Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-161/2023-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženih 1. LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Šoštarić i Velimira Šoštarića u Rovinju, radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P-462/2020-28 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj P-462/2020-28 od 19. prosinca 2022. u točki I. i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki IV. Izreke (pravilno treba pisati točki II. izreke).

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojim su u točki I. izreke tražili da se utvrdi da u korist povlasne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja postoji pravo služnosti puta, staze i kolnika preko poslužnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika a koji put je širine 3 metra i označen je na skici mjesta sa označenim putem od 20. srpnja 2020. narančastom bojom, a biti će posebno označen i u skici lica mjesta izrađenoj po vještaku mjerniku, što je sve sastavni dio presude, te se ovlašćuju tužitelji u svoju korist temeljem ove presude ishode uknjižbu predmetnog prava služnosti u zemljišnoj knjizi. Odbijen je i daljnji tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži da priznaju i trpe pravo služnosti puta, staze i kolnika koje postoji u korist povlasne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, preko poslužnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika te im se nalaže da omoguće tužiteljima prolaz predmetnim putem tako da uklone predmetnu rampu ili im daju ključ od lokota tako da tužitelji mogu nesmetano prolaziti putem te im se nalaže da više ne uznemiravaju i ne onemogućavaju tužitelje u izvršavanju toga prava. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom IV. izreke (pravilno treba pisati točkom II. izreke) naloženo je tužiteljima naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 kn/364,99 eur dok je preostali dio zahtjeva tuženih za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

3. Protiv te presude u točki I. i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II. izreke žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu žalbenog troška ili podredno preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženike na naknadu parničnog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti puta, staze i kolnika za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, kao povlasne nekretnine, preko nekretnina u vlasništvu tuženika k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina, u širini od tri metra, i upis tog prava u zemljišnoj knjizi, te da se naloži tuženicima trpjeti opisano pravo služnosti za korist njihove nekretnine, da tuženici uklone rampu ili im daju ključ od lokota radi nesmetanog prolaženja putem, uz zabranu budućeg uznemiravanja i onemogućavanja tužitelja u izvršavanju toga prava.

7. U ovom žalbenom postupku a s obzirom na žalbene navode tužitelja sporno je je li prvostupanjski sud pravilno postupio kada je navedeni tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, pri čemu tužitelji u žalbi te suprotno utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda smatraju da su pravo služnosti na navedenim nekretninama tuženika, kao poslužnim stekli dosjelošću te da su to pravo izvršavali u potrebnom vremenu od 20 godina.

8. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio i zaključio:

- da su tužitelji vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženici vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što proizlazi i iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi,

- da su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli u srpnju 2020; da u tužbi tvrde da za dolazak do svoje nekretnine koriste put koji prolazi preko nekretnina u vlasništvu sada tuženika; da se radi o putu širine oko 3 metra, da su tim putem za dolazak od njihove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] se koristili i njihovi pravni prednici te da tužitelji smatraju da su računajući i posjed svojih prednika pravo stvarne služnosti preko nekretnina u vlasništvu tuženika stekli dosjelošću,

- da su tuženici na početku prijepornog puta odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavili željeznu rampu s lokotom koja tužiteljima onemogućava prolazak navedenim putem i dolazak do njihove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica],

- da su tuženici u odgovoru na tužbu osporili tužbeni zahtjev, te naveli da su svoje nekretnine kupili 2013. od ES, da u ugovoru o kupoprodaji nije navedeno da su kupljene nekretnine opterećene bilo kakvim teretima, pa niti pravom služnosti za korist nekretnine u vlasništvu tužitelja, da su 2015. na predmetni put postavili željeznu rampu s lokotom, a u svom stranačkom iskazu naveli da su to učinili 2013., da tužitelji spornim putem u vremenu od kada su tuženici kupili svoje nekretnine nisu prolazili, te da slijedom toga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću.

9. Prvostupanjski sud je provedenim očevidom na licu mjesta, mjerničkim vještačenjem te na temelju nalaza i mišljenja vještaka sa skicom lica mjesta i na priloženim fotografijama utvrdio položaj nekretnina stranaka, pa tako da se položajno na prijeporu najprije nalazi nekretnina tuženih k. č. br. [katastarska čestica], da se na tu nekretninu naslanja nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], a na tu nekretninu se proteže nekretnina u vlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], da je u naravi vidljivo postojanje puta koji prolazi preko nekretnina u vlasništvu tuženih, i da se tim putem dolazi do nekretnine u vlasništvu tužitelja, kao i da su tuženici na početnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] postavili željeznu rampu s lokotom koja onemogućava tužiteljima prolazak preko nekretnina u vlasništvu tuženih i dolazak na njihovu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]. Sud je nadalje ocjenom iskaza saslušanih svjedoka te stranačkog iskaza tužitelja i tuženika u bitnom utvrdio da je prednica tuženih ES od koje su tuženici 2013. kupili svoje nekretnine bila sestra 1. tužiteljice, ocijenio je da tužitelji nisu dokazali da su pravo stvarne služnosti preko nekretnina u vlasništvu tuženih izvršavali u vremenu od 20 godina potrebnom za stjecanje prava služnosti dosjelošću pri čemu da taj rok nije protekao do podnošenja tužbe u srpnju 2020., pri čemu da tužitelji u periodu od 2013. ili 2015. kada su tuženici postavili željeznu rampu s lokotom na predmetnom putu, istim nisu prolazili za dolazak do svojih nekretnina, pa je zbog tih razloga, pritom cijeneći odredbe čl. 229., čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV) tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u visini jednokratne nagrade propisane Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa).

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, razlozi presude zbog kojih je sud obio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Tužitelji u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude, te pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, pritom ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a navode da je prvostupanjski sud propustio u obrazloženju presude navesti cjeloviti sadržaj njihovih iskaza (1. tužiteljice i 2. tužitelja), te takve, cjelovite iskaze tužitelja ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sa svim ostalim izvedenim otkazima. Tužitelji navode da iz njihovih iskaza proizlazi da su vlasnici predmetnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ranije bili njihovi prednici s time da je vlasnik tih nekretnina bio djed 1. tužiteljice koji je umro 1965., te potom nona (baka) koja je umrla 1985., a koju da su naslijedile 1. tužiteljica i njezina sestra ES, da je između 1. tužiteljice i njezine sestre ABC 2002. – 2003. izvršeno razvrgnuće naslijeđenih nekretnina kojim razvrgnućem je tužiteljici pripala u vlasništvo i posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a njezinoj sestri ES k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], koje je ES, kasnije prodala tuženicima. Tužitelji tvrde da je sud, da je imao u vidu cjeloviti sadržaj iskaza 1. tužiteljice, morao i trebao zaključiti da su prednici 1. tužiteljice, za dolazak do svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek koristili put koji je prolazio preko njihovih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su tužitelji, računajući svoj kao i posjed svojih prednika pravo stvarne služnosti na predmetnim nekretninama sada u vlasništvu tuženika stekli dosjelošću.

13. Žalbeni navodi tužitelja o tome da prvostupanjski sud nije imao u vidu i ocijenio cjelovit sadržaj iskaza 1. tužiteljice i 2. tužitelja samo su djelomično točni jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude, pa slijedom toga, a budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio iskaze svih saslušanih svjedoka, iskaze stranaka, kao i ostale izvedene dokaze, u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Prije svega, treba reći da je pravo stvarne služnosti ograničeno stvarno pravo na tuđoj nekretnini kako to proizlazi iz sadržaja odredbe čl. 186. st. 1. ZV-a.

16. Stoga i u situaciji dok su sve navedene, predmetne nekretnine bile u vlasništvu prednika tužitelja, djeda i bake 1. tužiteljice, pravo služnosti za dolazak do nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] a preko nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije pravno postojalo jer su te nekretnine bile u vlasništvu iste osobe, pa se to vrijeme ne računa u vrijeme potrebno za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću,

17. Tek razvrgnućem tih nekretnina koje su 1. tužiteljica i njezina sestra ES naslijedile iza smrti prednika na način da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] pripala u vlasništvo 1. tužiteljice, a nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvo tužiteljičine sestre ES, a do čega je došlo 2002. – 2003. počinje teći rok od 20 godina potreban za stjecanje prava stvarne služnosti na predmetnim nekretninama koji do 2013. kao ni do podnošenja tužbe u srpnju 2020. nije protekao u smislu odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću a koju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Kada se uzme u obzir da je predmetna tužba podnesena u srpnju 2020., do podnošenja tužbe rok od 20 godina potreban za dosjelost stvarne služnosti nije protekao, slijedom čega je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz tih razloga tužbene zahtjeve tužitelja odbio kao neosnovane.

18. Pri tome treba reći da iz dokaznog postupka proizlazi da tužitelji nakon što su tuženici 2013. kupili svoje nekretnine, te su te godine ili eventualno 2015., što navode u odgovoru na tužbu, na prijeporu, na početku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavili željeznu rampu s lokotom, koja u potpunosti onemogućava prolazak po predmetnim nekretninama u vlasništvu tuženih za dolazak do nekretnine u vlasništvu tužitelja, tužitelji, objektivno predmetnu služnost nisu izvršavali niti u periodu od 2015. pa nadalje, pri čemu su tužitelji propustili i u posjedovnoj parnici tražiti posjedovnu zaštitu svog prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini, nakon što su tuženici postavili željeznu rampu s lokotom na prijeporu.

19. Slijedom navedenog žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

20. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner