Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-620/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik u Koprivnici, protiv 1. tuženice FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tuženika OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tuženice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 4. tuženice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-32/2020-66 od 7. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja TZ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-32/2020-66 od 7. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TZ za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženice FZ, 2. tuženika OZ, 3. tuženice ĐZ i 4. tuženice BZ za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TZ koji glasi:

"1.) Tuženi 1. FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĐZ iz [adresa], sada Ilica 135 (po podnošenju tužbe: [adresa]) OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. BZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] su dužni tužitelju ĆZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za štetu i naknadu za neosnovano korištenje dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] – kuća i zgrade na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2 sveukupno 889 m2, upisana u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 95 m2 platiti svi solidarno iznos od 67.960,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom i to počevši od dana podnošenja tužbe sudu prvog stupnja 4.6.2020. pa do konačne isplate, a iznos od 308,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana 17.1.2023. pa do konačne isplate, sve prema stopi propisanoj člankom 29. ZOO sukladno članku 30. Ovršnog zakona a sve to u roku 15 dana.

2.) Tuženi su dužni solidarno nadoknaditi parnični trošak tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi propisanoj čl. 29. ZOO sukladno čl. 30. Ovršnog zakona počevši od dana donošenja odluke suda prvog stupnja pa do konačne isplate u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju TZ naknaditi parnične troškove prvotuženici FZ u iznosu od 4.866,75 eura, drugotuženiku ŠZ u iznosu od 4.300,25 eura, trećetuženici ĐZ u iznosu od 4.300,25 eura, četvrtotuženici BZ u iznosu od 4.866,75 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 7. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju sve žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu po osnovi neosnovanog korištenja njegove nekretnine označene kao zk.č. br. [katastarska čestica broj] k. o. [katastarska općina] od strane tuženika.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer presuda sadrži jasne, međusobno neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, na temelju kojih se može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrđeno:

– da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina kčbr. [katastarska čestica] kuća i zgrade na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2, sveukupno 889 m2, kčbr. [katastarska čestica] dvorište na [adresa] sa 18 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorište na [adresa] sa 51 m2 upisano u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja Grada Koprivnice i tužitelja kao kupca 18. studenoga 2015.,

- da u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora (niti nakon toga) u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini nije bilo uknjiženo pravo osobne niti stvarne služnosti,

- da je tužitelju kao kupcu prodavatelj Grad Koprivnica predmetne nekretnine predao u posjed 1. siječnja 2016.,

- da je između stranaka, kao i između tužitelja i pravnog prednika tuženika MZ vođeno više sudskih postupaka,

- da je MZ, prednik tuženika, u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj P- 160/19 (ranije P-87/16) 9. ožujka 2016. podnio tužbu protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti puta – pravo provoza i prolaza preko poslužne nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica] u širini 3 metra označeno točkama A-B-C-D- E-F-G-H-I-J-K ukupne površine 98 m2 prema skici izmjere geodete NZ u korist povlasne nekretnine MZ iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], u kojem predmetu su nakon smrti tužitelja MZ postupak preuzeli JZ, TZČ, UZ, ĐZ, BZ i AZ, te je presudom i rješenjem broj P-160/19-86 od 25. listopada 2019. odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti puta - pravo provoza i prolaza preko poslužne nekretnine TZ kčbr. [katastarska čestica] u širini 3 metra označeno točkama 1- 2-3-4 5-49-50-6-7-8-9-10-11-1, ukupne površine 95 m2 koji je u skici izmjere geodete ČZ označen crvenom punom linijom i crvenom ispunom u korist povlasne nekretnine tužitelja iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], a citirana je presuda potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-268/20-

2 od 22. travnja 2020. godine,

- da je u predmetu broj P-70/2021 (ranije P-219/18) u pravnoj stvari tužitelja TZ, protiv tuženika ŠZ, ĐZ i FZ, radi prestanka uznemiravanja, pravomoćnom presudom broj P-70/2021-75 od 23. kolovoza 2021. naloženo tuženicima ŠZ, FZ i ĐZ, da prestanu uznemiravati tužitelja TZ, u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] – kuća i zgrade na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2 sveukupno 889 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da prolaze pješice ili se zadržavaju osobno na tužiteljevoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] – kuća i zgrade na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2 sveukupno 889 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ili se parkiraju i zadržavaju vozilima na tužiteljevoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica broj]

– kuća i zgrade na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2 sveukupno 889 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te im se ubuduće zabranjuje svako takvo i tome slično uznemiravanje,

- da je u predmetu broj P-204/19 u pravnoj stvari tužitelja TZ protiv tužene ĐZ, radi prestanka uzdržavanja, pravomoćnom presudom broj P-204/19-27 od 6. studenog 2020. naloženo tuženici Trini Mjeda da prestane uznemiravati tužitelja TZ u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] - kuća i zgrade na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2, sveukupno 889 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da uklanja dio ograde ili ogradu u dužini od 2,5 metra (jedno polje industrijske ograde) gledano od [adresa] s južne strane na tužiteljevoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] kuća i zgrada na [adresa] sa 213 m2 i dvorište na [adresa] sa 676 m2, sveukupno 889 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te joj se ubuduće zabranjuje svako takvo ili tome slično uznemiravanje te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 456,40 kn za uklonjeno jedno polje industrijske ograde dužine 2,5 metra s troškom nove postave ograde,

- da je u predmetu broj P-85/2022 (ranije P-72/17), u pravnoj stvari tužitelja TZ, protiv tuženih FZ, FZČ, ŠZ, ĐZ, BZ i IZ, radi utvrđenja prava na posjed, pravomoćnom presudom broj P-85/2022-45 od 29. lipnja 2022. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je tužitelj TZ samostalni samoposjednik na cijeloj površini čkbr. [katastarska čestica] [adresa] - dvorište sa 676 m2 i [adresa] – kuća i zgrade sa 213 m2, ukupno 889 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u posjedovni list broj 11959 DGU, Područnog ureda za katastar Koprivnica te su mu temeljem navedene presude tuženici dužni priznati pravo na posjed,

- da je u predmetu broj P-82/17 utvrđeno da je tužitelj TZ dana 24. veljače 2017. podnio tužbu protiv tuženika MZ radi predaje posjeda nekretnine, a u navedenom predmetu sud je donio presudu i rješenje broj P-82/17-17 od 14. srpnja 2017. kojim je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da je tuženi MZ dužan tužitelju TZ predati posjed nekretnine kčbr. [katastarska čestica] [adresa] dvorište sa 676 m2 i [adresa] kuća i zgrade sa 213 m2, sveukupno 889 m2, a upisano u zk. izvatku broj 13137 k. o. [katastarska općina] i u posjedovni list broj 11959 DGU, Područnog ureda za katastar Koprivnica, u širini 3 metra označen točkama A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K, ukupne površine 98 m2, a sve prema skici izmjere geodete NZ, a navedena presuda ovog suda je povodom žalbe tužitelja potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2633/2017-2 od 1. ožujka 2018.,

- da iz obrazloženja navedenih odluka proizlazi da je u navedenom postupku utvrđeno da tuženik MZ povremeno prolazi pješice ili provozi prijepornim dijelom nekretnine, no tuženik time nije u posjedu predmetne nekretnine,

- da tužitelj nije podnio tužbu radi naknade štete i naknade za korištenje nekretnine protiv prednika tuženika MZ,

- da tužitelj predmetnom tužbom traži od tuženika naknadu štete i naknadu za korištenje dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 95 m2, uz tvrdnju da su ga tuženici oštetili za najmanje 512.050,00 kn zbog korištenja nekretnine bez osnove i naknade, zbog nemogućnosti gradnje i prodaje i davanja u zakup nekretnine, sve radi ostvarivanja dobiti te za cijenu utuženog kapitala kroz 1540 dana,

- da je tužitelj do iznosa od 512.050,00 kn došao množenjem iznosa od 332,50 kn (3,50 kn/1m2 površine sukladno Odluci o gradskim porezima x površina nekretnine od 95,00 m2) x utuženo razdoblje od 1540 dana,

- da tuženici u utuženom razdoblju nisu bili posjednici predmetne nekretnine, već su, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, eventualno povremeno prolazili dijelom nekretnine ili se istom koristili u ograničenom opsegu, bez uspostave trajne faktične vlasti na nekretnini;

– da tužitelj nije dokazao da bi tuženici takvim korištenjem ostvarili određenu imovinsku korist koja bi predstavljala osnovu za zahtjev iz stjecanja bez osnove niti je dokazao visinu eventualno ostvarene koristi;

– da tužitelj nije dokazao postojanje konkretne štete koju bi pretrpio uslijed postupanja tuženika, kao ni uzročnu vezu između postupanja tuženika i navodne štete, uključujući tvrdnje o izmakloj dobiti, povećanim troškovima gradnje i šteti na uloženom kapitalu;

– da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj bio onemogućen u posjedovanju i korištenju nekretnine u mjeri koja bi opravdavala dosudu naknade štete ili naknade za korištenje stvari;

– da je tužitelj tijekom postupka svoje potraživanje činjenično obrazlagao različitim osnovama (naknada za korištenje nekretnine, naknada štete, izmakla dobit), ali da za nijednu od navedenih osnova nisu dokazani svi potrebni elementi odgovornosti, osobito postojanje štete odnosno koristi i njihova visina;

– da okolnost što su između stranaka vođeni raniji postupci radi zaštite vlasništva i posjeda ne predstavlja sama po sebi osnovu za dosudu novčane naknade u ovom postupku, jer u tim postupcima nije odlučivano o postojanju štete, ostvarene koristi niti o njihovoj visini.

10. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan te ga je stoga pravilno odbio.

11. Naime, imajući u vidu činjeničnu osnovu tužbe, prema kojoj tužitelj potražuje naknadu zbog korištenja nekretnine te naknadu štete zbog nemogućnosti gradnje i prodaje i davanja u zakup nekretnine, sud je osnovanost zahtjeva razmotrio po više mogućih pravnih osnova.

12. Prije svega, zahtjev za naknadu koristi zbog korištenja nekretnine prvostupanjski sud pravilno je ocijenio prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 - ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP). U svezi primjene materijalnog prava navesti da se u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je riječ o stvari (nekretnini) u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), na zahtjev vlasnika za isplatu naknade za bespravno korištenje stvari (nekretnine) primjenjuju odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, što znači da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženici nisu osporili vlasništvo tužitelja, ali je tijekom postupka također pravilno utvrđeno da tuženici nisu bili posjednici predmetne nekretnine, pa niti u dijelu u kojem to tvrdi tužitelj jer je temeljem pravomoćnih presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-85/2022 potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1470/22 te presude poslovni broj P-82/2017 potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2633/2017 utvrđeno da je tužitelj samostalni posjednik na cijeloj površini kčbr. [katastarska čestica] te je odbijen njegov zahtjev za predaju posjeda. Kako je čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano da samo nepošteni posjednik tuđe stvari mora naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a u ovom je postupku utvrđeno da tuženici u utuženom razdoblju nisu bili posjednici predmetne nekretnine, već su eventualno povremeno prolazili njezinim dijelom ili se njome koristili u ograničenom opsegu, bez uspostave trajne faktične vlasti, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedenih odredaba te tužitelj po toj osnovi ne može ostvariti pravo na naknadu koristi.

14. Prvostupanjski sud je zahtjev cijenio i kao tražbinu po osnovi upotrebe tuđe stvari u smislu odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te zaključio da za primjenu te zakonske odredbe nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Naime, u konkurenciji između verzijskog zahtjeva iz čl. 1120. ZOO po osnovi uporabe tuđe stvari u svoju korist i sporednog zahtjeva za naknadu koristi od stvari od nepoštenog posjednika iz članka 165. ZVDSP, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske.

15. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. i 14. studenoga 2013. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) glasi: Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Ovo je pravno shvaćanje prihvaćeno i u praksi revizijskog suda, primjerice presudi broj Rev 3299/2014-2 od 21. studenoga 2018.

16. Naime, odredbom čl. 1120. ZOO propisano je kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. S druge je strane, kako je već naprijed navedeno, odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.

17. Imajući na umu sadržaj i pravni domašaj navedenih zakonskih odredaba, valja zaključiti da kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok se u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP, kako je to prvostupanjski sud pravilno i učinio.

18. Nadalje, zahtjev je razmotren i kao zahtjev za naknadu štete, obzirom da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka isticao tvrdnje da mu je zbog uznemiravanja vlasništva od strane tuženika onemogućeno građenje poslovno-stambenog objekta, da je imao troškove vezane uz ishođenje građevinske dokumentacije i druge troškove, te da je izgubio dobit, no tužitelj nije dokazao postojanje konkretne štete, uzročnu vezu između postupanja tuženika i navodne štete, niti visinu štete, uključujući tvrdnje o izmakloj dobiti, pa nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu.

19. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici uznemiravali tužitelja na način da su prolazili, provozili, parkirali automobile na dijelu predmetne čestice, kako to proizlazi iz naprijed navedenih pravomoćnih presuda, a posebno još tuženica ĐZ na način da je uklonila dio zaštitne ograde, no u smislu čl. 167. st. 3. ZVDSP tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete kod uznemiravanja samo kad je uznemiravanjem prouzročena šteta, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao niti osnovanost niti visinu štete, dok je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog uznemiravanja vlasništva uklanjanjem dijela zaštitne ograde u odnosu na tuženicu Trinu Mjeda pravomoćno odbijen presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-65/2021.

20. Prema tome, u postupku je utvrđeno da je pravomoćnim presudama između stranaka utvrđeno postojanje uznemiravanja vlasništva tužitelja prolaskom preko predmetne nekretnine. Međutim, sama činjenica uznemiravanja ne znači automatski i postojanje obveze na naknadu štete. Sukladno čl. 167. st. 3. ZVDSP, šteta se naknađuje samo ako je uznemiravanjem nastala, a teret dokaza njezina postojanja i visine leži na tužitelju. Tužitelj je u ovom postupku navodio izgubljenu dobit, povećanje cijene građenja, vrijednost uloženog kapitala i nemogućnost realizacije projekta, ali te navode nije potkrijepio konkretnim i pouzdanim dokazima iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje i visina štete, niti uzročna veza između sporadičnih prolazaka tuženika i navodnog onemogućavanja gradnje. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za dosudu naknade štete po toj osnovi.

21. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja istaknuti da žalbeni navod prema kojem prvostupanjski sud nije ocijenio sve pravomoćne presude donesene u drugim postupcima nije osnovan. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud uzeo u obzir pravomoćne odluke donesene u sporovima vođenim između stranaka, ali je pravilno zaključio da se njima ne dokazuje odlučna činjenica za ovaj spor – postojanje obveze tuženika na plaćanje naknade za korištenje nekretnine. Naime, presude donesene u sporovima radi uznemiravanja vlasništva ili u drugim postupcima imaju prejudicijalno djelovanje samo u odnosu na pitanja o kojima je u tim postupcima odlučeno, ali ne i u odnosu na pitanje postojanja obveze naknade koristi ili štete, koje je predmet ovog postupka i koje je tužitelj bio dužan posebno dokazati. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio pravomoćne presude donesene u sporu o pravu na posjed i predaji posjeda kada je izveo zaključak da je tužitelj bio jedini posjednik nekretnine.

22. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ističe da je sud bio dužan prihvatiti iskaze stranaka i svjedoka dane u drugim postupcima kao dokaz svakodnevnog korištenja nekretnine. Takvi iskazi nisu izvedeni kao dokaz u ovom postupku na način propisan pravilima parničnog postupka, a i kada bi se uzeli u obzir, ne bi sami po sebi predstavljali dokaz opsega korištenja niti visine eventualne koristi, čije je postojanje i visinu tužitelj bio dužan dokazati.

23. Stoga, imajući u vidu da iz pravomoćnih odluka između stranaka proizlazi da tuženici nisu bili posjednici predmetne nekretnine, kao i da tužitelj nije dokazao opseg korištenja niti visinu eventualne koristi odnosno štete, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za dosudu utužene tražbine.

24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je donesena primjenom odredaba čl. 154. i 155. ZPP, a žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju pravilnost obračuna dosuđenih troškova. Pri tome je za navesti da je prvostupanjski sud pravilno priznao trošak sastava odgovora na tužbu jer se radi o potrebnoj parničnoj radnji, a također pravilno je odmjeren i trošak zastupanja kada je odvjetnik nastupao kao punomoćnik za dvije stranke i kao zamjenik punomoćnika za druge dvije stranke, je je i u tom slučaju nastao trošak za 1. i 4. tuženike.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Kako je odbijena žalba tužitelja, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP).

27. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženicima nije dosuđen, jer ta parnična radnja nije potrebna za donošenje odluke (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina