Poslovni broj: Us I-2157/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla l

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Nikica Bojkić odvjetnica u Splitu, Lj. Posavskog 15, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP), Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 28454963989, koju zastupaju opunomoćenici BI sektorska savjetnica kod tuženika i ZI mag. krim. načelnik sektora za istrage i tehnologije i sigurnost kod tuženika, radi povrede prava za zaštitu osobnih podataka, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 6. veljače 2025., a objavljene 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA: UP/I-009-01/24-11/3, URBROJ: 567-04-01/07-24-1 od 15. srpnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, KLASA: UP/I-009-01/24-11/3, URBROJ: 567-04/01/07-24-1 od 15. srpnja 2024., obustavljen je postupak pokrenut temeljem zahtjeva za utvrđivanje povrede prava TI, ovdje tužitelja, zbog ne postajanja pravnih pretpostavki za vođenje postupka.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te u bitnom navodi da je temeljem čl. 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka pokrenuo upravni postupak dana 15. travnja 2024. zahtjevom za utvrđivanje povrede prava u postupcima sudskih vještaka prim. mr. ĆI dr.med.spec.psihijatar i Ane Uranija prof.psihologije i psihoterapeut, koje su za potrebe postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod brojem: P Ob-162/2020 u sporu radi roditeljske skrbi, provele kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje kojemu se bio dužan podvrgnuti podnositelj zahtjeva, za potrebe kojeg vještva, da su se iste koristile testovima, zapisnicima i drugom dokumentacijom koje nisu priložile vještvu, a na kojem vještvu da je utemeljena odluka u naprijed označenom sudskom predmetu. Da je po zaprimanju zahtjeva tužitelja tuženik, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, zatražio očitovanje od prim. mr. ĆI i JI prof. psihologije te da je dana 11. srpnja 2024., a na koje se odazvala prim. ĆI, zaprimio očitovanje od prim. mr. ĆI, dok se Ana Uranija prof. psihologije i psihoterapeut, na traženje tuženika oglušila, a zaprimljeno očitovanje prim. mr. ĆI da tuženik nije dostavio tužitelju kako bi se isti na njega izjasnio. Tužitelj navodi da su povrijeđene odredbe čl. 30. i čl. 51. ZUP-a te da se stoga nisu ispunili procesni uvjeti za donošenje pobijanog rješenja. Nadalje navodi da s obzirom da je od vještakinja zatražio očitovanje, da je za potrebe ispitnog postupka od Općinskog suda trebao zatražiti očitovanje u smislu odredbe čl. 25. st. 6. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima, odnosno jesu li vještakinje u spis uz vještvo dostavile zatraženu dokumentaciju u posebnom omotu na kojem je istaknuta obavijest da se radi o posebno zaštićenim psihodijagnostičkim sredstvima s kojima se postupa sukladno odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti, posebno kad se ima u vidu da je postupovnim pravilima u parničnom postupku predviđena mogućnost da se zatraži mišljenje drugih vještaka. Nadalje navodi, da kako je tuženik postupao sukladno svojim zakonskim ovlastima i zatražio očitovanje vještakinja, da nije razvidno je li od istih zahtijevao očitovanje o tome nalaze li se kod njih traženi podaci, te jesu li one voditeljice obrade osobnih podataka za njihovu djelatnost i ako nisu koja bi to osoba bila, a da navedeno nije razvidno ni iz pobijanog rješenja pa da stoga u tom smislu činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Upravo suprotno, da je imajući u vidu da vještakinje obavljaju samostalnu djelatnost, da je razumnije zaključiti da su iste voditeljice obrade osobnih podataka i izvršiteljice obrade. Po mišljenju tužitelja, da tuženik svoj zaključak ne temelji na utvrđenjima iz provedenog ispitnog postupka, već na pogrešnom tumačenju definicije voditelja obrade iz Opće uredbe o zaštiti podataka te citira odredbu čl. 4. st. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka voditelja obrade te ističe kako su po definiciji iz čl. 4. st. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka prim. mr. ĆI i Ana Uranija prof. psihologije voditeljice obrade obzirom da iste određuju svrhu obrade, a to je provođenje krajnjeg cilja koji im je sud, u svom nalogu, odredio te sredstvo obrade osobnih podataka na način da određuju kako će pribaviti podatke koje su potrebne radi izrade vještva (popunjavanje testova, zapisnika i dr.) te kako će ih čuvati. Posebno kada se ima u vidu odredba članka 25. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima i članka 253. ZPP-a iz kojih proizlazi da u slučaju kada sud ne zatraži od vještaka dostavu o psihodijagnostičkim sredstvima da su ih upravo one dužne čuvati. Ističe da to što su vještakinje određene od strane Općinskog suda u Splitu u predmetu P Ob- 162/20, ne znači da bi ova konkretna pravna stvar spadala pod nadležnost tog suda, pa da je u tom smislu stav iz pobijanog Rješenja neodrživ. Da je odredbama članka 34. st. 1. Zakona o parničnom postupku točno određeno koja vrsta predmeta spada pod nadležnost Općinskih sudova u civilnim stvarima, a među njima da nisu postupci u smislu pribave osobnih podataka te zaštite iste. Dakle, da predmet upravnog postupka o kojem se odlučivalo po predmetnom zahtjevu tužitelja ne spada u nadležnost Općinskog suda u Splitu. Time posebno što, da suprotno zaključku tuženika, prim.mr. ĆI i Ana Uranija prof. psihologije nikad nisu postupale sukladno članku 25. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima te dostavile traženu dokumentaciju u posebnom omotu u predmet Općinskog suda u Splitu P Ob-162/20. Kao dokaz pozivaju se na pribavu očitovanja Općinskog suda u Splitu u predmetu P Ob-162/20 o tome nalazi li se tražena dokumentacija u spisu u naznačenom omotu s naznakom posebno zaštićena psihodijagnostičkim sredstvima, a kako je predmet Općinskog suda u Splitu P Ob-162/20 pravomoćno okončan, da nema mogućnosti više poduzimanja procesnih radnji od strane stranaka i suda pa da se predmetna dokumentacija ne može pribaviti.

2.1. Također ističe da je tuženik propustio u ispitnom postupku od Hrvatske psihološke komore zatražiti podatak je li predmetna pshihodijagnostička dokumentacija koja je predmet ovog postupka uvrštena u popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstva. Da sukladno članku 16. st. 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti i članka 11. st. 1. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima evidenciju posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva vodi Hrvatska psihološka komora. Da iako je čl. 7. Pravilnika predviđeno uvrštavanje određenih sredstava u popis posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstva, da se takav upis ne vrši automatizmom već da za njihovu kategorizaciju i uvrštavanje u taj popis, sukladno članku 9. Pravilnika, treba podnijeti zahtjev nakon kojeg tijelo komore, sukladno članku 10. Pravilnika, treba donijeti odluku o kategorizaciji i uvrštavanju takvih sredstava u popis posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva. Da bez takvog uvrštavanja u popis predmetna sredstva nemaju još status posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva pa se na njih ne mogu primijeniti odredbe članka 16. st. 4. i 6. Zakona o psihološkoj djelatnosti o zabrani dostave posebno zaštićenih psihodijagnostičkih sredstva neovlaštenim osobama. Tako da u konkretnom slučaju još uvijek nije utvrđeno je li i koja dokumentacija, od dokumentacije koju je tužitelj zatražio, označena kao posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva ili ne. Kako pak, vještakinja Ana Uranija prof. psihologije i psihoterapeut nije udovoljila pozivu na očitovanje, to da tuženik i nije mogao utvrditi jesu li psihodijagnostička sredstva koja su korištena za potrebe konkretnog vještačenja upravo ona koja pripadaju skupini posebno zaštićenih sredstava, odnosno koja od korištenih psihodijagnostičkih sredstava i instrumenata pripadaju skupini koja je posebno zaštićena, a koja ne. Nadalje navodi, da obzirom da se zaključak vještva ne temelji na dokumentaciji koja je sadržana u zdravstvenom kartonu tužitelja, niti na bilo kojoj drugoj liječničkoj dokumentaciji tužitelja priloženoj spisu, a u kojem zaključku se navodi da su kod tužitelja uočene odlike paranoidnog poremećaja ličnosti koje su označene sa F60, kao i elementi narcističkog poremećaja ličnosti, a koji zaključak da je u suprotnosti s liječničkom dokumentacijom tužitelja, već i sa u vještvu navedenim nalazima, a na kojem zaključku i mišljenju je donesena odluka u tom parničnom postupku, to da je nedopustivo da se tužitelju onemogućava pristup njegovim osobnim podacima koje su vještakinje prikupile njegovim psihologijskim ispitivanjem provedenim 8. i 24.05.2021. primjenom tehnika intervjua, opservacije te aplikacijom psihodijagnostičkih instrumenata WBII, BGII, MMPI-2, PPI-R, STAI, STAXI2, NS_Ž, FPRI_R, Wartegg, URP_“), TSCYC, Friesrichovi upitnici, Checklista životnih događaja. Traumatski događaji, Osjećaji između roditelja i djeteta, Skala načina rješavanja sukoba između roditelja i djeteta, Upitnik snage i teškoće, te povezanost roditelja/skrbnika djeteta, psihijatrijskom pregledu provedenom dana 08. i 24. svibnja 2021. i opservaciji obavljenoj dana 24. svibnja 2021., te obradile. Da je nedopustivo da se tužitelju, kojemu je predmetnim vještvom postavljena dijagnoza paranoidnog poremećaja ličnosti (F60), koju on nema i nikada ju nije ni imao, ne omogućava pribava drugog mišljenja kojom bi se moglo utvrditi jesu li navedene vještakinje svoje zaključke i mišljenja utemeljile ispravno i po pravilima struke obrađenim podacima prikupljenim psihologijskim ispitivanjem i psihijatrijskom obradom, a na kojem mišljenju se utemeljila odluka u sporu radi roditeljske skrbi, i kojom odlukom je majci djeteta, koja u svom medicinskom kartonu ima zabilježene od ranije postavljene dijagnoze F41.9 - Anksiozni poremećaj, nespecificiran i F41 – ostali anksiozni poremećaji, dano da će djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mldb. ŽI na način da samostalno zastupa dijete u postupku prijave prebivališta, ishođenja osobnih dokumenata, ispisa i upisa djeteta u obrazovne ustanove (predškolske i školske) i o izboru liječnika i zdravlju djeteta, a tužitelju izrečena mjera održavanja osobnih odnosa s djetetom u nazočnosti stručne osobe koju imenuje nadležni HZSR i to dva puta tjedno po dva sata. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 21. listopada 2024. u cijelosti ustrajalo u navodima iznesenim u pobijanom Rješenju naglašavajući kako je postupio u granicama svoje ovlasti te u skladu s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka, Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o općem upravnom postupku. Tuženo tijelo se očitovalo na tužbene navode tužitelja osporavajući ih u cijelosti, u bitnom navodeći da je odredbom članka 55. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je kako nadzorna tijela nisu nadležna nadzirati postupke obrade sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju. Obzirom da je u predmetnom postupku utvrđeno da je vještačenje napravljeno po nalogu Općinskog suda u Splitu u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja radi donošenja presude u predmetu posl. br. P Ob 162/20, te da je utvrđeno kako se radi o obradi osobnih podataka od strane Općinskog suda u Splitu koji obavlja svoju sudbenu funkciju, slijedom čega da je odmah obustavljen postupak iz razloga navedenog u članku 55. stavku 3. Opće uredbe o zaštiti podataka. Nadalje navodi da tuženik nije ulazio u utvrđivanje činjeničnog stanja u vidu traženja očitovanja od Općinskog suda u Splitu, kao ni Hrvatske psihološke komore obzirom da je tijekom postupka utvrdio kako nije nadležan nadzirati postupke obrade sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju, slijedom čega nije ulazio u meritum te utvrđivao sve činjenice.

3.1. U odnosu na navode tužitelja kako je imajući u vidu da vještakinje obavljaju samostalnu djelatnost razumnije zaključiti da su iste voditeljice i izvršiteljice obrade, tuženik ističe kako je sukladno odredbi čl. 4. toč. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeno kako je voditelj obrade upravo Općinski sud u Splitu jer je odredio svrhu i sredstva obrada osobnih podataka kada je odredio provođenje kombinirano psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja tuženika u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja poradi donošenja presude u predmetu posl. br. P Ob 162/20. Također, a kako je i u obrazloženju osporavanog rješenja i navedeno, na zaključak da su prim. mr. ĆI dr. med. spec. psihijatar i Ana Uranija prof. psihologije i psihoterapeut u ulozi izvršitelja obrade, da upućuju i odredbe članka 25. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima (donesenog 26. listopada 2023. godine na temelju članka 16. stavka 2. i članka 27. Zakona o psihološkoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 98/19 i 18/22) i članka 2. stavka 2. alineje 9. i članka 35. stavka 3. Statuta Hrvatske psihološke komore ("Narodne novine" , broj 21 /21, 109 /22)) i članka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23). Da je čl. 25. Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima propisano kako je posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva zabranjeno u cijelosti ili dijelovima preslikavati i na bilo koji način dati neovlaštenim osobama. Neovlaštenim osobama smatraju se osobe koje nisu psiholozi te ne sudjeluju u procesu izrade, distribucije i primjene i interpretacije psihodijagostičkih sredstava te da se predmetna ograničenja primjenjuju na jednak način na neiskorištena i iskorištena posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva, koji su sastavni dio psihološke dokumentacije. Zaključno stavkom 6. propisano je kako se u postupcima pred državnim tijelima u kojima je ovlašteni psiholog dužan dostaviti psihološku dokumentaciju, iskorištena posebno zaštićena psihodijagnostička sredstva dostavljaju se u posebnom omotu na kojem je potrebno istaknuti obavijest da se radi o posebno zaštićenim psihodijagnostičkim sredstvima s kojima se postupa sukladno odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti i odredbama Pravilnika o psihodijagnostičkim sredstvima. Tuženo tijelo također ukazuje na odredbe Zakona o sudovima („Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23) kao posebnog zakona, koji u članku 2. propisuje kako su sudovi tijela državne vlasti koja sudbenu vlast obavljaju samostalno i neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom. Da tumačenjem navedenih odredbi proizlazi kako predmetna dokumentacija treba biti pohranjena kod suda te kako su sudovi samostalni i neovisni u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom, a što da nesporno obuhvaća provođenje sudskih postupaka tijekom kojih se obrađuju osobni podaci u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja na temelju kojeg se donosi odluka. Slijedom navedenog, da je razvidno kako je tužitelj zatražio pravo na pristup osobnim podacima sukladno članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka od izvršitelja obrade koji nisu obvezni postupati u skladu sa člankom 12. Opće uredbe o zaštiti podataka. Da je člankom 12. stavkom 1. propisano kako voditelj obrade poduzima odgovarajuće mjere kako bi se ispitaniku pružile sve informacije iz članaka 13. i 14. i sve komunikacije iz članaka od 15. do 22. i članka 34. u vezi s obradom u sažetom, transparentnom, razumljivom i lako dostupnom obliku, uz uporabu jasnog i jednostavnog jezika, osobito za svaku informaciju koja je posebno namijenjena djetetu.

3.2. U odnosu na tužbeni navod kako je predmet Općinskog suda u Splitu P Ob- 162/20 pravomoćno okončan, te nema mogućnosti više poduzimanja procesnih radnji od strane stranaka i suda pa da se predmetna dokumentacija ne može pribaviti, tuženo tijelo ističe kako se Opće uredba o zaštiti podataka primjenjuje na aktivnosti sudova i drugih pravosudnih tijela. Međutim, nadležnost nadzornih tijela ne obuhvaća obradu osobnih podataka kada sudovi djeluju u sudbenom svojstvu kako bi se zaštitila neovisnost pravosuđa u obavljanju njegovih sudskih zadaća, među ostalim u donošenju odluka. Te se s tim u vezi pozvalo i na relevantnu presudu Suda Europske unije u predmetu C-245/20 od 24.03.2022. u točkama 32-34 predmetne odluke te ih u odgovoru na tužbu citiralo, a odluku priložilo uz odgovor na tužbu. Zaključno, tuženo tijelo je navelo da je iz sadržaja tužbe razvidno kako tužitelj ima prigovor na stručni rad vještaka u vidu neslaganja sa stručnim mišljenjem i nalazom, kao i na odluku suda koja je donesena temeljem predmetnog vještačenja, što nije u nadležnosti tuženika. Slijedom navedenog, da je tuženo tijelo u ovoj upravnoj stvari postupalo nepristrano i objektivno te da je donijelo odluku uzimajući u obzir sve činjenice i dokaze koje je cijenilo kao relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te da je primjenjivao pravila upravnog postupka te propise zaštite osobnih podataka, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 3. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode tuženog tijela iz odgovora na tužbu te ih je u cijelosti osporio ustrajući u navodima tužbe i tvrdnji da se Općinski sud u Splitu ne može smatrati voditeljem obrade u skladu s odredbom čl. 4. toč. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka te da stoga nije bilo mjesta obustavi postupka.

5. Na ročištu održanom pred ovim Sudom 6. veljače 2026. zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i podneska, dok su opunomoćenici tuženika u cijelosti ustrajali u navodima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, te u navodima iz odgovora na tužbu, osporavajući navode iz podneska tužitelja od 3. listopada 2025., istovremeno naglašavajući da u konkretnom postupku nije utvrđeno da su sudske vještakinje imale svojstva voditelja obrade podataka obzirom da je sukladno definiciji Opće uredbe o zaštiti podataka voditelj obrade pravna ili fizička osoba koja sama određuje sredstva i svrhu provedbe podataka, a ovdje da je to bilo u svrhu unutar sudskog postupka i vještačenja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te ocjenom rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu na okolnosti iz tužbe kao suvišan, kao i prijedlog za pribavom očitovanja Općinskog suda u Splitu P Ob-162/20 o tome je li se tražena dokumentacija nalazi u spisu u naznačenom omotu s oznakom Posebno zaštićena psiho dijagnostičkim sredstvima, kao i prijedlog za pribavom i pregledom predmetnog spisa, kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te dostavljenog spisa tuženog tijela, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Zamjenik opunomoćenika tužitelja zatražio je i priložio pisani popis troškova upravnog spora.

9. Opunomoćenici tuženika trošak nisu popisali, ni zatražili.

10. Tužba tužitelja nije osnovana.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/24-11/3, URBROJ: 567-04-01/07-24-1 od 15. srpnja 2024.

12. Među strankama je isključivo sporno je li tuženo tijelo pravilno i zakonito osporavanim rješenjem obustavilo postupak pokrenut temeljem zahtjeva tužitelja za utvrđivanje povrede prava zbog ne postajanja pravnih pretpostavki za vođenje postupka primjenom odredbe čl. 46. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku.

13. Među strankama činjenice nisu sporne, sporna je isključivo primjena prava.

14. Tužitelj svoju tužbu temelji na uvjerenju, odnosno mišljenju kako tuženo tijelo svoje rješenje o obustavi postupka, a koje rješenje tužitelj predmetnom tužbom osporava, temelji na pogrešnom tumačenju definicije voditelja obrade iz Opće uredbe o zaštiti podataka iz odredbe čl. 4. st. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka, radi kojeg pogrešnog tumačenja da je postupak nezakonito obustavljen.

15. Tužitelj smatra kako su u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari, po definiciji iz čl. 4. st. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka prim. mr. ĆI i Ana Uranija prof. psihologije, stalne suske vještakinje koje su izradile nalaz i mišljenje u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu pod posl. br. P Ob- 162/20 i koji postupak je pravomoćno okončan, voditeljice obrade, a ne Općinski sud u Splitu.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to ista neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

17. Članak 46. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47,09 i 110/21, dalje ZUP-a) sadrži odredbe o odustanku od zahtjeva i obustavi postupka, pa je tako točkom 5. propisano, kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

18. Pravilno se tuženo tijelo, između ostalog, u obrazloženju osporavanog rješenja, koje tužitelj neosnovano pobija podnošenjem predmetne tužbe, poziva na odredbu članka 55. stavka 3. Opće uredbe o zaštiti podataka kojom je propisano kako nadzorna tijela nisu nadležna nadzirati postupke obrade sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju, a što je upravo slučaj u predmetnoj upravnoj stvari.

19. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nesporna činjenica da je predmetno vještačenje, rezultatima kojeg vještačenja je tužitelj nezadovoljan, kako to i proizlazi iz navoda tužbe, određeno i provedeno isključivo po nalogu Suda u konkretnom predmetu i isključivo za potrebe predmetnog postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodio pod posl. br. P Ob-162/20, u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja radi donošenja presude u predmetu posl. br. P Ob-162/20. Stoga je tuženo tijelo pravilno utvrdilo kako se radi o obradi osobnih podataka od strane Općinskog suda u Splitu koji obavlja svoju sudbenu funkciju, slijedom čega je pravilno zaključilo da u konkretnom slučaju ne postoje prave pretpostavke za vođenje postupka u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 46. st. 5. ZUP-a u svezi s čl. 5. st. 3. Opće uredbe o zaštiti podataka.

20. Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, tuženo tijelo je pravilno zaključilo da nije nadležno nadzirati postupke obrade sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju, slijedom čega osnovano i pravilno nije ulazilo u meritum te utvrđivalo činjenice u vidu traženja očitovanja od Općinskog suda u Splitu, kao ni Hrvatske psihološke komore kako je to tužitelj svojim zahtjevom, a potom i predmetnom tužbom tražio, neosnovano smatrajući da bi navedeno bilo u nadležnosti tuženog tijela.

21. Dakle, u samo izloženom, tuženo tijelo je pravilno zaključilo kako je, u konkretnom slučaju i predmetno upravnoj stvari, a u skladu s odredbom čl. 4. toč. 7. Opće uredbe o zaštiti podataka voditelj obrade upravo Općinski sud u Splitu jer je odredio svrhu i sredstva obrada osobnih podataka kada je odredio provođenje kombinirano psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja TI, tuženika u predmetnom spisu, (ovdje tužitelja), u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja radi donošenja presude u predmetu posl. br. P Ob - 162/20.

22. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog Rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je riješena predmetna upravna stvar, a prigovori ni tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja tuženog tijela.

23. Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao izreci.

24. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

25. Kako tužitelji nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. veljače 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tuženiku

- po pravomoćnosti pozvati tužitelja na uplatu pristojbe za tužbu i presudu

- povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. do 04.05.2026.