REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 83 : Pn-1649/2022-86
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Blaženki Butigan Matić u pravnoj stvari I tužiteljice ČE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II tužitelja FE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i III tužiteljice GE, [adresa], 11874 267, OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Zvonimiru Matiću i Azimiru Ceriću, odvjetnicima u Zagrebu, protiv I tuženika CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po punomoćnici Sanji Neveščanin Mateša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kapitan i partneri d.o.o. u Zagrebu i II tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja HE, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice I tuženika CE, odvjetnice i punomoćnice II tuženika ČEĐ, diplomirane pravnice, dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o je:
I. Nalaže se I tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 6187994862 i II tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ , Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 solidarno isplatiti I tužiteljici ČE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 29.862,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. pa do isplate, i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se I tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 6187994862 i II tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ , Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 solidarno isplatiti I tužiteljici ČE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
777,63 eura te iznos od 5.150,00 KM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.06.2022. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se I tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 6187994862 i II tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ , Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 solidarno isplatiti II tužitelju FE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 29.862,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. pa do isplate, i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se I tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 6187994862 i II tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ , Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 solidarno isplatiti III tužiteljici VE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 29.862,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. pa do isplate, i to do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se I tuženiku CROATIA OSIGURANJE D.D. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 6187994862 i II tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ , Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 solidarno isplatiti svim tužiteljima prouzročeni parnični trošak postupka od 40.144,22 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja 3 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se I tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 777,63 eura te iznos od 5.150,00 KM u protuvrijednosti eura po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate od 15.06.2019. do 15.06.2022. 22. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VII. Odbija se I tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
VIII. Nalaže se tužiteljima naknaditi II tuženiku trošak parničnog postupka od 333,18 EUR, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.TužiteljI u tužbi navode da je dana **.**.2019. DE, majka tužitelja zaprimljena na KBC Sestre Milosrdnice radi liječenja karcinoma jezika. Podvrgnuta je provom operacijskom zahvatu kojom je uklonjen karcinom. Kako je tom operacijom odstranjen dio jezika liječnici II tuženika odlučili su se za drugi operativni zahvat kako bi postigli kakvu takvu funkciju jezika nakon operacije, međutim prilikom intubacije probijen je dušnik uslijed čega je došlo do prodora kisika u druge dijelove tijela a ne u plućima. Liječnici su shvatili da je došlo do proboja dušnika jer su vidjeli naticanje tijela. Došlo je do naglog prekida operacije, pozvan je liječnik dr. TE s Klinike za plućne bolesti Jordanovac koji je pokušao staviti probijeni dušnik u funkciju, međutim spašavanje nije uspjelo te je preminula dna 15.6.2019. Tužitelji osporavaju da je njihova majka u bolnici II tuženika umrla uslijed karcinoma već tvrde da je umrla uslijed liječničke pogreške liječnika II tuženika, kao što tvrde da II tuženik nije imao valjan pristanak za sve zahvate od strane pacijentice. Pokojna nije bila valjano informirano slijedom čega nije dala niti valjani pristanak za provedeno liječenje. Tužitelji su djeca pok. DE time da se pok. DE dva puta udavala te je u prvom braku rođena III tužiteljica GE, rođena AE. Potom je pok. od 1966. de fecto usvojila II tužitelja LE koji je od svoje 9. godine života pok. DE doživljavao kao svoju majku. Potom se pokojna udala drugi put uzela prezime DE te se rodila I tužiteljica ČE. Tužitelji su živjeli u skladnim i harmoničnim odnosima sa svojom majkom pok. DE te uslijed njene smrti trpe jake i trajne duševne boli zbog smrti bliske osobe. Stoga I tužiteljica, II tužitelj i III tužiteljica potražuju s osnova neimovinske štete svaki po iznos od 225.000,00 kn dok I tužiteljica potražuje i trošak ukopa i pogreba iznosu od 5. 859,06 kn te u iznosu od 5.150,00 KM, Bih valuta, konvertibilne marke. Tužitelji smatraju da je II tuženik bio osiguran kod I tuženika policom osiguranja od odgovornosti slijedom čega je pasivno legitimiran kao osiguratelj II tuženika u ovoj pravnoj stvari,
2. I tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je zaprimio tužbu tužitelja u gore navedenoj pravnoj stvari, te se na istu očituje na način kako slijedi. I-tuženik priznaje da je KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR „SESTRE MILOSRDNICE“ , Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, sa I-tuženikom imao sklopljenu policu odgovornosti br. 078702014460 kojom je pokrivena profesionalna odgovornost iz djelatnosti sa svotom osiguranja po štetnom događaju u iznosu od 800.000,00 kuna. I-tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti i osporava, kako odgovornost za naknadu imovinske i neimovinske štete, uzročnu vezu između bilo kojeg postupka medicinskog 4 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
osoblja osiguranika i zdravstvenih problema tužitelja, tako i zatraženu visinu. Bolesnica ŠE prvi puta pregledana je u ambulanti za kirurgiju glave i vrata Klinike za tumore dana 13. svibnja 2019., nakon što je iz nadležne županijske bolnice upućena na pregled zbog verificiranog karcinoma jezika. Iz ranije medicinske dokumentacije i amnestičkih podataka saznalo se da je bolesnica bolnost jezika osjećala već više od četiri mjeseca, ali se nije javljala liječniku. Biopsijom suspektnog ulkusa na jeziku dokazano je da se radi o pločastom karcinomu. Prilikom navedenog ambulantnog pregleda bolesnici je pojašnjena priroda bolesti te da je za takvu vrstu bolesti prema važećim smjernicama preferiran modus liječenja kiruški zahvat. Također, bolesnica je upoznata s opsegom planiranog zahvata s čim je bolesnica bila suglasna, te je slijedom toga dogovoren termin hospitalizacije na Odjelu za kirurgiju glave i vrata Klinike za tumore. Zbog veličine i lokalizacije tumora te dobrog općeg stanja bolesnice kao preferirani modus rekonstrukcije odabran je slobodni podlaktični mikrovaskularni režanj, s ciljem održavanja maksimalne pokretljivosti i funkcionalnosti jezika. Preoperativno, tijekom hospitalnog boravka, bolesnici je ponovno objašnjena priroda bolesti, plan kiruškog liječenja, te očekivane komplikacije anesteziološko-kiruških postupaka. Bolesnica nije imala nikakvih nejasnoća vezanih uz liječenje, niti se protivila planiranom operativnom liječenju, te je pristala na operativni zahvat. Dana 28. svibnja 2019. pristupilo se planiranom operativnom zahvatu, nakon kojeg je operativnog zahvata, tijekom opservacije, bolesnica bila hemodinamski stabilna, te je samostalno disala, bez problema vezanih uz ventilaciju. Otprilike sedam sati nakon završetka operativnog zahvata (29. svibnja 2019. oko 1:30h) od strane dežurnog anesteziologa postavljena je sumnja na početnu vensku trombozu režnja. Nakon kraćeg perioda opservacije verificirana je progresija lividne boje režnja, te je nalaz objektiviziran nakon što je punkcijom režnja dobivena čista venska krv. Učinjen je i pregled mobilnim doppler uređajem koji je pokazivao oslabljen signal arterijske mikroanastomoze, te je postavljena dijagnoza progredirajuće venske tromboze slobodnog režnja o kojoj komplikaciji je bolesnica prije operativnog zahvata i informirana. Posljedično tome, indiciran je hitni novi operativni zahvat (eksploracija i reanastomoza) koji pretpostavlja eksploraciju svih učinjenih mikroanastomoza, prekidanje trombozirane anastomoze, odstranjenje tromba i formiranje nove mikroanastomoze, sve s ciljem očuvanja vitalnosti režnja. Dakle, indikacija za drugi operativni zahvat nije bila, kako je to netočno navedeno u tužbi „pokušaj postizanja kakve takve funkcije jezika jer je prethodnom operacijom uklonjen dio jezika“, već je indikacija za drugu oparaciju bila pokušaj spašavanja mikrovaskularnog režnja kako bi se zadržao maksimalan funkcionalan rezultat te izbjegla potreba za odizanjem novog režnja ili nastanak septičkog šoka uslijed nekroze. Suprotno navodima iz tužbe, funkcija i puni opseg pokreta jezika bili su održani i nakon prve operacije što je pregledom i verificirano nakon buđenja bolesnice iz opće anestezije. Nakon ekipiranja anesteziloško-kiruškog tima započelo se s planiranim revizijskim zahvatom. Ubrzo nakon uvođenja tubusa uočene su velike smetnje ventilacije koje su ukazivale na gubitak većeg volumena zraka izvan traheobronhalnog stabla. Nakon toga, pod kontrolom bronhoskopa plasirao se vrh tubusa duboko u desni glavni bronh te su tim manevrom postignuti zadovoljavajući parametri ventilacije. Zbog vitalne ugroženosti bolesnice uslijed nastale komplikacije spašavanje režnja više nije bilo prioritetno, te se u tom trenutku odustalo od daljnjeg operacijskog zahvata. Nakon hemodinamske i respiratorne stabilizacije bolesnica je vraćena na daljnju opservaciju u Jedinicu intenzivnog liječenja, gdje je do jutra bila stabilna. U jutarnjim satima konzultiran je prof. dr.sc. TE, liječnik s velikim, možda i najvećim iskustvom kiruškog liječenja traheje u Zagrebu, pa i u Republici Hrvatskoj, koji je u to vrijeme bio zaposlen u KB 5 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
Dubrava, a danas u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb. Prof.dr.sc. TE, dr.med. novim traheoskopskim pregledom potvrdio je laceraciju na traheji i odmah indicirao operativni zahvat desne torakotomije i sanacije laceracije. Nakon završenog zahvata bolesnica je premještena u Jedinicu intenzivnog liječenja zbog daljnjeg kontinuiranog praćenja upalnih parametara, hemodinamske funkcije i parametara ventilacije. U ranom postoperativnom tijeku došlo je do blažeg porasta upalnih parametara bez jasnih znakova za razvoj medijastinitisa ili sepse, povremene hemodinamske nestabilnosti i reznih tegoba s ventilacijom, koje su djelomično riješene manjim promjenama pozicije tubusa. Zbog opisanih tegoba postavljena je sumnja na dalje prisutnu leziju traheje pa je prof.dr.sc. TE indicirao novi operativni zahvat, koji je učinjen dana 10. lipnja 2019. godine. Nakon operativnog zahvata bolesnica je premještena u Jedinicu intenzivnog liječenja zbog opservacije i provođenja mjera intenzivnog liječenja. Cijelo vrijeme liječenja održavana je komunikacija sa članovima obitelji, koji su informirani o svim medicinskim postupcima te kliničkom tijeku bolesti bolesnice. Unatoč svim poduzetim mjerama intenzivnog liječenja, nažalost, stanje bolesnice se nakon posljednjeg operativnog zahvata progresivno pogoršalo, te bolesnica egzitira dana 15. lipnja 2019. pod kliničkom slikom kardiorespiratornog zatajenja. Tuženik smatra da je smrtni ishod bolesnice nastupio kao rezultat neželjenih događaja i komplikacija u liječenju, te da su svi poduzeti medicinski postupci do trenutka nastanka navedene komplikacije učinjeni stručno, na temelju valjane medicinske indikacije, te utemeljeni na dobroj medicinskoj praksi i važećim smjernicama liječenja, prema pravilima struke. Liječenje pok. provedeno je u skladu s pravilima struke, te sve što je u danim okolnostima bilo moguće, a negativne posljedice koje su nastale, prouzročene su eventualnim komplikacijama u postupku pravilno obavljenog liječenja. Komplikacije predstavljaju neželjeni rezultat medicinskog postupka liječenja koji nastaju unatoč medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku, koji je izveden uporabom ispravne opreme i sredstava, uz optimalnu organizaciju rada. U pravnom smislu, kada je riječ o događaju koji se ne može dovesti u uzročnu vezu s pogreškom (teret dokazivanja je na tužitelju), takova medicinska komplikacija predstavlja slučaj, kao događaj za koji štetnik neće odgovarati (subjektivna odgovornost). Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja međutim prije provođenja istog predlaže temeljem odredbi čl. 108 ZPP-a obvezati tužitelje na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku kao i cjelokupnu ovjerenu presliku zdravstvenog kartona prije smrti radi utvrđenja njenog zdravstvenog stanja prije smrti. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je isti previsoko postavljen, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Radi iznijetog predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti budući da ne postoji osigurateljno pokriće predmetnog štetnog događaja, uz naknadu troškova sudskih pristojbi tuženiku.
3. II tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Bolesnica DE prvi puta pregledana je u ambulanti za kirurgiju glave i vrata Klinike za tumore dana 13. svibnja 2019., nakon što je iz nadležne županijske bolnice upućena na pregled zbog verificiranog karcinoma jezika. Iz ranije medicinske dokumentacije i amnestičkih podataka saznalo se da je bolesnica bolnost jezika osjećala već više od četiri mjeseca, ali se nije javljala liječniku. Biopsijim suspektnog ulkusa na jeziku dokazano je da se radi o pločastom karcinomu. Prilikom tog ambulantnog pregleda bolesnici je pojašnjena priroda bolesti te da je za takvu vrstu bolesti prema važećim smjernicama preferiran modus liječenja kiruški zahvat. Također, bolesnica je upoznata s opsegom planiranog zahvata, s kojim je bila suglasna, te je slijedom toga dogovoren termin hospitalizacije na Odjelu za kirurgiju
6 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
glave i vrata Klinike za tumore. Zbog veličine i lokalizacije tumora te dobrog općeg stanja bolesnice kao preferirani modus rekonstrukcije odabran je slobodni podlaktični mikrovaskularni režanj, s ciljem održavanja maksimalne pokretljivosti i funkcionalnosti jezika. Preoperativno, tijekom hospitalnog boravka, bolesnici je ponovno objašnjena priroda bolesti, plan kiruškog liječenja, te očekivane komplikacije anesteziološko- kiruških postupaka. Bolesnica nije imala nikakvih nejasnoća vezanih uz liječenje, niti se protivila planiranom operativnom liječenju, te je pristala na operativni zahvat. Dana 28. svibnja 2019. pristupilo se planiranom operativnom zahvatu. Nakon operativnog zahvata, tijekom opservacije, bolesnica je bila hemodinamski stabilna, te je samostalno disala, bez problema vezanih uz ventilaciju. Otprilike sedam sati nakon završetka operativnog zahvata (29. svibnja 2019. oko 1:30h) od strane dežurnog anesteziologa postavljena je sumnja na početnu vensku trombozu režnja. Nakon kraćeg perioda opservacije verificirana je progresija lividne boje režnja, te je nalaz objektiviziran nakon što je punkcijom režnja dobivena čista venska krv. Učinjen je i pregled mobilnim doppler uređajem koji je pokazivao oslabljen signal arterijske mikroanastomoze. Postavljena je dijagnoza progredirajuće venske tromboze slobodnog režnja o kojoj komplikaciji je bolesnica prije operativnog zahvata i informirana. Posljedično tome, indiciran je hitni novi operativni zahvat (eksploracija i reanastomoza) koji pretpostavlja eksploraciju svih učinjenih mikroanastomoza, prekidanje trombozirane anastomoze, odstranjenje tromba i formiranje nove mikroanastomoze, sve s ciljem očuvanja vitalnosti režnja. Dakle, indikacija za drugi operativni zahvat nije bila, kako je to netočno navedeno u tužbi „pokušaj postizanja kakve takve funkcije jezika jer je prethodnom operacijom uklonjen dio jezika“, već je indikacija za drugu oparaciju bila pokušaj spašavanja mikrovaskularnog režnja kako bi se zadržao maksimalan funkcionalan rezultat te izbjegla potreba za odizanjem novog režnja ili nastanak septičkog šoka uslijed nekroze. Suprotno navodima iz tužbe, funkcija i puni opseg pokreta jezika bili su održani i nakon prve operacije što je pregledom i verificirano nakon buđenja bolesnice iz opće anestezije. Nakon ekipiranja anesteziloško-kiruškog tima započelo se s planiranim revizijskim zahvatom. Ubrzo nakon uvođenja tubusa uočene su velike smetnje ventilacije koje su ukazivale na gubitak većeg volumena zraka izvan traheobronhalnog stabla. Nakon toga, pod kontrolom bronhoskopa plasirao se vrh tubusa duboko u desni glavni bronh te su tim manevrom postignuti zadovoljavajući parametri ventilacije. Zbog vitalne ugroženosti bolesnice uslijed nastale komplikacije spašavanje režnja više nije bilo prioritetno, te se u tom trenutku odustalo od daljnjeg operacijskog zahvata. Nakon hemodinamske i respiratorne stabilizacije bolesnica je vraćena na daljnju opservaciju u Jedinicu intenzivnog liječenja, gdje je do jutra bila stabilna. U jutarnjim satima konzultiran je prof.dr.sc. TE, liječnik s velikim, možda i najvećim iskustvom kiruškog liječenja traheje u Zagrebu, pa i u Republici Hrvatskoj, koji je u to vrijeme bio zaposlen u KB Dubrava, a danas u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia Zagreb. Prof.dr.sc. TE, dr.med. novim traheoskopskim pregledom potvrdio je laceraciju na traheji i odmah indicirao operativni zahvat desne torakotomije i sanacije laceracije. Nakon završenog zahvata bolesnica je premještena u Jedinicu intenzivnog liječenja zbog daljnjeg kontinuiranog praćenja upalnih parametara, hemodinamske funkcije i parametara ventilacije. U ranom postoperativnom tijeku došlo je do blažeg porasta upalnih parametara bez jasnih znakova za razvoj medijastinitisa ili sepse, povremene hemodinamske nestabilnosti i reznih tegoba s ventilacijom, koje su djelomično riješene manjim promjenama pozicije tubusa. Zbog opisanih tegoba postavljena je sumnja na dalje prisutnu leziju traheje pa je prof.dr.sc. TE indicirao novi operativni zahvat, koji je učinjen dana 10. lipnja 2019. Nakon operativnog zahvata bolesnica je 7 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
premještena u Jedinicu intenzivnog liječenja zbog opservacije i provođenja mjera intenzivnog liječenja. Cijelo vrijeme liječenja održavana je komunikacija sa članovima obitelji, koji su informirani o svim medicinskim postupcima te kliničkom tijeku bolesti bolesnice. Unatoč svim poduzetim mjerama intenzivnog liječenja, nažalost, stanje bolesnice se nakon posljednjeg operativnog zahvata progresivno pogoršalo, te bolesnica egzistira dana 15. lipnja 2019. pod kliničkom slikom kardiorespiratornog zatajenja. Tuženik smatra da je smrtni ishod bolesnice nastupio kao rezultat neželjenih događaja i komplikacija u liječenju, te da su svi poduzeti medicinski postupci učinjeni stručno i prema pravilima struke. Dokaz:-Medicinska dokumentacija -Medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku otorinolaringologu, a po potrebi i vještacima drugih specijalnosti -Saslušanje dr. IE, na adresi tuženika - Predlaže se odbiti tužbu u cijelosti uz naknadu troška tuženiku.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz matice umrlih za pok. ŽE (list 15-16 spisa), Izvod iz matične knjige rođenih za istu (list 17 spisa), izvadak iz rojstne matične knjige (list 18, 387-393, 434-438, 441spisa), rješenje O- 601/16 od 11.12.20219. (list 19-20, 442-443 spisa), račun 0339197 (list 21 spisa), predračun 15/22 (list 22 spisa), presliku medicinske dokumentacije pok. JE (list 42-339 spisa), presliku smrtnog lista (list 5, 363 spisa), račun 474/JT1/2 (list 411 spisa), izvadak iz knjige vjenčanih (list 439 spisa), izvadak iz matične knjige rođenih za FE (List 440 spisa), izvod iz stručnog članka (list 530-536, 566-574 spisa), izvod iz sudske prakse (list 540-560 spisa), Policu osiguranja 078702014460 i privitak istoj polici (list 561-563 spisa)
5. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem stranaka na ročištu 19.01.2024 (list 457-458427-428 spisa), saslušanjem svjedoka IE (list 476-478, 496-497 spisa) TE (list 497-498 spisa).
6. Nadalje proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. BE, kirurgu (list 400-404 spisa) usmenim saslušanjem stog vještaka na ročištu od 19.01.2024. (list 455-457 spisa), po vještaku dr. Mariu Biliću (ORL)(list 507-517 spisa), usmenim saslušanjem istog vještaka (list 576-577 spisa).
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ((NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te da II tuženik ima sa I tuženikom sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti broj 078702014460 sa svotom osiguranja prema djelatnicima u iznosu od 255.278,60 kn, javne odgovornosti prema trećima od 56.068,83 kn i profesionalne odgovornosti od 2.866.737,77 kn , da obračun premije za odgovornosti prema djelatnicima iznosi 200.000,00 kn, agregatni limit ugovora 800.000,00 kn u koju policu je sud izvršio uvid.
9. Među strankama je sporna je odgovornost II tuženika za liječničku grešku sa smrtnom posljedicom za pok. DE, i time I tuženika kao osiguratelja II tuženika i prije svega uzročno posljedična veza između postupanja djelatnika II tuženika i smrtne posljedice pok. DE odnosno da li je ista izazvana liječničkom pogreškom djelatnika II tuženika. Sporno je i pitanje limita iscrpljene svote osiguranja poo navedenoj polici II tuženika
10. Na okolnost osnovanosti i visine neimovinske štete sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. BE iz čijeg vještva proizlazi kako je kod. pokojne ŽE učinjen je operacijski zahvat radi 8 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
tumorskog malignog procesa jezika. Indikacija za operacijski zahvat je na odgovarajući način postavljena. Po uvođenju u anesteziju– učinjena je traheostoma u cilju osiguravanja dišnog puta. Učinjen je operativni zahvat odstranjenje tumora jezika. Nastali defekt se rekonstruira sa slobodnim odlaktičnim režnjem mikrokirurškom tehnikom. U poslijeoperacijskom tijeku prednica tužitelja bila je smještane u jedinici intenzivnog liječenja , respiracijski stabilna, samostalno disala na postavljenu kanilu. Međutim oko 7 sati nakon operativnog zahvata došlo je promjene boje režnja koji postaje lividan, dakle ljubičaste boje i pravilno se postavlja indikacija za eksploraciju (provjeru) anastomoze dakle spoja krvnih žila koji opskrbljuju režanj. Tijekom pripreme za početak operativnog zahvata promijeni se endotrahealna kanila u tubus kroz već ranije formiran utraheostomu. Nakon toga dolazi do smetnji ventilacije koje su ukazivala na gubitak volumenazraka izvan dišnog puta. Promijeni se tubus međutim tegobe s ventilacijom su bile i dalje prisutne te se nakon toga uvede kroz traheostomu bronhoskop i vizualizira se lezija tj. ozljeda na stražnjem zidu traheje (dušnika) . Kasnije je prednica tužitelja operirana 29.05.2019. – u cilju prešivanja dakle zatvaranja ozlijeđenog dijela trahee (dušnika) kirurškim koncima. Također režanj je potpuno tromboziraote se režanj odstrani. Novi operativni zahvat učinjen je 10.06.20219. te se vizualizira i dalje prisutna komunikacija s sredoprsjem (medijastinum) dakle i dalje je prisutan otvor na dušniku. Pokuša se mišićnim režnjem zatvoriti otvor na dušniku. Cijelo vrijeme liječena u jedinici intenzivne skrbi međutim unatoč svih poduzetih mjera intenzivnog liječenja došlo je do smrtnog ishoda 15.06.2019. Prema tome pravilno je indiciran operacijski zahvat obzirom na verificirani maligni tumorski proces jezika. Prije operacijska obrada je bila odgovarajuća. Sam operacijski zahvat protekao je uredno, bez opisanih komplikacija. Pravilno je indicirano postavljanje traheostome, te postavljenje kanile nakon operativnog zahvata. U poslije operacijskom tijeku došlo je do komplikacije u vidu najvjerojatnije tromboze krvnih žila anastomoze formiranog režnja te je pravilno indiciran ponovni operacijski zahvat u cilju pregledavanja tj. revizije anastomoza tj spojeva krvnih žila s režnjem da se eventualno učine novi spojevi. Međutim u pripremi za drugi operativni zahvat koji je indiciran radi promjene boje režnja došloj e prilikom promjene endotrahealne kanile u tubus do oštećenja trahee tj dušnika. Navedena ozljeda je verificirana bronhoskopski i pravilno je indiciran operacijski zahvat i cilju pokušaja šivanje nastalog oštećenja dušnika u dva navrata operacijskim zahvatima. Prema tome u samom tijeku liječenja došlo je do pogreške u liječenje kod drugog operacijskog zahvata koji je indiciran radi promjene boje režnja, kada je endotrahealna kanila zamijenjen tubusom te je došlo do oštećenja tj razdora dušnika koji je pokušavan u dva navrata operacijskim zahvatima biti saniran. Međutim unatoč ta dva zahvata i odgovarajućim mjera intenzivnog liječenja i praćenja došlo je do smrtnog ishoda .U konačnici se može navesti kako je ozljeda trahee (dušnika) prilikom drugog operacijskog zahvata kada je mijenjana endotrahelna kanila u tubus, te je došlo do razdora trahee (dušnika) predstavlja liječničku pogreškom koja je u konačnici dovela do smrtnog ishoda kod pokojne DE.
11. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 06.04.2023. I tuženik je naveo da isti osporava u cijelosti. Naime, medicinska dokumentacija koju vještak navodi u svom nalazu, nije priložena uz tužbu, a niti je dostavljena u spis tijekom ovog postupka, zbog čega se prvotuženik nije u mogućnosti očitovati na predmetni nalaz. Prvotuženik podredno ističe kako odgovor na pitanje da li je u konkretnom slučaju liječenje prednice tužitelja obavljeno prema pravilima struke može dati samo liječnik iste specijalnosti kao i liječnik koji je istu liječio, a to je u ovom slučaju otorinolaringolog, zbog čega je vještačenje trebalo biti povjereno vještaku te struke. Vještak dr. BE je po specijslnosti kirurg, supspecijalist abdominalne kirurgije zbog čega prvotuženik smatra 9 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 2 2-86
kako isti u ovom predmetu nije mogao dati odgovor na pitanje ispravnog izbora metode liječenja prednice tužitelja iz domene otorinolaringologije. Slijedom naprijed izloženog prvotuženik predlaže provođenje novog vještačenja po vještaku ORL specijalnosti. Ujedno moli sud da mu dostavi medicinsku dokumentaciju na koju se vještak pozvao u svom nalazu. Liječnička pogreška u liječenju se u literaturi definira kao postupanje suprotno pravilima, metodama i standardima medicinske struke, kojima se ugrožava život i zdravlje ljudi te krše moralna i etička načela zdravstvene struke. S druge strane, medicinska komplikacija u liječenju predstavlja neželjeni događaj ili neželjeni rezultat u liječenju, koji nastaje usprkos medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom postupku, koji je izveden pravilnom uporabom rada i opreme. Prvotuženik ističe kako vještak u svom nalazu svoj zaključak prema kojem je tijekom liječenja prednice tužitelja došlo do pogreške kod drugog operativnog zahvata, nije obrazložio navođenjem jasnih razloga zbog kojih smatra da se radi o grešci u liječenju, a ne o komplikaciji u liječenju, što njegov nalaz čini nepotpunim. Isto tako, iz nalaza nije vidljivo na temelju čega je vještak zaključio da je do ozljede traheje došlo u trenutku zamjene kanile u tubus prilikom druge operacije te iz kojeg razloga smatra da to predstavlja grešku, a ne komplikaciju u liječenju. Prema medicinskoj literaturi rupture traheje uslijed traheomalacije u slučaju kada je anestezija vođena prema pravilima struke uvijek se smatraju medicinskom komplikacijom, a ne liječničkom pogreškom.
12. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 05.04.2023. II tuženik je naveo kako prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. BE budući da isti nije izrađen sukladno pravilima struke, točno i objektivno. Tuženik prvenstveno skreće pažnju na to da stalni sudski vještak prof.dr.sc. BE nema potrebna teorijska znanja, kao niti potrebno praktično i kliničko iskustvo iz područja onkološke kirurgije vrata, rekonstruktivne mikrovaskularne kirurgije i anesteziologije ili intenzivnog liječenja, koja su predmet ovog spora. Također, s obzirom na to da izvođenje abdominalnih operacija, koje su područje rada stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. BE, ne zahtjeva formiranje traheostome (koje ulaze u domenu onkokiruških operacija u području glave i vrata gdje je formiranje traheostome standard), stalni sudski vještak koji je izradio Nalaz i mišljenje zasigurno nema potrebno praktično iskustvo obavljanja traheostomije, zamjene endotrahealne kanile i endotrahealne intubacije, koje su, također, predmet ovog spora. Stoga, prema mišljenju tuženika stalni sudski vještak prof.dr.sc. BE trebao se izuzeti od vještačenja u ovoj pravnoj stvari i sam skrenuti pažnju sudu da je vještačenje u ovoj pravnoj stvari, koje je vezano uz liječenje iz područja otorinolarinologije i anestezije, potrebno povjeriti isključivo vještaku specijalistu otorinolarinologu s iskustvom iz onkološke kirurgije glave i vrata, a po potrebi i drugim vještacima (spec. anesteziologi i spec. torakalne kirurgije), kako je to u svom odgovoru na tužbu i predlagao tuženik. Naime, odgovor na pitanje je li liječenje obavljeno prema pravilima struke može dati samo liječnik koji je iste specijalnosti kao i liječnik koji je liječio pacijenta, a to je u ovom slučaju stalni sudski vještak specijalist otorinolarinolog, a po potrebi i vještak anesteziolog. Nadalje, tuženik navodi da stalni sudski vještak prof.dr.sc. BE u svom Nalazu i mišljenju uopće nije obrazložio na koji način je prema njegovom mišljenju došlo do oštećenja traheje kod pok. DE, te iz kojih razloga smatra da se radi o grešci, a ne o komplikaciji u liječenju, pa je također iz tog razloga njegov Nalaz nepotpun. Tuženik skreće pažnju na to da se liječnička greška definira kao postupanje suprotno pravilima, metodama i standardima medicinske struke, kojim se ugrožava život i zdravlje ljudi, te krše moralna i etička načela zdravstvene struke. Suprotno tomu, medicinska komplikacija predstavlja neželjeni događaj ili neželjeni rezultat liječenja, koji nastaje usprkos medicinski ispravnom i pravodobno izvedenom 1 0 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
postupku, koji je izveden pravilnom uporabom rada i opreme. Tuženik ukazuje na to da stalni sudski vještak prof.dr.sc. BE, koji je po specijalnosti kirurg, subspecijalist abdominalne kirurgije niti ne može dati odgovor na pitanje je li u predmetnom slučaju izabrana ispravna metoda liječenja, budući da isti vještak nije otorinolarinolog, niti je područje njegova rada traheostomija, već je za davanje toga odgovora potrebno pribaviti mišljenje specijalista otorinolarinoga, koji se bavi takvim liječenjem. Prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu razvidno je da da su operativni zahvat pacijentice DE obavili liječnici otorinolarinolozi s višegodišnjim iskustvom iz područja onkološke kirurgije glave i vrata i anesteziolozi s višegodišnjim iskustvom iz područja onkološke anestezije, da je prijeoperacijski i postoperacijski tijek protekao uredno, da je nastala komplikacija odmah prepoznata i zbrinuta, te da su svi postupci obavljeni prema algoritmima struke. Također, pacijentici je pravilno indicirano postavljanje treheostome i kanile, pravilno je indiciran operacijski zahvat u cilju revizije anastomoze, sam postupak zamjene kanile u tubus izveden je rutinski, bez otpora, korišteni su standardni instrumenti i standardan algoritam postupanja. U svom Nalazu i mišljenju stalni sudski vještak samo navodi da je do oštećenja traheje došlo točno u trenutku zamjene kanile u tubus pri drugoj operaciji. Tuženik se pita temeljem čega je vještak donio zaključak da je do ozljede došlo točno u trenutku zamjene kanile u tubus prilikom druge operacije, te zašto to predstavlja prema njegovom mišljenju pogrešku, a ne komplikaciju u liječenju, budući da u prilog tom svom mišljenju stalni sudski vještak nije dostavio nikakve dokaze i objašnjenja. Prema medicinskoj literaturi rupture traheje uslijed traheomalacije u slučaju kada je anestezija vođena prema pravilima struke uvijek se smatraju medicinskom komplikacijom, a ne liječničkom pogreškom. Nadalje, ruptura traheje vrlo rijetko može nastati kao posljedica traheomalacije. S obzirom na to da je vještačenje provedeno prema liječniku prof.dr.sc. BE, koji nema potrebno praktično iskustvo u području rada koje je predmet ovog spora- traheotomija, zamjena endotrahealne kanile i endotrahealna intubacija, tuženik ustraje na prijedlogu da se vještačenje na okolnost je li liječenje pok DE obavljeno prema pravilima struke prema liječnicima odgovarajuće specijalizacije za ovaj spor-otorinolarinologu s iskustvom iz onkološke kirurgije glave i vrata, a po potrebi i specijalistu anesteziologu i specijalistu torakalne kirurgije.
13. Očitujući se na prigovore tuženika u svom usmenom očitovanju na ročištu od 19.01.2024. vještak je naveo da je između ostalog i subspecijalist onkološke kirurgije, prema tome dio onkologije je upravo i navedeno područje. Uži specijalist onkološke kirurgije sam unatrag više od 10 godina. Na konstataciju o formiranju traheostome navodim da je činjenica da navedeni operacijski zahvat radi specijalista ORL, no međutim tijekom formiranja navedene stome nije došlo do ozljede stome, nego prilikom postavljanja kanile kroz navedenu stomu. S obzirom da vodi Kliniku za kirurgiju, jedne od kliničkih bolnica u Gradu Zagrebu, u svakodnevnom radu pohađa vizite u jedinici intenzivne skrbi sa bolesnicima koji imaju formirane navedene stome obzirom da postoji indikacija za postavljanje stome kod bolesnika koji su duže na mehaničkoj ventilaciji odnosno kod bolesnika kod kojih se predviđa operacijski zahvat u području vrata i gdje može doći do problema sa intubacijom bolesnika. Traheomalacija je oštećenje dušnika i traheomalacija nastaje ustvari kao posljedica dugotrajnog pritiska na dušnik odnosno traheu i upravo zbog toga se kod dugotrajne mehaničke ventilacije koja traje duže od 7-8 dana radi traheostoma kako bi se prevenirala moguća traheomalacija tj. oštećenje dušnika tj. trahee. Prema medicinskoj dokumentaciji do ozljede nije došlo tijekom formiranja traheostome nego prilikom ponovne zamjene kanile u područje trahee. Na pitanje na temelju čega je vještak 1 1 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
zaključio da je do ozljede trahee došlo u trenutku zamjene kanile prilikom druge operacije te iz kojih razloga smatra da to predstavlja grešku, a ne komplikaciju u liječenju, navodi da iz opisa same operacije i to druge operacije dolazi nakon uvođenja tubusa u traheostomu do pojave velikih smetnji u ventilaciji, dakle to je nesporno da je u tom trenutku došlo do ozljede trahee jer prilikom prvog operacijskog zahvata nije bilo smetnji u ventilaciji, čak je u opisu operacije navedeno da se nakon tog prvog operacijskog zahvata premješta u jedinicu intenzivnog liječenja, hemodinamski stabilna što znači da je krvni tlak i puls uredan, da je samostalno disala bez problema s ventilacijom. Dakle prvi puta se spominju problemi s ventilacijom kod drugog operativnog zahvata. Obzirom da tumorskim procesom nije bila zahvaćena trahea, odnosno dušnik, da je postojala stoma koja upravo olakšava uvođenje tubusa i ona se formira upravo iz razloga sprečavanja mogućih komplikacija tijekom tog uvođenja kroz stomu je došlo do oštećenja strukture koja nije bila predviđena za kirurško zbrinjavanje, odnosno za kiruršku aktivnost te je stoga navedena ruptura tj. razdor predstavljaju neadekvatan liječnički postupak odnosno mogu se tretirati kao pogreška u liječenju. Na pitanje da li bi prikladnije bilo da je vještačio specijalist ORL struke, navodim da niti ORL nije učinio razderotinu na trahei, odnosno dušniku. U svojoj praksi imao je nekoliko sličnih zahvata formiranja tome, no međutim još jedanput napominjem da do ozljede trahee nije došlo tijekom formiranja stome, a što je jasno vidljivo iz toga da je cijeli prvi operacijski zahvat koji je kompliciran, dugotrajan prošao uredno bez smetnji u ventilaciji. Kod pacijentice je bilo nužno zamijeniti kanilu u tzv. endotrahijalni tubus zbog toga što je bio potreban novi operacijski zahvat i opća anestezija, a isto je bilo nužno zbog održavanja ventilacije, a radi operacijskog zahvata. Zamjena kanile je rutinski postupak. Na pitanje da li je kod pacijentice bilo znakova krvarenja, navodim da je ponovni operacijski zahvat induciran zbog tromboze, tj. začepljenja vena režnja. U trenutku izvođenja samog zahvata zamjene tubusa nije bilo znakova krvarenja. Prema medicinskoj dokumentaciji korišteni su standardni instrumenti i oprema. Kada se dogodila ruptura na pitanje da li je odmah prepoznata, navodim da je prepoznata odmah zbog toga što je odmah došlo do smetnji ventilacije, tj. pacijentica nije dobivala adekvatnu količinu kisika, tj. plina u pluća zbog toga što je plin - kisik izlazio kroz formiranu razderotinu u okolno tkivo i u tom trenutku došlo je do smetnji ventilacije i zbog toga je odmah i prepoznata ozljeda a i lako ju je verificirati jer se bronhoskopom ulazi kroz stomu i vidi razderotina. Nakon što je verificirana ruptura ostali postupci su bili sukladno pravilima struke, pristupilo se operacijsko zahvatu otvaranja prsne šupljine i sanaciji razderotine no u konačnici operacijski zahvati su u konačnici doveli do smrtnog ishoda kao posljedica nastale razderotine, odnosno rupture dušnika odnosno trahee. Da nisu postignuti parametri ventilacije došlo bi odmah do smrtnog ishoda. Na pitanje da li je ruptura mogla nastati prilikom prvog zahvata, navodi da je na to pitanje već djelomično odgovorio, a upravo rečenicom iz medicinske dokumentacije da je hemodinamski stabilna, a što je najvažnije da je samostalno disala bez problema s ventilacijom. Liječenje je obavljeno prema odgovarajućem specijalistu i na odgovarajućoj klinici, ORL odjel. Na pitanje da li je pacijentica imala popratne bolesti navodi da je operirana zbog tumora jezika, a da li postoji sklonost sa tom dijagnozom da dođe do ozljede dušnika, navodi da ne postoji veća sklonost, a što je vidljivo iz prvog operacijskog zahvata kada nije došlo do ozljede. Ne može se predvidjeti da bi došlo do takve ozljede. Operacijski zahvat na jeziku nisam učinio nikada. Formiranje traheostome sam radio. Traheostomu uobičajeno u Hrvatskoj izvode specijalisti ORL struke, specijalisti Hitne medicine, specijalisti intenzivne medicine, anesteziolozi. Razdor dušnika uzrokovala je primjena veće mehaničke sile, a što govorim sa vrlo velikom vjerojatnošću. Ne mogu odgovoriti na pitanje da li je neki 1 2 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
drugi uzrok doveo do razdora dušnika jer u med. dokumentaciji ne postoje podaci koji bi ukazivali na neki drugi uzrok kao npr. na deformitet dušnika jer bi on bio zabilježen još kod prvog operacijskog zahvata. U izvješću o uzroku smrti navedeno je stanje po operaciji karcinoma, tj. tumora jezika sa metastazama u području vrata, a kao osnovni uzrok smrti piše karcinom jezika.
14. Na istom ročištu I i II tuženik je predložio provođenje ORL vještačenja te saslušanje liječnika operatera TE i IE.
15. U svom iskazu svjedok IE navodi kako je zaposlenik klinike za tumore u Zagrebu a što je jedna od jedinica II tuženika. 13. svibnja 2019 godine pokojna DE javila se u kliniku, a upućena je iz Opće bolnice Sisak gdje je postavljena klinička sumnja na karcinom jezika sa mogućim metastazama na vratu i tumor je potvrđen biopsijom u Sisku te CT nalazom. Iz medicinske dokumentacije iščitalo se da je sumnja na taj tumor postavljena od strane liječnika opće prakse pokojne 4-5 mjeseci ranije i opisan je kao duplo manji po svojoj veličini. Ona je već tada dobila uputnicu da se ja vi na ORL pregled, no ona to nije učinila odmah te se javila krajem travnja na ORL ambulantu u Sisku gdje je verificiran tumor koji je po opisu bio duplo veći nego u opisu liječnika opće prakse. On je pregledom tužiteljice odmah utvrdio da je neophodno kirurško liječenje. Toga dana kada joj je to priopćio pokojna je bila u pratnji kćeri I tužiteljice. On joj je objasnio dijagnozu, modalitet liječenja i naručio ju na hospitalizaciju. On je na uputnici napisao da ću učiniti parcijalnu glosektomiju sa rekonstrukcijom. Nakon tjedan dana pokojna je primljena na operaciju te je ista u idućem tjednu operirana, nakon što su organizirani timovi i izvršena dodatna obrada. Sama operacija je prošla potpuno uredno. Radi se o kompleksnoj operaciji koju obavljaju dva tima, ali zna da je vršena i protekom radnog vremena tako da je trajala nakon 16 sati. Prije operacije pokojnoj je učinjena traheotomija, tj. otvor na prednjem zidu dušnika, a radi se o rutinskom zahvatu koji se radi prije svih velikih zahvata u području glave i vrata kako bi se osigurao dišni put za vrijeme i nakon operacije u slučaju krvarenja ili oticanja. Pokojna je uredno probuđena nakon operacije, funkcije su joj bile uredne te je tubus koji je bio na operaciji zamijenjen kanilom koja je fiksirana na vrat sa 4 šava. Nakon toga pokojna je preseljena u jedinici intenzivne njege. Na večer je kontaktirao dežurnog kolegu koji je potvrdio da je status pokojne uredan, da su drenaže mirne. Par sati nakon poziva dežurna liječnica mu je poslala slike pokojne sa sumnjom da je došlo do razvoja venske tromboze slobodnog režnja. Ovo je najčešća komplikacija u mikrovaskularnoj kirurgiji. U konkretnom slučaju uzet je uzorak tkiva sa podlaktice sa pripadajućim krvnim žilama koje su onda mikrokirurškom tehnikom spojene na krvne žile na vratu. To je uobičajena procedura koja se primjenjuje u ovakvim slučajevima. Osim navedene metode postoji i metoda primarnog šivanja ili rekonstrukcije rubova rane u kojem slučaju ne postoji mogućnost tromboze, ali je funkcionalni i estetski rezultat puno lošiji. U 70-80% slučajeva primjenjuje se metoda koju je primijenio na pokojnoj, a koja ovisi o općem stanju pacijenta, veličini tumora, mjestu gdje je smješten. Kod usne šupljine ovo je dominantan način rekonstrukcije. Ovakva vrsta rekonstrukcije se može obaviti su svega nekoliko bolnica u Hrvatskoj, zato je i pokojna upućena iz Siska u II tuženik. On je po zaprimanju fotografija otišao u bolnicu, pokojna je bila u dobrom općem stanju no operirani režanj je poprimio nejasnu plavkastu boju, te je postojala sumnja da se počinje razvijati tromboza, te je pomoću doplera utvrdio da još nije nastala jasna arterijska tromboza te da nema razloga za novu operaciju. Nakon 45 min ponovno je pregledao pacijenticu te je izvršio punkciju režnja koja je pokazala da je došlo do tromboze. Odmah se odlučio za revizijsku operaciju koja se mora izvršiti u roku od 2 do 3 sata da ne bi došlo do arterijske tromboze. Kanila je zamijenjena tubusom, a što
1 3 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
je rutinski proces koji je prošao uredno. Nakon nekoliko minuta anesteziolog je signalizirao da ima problem sa ventilacijom pacijenta, da ima dojam gubitka volumena plina. Tubus je zamijenjen novim međutim i dalje je postojao problem gubitka volumena plina. Bronhoskopom je potom utvrdio da postoji razderotina na stražnjem zidu traheje koja je bila nisko ispod mjesta operacije veličine 5 cm. te je utvrdio da je u tome problem gubitka volumena. On je jedino rješenje našao u tome da tubus gurne duboko u desni bronh čime su svjesno isključili lijevo plućno krilo iz ventilacije te postigli uredno disanje putem desnog plućnog krila spriječili smrtni ishod. Budući da je bolesnica bila nestabilna operaciju nije mogao izvršiti. Pokojna je vraćena u intenzivnu njegu i do jutra je bila stabilno. Ujutro je obavijestio o svemu šefa odjela i šefa klinike i prezentirao slučaj na jutarnjem kolegiju te su zaključili da razderotinu treba sanirati, međutim to nije u domeni ORL-a već torakalnog kirurga. 29. je kontaktirao dr. TE koji je odmah to jutro kod pokojne učinio bronhoskopski pregled i utvrdio isto što i on, odnosno razderotinu na stražnjem djelu dušnika. On je zajedno sa dr. TE pristupio operacijskom zahvatu u kojem mu je asistirao, a dr. TE je izvršio prešivanje ozljede odnosno razderotine i dodatno ojačao slojem poploćnice. Taj dio operacije je prošao uredno. Pokojna je vraćena na intenzivnu, ponovno su se pojavile tegobe sa ventilacijom koje su uobičajene nakon ovakvog postupka. Nakon toga su kod tužiteljice izvršeni postupci u intenzivnoj njezi kojim se stabilizira to stanje ali kako su tegobe perzistirale praktički 2 tjedna, učinjena je traheoskopija od strane dr. TE, te je ponovno verificirana, da je dio rupture saniran ali da u gornjoj trećini i dalje postoji perzistirajuća rupa, a nakon toga se prof. TE odlučio na novi operacijski zahvat, izvršio operaciju kojom je tu ruku zatvorio lokalnim mišićem, no unatoč svemu situacija se pogoršala u sljedećih 5 dana, te je pacijentica preminula 15. lipnja. Oni su se za život pacijentice praktički borili puna dva tjedna. Tužiteljica je imala karcinom jezika, a koji se proširio na limfne čvorove. Direktnim širenjem on nije mogao zahvatiti traheriju na kojem je nastala rupa, ali kod tumora postoje imunološki odgovorni mehanizmi koji djeluju sustavno na cijelo tijelo, te mogu oslabit tkivo. Tumorski pacijenti često imaju katabolizam, odnosno organizam troši više hranjivih tvari te su procesi cijeljenja kompromitirani. Vjerojatno je to jedan od razloga unatoč dva operacijska zahvata, koji je utjecao na proces cijeljenja koji je bio kompromitiran. Uzrok smrti tužiteljice su svakako respiratorni problemi koji su posljedica rupture. Bit svega je mjesto nastanka rupture, ona je nastala 15 cm. ispod mjesta u prsnom košu, te do toga operativnim putem ne može se doći. Njegovo mišljenje je da je navedeno posljedica post inkubacijske ozljede traheje zbog kompresije CUFF. To je balon koji postoji na tubusu i služi da bi zabrtvio prostor između traheje i tubusa kroz koji ulaze plinovi za uspavljivanje. CUFF kad se napuše pritišće stjenku traheje i na taj način pritišće krvne žile koje se nalaze ispod sluznice traheje i prehranjuju tu regiju. Organizam to može tolerirati nekoliko dana, a nakon toga nastaje nekroza ili traheomalacija. U literaturi postoji evidencija da su traheomalacije nastale i nakon kratkotrajnih rutinskih operacija, kao komplikacija. Misli da se u konkretnom slučaju upravo to dogodilo, jer je pozicija i veličina ozljede praktički odgovora veličini tog CUFF-a i poziciji gdje on stoji kad se napuše. U konkretnom slučaju nije došlo do prevelike sile kod zamjene tubusa. Da se to dogodilo došlo bi do pucanja traheje u kontinuitetu i lezija se u konkretnom slučaju dogodila na suprotnom zidu. Ovakva komplikacija ne može se predvidjeti. Provode se postupci da se to spriječi rutinski, ali ne može se potpunosti isključiti. Te su postupke poduzeli do dolaska dr. TE i sve prepoznali na vrijeme, a akutno stanje se dogodilo tijekom noći. Ovakvom vrstom liječenja se ne bave abdominalni kirurzi. Ovakvu vrstu ozljede može vještačiti orl. specijalist, torakalni kirurg ili anesteziolog. Orl. rade rutinski traheotomije i mijenjaju
1 4 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
tubuse, liječe tumore usne šupljine, traheja je u nadležnost torakalne kirurgije, a zbog nastalog pritiska kojeg tužiteljica nije istolerirala ozljeda bi bila u domeni anesteziologa. Da li je u konkretnom slučaju mijenjao spomenutu kanilu, navodi kako se ne sjeća, ali ako nije on onda je to učinio kolega.
16. U svom iskazu svjedok TE navodi kako je u vrijeme smrti pokojne DE bio šef torakalne kirurgije Nove Bolnice u Dubravi. Zaprimio je poziv kolega iz Klinike za tumore iz Zagreba, te mu je rečeno da je kod pok. DE došlo do incidenta odnosno ozljede traheje. On je pristupu operativnom zahvatu iste te je utvrdio da se radi o ozljedi membranoznog dijela dušnika u prsištu. Zašio je ranu koja se nalazila na srednjoj trećini dušnika, te je izvršio prešivanje i plombiranje dijelom plućne maramice. Pacijentica je bila stabilno, a da li je došlo kasnije do kakvih komplikacija i kada nije mu poznato. On je pozvan jer u klinici ne postoje torakalni kirurzi, a takvu vrstu zahvata vrše samo torakalni kirurg. Ne zna kako je došlo do nastanka lezije. Do takvim lezija najčešće dolazi zbog trzajne ozljede vrata no može se raditi i o jatrogenoj ozljedi koja nastaje tijekom intubacije ili postavljanja kanile. I anatomija pacijenta može utjecati na komplikacije oko postavljanja tubusa. Traheostomiju izvodi ORL specijalisti, maksilofacijalni kirurzi i torakalni kirurzi. Svi navedeni liječnici su imali kliničko iskustvo, ali ne u zbrinjavanju ovakvih komplikacija. On skoro 30 god radim ovakvu vrstu postupaka. Smrtnost u ovakvoj vrsti slučajeva je 10%. Postavljanje kanile je rutinski postupak.
17. Iz vještva ORL dr. Maria Bilića, a koje vještačenje je provedeno po prijedlogu tuženika utvrđeno je da je kod pok. DE, rođene **.**.1942. godine, u dobi od 77 godine je bio klinički, radiološki i patohistološki dijagnosticiran i potvrđen karcinom pločastih stanica postraničnog desnog dijela jezika s posljedičnim metastazama na desnoj strani vrata. Prije operativna dijagnostička obrada bolesnice je bila odgovarajuća u skladu sa strukom. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je bila tijekom života više puta kirurški liječena zbog operacija krajnika, žući i maternice i jajnika, te nisu navedeni nikakvi problemi pri prethodnim operacijama. Također je vidljivo da je uzimala više vrsta lijekova u svrhu liječenja povišenog krvnog tlaka i masnoća u krvi. Bila je nepušač, nije konzumirala alkohol. Zbog gore navedenog stanja primljena je u Kliniku za tumore, KBC Sestre Milosrdnice u svrhu liječenja od strane kvalificiranog ORL specijaliste za tu vrstu liječenja. Pri tome je ispravno postavljena dijagnoza i određen kirurški način liječenja u skladu s postulatima otorinolaringološke onkološke struke i ispravno su navedeni potrebni kirurški zahvati u svrhu odstranjenja tumora i uspostavljanja funkcije jezika nakon odstranjenja tumora (traheotomija, disekcija vrata desno, resekcija tumora i rekonstrukcija slobodnim podlaktičnim režnjem). Dana 28. 05. 2019. godine je učinjen gore navedeni zahvat na rutinski način, pri čemu u medicinskoj dokumentaciji nisu opisani nikakvi problemi sa kirurške i anesteziološke strane tijekom zahvata niti u ranom postoperativnom tijeku. Bolesnica je prebačena u jedinicu intenzivnog liječenja u stabilnom respiratornom stanju, samostalnog disanja kroz trahealnu kanilu. 7 sati nakon zahvata pravilno i na vrijeme uočena promjena boje režnja – ljubičasta, kao znak početne venske tromboze. U svrhu spašavanja vitalnosti režnja pravilno je indiciran hitni zahvat eksploracije anastomoza žila režnja i žila na vratu koji je započeo dana 29. 05. 2019 u 01:30. Na početku zahvata učinjena je promjena kanile u trahealni tubus radi adekvatne ventilacije bolesnice tijekom potrebnog zahvata. Nakon promjene dolazi do smetnji ventilacije zbog gubitka volumena zraka izvan dišnog puta. Učinjena je traheobronhoskopija kojoj je uočena ozljeda stražnjeg membranoznog dijela traheje u dužini oko 5 - 6 cm. U svrhu liječenja nastale komplikacije i otežane ventilacije bolesnice je konzultiran nadležni torakalni kirurg koji je indicirano hitno kirurško liječenje u svrhu saniranja navedene ozljede 1 5 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
traheje koje je izvršeno dana 29. 05. 2019 godine. Zbog daljnjih smetnje ventilacije indicirana je revizijska operacija dana 10. 06. 2019. pri čemu je nađen ostatni defekt traheje u gornjem dijelu prethodne ozljede. U svrhu liječenja bolesnice u jedinici intenzivnog liječenja poduzeti su svi potrebni postupci, lijekovi, nadoknada krvi, elektrolita i tekućina. Unatoč poduzetom liječenju – kirurškom i intenzivnom liječenju od strane anesteziologa, došlo je do općeg zatajenja srca i pluća, te smrtnog ishoda. Na osnovi navedenih činjenica može se zaključiti da je tijekom druge operacije (revizije anastomoza) prilikom promjene kanile u trahealni tubus došlo do ozljede stražnje stjenke dušnika koja je dovela do smetnje ventilacije. Prema podacima iz literature takve ozljede se događaju u omjeru 1:20.000 do 1:75.000 intubacija i posljedica su otežane intubacije, korištenja neadekvatnog tubusa po veličini, upotrebe vodilice – stilete kod intubacije. Ozljeda koja je nastala kod bolesnice nije posljedica spominjane traheomalacija. Traheomalacija je drugi entitet koji predstavlja omekšanje hrkavica dušnika. Ono može biti prirođeno i manifestira se već u ranoj dojenačkoj dobi, ili stečena kao posljedica kompresije dušnika izvana od strane tumora i neke druge tvorbe, infekcije ili dugotrajne intubacije ukoliko je cuff previše i predugo napuhan. Ova ozljeda kod bolesnice predstavlja liječničku pogrešku koja je dovela do komplikacija ventilacija i mogućnosti disanja, koje unatoč tome što su na na vrijeme prepoznate i liječene na adekvatni način od strane kvalificiranog osoblja dovela u konačnici do smrtnog ishoda bolesnice.
18. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 27.03.2025. II tuženik je naveo kako u cijelosti prigovara Nalazu i mišljenju vještaka, s obzirom na to da je isti kontrandiktoran samome sebi, medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i stručnoj literaturi. Također, stalni sudski vještak nije se očitovao iz kojeg razloga smatra da je došlo do greške, a ne do komplikacije u liječenju. Tuženik predlaže da sud pozove stalnog sudskog vještaka na ročište kako bi se očitovao na primjedbe tuženika i na pitanja koja će postaviti na samom ročištu, te da sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku usmeno sasluša vještak.
19. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 04.06.2025. vjštak dr. Bilić je naveo da što se tiče podneska II tuženika od 27. ožujka 2025. gdje je dostavljena stručna literatura o rupturama dušnika nakon endotrahalne intubacije napominje da članak se bavi komplikacijama oralne intubacije u 50 studija koje su provede diljem svijeta. Kod pok. bolesnice nije riječ o takvoj vrsti rupture dušnika koja nije nastala nakon oralne intubacije čemu govori članak nego je kod pok. ruptura nastala prilikom zamjene kanile u tubus kroz trahostomiju. Prema njegovim saznanjima i podatcima iz literature nije našao sličan slučaj. Što se tiče podneska I tuženika od 5.3.2025. napominje da je kod pok. bio prisutan zloćudni tumor na slobodnom rubu jezika koji nije niti izravno (udaljenost tumora do dušnika je više od 10 cm) niti neizravno (širenjem maligne bolesti putim limfnih ili krvnih žila) doveo do zahvaćanja dušnika, niti je oslabio stražnju stjenku dušnika tako da bi uobičajene manipulacije koje se rade tijekom postavljanja kanile ili promjene kanile u trahalni tubus mogle dovesti do oštećenja stražnje stjenke. Kod pok. bolesnice riječ je o lokaliziranoj bolesti s metastatski promjenjivim čvorovima na vratu koja je je izlječiva i ona ni na koji način ne dovodi do imunološkog sloma organizma koji uzrokovao opću slabost tkiva i podložnost istih na nastanak ozljeda i oštećenja tkiva. Ukoliko bi se ovakvo nesporeno rukovanje prilikom promjene kanile u trahalni tubus primjenjivao i kod zdrave osobe može se očekivati da bi nastala istovjetna ozljeda koja bi dovela do respiratornog poremećaja koji je bio nastao kod bolesnice. Što se tiče lokalizacije rupture ona je smještena u području stražnje stijenke dušnika u prsištu što je i logično budući da je otvor na prednjoj stjenci traheostoma nalazi na samom rubu prsišta. Očito je da je prilikom promjene kanile u 1 6 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
tubus kroz navedenu traheostomu prilikom druge revizijske operacije došlo do oštećenja stražnje stjenke dušnika u izvještaju iz operacija i anesteziologa nije jasno zbog čega je to nastalo. Može se pretpostaviti da je korišten ili neadekvatni tubus po svojoj veličini odnosno promjeru u odnosu na veličinu stome pa je uslijed toga zbog otpora primijenjena sila prilikom promjene kanile u tubus. Druga mogućnost je da je korištena vodilica (stileta) u kanili tijekom postavljanje iste a vrh te vodilice je bio izvan kanile i u izravnom kontaktu sa stražnjom stjenkom dušnika te je uzrokovala ozljedu tj perforaciju dušnika u dužini od 6 cm što je navedeno u operacijskom izvještaju. kao posljedica toga nastale su respiratorne tegobe koje su kasnije pokušane liječiti konzervativno i kirurški. Prilikom promjene kanile u tubus nje primjenjuje se takva sila koja bi dovela do pucanja cijele traheje budući da je veći dio preko 80% cirkunferencije dušnika građen od hrskavice, a sama je stražnja stjenka dušnika građena od sluznice, tako d je ona podložna ozljedama. Kod bolesnice je intubacija trajala relativno kratko tako da ozljeda koja bi bila uzrokovana sa cuf tubusa nije moguća. Da je ta intubacija trajala duže vrijeme, tjedan i više, došlo bi do omekšavanja dušnika – trahomalacije, a ne rupture stražnje stjenke. On je ove zaključke donio na temelju svog dugogodišnjeg praktičnog i teoretskog iskustva, te već 27 godina radi ovakve zahvate. U dokumentaciji nije naveden uzrok ozljede stražnje stjenke dušnika. Izvršio je uvid i u iskaze saslušanih svjedoka. Duljina operacije nije rizični čimbenik. Na njegovom odjelu se dva puta tjedno radi slučaj mikrovaskularne kirurgije. U konkretnom slučaju riječ je o pogrešci koja se dogodila prilikom promjene kanile tubus koja je uzrokovala ozljedu stražnje stjenke, traheje što je dovelo do respiratornih tegoba i svih posljedica. On nje tamo bio, ali ja pretpostavlja da je došlo do ozljede koja se može dogoditi samo u slučaju i kao posljedica manipulacije kirurga prilikom promjene kanile. On bi u ovakvom slučaju angažirao i torakalnog kirurga.
20. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka kao logičnom i životnom, osobito u pogledu činjenice tijeka liječenja pok. DE, postupanja svjedoka kod optativnog zahvata kod iste, propisa provedenog postupka i posljedica koje su nastupile obzirom su njihovi iskazi u to dijelu logični i životni i sukladni prilazećoj dokumentaciji, osim u dijelu u kojem je svjedok TE naveo kako je u konkrentom slučaju došlo do operativne komplikacije, a koja je uzrok smrti pok., obzirom je u tom dijelu njegov iskaz suprotan provedenim dokazima i vještačkom nalazu.
21. Naime ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještvo dr. BE i dr. Maria Bilića kao objektivno i stručno budući da je ista sačinjena prema pravilima medicinske struke, i u međusobnom su suglasju, a nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te imajući u vidu da su vještaci u svojim usmenim očitavanjima argumentirano otklonili svi prigovore tuženika, te su oba vještaka jasno navela kako je u konkretnom slučaju riječ o pogrešci koja se dogodila tokom drugog operacijskog zahvata prilikom promjene kanile tubus koja je uzrokovala ozljedu stražnje stjenke, traheje što je dovelo do respiratornih tegoba i smrtne posljedica pok. DE. Na okolnost uzročno posljedične veze između liječničke pogreške operatera I tuženika i smrtne posljedice pok. DE iz argumentiranog usmenog očitovanja dr. BE proizlazi kako u predmetnom slučaju dolazi do druge operacije, a nakon uvođenja tubusa u traheostomu do pojave velikih smetnji u ventilaciji, dakle to je nesporno da je u tom trenutku došlo do ozljede trahee jer prilikom prvog operacijskog zahvata nije bilo smetnji u ventilaciji, čak je u opisu operacije navedeno da se nakon tog prvog operacijskog zahvata premješta u jedinicu intenzivnog liječenja, hemodinamski stabilna što znači da je krvni tlak i puls uredan, da je samostalno disala bez problema s ventilacijom. Dakle prvi puta se spominju problemi s ventilacijom kod drugog operativnog zahvata. Obzirom da tumorskim procesom nije bila zahvaćena
1 7 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
trahea, odnosno dušnik, da je postojala stoma koja upravo olakšava uvođenje tubusa i ona se formira upravo iz razloga sprečavanja mogućih komplikacija tijekom tog uvođenja kroz stomu je došlo do oštećenja strukture koja nije bila predviđena za kirurško zbrinjavanje, odnosno za kiruršku aktivnost te je stoga navedena ruptura tj. razdor predstavljaju neadekvatan liječnički postupak odnosno mogu se tretirati kao pogreška u liječenju. Slijedom navedene argumentacije i svega provedneog sud nije usvojio prijedlog II tuženika za provođenjem ovog medicinskog vješačenja po specijalistu torakalne kirurgije budući da tijekom postupka nije doveden u pitanje nalaz stalnog sudskog vještaka dr. Maria Bilića, a koji je bio određen isključivo na zahtjev tuženika i po njegovom prijedlogu osobe vještaka. Osim toga torakalni kirurg, u ovome predmetu svjedok, dr. TE i sam je izjavio kako nije bio prisutan u vrijeme kada je kod pok. DE došlo do liječničke pogreške, a koji je naveo kako zaprimio poziv kolega iz Klinike za tumore iz Zagreba, te mu je rečeno da je kod pok. DE došlo do incidenta odnosno ozljede traheje. Iz navedenog proizlazi da liječnik torakalne kirurgije nije niti potreban za ovu vrstu operacije, jer bi inače isti bio prisutan od samoga početka operativnog zahvata, a ne pristupio tek naknadno, pa se onda postavlja pitanje na koju okolnost bi vještak torakalne kirurgije vještačio u predmetnome postupku, a koji prijedlog tuženika sud u konačnici nije usvojio.
22. Donoseći oduku u ovoj pravnoj stvari potrebno je navesti kako u konkretnoj situaciji tuženik odgovara po načelu krivnje, a u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91., 73/91., 3/94, 7/96. i 112/99. - dalje ZOO), odnosno bolnica odgovara za štetu koju pretrpi pacijent u njezinom djelovanju, odnosno postupanju njezinih radnika postoji krivnja.
23. Po prihvaćenoj sudskoj praksi bolnica kao imalac opasne stvari odgovara po principu uzročnosti za štetu koja uslijed opasnih svojstava stvari pretrpi radnik bolnice ili neka treća osoba, osim osobe u čijem liječenju se koristi ta opasna stvar. Prilikom liječenja treba uzeti u obzir da mnogi medicinski postupci uključujući određeni rizik i mogu uzrokovati štetu pacijentu i njegovom zdravlju. Taj rizik je to veći što se upotrebljavaju složenije metode liječenja upotrebom isto tako složenije tehničke i druge opreme. Unatoč tome predvidivom riziku, ako pravila medicinske struke dopuštaju takav način liječenja i ako je on u medicini opće prihvaćen, onda bolnica ne može odgovarati za izuzetno nastupanje štetnih posljedica po načelu objektivne odgovornosti, tj. bez obzira na krivnju.
24. Prema tome u konkretnom slučaju bolnica odgovara za štetu koju su tužitelji pretrpili, ali uz pretpostavku da postoji krivnja njezinih radnika za štetnu posljedicu za koju tužitelji traže naknadu štete.
25. U konkretnom slučaju II tuženik odgovara po načelu krivnje iz čl. 154. st. 1. ZOO.a i to za namjeru i nepažnju (krajnju i običnu). Kao objektivni tipizirani standard pažnje uzima se pažnja koja se može očekivati od iskusnog i savjesnog medicinara istog ranga, odnosno dobrog stručnjaka iste kategorije i istog ranga kao i onoga čije se ponašanje ocjenjuje.
26. Za naše pravo mjerilo pažnje za zdravstvene djelatnike je pažnja dobrog stručnjaka što znači prema odredbi čl. 18. st. 2. ZOO-a, povećana pažnja prema pravilima struke i običajima. Prema tako postavljenom mjerilu skrivljeno bi postupao svaki zdravstveni djelatnik koji bi postupao s pažnjom, ne dobrog, nego osrednjeg ili prosječnog stručnjaka. Obzirom je iz v ještva oba vještva dr. BE i dr. Bilića jasno utvrđeno da je kod drugog operativnog zahvata pok. postojala stoma koja upravo olakšava uvođenje tubusa i ona se formira upravo iz razloga sprečavanja mogućih komplikacija tijekom tog uvođenja kroz stomu, te je tom prilikom kod pok. došlo do oštećenja strukture koja nije bila predviđena za kirurško zbrinjavanje, odnosno za 1 8 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
kiruršku aktivnost, te da stoga navedena ruptura tj. razdor predstavljaju neadekvatan liječnički postupak koji je u konačnici doveo do smrtne posljedice pok. DE, to je razvidno kako je u postupanju liječnika tuženika izostala navedena pažnja dobrog stručnjaka, odnosno da je smrtna posljedica koja je nastupila kod pok. rezultat stručne greške, nesavjesnost, neodgovornost ili neopreznog postupanja djelatnika tuženika, pa je stoga ovaj sud je stava kako u smislu čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 170. st. 1 ZOO- a na strani II tuženika postoji krivnja njezinog djelatnika za nastalu štetu tužiteljima.
27. Isto tako I tuženik kao osiguratelj II tuženika odgovara solidarno sa I tuženikom za nastalu štetu, a u pogledu prigovora I tuženika iscrpljenoj svoti osiguranja iz analizirane police osiguranja proizlazi kako je ugovorena svota osiguranja u konkretnom slučaju za štete koju prema trećim osobama počine djelatnici II tuženika 800.000,00 kn, a što čini protuvrijednost od 106.178,24 EUR, a kako tužitelji konačnom zahtjevom potražuju manji iznos i to od 90.365,52 EUR i 5.150,00 KM (što bi bila protuvrijednost od cca 2.575,00 EUR), to je prigovor I tuženika istaknut u tom smislu u cijelosti neosnovan. Tome se dodaje da je I tuženik u prekluziji za iznošenje prigovora iscrpljenosti limita, jer je isti iznio nakon zaključenja prethodnog postupka te je u prekluziji u pogledu iznošenja novih činjenica i dokaza. Isto tako I tuženik je sukladno čl. 106. Zakona o osiguranju bio dužan pri primitku tužbe oblikovati tehničke pričuve i rezervirati iznos novca za štetu tužiteljima. Stoga mogućnost da je agregatni limit iscrpljen, ne utječe na obvezu tuženika na naknadu štete tužiteljima.
28. U svom iskazu I tužiteljica navodi kako je pok. DE bila njezina majka te su živjele u zajedničkom domaćinstvu od 2009. godine, i naravno cijelo djetinjstvo do udaje 1995. godine. Sa majkom je imala divan odnos te može reći da je to bila najbolja majka na svijetu. One su zajednički provodile jako puno vremena, majka i otac su joj pomagali oko odgoja djece, a ona njima kada su otišli u mirovinu i to kroz financijsku pomoć kao i njegu oca. Majka je u trenutku smrti imala 77 godina, te se ona zbog tuge i boli odselila iz kuće u kojoj je živjela sa majkom i više se u nju neću nikada vratiti. III tužiteljica je njezina sestra koja živi u [adresa] te ju je majka posjećivala u nekoliko navrata, a i III tužiteljica je posjećivala majku. One su također bile emotivno povezane, no ne u tolikoj mjeri kao I tužiteljica jer je sestra odselila u Kanadu 90-ih godina.
29. U svom iskazu II tužitelj navodi kako je pok DE bila je njegova druga majka, odnosno ja on je njezin pastorak budući da su se njegovi roditelji razveli, te je on ostao živjeti sa ocem koji je potom oženio pok. DE. Od osme godine je imao osjećaj da je ona njegova majka budući da ga kupala, hranila i brinula se o njemu. On je sa njom živio do 23 godine kada se oženio, a nakon toga je ponovno živio sa istom od rata do njezine smrti. Imali su predivan odnos ispunjen ljubavlju i međusobnom brigom. Njezina iznenadna smrt kod njega je prouzrokovala šok i ogromnu tugu.
30. Tijekom postupka tužitelji pojašnjavaju kako je pokojna DE prvo je zaključila brak s AE u kojem je rođena I tužiteljica, GE, daba 23.08.1964. godine u Jesenicama, Slovenija. Potom je u Bosanskom Novom, Bosna i Hercegovina, 1966. godine stupila u vanbračnu zajednicu s UE, s kojim je zaključila drugi brak, dana 12. srpnja 1968. godine. NE je u trenutku sklapanja braka imao već sina, II tužitelja FE, koji je rođen **.**.1957., a u trenutku zaključenja braka imao je 11 godina, time da su NE i DE bili u vanbračnoj zajednici već od 1966. godine. Pokojna DE odgajala, njegovala i skrbila o 2.tužitelju, kao o svom vlastitom sinu, te mu je bila majka u punom smislu te riječi. Potom je u tom drugom braku, rođena III tužiteljica, ČE LE, rođena DE, dana 15. siječnja 1969. godine, tako da je to bila četveročlana 1 9 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
obitelj, u kojoj su I tužitelj i II tužitelj živjeli sa svojim roditeljima. III tužiteljilca ČE, rođena DE, zaključila je brak s PE, te preuzela njegovo prezime. Suprug 3.tužiteljice PE umro je 01.07.2008. godine, pa je smrt majke 3.tužiteljici osobito teško pala, jer je izgubila pored supruga sada i majku, a navedene ćinjenice sud je utvrdio uvidom u ovjereni prijevod rodnog lista za VE, izvod iz matične knjige vjenčanih od 22.09.2022. izvod iz matične knjige rođenih za FE, izvod iz matične knjige rođenih za ČE, te rješenje javnog bilježnika od 11.12.2019.
31. Ovaj sud je prihvatio iskaze tužitelja kao životne i objektivne u pogledu činjenice da su tužitelji djeca i pastorak pok. DE sa kojom su bili emotivno i majčinski povezani, da je njezina smrt zasigurno kod istih ostavila trajne posljedice u vidu neizmjerne patnje za pokojnom zbog nenadane smrti zbog čega isti trpe stanovite duševne boli.
32. Iz računa 0339197, a čiju vjerodostojnost tuženici tijekom postupka nisu oposrili, kao i činjenicu plaćanja istih proizlazi kako su troškovi pogreba pok. iznosili 5.859,06 kn a odnosili su se na trošak lijesa, limenog uloška sa staklom, polaganje pok. u lijes sa utovarom i istovarom u bolnicu i Mirogoj, ishodovanja dokumentacije za sprovodnicu, prijevoz pok., trošak takse, Mirogoja i kopiranja, a potom iz Predračuna 15/22 od 10.06.2022. klesara " Č", trošak grobnice od 5.150,00 KM, 33. Iz rješenja o nasljeđivanju O-601/2016 proizlazi kako je I tužiteljica kao davateljica uzdržavanja sa pok. DE i njezinom suprugom NE kao primateljima uzdržavanja imala zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a što također potvrđuje činjenicu da je I tužiteljica brinula o svojim roditeljima, financijskih pomagala kako navodi u svom iskazu, pa je sudu logična i životan zahtjev I tužiteljice za naknadu pogrebnih troškova pok. DE u prethodno navedenim iznosima.
34. Odredbom čl. 1101. ZOO-a propisano je kako u slučaju smrti ili osobito teškog
invaliditeta
neke
osobe
pravo
na
pravičnu
novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.
35. Što se visine neimovinske štete tiče, odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je kako u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete, a i kad nje nema te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju (…) duševnih boli (…), cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tužiteljima, nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, svakome u visini od 29.862,63 EUR, koliko je i zatraženo tužbenim zahtjevom, to im je tuženik u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, dužan naknaditi neimovinsku štetu u tome iznosu.
36. Kako je odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, to je osnovan i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate od dana podnošenja tužbe tuženiku (15.06.2022.) do isplate.
37. Odredbom čl. 1093. st. 1. ZOO-a propisano je da tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Budući da je visina ove štete utvrđena iz prethodno analiziranih računa, sud je I tužiteljici dosudio navedeni trošak 2 0 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
u zatraženom iznosu od 777,63 EUR i 5.150,00 KM u protuvrijednosti EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznom kamatom od utuženja, tj. 15.06.2022., budući da iz priloženih računa sud nije sa sigurnošću mogao utvrditi kada su isti plaćeni (predračun za nadgrobni spomenik nosi datum 10.06.2022., a I tužiteljica zateznu kamatu potražuje od 15.06.2019.), stoga je I tužiteljica odbijena sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na navedene iznos od 15.06.2019. do 14.06.2022., slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom VI.
38. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30.12.2023. sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).
39. Obzirom tužitelji nisu uspjeli sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva tuženici su u smislu čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a u obvezi naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka i to: za sastav tužbe 1.362,00 EUR, za sastav podneska od 12.09.2022., 16.03.2023., 31.03.2023., 08.05.2023., 22.02.2024., 04.02.2025. 08.10.2025. 1.362,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 14.11.2022., 12.04.2023., 20.10.2023., 19.01.2024., 22.04.2024., 16.05.2024., 12.11.2024., 12.03.2025., 02.04.2025., 04.06.2025., 14.01.2026. 1.362,00 EUR za svako ročište, ukupno 25.878,00 EUR uvećano za 20% zbog zastupanja tri tužitelja u iznosu od 5.175,60 EUR, a sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 7.763,40 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8, Tbr. 9., Tbr. 36. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09.), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu od 663,61 EUR i presudu u iznosu 663,61 EUR, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03 i 125/11, u daljnjem tekstu: ZSP).
40. Nadalje tužiteljima je priznat trošak neophodnog medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR.
41. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 04.02.2025. u iznosu od 90.365,52 EUR i 5.150,00 KM (što bi bila protuvrijednost od cca 2.575,00 EUR).
42. Tužiteljima je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 40.144,22 EUR, dok je I tuženik obzirom na gubitak spora u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom, a II tuženiku je dosuđen trošak nužnog medicinskog vještačenja bez obzira na uspjeh u sporu od 333,18 EUR slijedom čega je u pogledu parničnog troška stranaka odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I, VII i VIII.
43. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 3. ZIDZOO-a a počev od donošenja ove presude, tj. 24. veljače 2026. do isplate.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
2 1 P o s l o v n i b r o j : 8 3 : P n -
1 6 4 9 / 2 0 22-86
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužiteljima po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-663,61 EUR
2. I tuženiku po punomoćniku
3. II tuženiku
