemljišnoj knjizi.

11. Tužitelj NU iskazuje da je predmet spora njegovo vlasništvo, da je bilo i da će biti i taj dio da je uvijek koristio i kad nije bilo ceste i kad nije bilo asfalta na način da je tamo parkirao svoje vozilo, odlagao građevinski materijal i nikada nitko da ga nije ometao u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine i da je njegova greška što nije ogradio tu svoju nekretninu, a što su učinili svi ostali susjedi. Inače da je dugo živio i radio u Njemačkoj i da nema nikakvih saznanja o rješenju o kojem iskazuje gore saslušani svjedok KU. Nakon što mu je pokazana fotografiju koju je slikao vještak mjernik, iskazuje da je njegovo vlasništvo od ulaznih vrata pa do mjesta gdje je parkirano njegovo vozilo, dakle cijeli taj dio i to prema jugu a sa sjeverne strane do zida od susjeda, pa tako i tamo prema jugozapadu gdje je položen pitar. Dakle jedan dio je pod šljunkom a drugi dio pod asfaltom. Ističem da se tu ne radi o cesti, da tu nema ceste i ako prođe auto može doći do terena od njegovog susjeda jer dalje nema ceste. Kod njega da se nitko ne parkira, nego samo ispred, a gdje je kuća susjeda kojem je isto tako oduzet dio parcele ali je njemu isplaćen novac a da njemu samome nije, s tim da je to oduvijek njegovo vlasništvo i prije gradnje kuće koja se počela raditi 1990. a kupljen je teren 80-tih godina prošlog stoljeća i tada nije tamo bilo ničega pa niti ceste. Na upit pun. tuženika kako je dobio građevinsku dozvolu ako nije bilo pristupnog puta iskazuje da cesta nije bila uz more nego odozgora sa sjeverozapadne strane, a ovu cestu ispred njega sam je on napravio o svom trošku devedesetih godina i radi se o kompletno njegovom putu i sve je njegovo, s tim da ja želi samo dio ispred svoje parcele i to 30 kvadrata. Naposljetku da je sve radio po građevinskoj dozvoli a prema rođaku da je proširio teren sa svoje lijeve strane gledajući od mora, a na cestu da se nisam proširio, te da do svoje kuće može danas doći sa dvije strane, sa morske i sa gornje strane, tako i ostali ljudi. Naposljetku, da je žalosno što se on mora boriti za svojih 30 kvadrata a ima mjesta i za druga vozila.

12. Načelnik tuženika SU iskazuje da cijeli svoj život živi u blizini i bio svjedokom kada se tek počela graditi kuća tužitelja i sjeća se da je bila predimenzionirana, da je sagrađena mimo prostornog plana i nije odmaknuta od međe, i da nije zakona o legalizaciji ta kuća bi bila ilegalna i ta 2011. godina da je bila interesantna jer kada su se dozvolile legalizacije kuća tada da su se legalizirale i ceste po Zakonu o cestama. Ranije da su ceste bile uske kojima su prolazili samo tovari a kasnije da se to moralo proširivati i svatko od mještana je jedan dio svoje parcele morao dati za potrebe ceste, s tim da je tužitelj napravio kuću na međi pa se nije niti mogao odmaknuti i u tom smislu da je u potpunosti suglasan sa iskazom svjedoka KU, te drži da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i da kada je cesta evidentirana nakon toga da se nitko nije žalio na izvedeno stanje ceste osim tužitelja koji je pokrenuo ovaj postupak, a da se nije žalio na rješenje u postupku evidentiranja ceste i postoji vidljiva snima mimo geodetskog elaborata na google earth gdje se vidi fotografija nedovršene kuće tužitelja i kako cesta izgleda a jednako kao i danas, s tim da je čak asfalt bio bliže kući a u međuvremenu da je dio asfalta ispred kuće i otkinut. Naposljetku ova predmetna nekretnina da se koristi kao javni put i pauk u sezoni diže sva vozila sa tog dijela, pa je tako više puta tužitelju i dignuto vozilo. To da se koristi kao javni put više od 35 godina i priključci za vodu od susjedne kuće, a da je poznato da vodovod ne stavlja nikada na privatnu nego na javnu površinu priključak, a i struja da je kopana na cesti.

13. Ocjenom ovako izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8. ZPP) utvrđeno je da sporna nekretnina u naravi predstavlja asfaltirani javni put koji ničim fizički nije odijeljen od ostatka javne ulice, da je kao takav još od 1994. godine, da predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne uprave, da je na predmetnoj nekretnini proveden postupak upisa javnog puta kao nerazvrstane ceste sukladno čl. 131. do 133. Zakona o cestama, pa da kao takav ne može predstavljati vlasništvo tužitelja, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Naime, sukladno čl. 131. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21; dalje: ZC) ceste koje se na dan stupanja na snagu tog zakona (28.07.2011.) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.).

15. Nerazvrstane ceste izgrađene do 28.07.2011. koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave (st. 4.).

16. Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste (st. 5.).

17. Nerazvrstane ceste upisuju se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6.).

18. Nadalje, po čl. 133. st. 1. ZC nerazvrstane ceste iz čl. 131. ZC evidentiraju se u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

19. Predmetna čestica ispunjava definiciju nerazvrstane ceste a u skladu sa odredbom čl. 101. st. 2. ZC nerazvrstana cesta ne može se otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava (osim prava služnosti i prava građenja), a sva eventualna stvarna prava privatnih osoba prestala su najkasnije 28. srpnja 2011.

20. Slijedom svega navedenoga, budući se radi o materijalno i formalno valjalom upisu javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (tuženika) u skladu sa odredbama ZC kao lex specialis, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje pravne zaštite tužitelju, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. I. izreke.

21. Glede podrednog tužbenog zahtjeva, valja navesti da potraživanje naknade za oduzetu stvar zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina računajući od dana izgradnje puta, a kako se u konkretnom slučaju izgradnja asfaltnog puta dogodila 1994. godine, te upisan kao nerazvrstana cesta koja je nastala prije stupanja na snagu Zakona o cestama (28. srpnja 2011. godine), to je zastara u svakom slučaju nastupila prije 2011. godine, radi čega je, budući je tužitelj ustao tužbom 2021.g., takav tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tuženiku je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 13.9.2022.g. u iznosu od 625,00 Eura, za zastupanje na roč. 27.10.2022.g. – 625,00 Eura, za zast. na roč. 19.3.2024.g. – 625,00 Eura, za sastav podneska od 20.3.2024.g. – 625,00 Eura, za zast. na roč. od 16.12.2024.g. – 312,50 Eura, za sastav podneska od 15.1.2025.g. – 625,00 Eura, za zast. na roč. 21.1.2025.g. – 312,50 Eura, za zast. na roč. 20.3.2025.g.

– 625,00 Eura, za sastav podneska 31.7.2025.g. – 625,00 Eura, za zast. na roč. 8.9.2025.g. – 625,00 Eura, za zast. na roč. od 4.11.2025.g. – 625,00 Eura i za zast. na roč. od 19.1.2026.g. – 625,00 Eura, što iznosi ukupno 6.875,00 Eura, koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženiku koji je uspio u cijelosti u sporu, na način kako je to pobliže opisano u toč. III. izreke ove presude.

U Šibenika, dana 24. veljače 2026. godine

S U D A C

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena