REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1106/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-412/2023-16, od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice ..., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-412/2023-16, od 5. studenog 2024.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su odredbe članka 1 . i 7. Ugovora o kreditu od 6. rujna 2006., broj 918-50-3639299, zaključenog između tužitelja i tuženice za kupnju osobnog automobila ništetne, i bez pravog učinka (točka I izreke); tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.362 86 EUR i naknad i tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.362 86 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II i III izreke).
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podn ijela tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima , podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi članka 1 . i 7. Ugovora o kreditu zaključenog 6. rujna 2006., broj: 918-50-3639299, između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, te zahtjev za isplatu iznosa od 2.362 86 EUR preplaćenog zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
8. Prvostupanjski sud je uvidom u Ugovor o kreditu, te na temelju iskaza tužitelja i ocjenom stranačkog iskaza tužitelja, utvrdio da su tužitelj i tuženica 4. rujna 2006. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit odobren za kupnju automobila marke Citroen, da je kredit otplaćen i nije konvertiran, da se radi o potrošačkom ugovoru i da tužitelj ima svojstvo potrošača, da se o spornim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj nije bio valjano informiran o sadržaju sporne ugovorne odredbe, zbog čega je sporna ugovorna odredba nerazumljiva za potrošača, jer nisu navedeni jasni parametri koji će utjecati na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
9. Pored toga, cijeneći pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesene u kolektivnom sporu protiv banaka, među njima i protiv tuženice, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te presude poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a sve kroz primjenu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud zaključuje da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, pa je pobijanom presudom zahtjev za utvrđenje ništetenim predmetne ugovorne odredbe prihvatio kao osnovan, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti te ugovorne odredbe u smislu članka 1111. u svezi sa člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), čiju visinu je utvrdio temeljem nalaza knjigovodstvenog vještaka u iznosu od 2.362 86 EUR.
10. Pri tome je ocijenio neosnovanim prigovor zastare koji je istaknula tuženica , jer zastarni rok od 5 godina teče od 14. lipnja 2018., od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku poslovni broj: Pž-6632/2017, koji je vođen povodom kolektivne tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te nije istekao u vrijeme podnošenja tužbe, 2. lipnja 2023.
11. Tuženica iznosi u žalbi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ugovorne strane nisu pregovarale o valuti, jer ga prvostupanjski sud temelji samo na utvrđenjima iz kolektivnog spora, odnosno da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u ovom slučaju direktan učinak ima presuda iz kolektivnog spora, a nije utvrdio okolnosti konkretnog slučaja, već je nepoštenje tuženice uzeo kao neoborivu presumpciju, iako je tužitelj bio upoznat sa svim okolnostima i rizicima različitih valuta koje je tuženica u to vrijeme nudila klijentima i sam je izabrao CHF, a također ističe i da prvostupanjski sud nije niti bio ovlašten ocjenjivati poštenost predmetne ugovorne odredbe jer je ista jasna, lako razumljiva i lako uočljiva.
12. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, jer nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe.
13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba ništetna, a imajući u vidu pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, ali isto tako i kroz ocjenu stranačkog iskaza tužitelja.
14. Tuženica u odnosu na sporne činjenice, da se o predmetnim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti da je tužitelju pružena dostatna i razumljiva informacija i objašnjenje o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i mogućim rizicima uzimanja kredita u CHF zbog promjene tečaja CHF, nije predlagala nikakve druge dokaze, pa su ti žalbeni navodi suprotni provedenim dokazima i ničim dokazani.
15. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi tog suda poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., odredba članka 502.c ZPP-a, u vezi s člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19), propisuje izravan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavka 1 ZPP-a.
16. Neosnovani su i žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije bio ovlašten utvrđivati ništetnost predmetne ugovorne odredbe, jer je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, obzirom da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a da bi tužitelj bio upoznat na precizan i jasan način o uvjetima i mogućim rizicima vezanja kredita uz tečaj CHF .
17. Visina restitucijskog zahtjeva se žalbom posebno ne osporava , niti odluka o troškovima postupka, pa je žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
19. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
