REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-2180/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja KI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Vandi Štimac Uravić, odvjetnici u Rijeci, Trpimirova 2, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi imenovanja stalnim sudskim vještakom, 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/25-01/625, URBROJ: 514-03-04/01-25-07 od 15. rujna 2025. te usvajanja zahtjeva tužitelja za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područje cestovnog prometa i procijene vrijednosti motornih vozila i plovila,

podredno,

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/25-01/625, URBROJ: 514-03-04/01-25-07 od 15. rujna 2025. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/25-01/625, URBROJ: 514-03-04/01-25-07 od 15. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužitelja, inžinjera prometa iz [adresa], za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje cestovnog prometa i procijene vrijednosti motornih vozila i plovila.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/25-01/625, URBROJ: 514-03-04/01-25- 07 od 15. rujna 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 3. studenoga 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešnog i nedovoljno (nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je gore osporavano rješenje tuženika doneseno temeljem arbitrarnosti, suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP) te da bi opstankom navedenog rješenja tuženika prekršilo se načelo stečenih prava tužitelja.

3. Istaknuo je, da je u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika i to petom odlomku (str.2. rješenja), kao i osmom odlomku (str. 3. rješenja) navedeno, da tužitelj ima višu stručnu spremu, kao i da se imenovanje osoba sa srednjom stručnom spremom smatra iznimkom, unatoč što je tužitelj dostavio dokaz o završenoj visokoj stručnoj spremi i to stručnom zvanju diplomirani inženjer prometa (diploma Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu od 6. studenoga 2009. godine), a što na prvoj stranici rješenja sam tuženik navodi da je dostavljeno, slijedom čega da su utvrđenja tuženika u suprotnosti s dostavljenom dokumentacijom i službenim evidencijama. Nastavno, tužitelj navodi da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu stečenog radnog iskustva u struci te smatra da je tuženik trebao prihvatiti stečeno radno iskustvo neovisno o stručnoj spremi u kojoj je stečeno, kao i neovisno o tome je li stečeno po osnovi radnog odnosa ili ugovora o djelu. Posebno, tužitelj upire na okolnost da mu obavljanje poslova u svojstvu sudskog vještaka nije uzeto u obzir, kao što se nije cijenila ni činjenica što se ne radi o prvom imenovanju nego o ponovnom imenovanju, odnosno dugogodišnjem vještaku koji je poslove sudskog vještačenja obavljao od 2005. pa tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo legitimnih očekivanja jer je opravdano očekivao ponovno imenovanje temeljem dosadašnjih rješenja Županijskog suda u Puli-Pola. Tvrdi da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, jer je tužitelj dostavio dokaze da ima stečenu visoku stručnu spremu 2009. godine, a višu od 2001. godine, već dvadeset godina radi na poslovima za koje se traži ponovno imenovanje, a što je utvrđeno pojedinačnim pravomoćnim rješenjima Županijskog suda u Puli-Pola dostavljenim uz potvrde poslodavaca i evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a obzirom da poslove stalnog sudskog vještaka obavlja u okviru ugovora o djelu, sam sebi nije mogao izdati potvrdu o radu. Ističe da od posljednjeg imenovanja 2021. godine nije došlo do izmjena u propisima vezanim uz uvjete za imenovanje i to potreban rad u struci, dapače do izmjena nije došlo od stupanja na snagu Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ br. 38/14), a Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u svom mišljenju je zauzelo stajalište da radno iskustvo potrebno za obavljanje određenog posla može obuhvaćati, osim vrste poslova i duljine trajanja radnog odnosa i druge oblike obavljanja poslova za naručitelje posla. Naposljetku, tužitelj je napomenuo da se neprekidno doškolovao, stručno usavršavao i napredovao u struci, a posebno na poslovima vještaka prometne struke za koje traži ponovno imenovanje pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika te usvoji zahtjev tužitelja za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područja cestovnog prometa i procjene vrijednosti motornih vozila i plovila na mandat od četiri godine (ukoliko sud smatra da postoje uvjeti za postupanje po čl.117. st.1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), podredno, predlaže se da se poništi osporavano rješenje tuženika od 15. rujna 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz nadoknadu troška upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 16. siječnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je suprotno navodima tužitelja osporavano rješenje tuženika doneseno u skladu sa odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23 i 36/24, u nastavku teksta: ZS-a), kojima su propisani uvjeti za imenovanje stalnih sudskih vještaka i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta: ZUP) pa je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, koju je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, a nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, donio presudu na temelju članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim utvrdivši da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz niže obrazloženih razloga.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj završio stručni dodiplomski studij cestovnog smjera pri Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 17. prosinca 2001. i stekao višu stručnu spremu i stručno zvanje inžinjer prometa, a 15. rujna 2009. pri Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu stekao je visoku stručnu spremu i stručno zvanje diplomirani inženjer prometa. Iz sadržaja potvrde poslodavca ZELENI SIGNAL” d.o.o. [adresa] razvidno je, da je tužitelj od 25. rujna 2000.do 3. travnja 2010. radio na radnom mjestu instruktora vožnje „B” kategorije, a od 17. prosinca 2001. na poslovima osposobljavanja kandidata za vozače u stupnju više stručne spreme. Nadalje, iz sadržaja potvrde AUTOŠKOLE „IMF” d.o.o. [adresa] razvidno je, da je tužitelj radio na poslovima instruktora vožnje „B” kategorije u razdoblju od 12. prosinca 1995. do 11. travnja 2000. (potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje -a), dok iz sadržaja potvrda AUTOŠKOLE „APY MAJA d.o.o. [adresa] proizlazi da je tužitelj radio na poslovima instruktora vožnje „B” A”, „C” i „C+E” kategorije u razdoblju od 10. studenoga 2016. do 10. travnja 2017. i od 4. svibnja 2018. do 17. listopada 2018. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji utvrđeno je, da je za navedene poslove potrebna srednja stručna.

7. Odredbom članka 126. stavak 2. Zakona o sudovima propisano je, da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana fizička osoba sa završenim odgovarajućim stručnim studijem, preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem, a iznimno i fizička osoba sa završenom srednjoškolskom spremom odgovarajuće struke.

8. Iz navedene odredbe jasno proizlazi, da je neovisno o stupnju i vrsti obrazovanja, za imenovanje stalnim sudskim vještakom potrebno, da se radi o osobi čije formalno obrazovanje je odgovarajuće području vještačenja za koje se traži imenovanje.

9. Odredbom članka 2. stavka 1. podstavak 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine, broj 38/14, 123/15 i 29/16) propisano je, da se stalnim sudskim vještakom može imenovati osoba za koju se u postupku imenovanja utvrdi da je završila odgovarajući studij, odnosno odgovarajuću školu, te nakon toga određeno vrijeme radila na poslovima u struci.

10. Naime, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, jer je tuženik postupao sukladno važećim propisima kojima su propisani uvjeti za imenovanje stalnih sudskih vještaka i utvrđivao ispunjenost uvjeta za imenovanje tužitelja stalnim sudskim vještakom sukladno članku 126. Zakona o sudovima, a iz navedene odredbe proizlazi, da su osnovni uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom završen studij odgovarajući području vještačenja za koje se traži imenovanje i rad na poslovima u struci najmanje osam godina nakon završenog studija i stečene visoke stručne spreme te najmanje 10 godina nakon završenog studija i stečene više stručne spreme. Ispunjenost navedenih uvjeta dokazuje se diplomom završenog studija te potvrdom poslodavca o radu na poslovima u struci i trajanju radnog odnosa.

11. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu proizlazi, da tužitelj nije dokazao propisano radno iskustvo u struci nakon završenog studija kojom je stekao visoku i višu stručnu spremu, dok suprotno navodu tužitelja da Zakon o sudovima propisuje radno iskustvo stečeno na poslovima u struci, a ne u stručnoj spremi, ukazuje se tužitelju na sadržaj odredbe članka 126. Zakona o sudovima prema kojoj završeni studij mora biti odgovarajući području vještačenja i budući da precizno propisuje radno iskustvo u visokom odnosno višem stupnju obrazovanja, proizlazi, da je radi ispunjenosti tog uvjeta nužno raditi u struci/određenom stupnju stručne spreme propisani broj godina, jer bi u protivnom takva odredba bila suvišna, dok u odnosu na stečeno radno iskustvo potrebno je ukazati tužitelju, da se poslovi sudskog vještačenja koje je obavljao na temelju rješenja Županijskog suda u Puli -Pola u smislu odredbi Zakona o sudovima ne smatraju stečenim radnim iskustvom, jer je jedan od osnovnih uvjeta za imenovanje stalnog sudskog vještaka prethodno radno iskustvo u struci na temelju kojeg se stječe pravo obavljati poslove sudskog vještačenja.

12. Na navode tužitelja kojim tvrdi da je tuženik u svom postupanju povrijedio načelo stečenih prava, odnosno načelo legitimnih očekivanja, jer je od 2005. uzastopno imenovan stalnim sudskim vještakom i imao je pravo očekivati da će i nadalje biti imenovan stalnim sudskim vještakom, potrebno je ukazati tužitelju na ranije uređenje postupka imenovanja stalnih sudskih vještaka temeljem kojih je stalni sudski vještak imenovan na ograničeno vrijeme od četiri godine (uz mogućnost ponovnog imenovanja ) te na izmjenu propisa kojim se propisuju uvjeti za imenovanje stalnih sudskih vještaka odnosno odredbu članka 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ( „ Narodne novine “ , broj 21/22.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. Spomenutim člankom propisano je da stalni sudski vještaci koji na dan stupanja na snagu tog Zakona budu imenovani sukladno odredbama Zakona o sudovima ( „ Narodne novine “ , br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.), zahtjev za imenovanje nakon isteka vremena na koje su prethodno imenovani podnose ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa najkasnije 30 dana prije isteka vremena prethodnog imenovanja. U postupku imenovanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ispituje postojanje uvjeta propisanih ovim Zakonom pa iz navedenog proizlazi da će ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, nakon što ispita postojanje uvjeta propisanih tim Zakonom, odlučiti o zahtjevu za imenovanje osoba koje su ranije bile imenovane stalnim sudskim vještakom, a što je u konkretnom slučaju tuženik i učinio, jer je tuženik ocjenom pribavljenih dokaza utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjete za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područja cestovnog prometa i procjene vrijednosti motornih vozila, jer nije dokazao rad u struci u trajanju od osam odnosno deset godina nakon završenog sveučilišnog dodiplomskog studija cestovnog smjera, odnosno stručnog dodiplomskog studija cestovnog smjera.

13. Naposljetku, ukazuje se tuženiku, da osnovano tužitelj u tužbi navodi da je u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika i to petom odlomku (str.2. rješenja), kao i osmom odlomku (str. 3. rješenja) navedeno, da tužitelj ima višu stručnu spremu, iako ima i visoku stručnu spremu, što je tužitelj dokazao dostavljanjem diplome o završenoj visokoj stručnoj spremi i stručnom zvanju diplomirani inženjer prometa (diploma Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu od 6. studenoga 2009. godine). Međutim, navedeni propust tuženika ne utječe na drukčije rješenje ovog upravnog spora pa će tuženik, (ukoliko to nije već učinio po primitku tužbe tužitelja na odgovor, odnosno do pisanja ove presude) ispraviti osporavano rješenje u navedenim odjeljcima navodeći da tužitelj ima i visoku stručnu spremu i stručno zvanje diplomirani inženjer prometa, a kako je to razvidno iz diplome Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu od 6. studenoga 2009. godine, koja prileži spisu predmeta upravnog spora i postupka i bila je poznata tuženiku u vrijeme donošenja osporavanog rješenja.

14. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo na nadoknadu troškova upravnog spora sukladno čl. 147. ZUS-a.

U Rijeci, 24. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri (3) primjeraka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Vandi Štimac Uravić, odvjetnici u Rijeci, Trpimirova 2

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49