Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-402/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa] RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], ROI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po B M D d.o.o., Sesvete, Dobrodolska 13/a, OIB: 79273112873, svi zastupani po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku u Sesvetama, protiv ovršenika FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovr-1637/2024 od 25. ožujka 2025., 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Ovr-1637/2024 od 25. ožujka 2025. u točki II. izreke za odbijajući dio odluke o troškovima ovršnog postupka u iznosu od 253,09 eur.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se citirano rješenje u točki II. izreke za odbijajući dio odluke o troškovima ovršnog postupka u iznosu od 329,08 eur i rješava:

Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupa u iznosu od 329,08 eur, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 52,50 eur.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju na ime troškova ovršnog postupka isplati iznos od 93,75 eur, u roku od osam dana.

1.1. Točkom II. citiranog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka u iznosu od 582,17 eur.

2. Protiv točke II. izreke citiranog rješenja suda prvog stupnja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja djelomično je osnovana.

5. Donoseći rješenje u pobijanom dijelu sud prvog stupnja utvrđuje da ovrhovoditelj nije određeno naveo troškove koje potražuje u smislu članka 164. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, budući da nije naznačio datume podnesaka za čiji sastav traži naknadu, već da je samo naveo njihov ukupan broj, a pri tome da njihov ukupan broj za koji se traži naknada ne odgovara ukupnom broju podnesaka koji su priloženi uz prijedlog za ovrhu, s obzirom da ovrhovoditelj potražuje naknadu za pet podnesaka FINA-i iako je sudu dostavio samo tri podneska FINA-i. Također, sud prvog stupnja utvrđuje da ovrhovoditelj nije precizirao niti dostavio dokaze u pogledu troškova poštarine, fotokopiranja i dr. koje potražuje kao troškove postupka, a također da nije naznačio niti na što se odnose plaćanja koje potražuje kao troškove postupka, a koji se odnose na FINA-u i HZMO. Stoga sud prvog stupnja odbija kao neosnovan zahtjev za naknadu daljnjih troškova koji su zatraženi prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu.

6. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda , pa tako niti bitna povreda odredaba ovršnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, na koju se u žalbi poziva ovrhovoditelj, budući da je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijano rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7. Međutim, osnovan je ovrhovoditeljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri donošenju pobijane odluke.

8. Odredbom članka 164. stavka 1. i 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

9. Osnovano se u žalbi ukazuje da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da ovrhovoditelj u svojem prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđuje se da je ovrhovoditelj u svojem prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe od 5. lipnja 2024. izričito popisao sve troškove izvansudske ovrhe koja je prethodila tome prijedlogu, pritom navodeći i datume pojedinih radnji, te da je u troškovniku priloženom uz prijedlog zatražio naknadu tih troškova u određenim iznosima. Također, ovrhovoditelj je uz prijedlog dostavio i dokaze u prilog svojem zahtjevu za naknadu troškova. Dovodeći u vezu troškovnik, navode iz prijedloga i dokaze priložene uz prijedlog, ocjena je ovoga suda da je ovrhovoditelj postupio u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

11. Stoga je valjalo o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova odlučiti primjenom odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a, prema kojoj su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

12. Prema odredbi članka 285. stavka 2. OZ-a, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, odnosno općenito određena na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može zatražiti od suda da ovrhu odredi na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvoga rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha. U tom slučaju sud će postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe.

13. Dalje, prema odredbi članka 5. stavka 3. OZ-a, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja.

14. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi, ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju bio obvezan dokazati da je izvansudska ovrha pokušana odnosno da se nije mogla provesti, što je bio uvjet za određivanje sudske ovrhe iz odredbe članka 285. stavka 2. OZ-a. Stoga su opravdani troškovi ovrhovoditelja nastali zbog poduzimanja određenih radnji u pokušaju namirenja tražbine, posljedično čemu ovrhovoditelju i pripada pravo na naknadu tih troškova u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

15. Dakle, ovrhovoditelju za sastav podneska MUP-u u svrhu pribavljanja podataka iz evidencije o motornim vozilima od 5. ožujka 2024., zatim za sastav podnesaka FINA-i u svrhu pribavljanja obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima od 15. travnja 2021. i 1. ožujka 2024., te za sastav podnesaka HZMO-u u svrhu pribavljanja podataka o zaposlenju ovršenika od 15. travnja 2021. i 5. ožujka 2024., pripada iznos od 62,50 eur za svaki podnesak sukladno Tbr. 36. točka 3. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarife), odnosno ukupno 312,50 eur. Ovrhovoditelju pripada i naknada troškova izvršenih plaćanja FINA-i u ukupnom iznosu od 11,28 eur, te HZMO-u u ukupnom iznosu od 5,30 eur, dakle sveukupno 329,08 eur.

16. U preostalom dijelu preko iznosa od 329,08 eur zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan budući da nije bio potreban za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

17. Stoga je ovršenik u obvezi naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 329,08 eur, dok se shodno tome, neosnovanim i prema stajalištu ovog suda ukazuje preostali dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 253,09 eur.

18. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP -a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

19. Ovrhovoditelju pripada trošak žalbe uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 93,75 eur (Tbr. 13. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife). Kako je ovrhovoditelj sa žalbom uspio djelomično, koji uspjeh ovaj sud ocjenjuje sa 56%, u skladu s tako postignutim uspjehom ovrhovoditelju je na ime žalbenog troška dosuđen iznos od 52,50 eur, dok je preostali dio ovog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a, sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

20. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 24. veljače 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak