Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-315/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆJ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja DJ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-92/2025 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja DJ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu, temeljem čl. 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenika ĆJ, zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret privatnog tužitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj DJ osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odluči o meritumu predmetne pravne stvari, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku i to pred potpuno izmijenjenim vijećem.

2.1. Privatni tužitelj je žalbu podnio i po svom opunomoćeniku Željku Ostoji, odvjetniku u Omišu, također zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenika osudi za djelo za koje se tereti. Opunomoćenik privatnog tužitelja je u žalbi zatražio da on i privatni tužitelj budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

2.2. Kako se obje žalbe privatnog tužitelja međusobno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba privatnog tužitelja.

3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik ĆJ osobno, s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti nedošlih, a uredno izviještenih okrivljenika ĆJ i njegovog branitelja Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu, dok su privatni tužitelj DJ i njegov opunomoćenik, odvjetnik Željko Ostoja, ustrajali u svim navodima iz žalbe.

5. Žalba privatnog tužitelja DJ je neosnovana.

6. Nije u pravu privatni tužitelj kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

6.2. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje sukladno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, da je povrijeđen čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske) te pravo hrvatskih državljana i stranaca na jednakost pred sudovima, a što da proizlazi iz svih okolnosti nezakonitog, tendencioznog i deplasiranog vođenja samog kaznenog postupka od strane prvostupanjskog suda, navodeći u žalbi detaljno u čemu bi se očitovale te nezakonitosti i nepravilnosti, na koji način se presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-26.

6.3. Međutim, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi zbog načina vođenja postupka, na koji privatni tužitelj ima niz neosnovanih primjedbi, prvostupanjski sud teško povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08-26.

7. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. točka 1. ZKP/08 sa tvrdnjom da je isti povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se okrivljenik progoni kazneno djelo, navodeći da je privatna tužba pravilno sastavljena te da je kazneno djelo klevete pravilno opisano.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja, sud prvog stupnja je ispravno zaključio kako radnje opisane u izreci pobijane presude ne predstavljaju kazneno djelo jer u činjeničnom opisu tog djela nije sadržan opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, odnosno nije navedeno subjektivno obilježje kaznenog djela, već je opisan samo slijed događanja, bez detaljnijeg opisa koje su tvrdnje neistinite i za koje tvrdnje je okrivljenik znao da su neistinite, pa u konkretnom slučaju radnje koje su opisane u privatnoj tužbi ne sadrže obilježje kaznenog djela.

7.2. Posebno se ističe kako sud ne može preuzeti ulogu tužitelja, odnosno nije ovlašten na izmjenu činjeničnog opisa kojim bi okrivljenika teretio više od onoga što mu se stavlja na teret, odnosno nije ovlašten dodavati segment koji se odnosi na subjektivni element kaznenog djela. Stoga, u nedostatku subjektivnih obilježja kaznenog djela, koja uz objektivna obilježja tvore biće inkriminiranog kaznenog djela, radnje opisane u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, koje se okrivljeniku stavljaju na teret, ne čine biće inkriminiranog kaznenog djela klevete.

7.3. Prema tome, protivno žalbenim navodima privatnog tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju djelo za koje se okrivljenik optužuje po zakonu nije kazneno djelo, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 1. ZKP/08, oslobođen od optužbe.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku povredu kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U žalbi privatnog tužitelja se navodi kako je prvostupanjski sud trebao analizirati svaki navod privatne tužbe i izvesti zaključak za svaki izričaj iz činjeničnog opisa za koji zaključi da je činjenična tvrdnja, radi li se o istinitom navodu ili ne, odnosno radi li se o klevetničkoj izjavi ili ne. U žalbi se na detaljan način analiziraju izvedeni dokazi te se izvodi zaključak kako je prvostupanjski sud, uzevši u obzir izvedene dokaze, morao donijeti osuđujuću presudu jer da je razvidno da je okrivljenik ĆJ za privatnog tužitelja iznio čitav niz neistinitih tvrdnji koje štete časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da su te činjenične tvrdnje neistinite.

9.2. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako ispravno sud prvog stupnja nije niti analizirao izvedene dokaze, niti je to u ovom slučaju bilo potrebno, budući da je za djelo opisano u izreci pobijane presude donesena oslobađajuća presuda jer to djelo za koje se okrivljenik optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-26, žalbu privatnog tužitelja DJ valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj