Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž Ovr-277/2023-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari ovrhovoditelja Volksbank Kärnten eG, A-9020 Klagenfurt am Wörthersee, Pernhartgasse 7, Republika Austrija, OIB 15269320773, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, [adresa], protiv ovršenice DMĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-95/2020-8 od 16. studenog 2020., 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-95/2020-8 od 16. studenog 2020.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenje suda prvog stupnja na temelju ovršnih isprava ugovora o kreditu solemniziranih po javnim bilježnicima pobliže označenim u izreci tog rješenja, radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 186.781,20 eura sa zateznom kamatom po stopi i sa tijekom kako je navedeno u izreci tog rješenja, kao i na temelju ovršnih isprav, pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi Općinskog suda u Poreču, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Poreču, pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Splitu, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli, pobliže označenim u izreci tog rješenja radi naplate novčane tražbine u iznosu 239.023,12 kn, određena je ovrha na nekretnini ovršenice na način pobliže naveden u izreci rješenja.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica.

3. U žalbi navodi kako ona, uopće nije zaprimila rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-95/2020-8, već njezina kćerka, a slijedom čega se radi o neurednoj dostavi. Osporava da bi bila dužna iznos od 1.602.525,87 kuna. Navodi da ovrhovoditelj, između ostalog od ovršenice potražuje iznos po ugovoru o kreditu broj [broj kredita] i po ugovoru o kreditu broj [broj] za koji iznos je već pokrenuo ovrhu koja se vodila kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo pod poslovnim brojem Ovr-173/2019. Isti postupak je obustavljen te su ukinute sve provedene ovršne radnje. Stoga sukladno članku 73. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) postupak ovrhe ima se smatra dovršenim zbog čega ovrhovoditelj ne može ponovno potraživati iste iznose. Osim toga spomenuti ugovori o kreditu su ništetni pa shodno tome niti ne postoji tražbina na ovrhovoditelja prema ovršeniku. Ističe i prigovor zastare. Također navodi da se između stranaka vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti spomenutih ugovora o kreditu iz kojih potječe tražbina ovrhovoditelja pod poslovnim brojem P-696/2019 i isti još nije pravomoćno okončan. Sukladno članku 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju, ispunjeni su uvjeti za odgodu ovrhe do okončanja spomenutog spora budući da se od ovršenika ne traži ispunjenje niti jedne druge pretpostavke, osim navedene, a to je da je između ovdje ovrhovoditelja i ovršenice pokrenut i u tijeku je spor radi utvrđenja ništetnosti. Osim toga navodi da nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište ukupne površine 595 m2 jest jedina nekretnina ovršenice koja služi za stanovanje nje i zadovoljenje životnih potreba. Uz to ovršenica je veoma lošeg imovnog stanja, stoga je sud tijekom donošenja predmetnog rješenja propustio uzeti u obzir i odredbu članka 80b. stavak 3. Ovršnog zakona.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti ovršni prijedlog odbiti podredno ukinuti i odbaciti.

5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da ovršenica ne pruža niti jedan dokaz kojim bi potvrdila svoje žalbene navode, a kojim bi dokazala da bi barem ili barem učinila vjerojatnim da je dostava izvršena osobi različitoj od osobe ovršenice, a dostavnica u smislu odredbe članka 230. ZPP-a predstavlja javnu ispravu koja dokazuje i istinitost onoga što se u njoj potvrđuje i određuje, slijedom čega sud postupa s povjerenjem u istinitost potpisa na dostavnici kojim je potvrđena uredna dostava. Navodi da je ovršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Poreču pod poslovnim brojem Ovr-173/2019 pravomoćno dovršen, odnosno obustavljen iz razloga što nekretnine koje su bile predmet ovrhe nisu uspjele prodati na drugoj javnoj dražbi. U odnosu na pozivanje ovršenice na zastaru potraživanja ovrhovoditelj ističe da na eventualnu zastaru potraživanja proizašlih iz ugovora o kreditu, primjenjuje se Austrijsko pravo, a koje je u ovom slučaju propisan tridesetogodišnji rok zastare, u slučaju eventualnog primjene Hrvatskog prava odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), što ovrhovoditelj osporava, sukladno članku 233. ZOO-a primjenjivao se desetogodišnji rok zastare. Slijedom navedenog zastara potraživanja u ovoj pravnoj stvari nije nastupila te ovrhovoditelj ukazuje sudu na neosnovanost navoda ovršenice. Navodi da pokretanje i pravomoćna obustava ovršnog postupka (Ovr-173/2019) za sobom povlači izvjesne učinke na tijek zastarnih rokova. S time u vezi, ovrhovoditelj ističe da je člankom 24. ZOO-a propisano da zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Obzirom da je riječ o prekidu zastare, jasno je da u tom slučaju, a u smislu članka 254. ZOO-a zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je isteklo prije prekida ne računa se zakonom određeni rok za zastaru. Ovrhovoditelj napominje da se između ovršenice i ovrhovoditelja već vodio parnični postupak pod poslovnim brojem P-3227/15 i to pred Općinskim sudom u Puli, sve radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj [broj] i [broj kredita], a koji postupak je pravomoćno okončan na način da je tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje ovršenice) odbijen kao neosnovan. Međutim, ovršenica se odlučila iznova pokrenuti parnični postupak, i to upravo onaj na koji se poziva pod poslovnim brojem P-696/19, a kojom tužbom iznova osporava valjanost predmetnog ugovora o kreditu pri tome ne vodeći računa o tome da je u konkretnom slučaju riječ o pravomoćno presuđenoj stvari. Stoga je Općinski sud u Sesvetama rješenjem odbacio tužbu obrazlažući da je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari, a koji postupak nije pravomoćno okončan. Ovrhovoditelj ističe da se ovršenica na Zakon o potrošačkom kreditiranju već pozivala i to u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-3227/2015, a kasnije u žalbi kojom je pobijala odbijajuću presudu o kojoj je odlučio Županijski sud u Osijeku poslovni broj Gž-1913/2016 od 20. listopada 2016. na način da je istu odbio kao neosnovanu i pri tome izrazio stav da je neosnovano pozivanje na Zakonom o potrošačkom kreditiranju, odnosno njegovoj Izmjeni i dopune ("Narodne novine" broj 102/2015) jer je isti stupio na snagu 30. rujna 2015. dok su ugovori sklopljeni tijekom 2008., a zakon se ne može retroaktivno primijeniti. Također da nema mjesta niti primjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju iz razloga što je isti stupio na snagu tek 1. listopada 2010., dakle, nakon sklapanja ugovora o kreditu 9. travnja 2008., odnosno 11. lipnja 2008. Nadalje, ovršenica niti u jednom dijelu svojih žalbenih navodi nije učinila vjerojatnim a kamo li dokazanim razloge da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno učinila vjerojatnim niti je dokazala da je nekretnina na kojoj je pokrenuta ovrha jedina nekretnina ovršenice kao da ista nema drugih nekretnina niti je učinila vjerojatnim da je ovršenica teškog imovnog stanja. U odnosu na odredbu članka 80b. OZ-a navodi da je ovršenica izričito nedvojbeno pristala da ovrhovoditelj radi namirenja svoje određene tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine koja je predmet ovog postupka i to u njenoj cijelosti. Slijedom navedenog ovršenica se ne može protiviti ovrsi pozivom na odredbu članka 80b. stavak 3. OZ-a.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti propisanih odredbom čl. 50. st. 5. OZ-a, a prema kojoj odredbi sud u povodu žalbe ovršenice protiv rješenja o ovrsi pazi po službenoj dužnosti na razloge iz odredbe članka 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a te na okolnosti da li se u slučaju iz st. 1. toč. 6. istog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. i 5. OZ-a, a također na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne odredbe povreda Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), te utvrdio da niti jedno od tih žalbenih razloga nije ostvaren.

9. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršnih isprava – ugovora o [broj kredita] sastavljenog i solemiziranog po javnoj bilježnici Mariji Blečić iz Pazina pod brojem OV-2855/08-2 od 10. travnja 2008. i ugovora o [broj kredita] od 11. lipnja 2008. sastavljenog i solemiziranog po javnoj bilježnici Anki Poropat iz Višnjana pod brojem Ov-3011/2008-3 od 13. lipnja 2008. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 186.781,20 eura, na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Poreču poslovni broj Ovr-858/2010 od 8. srpnja 2010. pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Poreču poslovni broj Ovr-263/2012 od 28. veljače 2012., pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj Ovr-173/2019 od 28. veljače 2019., pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-108/2019 od 3. listopada 2019., pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P- 3227/2015 od 29. srpnja 2016. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 239.023,11 kuna sve sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci tog rješenja određena je ovrha na nekretnini ovršenice sve pobliže navedeno u izreci tog rješenja.

10. Nadalje, iz sadržaja potvrde o ovršnosti javne bilježnice Marije Blečić iz Pazina broj OV-2855/08 od 26. travnja 2010. proizlazi da je isprava – ugovor o kreditu, račun broj [broj] od 9. travnja 2008. sklopljen između ovdje ovrhovoditelja kao davatelja kredita i ovršenice kao korisnika kredita te DMĆ kao založnog dužnika postao ovršan dana 18. prosinca 2009., dok iz potvrde javne bilježnice Anke Poropat iz Višnjana broj OV-3011/2008 proizlazi da je ugovor o kreditu račun broj [broj] sklopljen 11. lipnja 2008. između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i DM i DMĆ, ovdje ovršenice, kao korisnika kredita i IM kao založnog dužnika o osiguranju tražbine uknjiženo pravo zaloga na nekretnini zalogodavatelja u korist banke, postao ovršan 18. prosinca 2009.

11. Glede primjene odredbe članka 80b. OZ-a valja ukazati na odredbu članka 77. OZ-a prema kojem propisu se ovršenik ne može protiviti ovrsi na nekretnini pozivajući se na razloge iz članka 75. stavak 1. i članka 76. stavak 1. OZ-a te druge odredbe tog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenje ovrhe, ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravo založnog ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži.

12. Kako je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju stekao založno pravo na nekretnini ovršenice na kojoj se provodi postupak ovrhe, prigovori koji ističe ovršenica nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

13. U odnosu na žalbeni navod ovršenice valja reći da je prvostupanjski sud postupio po žalbi ovršenice te ovršenicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom upravo iz razloga jer je ovršenica u žalbenim navodima tvrdila da je nastupila zastara predmetne tražbine, što je propisano odredbom članka 52. stavak 3. OZ-a u kojem postupku će se utvrđivati je li tražbina ovrhovoditelja u zastari.

14. Uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je priložio izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je ovršenica upisana kao vlasnica nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao kuća i dvorište ukupne površine 595 m2, te nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao oranica ukupne površine 225 m2, na kojim nekretninama je upisano založno pravo na temelju navedenih ugovora o kreditu radi osiguranja tražbine u iznosu od 150.000,00 eura uvećano za pripadajuće ugovorene kamate, uvećano za zatezne kamate sve uvećano za iznose drugih troškova, osobito troškova prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode i svih ostalih pripadajućih naknada i troškova na nekretninama u svrhu naplate potraživanja iz ugovora o kreditu u korist ovrhovoditelja.

15. U odnosu na žalbene navode ovršenice valja reći da je presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-3227/2015 od 29. srpnja 2016., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1913/2016-2 od 20. listopada 2016. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje ovršenice, kojim je tražila da se ovršne isprave utvrde ništetnima. Također, valja reći da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-696/2019 od 9. svibnja 2019., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-765/2019-3 od 29. ožujka 2022. odbačena tužba u dijelu u kojem je traženo da se utvrde ništetnim ugovor o jednokratnom kreditu broj [broj kredita] sklopljen dana 9. travnja 2008. i ugovor o kreditu broj [broj] sklopljen dana 11. lipnja 2008. jer je utvrđeno da između te parnice i one pravomoćno okončane u postupku P-3227/2015 (Općinskog suda u Puli- Pola) postoji subjektivni i objektivni identitet predmeta u pogledu dijela zahtjeva koji se tiče ništetnosti naznačenih ugovora o kreditu i javnobilježničkom aktu nastalih povodom tih ugovora, pa slijedom toga da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari. U takvoj situaciji i po mišljenju ovog suda ovršenica se neosnovano poziva na ništetnost ovršnih isprava.

16. Ni činjenica da je obustavljen prethodni ovršni postupak vođen među istim strankama, na istom predmetu i sredstvu ovrhe te na temelju iste ovršne isprave, po stajalištu ovog suda ne utječe na pravo ovrhovoditelja da promjeni predmet i sredstvo ovrhe u ovom ovršnom postupku koji je započeo određivanjem ovrhe na poslovnim udjelima te je ovrhovoditelj bio ovlašten predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe neovisno o tome što je ranije vođen ovršni postupak na istom predmetu i sredstvu ovrhe među istim strankama obustavljen.

17. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

18. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Rijeci 24. veljače 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara