24 P-1911/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika: Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz OD Metelko, Kneževazić &partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 4. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽF, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke, 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2 Ugovora o kreditu broj 63/05, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. srpnja 2005. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.706,17 EUR (slovima: sedamtisućasedamstošesteurasedamnaestceti) u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče i to na:

-iznos od 2,32 EUR sa kamatom od 20. studenog 2007. godine

− iznos od 9,83 EUR sa kamatom od 16. siječnja 2008. godine

− iznos od 14,26 EUR sa kamatom od 12. veljače 2008. godine

− iznos od 68,58 EUR sa kamatom od 13. ožujka 2008. godine

− iznos od 73,83 EUR sa kamatom od 11. travnja 2008. godine

− iznos od 46,95 EUR sa kamatom od 14. svibnja 2008. godine

− iznos od 46,04 EUR sa kamatom od 19. lipnja 2008. godine

− iznos od 43,11 EUR sa kamatom od 23. srpnja 2008. godine

− iznos od 38,23 EUR sa kamatom od 22. kolovoza 2008. godine

− iznos od 40,16 EUR sa kamatom od 15. rujna 2008. godine

− iznos od 50,31 EUR sa kamatom od 1. listopada 2008. godine

− iznos od 99,57 EUR sa kamatom od 23. listopada 2008. godine

− iznos od 72,67 EUR sa kamatom od 10. prosinca 2008. godine

− iznos od 101,65 EUR sa kamatom od 12. siječnja 2009. godine

− iznos od 103,33 EUR sa kamatom od 12. veljače 2009. godine

− iznos od 104,49 EUR sa kamatom od 12. ožujka 2009. godine

− iznos od 101,19 EUR sa kamatom od 14. travnja 2009. godine

− iznos od 101,50 EUR sa kamatom od 14. svibnja 2009. godine

− iznos od 100,33 EUR sa kamatom od 15. lipnja 2009. godine

− iznos od 100,52 EUR sa kamatom od 15. srpnja 2009. godine

-iznos od 130,98 EUR sa kamatom od 14. kolovoza 2009. godine

− iznos od 133,03 EUR sa kamatom od 15. rujna 2009. godine

− iznos od 131,14 EUR sa kamatom od 12. listopada 2009. godine

− iznos od 132,38 EUR sa kamatom od 13. studenog 2009. godine

− iznos od 132,25 EUR sa kamatom od 15. prosinca 2009. godine

− iznos od 135,22 EUR sa kamatom od 15. siječnja 2010. godine

− iznos od 137,00 EUR sa kamatom od 12. veljače 2010. godine

− iznos od 136,26 EUR sa kamatom od 10. ožujka 2010. godine

− iznos od 138,93 EUR sa kamatom od 19. travnja 2010. godine

− iznos od 141,40 EUR sa kamatom od 13. svibnja 2010. godine

− iznos od 144,61 EUR sa kamatom od 10. lipnja 2010. godine

− iznos od 147,53 EUR sa kamatom od 10. srpnja 2010. godine

-iznos od 143,74 EUR sa kamatom od 10. kolovoza 2010. godine

− iznos od 154,78 EUR sa kamatom od 10. rujna 2010. godine

− iznos od 149,50 EUR sa kamatom od 12. listopada 2010. godine

− iznos od 151,47 EUR sa kamatom od 15. studenog 2010. godine

− iznos od 101,04 EUR sa kamatom od 17. prosinca 2010. godine

− iznos od 100,56 EUR sa kamatom od 17. siječnja 2011. godine

− iznos od 99,69 EUR sa kamatom od 17. veljače 2011. godine

− iznos od 101,44 EUR sa kamatom od 16. ožujka 2011. godine

− iznos od 98,68 EUR sa kamatom od 8. travnja 2011. godine

− iznos od 102,50 EUR sa kamatom od 10. svibnja 2011. godine

− iznos od 215,41 EUR sa kamatom od 8. srpnja 2011. godine

− iznos od 97,73 EUR sa kamatom od 4. kolovoza 2011. godine

− iznos od 95,64 EUR sa kamatom od 2. rujna 2011. godine

− iznos od 88,52 EUR sa kamatom od 12. listopada 2011. godine

− iznos od 88,41 EUR sa kamatom od 17. studenog 2011. godine

− iznos od 88,75 EUR sa kamatom od 14. prosinca 2011. godine

− iznos od 91,15 EUR sa kamatom od 16. siječnja 2012. godine

− iznos od 91,67 EUR sa kamatom od 13. veljače 2012. godine

− iznos od 91,09 EUR sa kamatom od 15. ožujka 2012. godine

− iznos od 91,05 EUR sa kamatom od 6. travnja 2012. godine

− iznos od 91,35 EUR sa kamatom od 15. svibnja 2012. godine

− iznos od 92,01 EUR sa kamatom od 15. lipnja 2012. godine

− iznos od 91,19 EUR sa kamatom od 16. srpnja 2012. godine

− iznos od 90,96 EUR sa kamatom od 16. kolovoza 2012. godine

− iznos od 88,96 EUR sa kamatom od 15. rujna 2012. godine

− iznos od 90,69 EUR sa kamatom od 15. listopada 2012. godine

− iznos od 91,10 EUR sa kamatom od 7. studenog 2012. godine

− iznos od 91,40 EUR sa kamatom od 4. prosinca 2012. godine

− iznos od 91,61 EUR sa kamatom od 8. siječnja 2013. godine

− iznos od 90,07 EUR sa kamatom od 6. veljače 2013. godine

− iznos od 89,76 EUR sa kamatom od 10. ožujka 2013. godine

− iznos od 91,54 EUR sa kamatom od 19. travnja 2013. godine

-iznos od 90,61 EUR sa kamatom od 6. svibnja 2013. godine

− iznos od 88,73 EUR sa kamatom od 15. lipnja 2013. godine

− iznos od 88,52 EUR sa kamatom od 4. srpnja 2013. godine

− iznos od 89,06 EUR sa kamatom od 19. kolovoza 2013. godine

− iznos od 89,60 EUR sa kamatom od 13. rujna 2013. godine

− iznos od 90,89 EUR sa kamatom od 5. listopada 2013. godine

− iznos od 90,41 EUR sa kamatom od 5. studenog 2013. godine

− iznos od 90,86 EUR sa kamatom od 5. prosinca 2013. godine

− iznos od 90,73 EUR sa kamatom od 5. siječnja 2014. godine

-iznos od 30,62 EUR sa kamatom od 5. veljače 2014. godine

− iznos od 30,74 EUR sa kamatom od 5. ožujka 2014. godine

− iznos od 30,56 EUR sa kamatom od 5. travnja 2014. godine

− iznos od 30,51 EUR sa kamatom od 5. svibnja 2014. godine

− iznos od 30,33 EUR sa kamatom od 5. lipnja 2014. godine

− iznos od 30,49 EUR sa kamatom od 5. srpnja 2014. godine

− iznos od 30,67 EUR sa kamatom od 5. kolovoza 2014. godine

− iznos od 30,84 EUR sa kamatom od 5. rujna 2014. godine

− iznos od 30,90 EUR sa kamatom od 5. listopada 2014. godine

− iznos od 31,08 EUR sa kamatom od 5. studenog 2014. godine

− iznos od 31,18 EUR sa kamatom od 5. prosinca 2014. godine

− iznos od 31,15 EUR sa kamatom od 5. siječnja 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. veljače 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. ožujka 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. travnja 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. svibnja 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. lipnja 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. srpnja 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. kolovoza 2015. godine

− iznos od 31,25 EUR sa kamatom od 5. rujna 2015. godine

i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% koja stopa se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja se izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od iznosi 2.909,75 EUR u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 24. veljače 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena presuda pod posl. br. P-1671/2019 od 21. srpnja 2023. godine kojom je u točki I. u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, a točkom II. naloženo tužitelju da tuženiku isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.244,25 Eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja, tj. od dana 21. srpnja 2023. do isplate.

2. Odlučujući povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem br. Gž-3751/2023 od 14. listopada 2025. godine ukida presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1671/2019 od 21. srpnja 2023. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, dok je točkom II. riješeno da će se o troškovima nastalim u povodu žalbe odlučiti konačnom odlukom.

3. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužitelj i Banka sklopili ugovor o namjenskom kreditu, kreditna partija broj 7102818948 u iznosu od 203.200,00 CHF, u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim istim ugovorom.

3.1.Navedeni ugovor da je sklopljen uz rok otplate 20 godina (240 rata/anuiteta) sa iznosom anuiteta 1.317,93 CHF. Tuženik da je u standardiziranom ugovoru u čl. 2. utvrdio visinu kamatne stope od 4,90% uz klauzulu promjenjivosti, bez jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati, navodeći da će se promjena kamatne stope vršiti izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Kreditora- Banke, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo.

3.2. Tuženik da je povrijedio potrošačko pravo tužitelja tako što je u Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba je ništetna.

3.3.Dakle, tuženik da je protupravno, jednostrano, neobrazloženo i na štetu tužitelja vršio promjenu kamatne stope, a što da je vidljivo iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu i to dana 1. srpnja 2007. godine, 1. veljače 2008., 1. srpnja 2009., 1. studenog 2011. godine.

3.4. Odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope kao i odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu da su ništetne, te da ne proizvode nikakve pravne učinke među strankama.

3.5. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima da je regulirana pravilima Zakona o zaštiti potrošača koji da je u tom smislu lex specialis, odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira, ali na razini općeg propisa, da se primjenjuje tek supsidijarno, kao lex generalis, ako Zakonom o zaštiti potrošača ili drugim posebnim zakonima nije drukčije određeno.

3.6. Zakonom o zaštiti potrošača da je propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

3.7. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti da nastaje kad nastanu razlozi ništetnosti (ex tunc9, pa da je nepoštena odredba ništetna od samog svog početka, od kad je ugovorena.

3.8. Tužitelj napominje kako je predmetni ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani ugovor koji tuženik sklapa s korisnicima kredita (ili je u to vrijeme sklapao), te da se o odredbi čl. 2. o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo.

3.9. Također, tužitelj navodi kako je odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3.10. Naime, citirana odredba da se temelji na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

3.11. Prema Direktivi 93/13 (članak 3. stavak 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza da je na njemu.

3.12. Tužitelj ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 2. predmetnog Ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da je ista u ugovor uvedena protivno načelu savjesnosti i poštenja, radi čega da je ista nepoštena i posljedično ništetna.

3.13. U odnosu na navode tuženika da tužitelj ne bi aktivno legitimiran u odnosu na uplate koje je vršila TF naveo da je TF, bivša supruga tužitelja, a koja je vršila uplate u ime tužitelja, slijedom čega je irelevantno tko je vršio uplate kad su uplate vršene u ime ovdje tužitelja.

3.14. Isto tako navodi da činjenica što su tužitelj i tuženik u jednom trenutku ugovornog odnosa na drugačiji način regulirali svoj odnos za ubuduće da ne može imati za posljedicu učinak u smanjenju prava koja tužitelju pripadaju prema Zakonu o zaštiti potrošača, a čiji je imperativ uspostava početne pravne i činjenične situacije eliminiranjem nepoštenih odredbi ugovora, zajedno sa povratom koristi koje je tuženik neopravdano stekao na štetu tužitelja temeljem tog nepoštenog ugovora. Dakle, provedenom konverzijom da nije postignuta ravnoteža među strankama s obzirom da je tužitelj, dodatkom ugovora o kreditu tužitelj doveden u još gori financijski položaj.

3.15. Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnim osnovnog ugovora ili, podredno, ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora sukladno pravomoćnom presuđenju iz kolektivnog spora. Da se radi o ništetnim odredbama koje, kao takve, daju tužitelju pravo na postavljanje kondemnatornog zahtjeva da ne bi smjelo biti sporno i o tom je, u nekoliko navrata, svoj stav zauzeo i Vrhovni sud RH, a na te odluke, čak toliko, ukazao je Vrhovni sud RH u rješenju dostavljenom od strane tuženika. Radi se, naime, o odlukama broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.godine, te Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.godine.Iz ovih odluka, nesporno slijedi da tužitelj, neovisno o provedenom postupku konverzije, ima pravo potraživati isplatu koju potražuje u ovom postupku. O kolikom iznosu se radi, svakako da će se utvrdit po vještaku financijske struke nakon provođenja toga dokaza koji je tužitelj i predložio i na način kako je to tužitelj predložio.

3.16. Podneskom od 21. travnja 2023. tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju konačno uredio tužbeni zahtjev, pa predložio da sada sud utvrdi ništetnim odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 63/05, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio nakon 26. srpnja 2005., te da sud obveže tuženika da isplati-vrati tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 7.706,16 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o namjenskom kreditu 63/05 od 26. srpnja 2005. kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 203.200,00, te sada tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 10.802,59 Eura (81.392,12 kuna) zajedno sa zateznim kamatama s osnove navodne ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i način podešavanja kamatne stope. Međutim da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne pretplate koje su vršene po predmetnom kreditu i to iz razloga što predmetne uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego i od strane drugih osoba, slijedom čega bi tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose koje je sam vršio, kada bi zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što u konkretnom slučaju nije.

4.1. Nadalje, isto tako da bi eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu bilo u zastari. Naime, u konkretnom slučaju da se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok , pa imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena dana 12. lipnja 2019. to je proteklo više od tri godine od pojedinih plaćanja koje je tužitelj vršio, slijedom čega je potraživanje tužitelja u tom dijelu u zastari. Štoviše ukoliko bi se primijenio i duži zastarni rok od 5 godina da bi u tom slučaju za sva potraživanja tužitelja dospjela prije

12. lipnja 2014. nastupila zastara.

4.2. Nadalje, odlučna činjenica u ovom predmetu je da su tužitelj i tuženik dana 31. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15-dalje ZID ZPK).

4.3. Tim dodatkom da su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na koji način je položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

4.4. Dakle, Dodatkom da je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime da je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora.

4.5. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK da je određen način izračuna konverzije, čime je zakonom bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR, a isto tako odredbama Zakona je određeno i na koji način je potrebno izvršiti provjeru izračuna konverzije te obavijestiti potrošače o tome. Ovdje tuženik da je u cijelosti postupio u skladu s odredbama ZID ZPK te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika, te je tužitelju pravovremeno dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

4.6. Dakle, tužitelj da je slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom tako da se ima smatrati EUR-skim korisnikom kredita od početka , slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

4.7. Naime, tužitelj kao korisnik kredita u CHF da nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.

4.8. Drugim riječima, da je sporazum o konverziji sklopljen između potrošača i banke valjan, pa da tužitelji nemaju pravnu osnovu za potraživanjem više plaćenih iznosa od onoga što im je banka prilikom ponude sporazuma i uračunala.

4.9. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio sudu da tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve i naloži tuženiku da naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

5. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj 63/05 od dana 26. srpnja 2005. kreditna partija 7102818948, promjena kamatnih stopa, mišljenja KPMG Croatia d.o.o. za reviziju od dana 14. studenoga 2015., obavijesti o izračunu konverzije, pregleda otvorenih stavki po kreditu na dan 30. rujna 2015., prijedloga izmjene ugovora o kreditu, Dodatka ugovora o kreditu od dana 31. prosinca 2015. s prilozima, prometa po kreditu/specifikacija uplate, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Gorana Miljasa, dipl. oecc. broj 7/2023 od 6. ožujka 2023., čitanjem iskaza tužitelja.

6. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate za utuženo razdoblje.

9. U svom iskazu pred sudom na ročištu glavne rasprave dana 10. srpnja 2023. tužitelj navodi kako je 2005. godine otišao u poslovnicu Zagrebačke banke d.d. u [adresa] s namjerom da podigne stambeni kredit. Obzirom da su njegova primanja u eurima, on da je imao namjeru da kredit podigne u eurima, međutim djelatnica banke da mu je rekla da ukoliko se odluči na kredit u eurima da mora imati dva jamca za kredit, dok ukoliko se odluči za kredit u švicarskim francima da nema potrebe za jamcima. Isto tako, djelatnica banke da mu je rekla da ukoliko se odluči za kredit u švicarcima, da je u odnosu na druge valute kamatna stopa niža i niži anuitet, zbog čega se odlučio za kredit u švicarskim francima. Isto tako, da mu je rečeno da kamatna stopa koja jeste bila ugovorena kao promjenjiva neće rasti već, eventualno da će padati. Nakon toga da su krenule velike promjene u ratama kredita, doslovno da je plaćao duplo veće mjesečne iznose od onih početno ugovorenih. Također, navodi da je 2015. godine s Zagrebačkom bankom sklopio dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u euro. I tada da mu je sugerirano da će to biti povoljnija opcija i da će kamata biti niža. Međutim, i nakon toga da je plaćao puno veće iznose nego što je bilo prvotno ugovoreno. Tužitelj navodi da je navedeni kredit isplatio u cijelosti u lipnju 2023.

9.1. Tužitelj navodi da od službenika banke nije dobio objašnjenje pojmova valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te da mu nije bilo omogućeno da prilikom samog sklapanja ugovora o kreditu pregovara o pojedinim odredbama ugovora.

9.2. Tužitelj navodi da je obavijesti od banke nakon što je slijedilo povećanje mjesečnih rata dobivao, ali nakon nekog vremena.

9.3. U vrijeme kada je izvršena konverzija kredita iz švicarca u euro da se kod banke interesirao od banke o mjesečnim iznosima rata kredita.

9.4. Tužitelj navodi da se radilo o stambeno kreditu, dakle da je kredit iskorišten radi kupnje stana na adresi [adresa], u tom stanu da je živio, a sada da u stanu žive njegova supruga, sin i kćer.

9.5. Tužitelj navodi da je prije potpisivanja pročitao Ugovor o kreditu i u tom trenutku predmetni ugovor da je bio idealan za njega, ali smatra da je isti prevara.

9.6. Iz predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe i potrebe svoje obitelji. Isto proizlazi i iz same namjene Ugovora o kreditu, koji je odobren za kupnju stana. Iz navedenog proizlazi da tužitelj pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/2003) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor da je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima, kao tipizirani ugovor.

10. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 13. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

11. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 26. srpnja 2005. stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 63/05, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 203.200,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, s roko otplate od 20 godina (240 mjeseci) od puštanja kredita u tečaj.

12. Sukladno čl.2. ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa da je ugovorena po stopi od 4,90% godišnje kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke.

13. Otplata kredita da je regulirana člankom 7. ugovora na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u visini od 1.317,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Anuiteti da dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu.

14. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnim kreditima.

15. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

16. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15 i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit konvertirao, jer traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja ugovora, pri čemu ništetne odredbe ugovora niti ne postoje, te konverzijom kredita ništetne ugovorne odredbe nisu postale valjane.

17. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

18. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

19. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

21. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

22. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

23. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

24. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

25. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

26. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

27. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

28. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

29. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

30. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

31. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

32. Sukladno članku 502.c. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 41/14, 110/15, 14/19) ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. Vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli.

33. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, da je tužitelj na isto pristao, pa da tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, za navesti je da je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to da tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštetnosti početno ugovorenih odredbi i na restitucijski zahtjev onda kada provedena koverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019. u predmetu ŠF protv Erste Bank Hungary Zrt, primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6.st.1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno kao da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

34. Kako je u konkretnom slučaju visina kamatne stope mijenjana isključivo jednostranom odlukom tuženika na kojeg se odnosi i kolektivni spor, a iz ugovora o kreditu nisu vidljivi nikakvi objektivni parametri temeljem kojih dolazi do promjene kamatne stope i tužitelj je o promjeni kamatne stope samo obavještavan, osim visine kamatne stope na dan sklapanja kredita buduća kamatna stopa nije bila određena ni odrediva, kao ni razumljiva.

35. Kako je tuženik jednostranim promjenama kamatnih stopa mijenjao dužni iznos mjesečnih anuiteta tužitelja, a odredba ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom, to da je za tužitelja jedina kamatna stopa s kojom je bio upoznat, te koja je bila razumljiva i određena, ona kamatna stopa koja se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora.

36. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope po predmetnim Ugovorima o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu, dipl. oecc.

37. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak se koristio sljedećom dokumentacijom: Ugovor o kreditu broj 63705 od 26. srpnja 2005., Dodatak Ugovoru o kreditu, Inicijalni otplatni plan, te knjigovodstvena kartica prometa po kreditu.

38. Izračun anuiteta u početnom i izmijenjenom otplatnom planu da je izvršen temeljem Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (N.N. 56/2001, dopune u N.N. 87/2001 i 111/2001) kao i temeljem Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima (N.N. 1/2009 i 41/2009).

39. Vještak promjene kamatnih stopa i mjesečnih anuiteta po utuženom kreditu (sukladno dokumentu Zagrebačke banke „Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu br. 712818948“ od 24. svibnja 2019. godine) je dao u tabličnom prikazu (list 258 spisa).

40. Vještak Miljas navodi da su kamatne stope mijenjane sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tužene do 31. prosinca 2013. godine, a od 1. siječnja 2014. godine da je nastupila je zakonska izmjena kamatne stope od 3,23% sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 143/13).

41. Nadalje, u financijskom vještačenju vještaka Miljasa se navodi da povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi, uključujući u razliku i administrativnu (zakonsku) kamatnu stopu od 3,23%.

42. Vještak Miljas navodi kako sukladno knjigovodstvenoj kartici prometa po kreditu, tužitelju da je isplaćen kredit dana 24. kolovoza 2005. godine po tečaju od 4,744575 kn za CHF na dan isplate odnosno ukupno 964.097,65 kn, te da na bazi ugovorenih parametara izračunati početni anuitet u kunama iznosi 6.253,02 kn, a nakon uvođenja administrativne kamatne stope od 3,23% kunski anuitet da iznosi 5.746,47 kn.

43. Početni anuitet da se dovodi u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama), a dobivena (pozitivna) razlika anuiteta u kunama u sebi da sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja.

44. Negativne razlike anuiteta u utuženom kreditu da postoje i da su nastale uglavnom prije promjene (povećanja) ugovorene kamatne stope pri plaćanjima po manjem tečaju od ugovorenog.

45. Dinamika plaćanja dospjelih obveza tužitelja da je bila djelomično uredna, budući da se iz knjigovodstvene kartice prometa po kreditu vidi da je bilo razdoblja zakašnjenja u plaćanju, pri čemu da je tužitelj plaćao zatezne kamate i troškove opomena (uplate po osnovi zateznih kamata i troškova da ne ulaze u zbroj uplata po izračunu preplate anuiteta). Dospijeće preplaćene razlike anuiteta da je na dan plaćanja anuiteta, odnosno tek kada je dospjela obveza u cijelosti plaćena i izvršeno odobrenje žiro računa banke.

46. Vještak Goran Miljas navodi da su iznosi u mišljenju prikazani u kunama preračunati u EUR-e primjenom jedinstvenog pravila za preračunavanje i zaokruživanje definiranog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022), primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za EUR.

46.1. U odnosu na konverziju kredita, vještak Miljas navodi kako je Dodatkom ugovora o kreditu od 31. prosinca 2015. godine regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

46.2. Sukladno izračunu konverzije, neotplaćena glavnica u CHF na dan 30. rujna 2015. godine da iznosi 127.835,17 CHF ili u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a 892.388,18 kn.

46.3. Zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, da je veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, te da njihova razlika na temelju zakona predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 22.763,44 kn. Nedospjela glavnica u EUR na dan 30. rujna 2015. godine da je utvrđena u iznosu od 86.728,86 EUR kao zakonski učinak konverzije i na istu dalje da kredit teče po novim uvjetima.

46.4. Tužena banka da je izvršila konverziju temeljem odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 75/2009 …do 102/2015) nakon suglasnosti odnosno prihvaćanja konverzije od strane tužitelja.

46.5. Nadalje, sukladno zakonskim odredbama ZID ZPK/15 članak 19.d stavak 1. tužena banka da je bila dužna za potrebe provjere izračuna konverzije izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije te na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c Zakona, te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu Zakona.

46.6. Prema tome, provjera ispravnosti izračuna konverzije da je već izvršena sukladno zakonskim odredbama prije ovog parničnog postupka i javno objavljena, pa da je bespredmetno i potpuno nepotrebno da vještak u ovom parničnom postupku provjerava ispravnost nečega što je već, sukladno zakonskim odredbama, trebalo biti provjereno i potvrđeno, te javno objavljeno kao ispravno.

46.7. Izvješće o potvrdi ispravnosti provedene konverzije u utuženom kreditu da se nalazi u spisu na stranicama od br.43-45, a izradila ga je renomirana revizorska tvrtka KPMG Croatia d.o.o. Zagreb, te da sud može uvidom u navedeno izvješće konstatirati da je konverzija od strane revizorske tvrtke ocijenjena kao ispravna.

46.8. Na temelju izvršenog izračuna razlike anuiteta nastale temeljem promjene ugovorene kamatne stope, vještak Miljas je mišljenja da razlika anuiteta po utuženom ugovoru o kreditu br. 63/05 (kreditna partija 712818948) nastala uslijed promjene kamatne stope u promatranom razdoblju iznosi 7.706,17 Eura, kako je to vidljivo iz radne tablice razlike anuiteta temeljem promjene ugovorene kamatne stope (list 261 – 263 spisa)

47. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Gorana Miljasa, te je u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredio tužbeni zahtjev.

48.U odnosu na predmetni nalaz i mišljenje vještaka, tuženik ističe da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

49. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i da u konkretnom slučaju u nalazu i mišljenju nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja.

50. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 je bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili krdite denominirane u CHF s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u Eur, a time da nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača. Vještačenjem je bilo potrebno matematički usporediti ono što bi potrošač platio po početnim uvjetima ugovora o kreditu s onim što je uistinu platio uz uvažavanje efekta konverzije, što znači uzevši u obzir što je potrošaču konverzijom priznato kao preplata. Time se matematički provjerava je li potrošač prilikom konverzije u potpunosti obeštećen. Ako matematički izračuni vještačenja pokažu da u tome postoji preplata, tada nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđivanja ništetnima ugovornih odrdbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Zbog toga, nedvojbeno je da tužitelj ima pravni interes na podnišenje ove tužbe u skladu s Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

51. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s zateznom kamatom. Tuženik je nepošteni stjecatelj od dana stjecanja, budući da je navedene iznose stekao temeljem nepoštene ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29.st.2. ZOO-a.

52. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci pod I. i II.

53. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

54. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 7. prosinca 2022., 10. srpnja 2023. i 4. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 24. svibnja 2021, 30 studenog 2022., 21. travnja 2023. i 13. lipnja 2023. za svako u iznosu od 200,00 EUR, prema Tbr. 8.t.1., za sastav žalbe od 2. kolovoza 2023. u iznosu od 250,00 Eura prema tbr. 10. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 2.312,50 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 597,25 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 2.909,75 EUR. .

55. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 21. lipnja 2019., 12. svibnja 2022, 27. lipnja 2022. i za sastav zahtjeva za sušenje u razumnom roku od 13. rujna 2022. jer isti nisu bili nužni za raspravljanje, kao niti za sastav podneska od 23. prosinca 2024. i 20. kolovoza 2025., dok tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi budući je tužitelj oslobođen plaćanja istih temeljem čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 51/2023).

Šibenik, 24. veljače 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika