Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: Povrv-177/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu po sucu Heleni Đud, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Đina Lukac Novaković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IEH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Draženka Šaško, odvjetnik u Varaždinu, radi isplate, 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev te u cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak u Novom Marofu broj Ovrv-3808/2025, UPP/OS-Ovrv-315/2025 od 22. svibnja 2025. kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 31,86 eura sa zateznim kamatama kao i radi naplate troškova ovršnog postupka.
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak u Novom Marofu broj Ovrv- 3808/2025, UPP/OS-Ovrv-315/2025 od 22. svibnja 2025. u cijelosti je usvojen prijedlog za ovrhu, a kako je protiv tog rješenja o ovrsi ovršenik pravovremeno podnio prigovor, rješenjem broj Povrv-177/2025 od 25. rujna 2025. ovaj sud stavio je navedeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženica osporava potraživanje tužitelja navodeći da nije obveznik plaćanja pristojbe na adresi [adresa] jer su pristojbe uredno plaćene trajnim nalozima. Predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.
4. Očitujući se na navode iznesene u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužitelj navodi da je prigovor tuženika neosnovan jer je iz izvatka iz evidencije pretplatnika vidljivo da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijamnika i to na adresi [adresa]. Pojašnjava da je tuženik zaveden kao obveznik obzirom da je utvrđeno da posjeduje odnosno u vlasništvu ima prijamnik. Navodi da je iz zapisnika razvidno da je ovlašteni kontrolor utvrdio da je tuženik vlasnik kuće za odmor na adresi [adresa], u [adresa] te iako kontrolor nije zatekao tuženika na adresi, već samo turiste, tuženik je zaveden kao obveznik zato što u vlasništvu odnosno u posjedu ima prijamnik - televizor. Naime, sam tuženik da prilikom reklamiranja svoje kuće za odmor na Booking.com navodi da se u kući nalazi televizor ravnog ekrana. Također, tužitelj dostavlja izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] u kojem je tuženik nedvojbeno naveden kao vlasnik nekretnine, a koju iznajmljuje kao kuću za odmor. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.
5. Očitujući se na navode iz podneska tužitelja, tuženik u podnesku od 20. studenog 2025. ističe kako iz dokumentacije koju je tužitelj priložio prijedlogu za ovrhu nije vidljivo da bi se obveza plaćanja mjesečne pristojbe odnosila na TV prijemnik koji bi se nalazio na adresi [adresa], da izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 4. ožujka 2025. nije vidljivo na koji uređaj se odnosi obveza plaćanja mjesečne pristojbe niti na kojem mjestu ili adresi se isti nalazi. Nadalje, iz priloženog zemljišno knjižnog izvatka da je vidljivo da je tuženik suvlasnik kuće i dvora u k. o. [katastarska općina], ali nije vidljivo na kojoj adresi se nalazi ta kuća, te se isti ne može povezati sa sadržajem Zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe. Osim toga, predmetni Zapisnik od dana 5 . rujna 2024. da je jednostrana isprava sastavljena isključivo za potrebe tužitelja koja kao takva ne može imati svojstvo vjerodostojnog i objektivnog dokumenta. Ističe kako tužitelj nije dokazao da je podatke o tuženiku kao iznajmljivaču i turistima za koje tvrdi da su boravili u objektu pribavio na propisani način kao i da web stranica booking.com nije relevantan ni službeni izvor podataka. Konačno navodi kako okolnost da tuženik prilikom reklamiranja navodi kako se u kući nalazi televizor ravnog ekrana nije dokaz da je u navedenoj kući na dan 5. rujna 2024. postojao prijamnik i nije dokaz da je tuženik vlasnik ili posjednik prijamnika. Nakon što je jednostrano i neosnovano uveo tuženika kao obveznika plaćanja mjesečne pristojbe tuženik smatra da je tužitelj propustio obvezniku dostaviti informaciju o obradi, pa sve do primitka rješenja o ovrsi tuženik nije imao saznanja da je zaveden kao obveznik plaćanja mjesečne pristojbe .
6. Obzirom na vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) budući se zahtjev tužitelja odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.
7. Odredbom članka 461.a stavak 3. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
8. U ovome parničnom postupku sud je ocijenio da nije bilo potrebno održati ročište jer niti jedna od stranka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta niti su stranke predložile izvođenje personalnih dokaza ili provođenje vještačenja.
9. Slijedom navedenog, u dokaznom postupku sud je pročitao spis javnog bilježnika broj Ovrv-3808/2025, dokumentaciju tužitelja (strana 27-30, 46-49 spisa) i dokumentaciju tuženika (strana 67-72). Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranka nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine koja se odnosi na RTV pristojbu za razdoblje od mjeseca listopada do prosinca 2024. u mjesečnim iznosima od po 10,62 eura, odnosno ukupno u iznosu od 31,86 eura.
11. Između stranaka nije sporno da tuženik nije platio utuženo potraživanje u iznosu od 31,86 eura s osnova RTV pristojbe.
12. Spornim proizlazi je li tuženik vlasnik i posjednik RTV prijamnika na adresi [adresa].
13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Razmatranje spornih okolnosti te time i osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je započeo u svjetlu odredbe čl. 461. a st. 6. ZPP-a u svezi s čl. 219. ZPP-a koje odredbe uređuju teret dokazivanja činjeničnih tvrdnji iznijetih tijekom postupka.
15. Sukladno spomenutoj zakonskoj regulativi tužitelj je u cilju dokazivanja osnovanosti svog tužbenog zahtjeva dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
16. Iznoseći činjenični supstrat tijekom postupka tužitelj u bitnome iznosi tvrdnju da je tuženik vlasnik odnosno posjednik tv prijamnika jer prilikom reklamiranja svoje kuće za odmor na internet stranici Booking.com navodi da se u kući nalazi televizor ravnog ekrana, a iz zapisnika da je razvidno da je ovlašteni kontrolor utvrdio da je tuženik vlasnik kuće za odmor na adresi [adresa], u [adresa] .
17. Nakon iznošenja činjenica, tužitelj osnovu i visinu svog tužbenog zahtjeva temelji na Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 4. ožujka 2025., zapisniku kontrolora od 5. rujna 2024., izvatku iz evidencije pretplatnika, pregledu stanja računa obveznika te izvatku iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] .
18. Iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i Pregledu stanja računa obveznika proizlazi da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentiran dug tuženika po osnovu neplaćenih RTV pristojba za razdoblje od mjeseca listopada do prosinca 2024. u mjesečnim iznosima od po 10,62 eura, odnosno ukupno u iznosu od 31,86 eura.
19. Iz zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe od 5. rujna 2024. proizlazi da je ovlašteni kontrolor tužitelja utvrdio da je tuženik vlasnik kuće za odmor na adresi [adresa], u [adresa] te da su na adresi zatečeni turisti , dok je iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo da je tuženik suvlasnik u 10/12 dijela kuće i dvora u k. o. [katastarska općina].
20. Iz izvatka iz evidencije pretplatnika vidljivo je da je tuženik s danom 6. rujna 2024. zaveden kao obveznik plaćanja RTV pristojbe.
21. Ocjenjujući iznijeto, stajalište je suda kako se iz ove dokumentacije ne može sa sigurnošću utvrditi da bi upravo tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik odnosno posjednik tv prijamnika na adresi [adresa], pa time niti odgovornost tuženika za podmirenje pristojbe.
22. Prema članku 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radio televiziji (NN 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, 18/24) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili aud io vizualnog programa (u daljnjem tekstu prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavak 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
23. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da obveznik plaćanja RTV pristojbe vlasnik ili posjednik prijamnika, međutim prema ocjeni suda tužitelj nije dokazao s potrebnom mjerom izvjesnosti da bi upravo tuženik bio vlasnik odnosno posjednik tv prijamnika u utuženom razdoblju na adresi [adresa] .
24. Ovdje valja istaknuti kako je izvadak iz poslovnih knjiga jednostrani akt tužitelja koji sam po sebi ne dokazuje niti osnovu niti visinu utuženog potraživanja. Naime, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., dalje: OZ), ali nije javna isprava iz čl. 230. ZPP-a jer nije izdana od državnog tijela ili fizičke osobe u obavljanju javnih ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu.
25. Također, okolnost da je tuženik u evidenciji pretplatnika naveden kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu da ta evidencija također predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužitelju, kao i dokaza o vlasništvu i posjedu radio prijamnika (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-979/2022-2 od 5. listopada 2022., Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 309/2021-2 od 21. travnja 2021. i poslovni broj Gž-210/2020-2 od 5. ožujka 2020., Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-808/2020-2 od 18. rujna 2020., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž - 2393/2017-2 od 15. studenog 2017. i poslovni broj Gž- 1807/2017-2 od 26. rujna 2017. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 876/2017-2 od 30. lipnja 2020.).
26. Tužitelj je tuženika zaveo u evidenciji pretplatnika kao obveznika plaćanja rtv pristojbe na temelju zapisnika o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe od 5. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da je ovlašteni kontrolor tužitelja utvrdio da je tuženik vlasnik kuće za odmor na adresi [adresa], u [adresa]. Međutim, okolnost je li tuženik ujedno i vlasnik kuće adresi [adresa] nije od odlučujućeg značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, već samo činjen ica je li tuženik vlasnik odnosno posjednik prijamnika, a od strane kontrolora nije utvrđeno da u predmetnoj nekretnini uopće postoji tv prijemnik.
27. Valja dodati da okolnost da je tuženik prilikom reklamiranja navedene kuće za odmor na internet stranici Booking.com naveo da se u kući nalazi televizor ravnog ekrana nije relevantan dokaz o postojanju prijamnika u navedenoj kući na dan 5. rujna 2024. niti dokaz da je tuženik vlasnik ili posjednik prijamnika.
28. Kako je teret dokazivanja, a sukladno spomenutim zakonskim odredbama ZPP-a bio upravo na tužitelju koji prema ocjeni ovoga suda nije sa potrebnom mjerom izvjesnosti dokazao postojanje osnove na temelju koje potražuje naznačeni iznos, to je sud tužbeni zahtjev u iznosu od 31,86 eura ocijenio neosnovanim te ukinuo u cijelosti platni nalog.
29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
30. Tuženiku je tako priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak temeljem tbr. 7. toč. 9. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025. - dalje: Tarifa) u iznosu od 125,00 eura (uračunat PDV).
31. Tuženiku nije priznat zahtjev za troškom sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 62,50 eura obzirom je tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak na temelju Tbr. 7. t. 8. Tarife, a koji priznati trošak obuhvaća i trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi.
32. Na taj način tuženiku su odmjereni troškovi postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, koje mu je u cijelosti dužan platiti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
33. Tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka od dana donošenja presude do isplate i to sukladno članku 151. st. 3. ZPP -a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
34. Slijedom navedenoga, odlučeno kao izreci presude
U Varaždinu 23. veljače 2026.
Sudac
Helena Đud
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetniku u Zagrebu
2. Tuženiku po punomoćniku Draženki Šaško, odvjetniku u Varaždinu
3. spis