Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-885/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:
Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV, [adresa], sada ..., ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mauri Dorčić, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ..., [adresa], ..., zastupan po zakonskom zastupniku JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, broj: P-2132/2024. od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj: P-2132/2024. od 28. listopada 2025. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj:
P-2132/2024. od 28. listopada 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.000,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 3. listopada 2024. do isplate po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.319,29 EUR-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka odbijen.
Rješenjem istoga suda i broja odbijen je zahtjev tužitelja za donošenjem rješenja o osiguranju novčane tražbine privremenom mjerom kojom da se naloži Financijskoj agenciji da izda nalog svim bankama da uskrate raspolaganje protivniku osiguranja na novčanim sredstvima koja ima u visini od 67.000,00 EUR-a.
2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda ukine i tužbeni zahtjev odbije.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 67.000,00 EUR-a kao duga temeljem obveze iz kupoprodajnog ugovora pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima jer da je zbog nenastupanja odgodnog uvjeta otpala pravna osnova za primljenu isplatu.
7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio jer je utvrdio da je temeljem pravnog posla iz Ugovora od 13. kolovoza 2019. prodavatelj, ovdje tuženik stekao upravo vrijednost u iznosu od 67.000,00 EUR-a i to nesporno prije sklapanja Ugovora iznos od 52.000,00 EUR-a te tri rate u iznosu od 15.000,00 EUR-a.
Saslušan kao zakonski zastupnik tuženika na ročištu dana **.**.2025. ĆV iskazao je kako on smatra da je nesporni dug tuženika, njegove tvrtke prema Ugovoru iz 2019. iznos od 57.000,00 EUR-a jer smatra da je tužitelj kroz dvije godine trebao platiti i dvije rate od 5.000,00 EUR-a budući i on nije mogao uredno poslovati zbog korone.
8. Pravilno je prvostupanjski sud protivno žalbenim navodima zaključio a primjenom odredbe članka 9. i 336. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) da tuženik kao prodavatelj iz Ugovora od 13. kolovoza 2019. i pored toga što mu je tužitelj kao kupac isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu nije ispunio svoj dio ugovorne obveze u smislu fizičke isporuke stvari koja je bila predmetom kupoprodaje, pa kako je tuženik po osnovi tog pravnog posla primio iznos od 67.000,00 EUR-a a nije ispunio svoj dio ugovorne obveze, ima obvezu vratiti drugoj strani, tužitelju, ono što je primio sukladno odredbi članka 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima zbog čega je tužbeni zahtjev prihvaćen.
9. Tuženik protivno žalbenim navodima u ovom stadiju postupka odnosno u žalbi ne može isticati prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) propisano je naime da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari a prema stavku 2. istoga članka u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.
Tuženik je taj prigovor istakao tek u žalbi, dakle ne samo da se upustio u raspravljanje nego je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka donio i presudu kojom je odlučio o tužbenom zahtjevu.
Odredbom članka 34b. Zakona o parničnom postupku propisano je u kojim sporovima sude trgovački sudovi u prvom stupnju, a to nije spor iz konkretnog slučaja, pa i tako ne bi bio nadležan trgovački sud kao što to tuženik u žalbi ističe.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
11. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, dok je rješenje prvostupanjskog suda ostalo neizmijenjeno s obzirom da ga nitko od stranaka žalbom nije pobijao.
12. Tuženik u žalbi nije zahtijevao trošak žalbenog postupka, pa o tim troškovima nije niti odlučeno.
Vukovar, 24. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marijana Žulj Jakovljević
