Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-46/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak, kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP- Proizvodnja d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 09518585079, zastupanog po direktoru JJ, protiv tužene UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj: P-2009/2021-17 od 1. prosinca 2023., na sjednici vijeća od 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci broj: P-2009/2021-17 od 1. prosinca 2023. potvrđuje.

r i j e š i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Rijeci broj: P-2009/2021-17 od 1. prosinca 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 53.736,41 EUR-a/404.877,42 kuna s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Točkom II. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 875,77 EUR-a/ 6.598,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci pod brojem: Pr-308/2020.

Točkom II. izreke pobijanog rješenja odbačen je prigovor radi prebijanja iznosa od 53.736,41 EUR-a/ 404.877,42 kuna uvećano za zatezne kamate koje teku od 9. srpnja 2020. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je po punomoćniku u zakonskom roku izjavila tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.– nastavno: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te preinačiti pobijanu presudu na način da sud odbije tužbeni zahtjev, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu i rješenje, te postupak koji im je prethodio, kao i navode tužene iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako te odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu valjano pravno ispitati niti su njima povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je, protivno navodima u žalbi, utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite presude i rješenja, te proveo sve dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Odluka je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku tužitelj, koji je na temelju pravomoćne presude prvostupanjskog suda broj: P-3034/2012-36 od 10. srpnja 2015. isplatio tuženoj iznos od 404.877,42 kune/53.736,41 EUR-a, a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revr-273/2017-2 od 19. svibnja 2020. ukinuo tu presudu (kao i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-2480/2015-5 od 11. listopada 2016.), potražuje od tužene isplaćeni iznos od 404.877,42 kune/53.736,41 EUR-a, jer je otpala osnova na temelju koje je izvršena isplata.

8. Pred prvostupanjskim sudom vodio se postupak radi naknade štete pokrenut od strane prednika tužene IJ protiv ovdje tužitelja radi gubitka na zaradi za utuženo razdoblje od svibnja 2010. pa do 31. ožujka 2014. te je bila donijeta nepravomoćna prvostupanjska odluka 19. srpnja 2015. pod brojem: P- 3034/2012. kojom je djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Naime, tijekom postupka je preminuo prednik ovdje tužene (tamo tužiteljice), te je ista kao njegova nasljednica nastavila s postupkom u kojem je Županijski sud u Zagrebu, pod brojem: Gž R-2480/15., 11. listopada 2016., u osnovi potvrdio prednje navedenu prvostupanjsku presudu te je tek u neznatnom dijelu preinačio glede tijeka zatezne kamate. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2020., pod brojem: Rev-273/2017., prihvaćena je revizija tuženika (ovdje tužitelja) te su ukinute prednje navedene niže stupanjske odluke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ponovljeni postupak se vodio pod brojem: Pr-308/2020.

9. Tužena je podnijela prijedlog za prekidom predmetnog postupka, a do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod brojem: Pr-308/2020. Nadalje, istakla je i prigovor radi prijeboja svoje tražbine iz postupka broj: Pr-308/2020. sa tražbinom tužitelja u ovom postupku u iznosu od 53.736,44 EUR-a s kamatama koje teku od 9. srpnja 2020. do isplate, a koje se potraživanje odnosi na dio naknade štete s osnova gubitka na zaradi koju bi ostvarivao pokojni IJ, prednik tužene, radeći kod tužitelja u periodu od 1. svibnja 2010. do 31.ožujka 2014. da nije nastradao u štetnom događaju za koji je odgovoran tužitelj, odnosno da nije nastradao na radu kod tužitelja u svojstvu zidara 1987.

10. Protivno navodima u žalbi pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužene za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod brojem: Pr-308/2020. jer i prema mišljenju ovoga suda odluka u tom postupku ne predstavlja prethodno pitanje za meritorno odlučivanje u ovom postupku, a što je sukladno odredbi članka 213. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 12. stavak 1. ZPP-a.

Kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud rješavanje navedenog postupka nije odlučno za donošenje odluke u predmetnom postupku. Naime, ovaj postupak se vodi radi povrata iznosa stečenog bez osnove, pa su odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je li isplaćen iznos po pravnoj osnovi koja je kasnije otpala, a nikako odluka o pravu na naknadu štete što je predmet postupka broj: Pr- 308/2020.

11. Ne stoje tvrdnje tužene iznesene u žalbi da prvostupanjski sud prije donošenja odluke nije proveo odgovarajuće dokaze potrebne za utvrđivanje odlučnih činjenica, prvenstveno da nije izvršio uvid u predmet broj: Pr-308/2020., pa da iz toga razloga nije mogao utvrditi ima li uvjeta za prekid ovog parničnog postupka koji se vodi radi stečenog bez osnove.

Upravo suprotno proizlazi iz zapisnika sa pripremnog ročišta prvostupanjskog suda od 9. listopada 2023. u kojem stoji da je izvršen uvid u spis broj: Pr-308/2020., te su konstatirane osnovne činjenice iz tog spisa potrebne za donošenje odluke u ovom parničnom postupku.

12. Stoga ne stoje niti tvrdnje tužene da su činjenična utvrđenja u tom smislu pogrešna i da nisu provedeni odgovarajući dokazi potrebni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Naime, kao što je već navedeno sud jest proveo dokaze bitne za donošenje zakonite odluke i to uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileže spisu, a kao što je već navedeno i uvidom u spis prvostupanjskog suda broj: Pr- 308/2020.

Iz navedenih razloga nije ostvarena ni bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na što neosnovano žalbom ukazuje tužena, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio prigovor radi prijeboja koji je isticala tužena, pozivajući se na odredbe članka 194. stavak 3. i 4. ZPP-a, a što je pravilno i obrazložio (točka 11. i 11.1. obrazloženja prvostupanjske odluke), a s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

14. Nakon što je prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je tužitelj postupajući po tada pravomoćnoj i ovršnoj presudi toga suda broj: P-3034/2012. od 10. srpnja 2015., a potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-2480/2015. od 11. listopada 2016., isplatio tuženoj ukupan iznos od 404.877,42 kuna, a kako su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2020., broj Rev- 273/2017-2 ukinute prednje navedene presude i predmet vraćen na ponovni postupak, te kako je tužitelj pozvao tuženu na povrat isplaćenog iznosa po ukinutim presudama u iznosu od 404.877,42 kuna temeljem odredbe članka 1117. Zakona o obveznim odnosima, a koji dopis su tužena i njezin punomoćnik zaprimili 8. i 11. studenoga 2021. prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe članka 1117. stavak 1. i 2. u svezi članka 1111. stavak 1. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev za isplatom zatraženog iznosa od 53.736,41 EUR-a/404.877,42 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

15. U ovom postupku riječ je o pravnom odnosu stjecanja bez osnove koji je nastao nakon stupanja na snagu ZOO/05. (odnosno u kojem je otpadanje osnove nastalo nakon 1. siječnja 2006. konkretno 19. svibnja 2020.), pa se u ovom postupku primjenjuju pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz članka 1111. i 1117. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – u nastavku teksta: ZOO) neovisno o tome što je štetni događaj nastao u vrijeme važenja starijeg propisa –Zakona o obveznim odnosima/78.

Stoga, protivno navodima u žalbi tužene, iako je štetni događaj nastao za vrijeme primjene ZOO/78. na konkretan pravni odnos temeljem stečenog bez osnove, nema mjesta primjeni odredbe članka 216. ZOO/78. kako to ističe tužena u žalbi, nego se primjenjuju odredbe članka 1117. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1111. istoga Zakona, a što je u pobijanoj presudi primijenio i prvostupanjski sud i time pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Nadalje, točno jest kako u žalbi navodi tužena da se u smislu odredbe članka 1117. stavak 1. ZOO-a ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.

16.1. Ali, odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO-a propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

16.2. Pravilno se prvostupanjski sud u odnosu na pravno pitanje primjene citirane zakonske norme u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pozvao na Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u presudi od 23. veljače 2021., broj: Rev 168/2021-2, iznio slijedeće pravno stajalište, a s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud:

" Međutim, upravo je odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO-a uređena situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO-a je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. Bilo bi potpuno neprihvatljivo tumačenje da nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i odbijanja tužbenog zahtjeva netko zadrži primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, a ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete.

Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi da se odredba članka 1117. stavak 2. ZOO-a odnosi na povrat svih isplaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti u cijelosti, odnosno glavnice te kamata i troškova.“

16.3. Stoga, tužena je obvezna vratiti tužitelju isplaćeni iznos od 53.736,41 EUR-a/404.877,42 kuna, iako je riječ o naknadi štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja, a kao stečeno bez osnove, jer je pravomoćna presuda ukinuta, odnosno pravna osnova stjecanja je otpala, a sve temeljem odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO-a.

17. Protivno navodima u žalbi pobijanom presudom nije došlo niti do povrede prava tužene na mirno uživanje vlasništva zajamčenog protokolom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava br. 1, a s obzirom da je protiv gore navedene pravomoćne sudske odluke prvostupanjskog suda ovdje tužitelj podnio izvanredan pravni lijek – reviziju zatraživši ukidanje pravomoćne presude donesene u korist ovdje tužene.

17.1. Naime, tužena je mogla i morala znati da je protiv gore navedenih pravomoćnih odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ovdje tužitelj (tamo tuženik) podnio izvanredni pravni lijek - reviziju, koji se uobičajeno koristi radi preispitivanja pravomoćnih odluka nižih sudova, pa da postoji mogućnost da navedene presude po revizijskoj odluci Vrhovnog suda budu ukinute, te se nije mogla pouzdati u pravomoćnost istih.

18. Pravilno je prvostupanjski sud donio odluku i o parničnom trošku primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a, odnosno pravilno je priznao tužitelju trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu, jer je taj trošak tužitelj zatražio još u tužbi gdje je naznačio da mu se trošak sudske pristojbe isplati u iznosu prema odluci suda.

19. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu i rješenje nije povrijedio odredbe parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao i rješenje prvostupanjskog suda.

20. Temeljem izloženog, sukladno odredbama članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Marijana Žulj Jakovljević