REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-27/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Skorić Rojc, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], zastupana po punomoćniku Anti Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 2. prosinca 2025. godine u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, tuženice osobno i punomoćnika tuženice, te objave 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.- Utvrđuje se da je tužitelj AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 209 m2, kuća površine 94 m2, sveukupne površine 303 m2, u k. o. [katastarska općina], za 1/2 dijela, što je tužena PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na tužiteljevo ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice u označenom suvlasničkom udjelu, u roku od 15 dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, nakon pravomoćnosti.

II.-Nalaže se tuženici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.579,64 eur, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) koje na navedeni iznos teku od dana donošenja presude- 23. veljače 2026. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelja podnijetoj protiv tuženice ovom sudu dana 7. veljače 2023. godine se navodi da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 209 m2, kuća površine 94 m2, sveukupne površine 303 m2, s pravom vlasništva upisanim u korist tužene za cijelo. Tužitelj i tužena zaključili su brak 12. lipnja 1993. godine u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Susedgrad za godinu 1993. pod rednim brojem 00201. Bračna zajednica između stranaka prestala je, a za vrijeme njezinog trajanja stranke su temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 9. srpnja 2003. godine u vlasništvo stekle predmetnu nekretninu i na istoj zajedno izgradile kuću. Iako je na kupoprodajnom ugovoru iz 2003. godine kao kupac navedena samo tužena, koja je temeljem istog upisana u zk evidenciji kao jedini vlasnik, predmetnu su nekretninu stranke stekle zajedničkim sredstvima, radom i ulaganjima, pa je nesporno kako ista predstavlja bračnu stečevinu tužitelja za 1/2 dijela. Slijedom izloženog predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da je tužitelj s osnova bračne stečevine stekao pravo vlasništva nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to za 1/2 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja za navedeni suvlasnički udio, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice u označenom suvlasničkom udjelu.

2. U odgovoru na tužbu tuženice sadržanom u podnesku od 15. ožujka 2023. godine (l.s. 12-14) se osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor nedostatka pravnog interesa za podnošenje tužbe. Nije sporno da je u studenom 2022. godine prestala postojati životna zajednica između stranaka. Tuženica je u pogledu predmetne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisana vlasnikom za cijelo i to temeljem kupoprodajnog ugovora od 09. srpnja 2003. godine i aneksa kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 2003. godine, međutim tužitelj je prilikom kupnje tj. stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine odmah svoju polovicu na ime bračne stečevine, usmenim ugovorom o darovanju darovao tuženici kao svojoj supruzi za njezin 52. rođendan koji je bio 29. veljače 2004. godine, i slijedom navedenog usmenog darovanja predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi nije bila nikada ni upisana kao suvlasništvo stranaka. S obzirom da je tuženica tužiteljevu polovicu suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na ime bračne stečevine stekla od tužitelja temeljem usmenog ugovora o darovanju koji je ispunjen u cijelosti predmetna nekretnina temeljem čl. 39. st. 2. Obiteljskog zakona predstavlja isključivo vlastitu imovinu tuženice. Osim toga, usmenim ugovorom o darovanju kojim je tužitelj darovao tuženici za 52. rođendan svoju polovicu predmetne nekretnine na ime bračne stečevine, tužitelj se na taj način ujedno odrekao bilo kakvih prava na naknadno utvrđivanje bračne stečevine za predmetnu nekretninu. Nadalje, tuženica ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja također neosnovan jer je tuženica 1994. godine prodala vlastiti stan u [adresa], površine 42 m2 na II. katu za 60.000,00 DEM u protuvrijednosti u kunama, dakle stan koji je predstavljao vlastitu imovinu tuženice jer je isti stekla prije braka i zasnivanja bračne zajednice s tužiteljem, i to upravo iz razloga kako bi novčanim sredstvima dobivenim od prodaje toga stana mogla kupiti predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja ne samo da je neosnovan jer predmetna nekretnina u smislu odredbe čl. 39. st. 2. Obiteljskog zakona predstavlja isključivo vlastitu imovinu tuženice, obzirom da je tužitelj tuženici za njezin 52. rođendan darovao svoju polovicu predmetne nekretnina na ime bračne stečevine, već je tužbeni zahtjev tužitelja također neosnovan jer je predmetna nekretnina kupljena isključivo novčanim sredstvima koje je tuženica stekla prodajom vlastite imovine stečene prije braka s tužiteljem, dakle prodajom stana u [adresa], površine 42 m2 na II. katu. Dakle kako predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu već isključivo vlastitu imovinu tuženice, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

3. U podnesku pun. tuženice od 7. travnja 2025. godine (l.s. 22-23) se navodi da je tuženica najprije prodala vlastiti stan u [adresa], površine 41,85 m2 na II. katu, s ciljem kako bi novcem dobivenim od prodaje toga stana koji je bio njezina vlastita imovina kupila nešto veći dvosobni stan u [adresa], površine 53,63 m2 na I. katu za iznos od 69.182,70 DEM u protuvrijednosti u tadašnjim hrvatskim dinarima. Nadalje tuženica je prodala i vlastiti dvosobni stan u [adresa], površine 53,63 m2 na I. katu upravo s ciljem kako bi novčanim sredstvima dobivenim od prodaje toga stana koji je njezina vlastita imovina mogla kupiti predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 2003. godine i aneksa kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 2003. godine, slijedom čega predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja vlastitu imovinu tuženice.

4. U podnesku pun. tužitelja od 14. travnja 2025. godine (l.s. 58-59) se navodi da od strane tuženice nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je novčana sredstva ostvarena prodajom stana u [adresa], u [adresa] investirala u kupnju stana u [adresa], te nije dostavljen niti jedan dokaz kada je i po kojoj cijeni prodan i taj stan. Za istaći je da je stan u [adresa], kupljen za vrijeme trajanja braka stranaka, pa isti predstavlja bračnu stečevinu stranaka, kao i sredstva ostvarena njegovom prodajom. Tužena se poziva na sredstva koja je navodno ostvarila 10-tak godina prije kupnje predmetne nekretnine u [adresa], i to prodajom stana koji predstavlja bračnu stečevinu, međutim ne samo da sredstva ostvarena prodajom tog stana nisu vlastita imovina tužene (nego su bračna stečevina), već je pored toga i za istaći da su u tom periodu, unutar tih 10- tak godina stranke kupile još jedan stan u [adresa], kao i zemljište u Zagrebu na kojem su izgradile obiteljsku kuću, pa je životno logičnije da su sredstva kojima su raspolagali, utrošili upravo u te nekretnine, stečene daleko prije nego predmetna nekretnina u k. o. [katastarska općina].

5. U podnesku pun. tužitelja od 27. kolovoza 2025. godine (l.s. 71-72) se navodi da je tužena u svojem odgovoru na tužbu najprije tvrdila da joj je tužitelj darovao svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, da bi zatim naglo promijenila svoj navod te sada tvrdi da je predmetnu nekretninu kupila svojim vlastitim sredstvima, u svezi kojeg navoda se u podnesku pun. tuženice od 28. kolovoza 2025. godine (l.s. 99- 101) navodi da je u odgovoru na tužbu jasno i nedvojbeno istaknuto da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već da predstavlja vlastitu imovinu tuženice s obzirom da je predmetna nekretnina kupljena isključivo novčanim sredstvima koje tužena stekla prodajom svoje vlastite imovine, i to najprije prodajom stana u [adresa], te potom prodajom stana u [adresa].

6.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: preslik osobne iskaznice za tužitelja (l.s. 4), povijest zk upisa od 6. veljače 2023. godine za predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5-7), vjenčani list za stranke (l.s. 8), ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između LI kao prodavatelja i PI kao kupca od 9. srpnja 2003. godine na kojem je potpis prodavatelja LI ovjeren od strane javnog bilježnika u Zadru Vere Marčina pod brojem OV-5257/03 od 9. srpnja 2003. godine i aneks od 18. prosinca 2003. godine kupoprodajnom ugovoru od 9. srpnja 2003. godine zaključen između prodavatelja LI i kupca PI na kojem je potpis obje ugovorne strane ovjeren od strane javnog bilježnika u Zagrebu Marije Baković pod brojem OV-24649/03 od 18. prosinca 2003. godine (l.s. 24-26, 33), porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar od 14. srpnja 2003. godine na ime tuženice PI (l.s. 27), ugovor zaključen između [adresa] i LI od 17. lipnja 1998. godine, rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave Zadar od 1. lipnja 1998. godine na ime LI i zapisnik br. 2906 od 6. svibnja 1999. godine (l.s. 28- 31), ugovor o kupoprodaji stana zaključen između Grada Zagreba kao prodavatelja i ŠI [adresa] kao kupca od 23. prosinca 1992. godine (l.s. 36-38), zk izvadak od 7. travnja 2025. godine za stan u [adresa] (l.s. 44-45), ugovor o prodaji br. 287/93 zaključen između GIP Pionir d.d. Zagreb i Stambena zadruga "Biostan" Zagreb kao prodavatelja i PI kao kupca od 8. listopada 1993. godine (l.s. 48-54), zk izvadak od 7. travnja 2025. godine za stan u [adresa] (l.s. 56-57). Tijekom postupka saslušani su svjedoci DI (l.s. 103-104), SI (l.s. 104-105), UI (l.s. 105-107) i ĆI (l.s. 107-108), a također su saslušani tužitelj AI (l.s. 111- 112) i tuženica PI (l.s. 112-113) u svojstvu stranaka.

6.2. Pun. tužitelja je uz podnesak od 27. kolovoza 2025. godine (l.s. 71-72) priložila kupoprodajni ugovor od 5. svibnja 1988. godine na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (l.s.73-98) i to na okolnost da je tužitelj prije braka s tuženom svojim vlastitim sredstvima kupio nekretninu u Njemačkoj koju je kasnije prodao, pa da je i on svoja vlastita sredstva mogao uložiti u kupnju predmetne nekretnine i u izgradnju kuće, međutim kako je navedeni dokaz dostavljen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na pripremnom ročištu od 15. travnja 2025. godine (l.s. 61), to sud navedeni dokaz nije uzeo u obzir, sve s obzirom na zakonsku odredbu čl. 284. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, u nastavku ZPP-a), a u ovom slučaju se nesporno ne radi o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da je tužitelj s osnova bračne stečevine stekao pravo suvlasništva za 1/2 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 303 m2 k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva za 1/2 dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice za navedeni suvlasnički udio.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja se temelji na činjenici da je brak između stranaka zaključen 12. lipnja 1993. godine, da su za vrijeme trajanja braka stranke temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 2003. godine stekle nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i na istoj zajedno izgradile kuću, međutim iako je u navedenom kupoprodajnom ugovoru kao kupac navedena samo tužena, predmetnu nekretninu da su stranke stekle zajedničkim sredstvima, radom i ulaganjima, slijedom čega su stranke suvlasnici predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine svaki za po 1/2 dijela. Tuženičino protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja se temelji na činjenici da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja vlastitu imovinu tužene, s tim da je u odgovoru na tužbu navedeno da je tužena tužiteljevu polovicu predmetne nekretnine na ime bračne stečevine stekla od tužitelja temeljem usmenog ugovora o darovanja za njezin 52. rođendan koji ugovor da je u cijelosti ispunjen, a također da je predmetne nekretnina kupljena novcem dobivenim od prodaje stana u [adresa], koji stan je bio vlastita imovina tužene, dok se tijekom postupka navodi da je predmetna nekretnina vlastita imovina tuženice jer da je ista kupljena isključivo novčanim sredstvima koje je tužena stekla prodajom vlastite imovine stečene prije braka s tužiteljem i to prodajom stana u [adresa], na adresi [adresa], koji stan je kupljen novcem dobivenim od prodaje stana u [adresa], na adresi [adresa], koji stan je bio vlastita imovina tuženice.

10. Pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, sve sukladno čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku: ObZ/23) Budući je nesporno da je predmetno zemljište oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] stečeno kupnjom-zaključenjem kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 2003. godine i da se na kupljenom zemljištu nakon kupnje odmah počelo s izgradnjom kuće koja se sastoji od prizemlja i kata, koja kuće se izgradila u periodu u otprilike sljedećih godinu dana, možda nešto duže, to je za navesti da su kroz navedeno razdoblje na snazi bili Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 162/98-u nastavku ObZ/98) koji je bio u primjeni od 01. srpnja 1999. godine pa do 22. srpnja 2003. godine), te Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, u nastavku: ObZ/03), koji je u bio u primjeni od 22. srpnja 2003. godine pa do 1. rujna 2014. godine. Prema čl. 252. i čl. 253. st. 1. ObZ/98 i prema čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ/03 bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, te su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a s druge strane vlastita imovina prema odredbi čl. 257. st. 2. ObZ/98, istovjetno odredbi čl. 253. st. 2. ObZ/03, predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom onom iz čl. 252. ObZ/98, odnosno iz čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Naposljetku i zakonskim odredbama čl. 36. i čl. 39. novog ObZ/23 je na identičan način kao i ovim navedenim ranijim Obiteljskim zakonima regulirana bračna stečevina, zakonska presumpcija o suvlasništvu i vlastita imovina.

11. Nije sporno da je brak između stranaka zaključen dana 12. lipnja 1993. godine u Zagrebu, a da je u studenom 2022. godine prestala bračna zajednica stranaka.

12. Nije sporno da je između LI kao prodavatelja i ovdje tužene PI kao kupca dana 9. srpnja 2003. godine zaključen kupoprodajni ugovor kojim je prodavatelj prodao kupcu pašnjak sa temeljima oznake kat. čest. [katastarska čestica] u površini 300 m2 k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 60.000,00 kuna, te da je između navedenih ugovornih strana dana 18. prosinca 2003. godine zaključen aneks navedenom kupoprodajnom ugovoru od 9. srpnja 2003. godine kojim aneksom su ugovorne strane izmijenile toč. I. kupoprodajnog ugovora u pogledu površine predmetne nekretnine na način da je umjesto površine od 300 m2 navedena površina od 303 m2 predmetne nekretnine (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 2003. godine i aneksa tom kupoprodajnom ugovoru od 18. prosinca 2003. godine sa l.s. 24-26, l.s. 33), te nije sporno da je u zemljišnoj knjizi ovoga suda ovdje tužena PI temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora od 9. srpnja 2003. godine i aneksa tom kupoprodajnom ugovoru od 18. prosinca 2003. godine uknjižena vlasnicom za cijelo predmetne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] kuća površine 94 m2, dvorište površine 209 m2, ukupne površine 303 m2 k. o. [katastarska općina], da je u posjedovnici-listu A pod rednim brojem 2.1. upisana zabilježba da je za stambenu građevinu izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] priloženo rješenje o izvedenom stanju izdano od Upravnog odjela za provedbu dokumenata, prostornog uređenja i gradnje zadarske županije KLASA: UP/I-361- 03/12-11-3908, UR BROJ:2198/1-11-1-14-10-BF od 29. kolovoza 2014. godine, a u vlastovnici-listu B pod rednim brojem 1.3. je upisana zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. veljače 2016. godine na predmetnoj nekretnini uknjiženog prava vlasništva PI za cijelo, kao primateljice i davateljice uzdržavanja i AI kao primatelja i davatelja uzdržavanja (navedeno proizlazi iz povijesti zk upisa za predmetnu nekretninu sa l.s. 5-6.).

13. Nije sporno da je između Grada Zagreba kao prodavatelja i ovdje tužene ŠI (sada AI) kao kupca dana 23. prosinca 1992. godine zaključen ugovor o prodaji stana kojim je prodavatelj prodao kupcu stan u [adresa], na adresi [adresa] površine 41,85 m2 za kupoprodajnu cijenu od 5.536,640 HRD, te nije sporno da je navedeni stan prodan i u zemljišnoj knjizi je vlasnikom predmetnog stana za cijelo uknjižen FI (navedeno proizlazi iz ugovora o kupoprodaji stana od 23. prosinca 1992. godine sa l.s. 36.-38. i iz zk izvatka od 7. travnja 2025. godine sa l.s. 44-45.).

14. Nije sporno da je između GIP Pionir d.d. Zagreb i Stambene zadruge Biostan Zagreb kao prodavatelja i ovdje tužene PI kao kupca dana 8. listopada 1993. godine zaključen ugovor o prodaji broj 287/93 kojim su prodavatelji ovdje tuženoj prodali stan u [adresa] površine 53,63 m2 u [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 69.182,70 DEM, te nije sporno da je navedeni stan prodan i u zemljišnoj knjizi je vlasnicom predmetnog stana za cijelo uknjižena AIZ (navedeno proizlazi iz ugovora o prodaji stana od 8. listopada 1993. godine sa l.s. 48.-55. i iz zk izvatka sa l.s. 56.-57.).

15. S obzirom na suprotstavljene navode stranaka tijekom postupka, sporna je činjenica koja se odnosi na to da li predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište ukupne površine 303 m2 k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog za po 1/2 dijela ili pak predstavlja vlastitu imovinu tuženice, radi utvrđenja koje sporne činjenice su saslušani predloženi svjedoci i stranke.

16. Iz iskaza tužitelja AI saslušanog na ročištu od 2. prosinca 2025. godine (l.s. 111-112) u pogledu sporne činjenice proizlazi da predmetna nekretnina u k. o. [katastarska općina] nipošto nije vlastita imovina tuženice, tu nekretninu je on stekao u cijelosti svojim radom jer tuženica u vrijeme stjecanja te nekretnine nije bila u radnom odnosu, međutim kako je ta nekretnina stečena za vrijeme trajanja njihovog braka, to je suglasan da on i tuženica budu vlasnici predmetne nekretnine svaki za po 1/2 dijela. Predmetno zemljište u [adresa] sa golim temeljima je kupljeno negdje 2003. godine, i u rujnu 2003. godine je počeo sa gradnjom kuće na kupljenom zemljištu koja kuća se sastoji od prizemlja i kata, kuća je dovršena u ožujku 2004. godine. Stan u [adresa], u [adresa], nije bio njegovo vlasništvo, a niti je bio bračna stečevina njega i tuženice, te mu nije poznato što je sa novcem koji je dobiven od prodaje toga stana. Stan u [adresa], u [adresa], je kupio on novcem kojeg je zaradio od poslova koje je radio i to svaki dan po 18 sati, ne sjeća se koje godine je kupio taj stan, ali stan je prodao negdje nakon 2 ili 3 godine nakon kupnje, sjeća se da je kupac bio čovjek iz Slavonije, cijena stana je bila duplo veća od cijene za koju je stan kupljen, međutim ne zna reći koja je točno bila kupoprodajna cijena jer je toliko stanova kupio i prodao. Kupoprodajni ugovor za nekretninu u [adresa] je glasio na tuženicu a ne na njih oboje i to iz razloga što je za vrijeme trajanja njihovog braka kupovao puno stanova, kuća i automobila, pa je nešto stavljao na svoje ime, a nešto na ime tuženice, sve nekretnine stečene za vrijeme trajanja braka je darovao zajedničkoj kćerki njega i tužene koja je rođena **.**.1988., jedino se vodi postupak u svezi nekretnine u [adresa]. Za vrijeme trajanja braka on je radio po više poslova 18 sati dnevno, a tužena je radila tu i tamo. U Njemačkoj, u [adresa] je kao svoju vlastitu imovinu imao trosoban stan kojeg je kupio 1986. ili 1987. godine, stan je prodao za vrijeme trajanja njihovog braka, novac od prodaje tog stana je uložio u kupnju zemljišta u Zagrebu za gradnju kuće, a novac dobiven prodajom stana u [adresa] je uložio u gradnju kuće u [adresa] i u gradnju kuće u [adresa], a kuća u [adresa] se sastoji od prizemlja u kojem je jedan apartman i od kata na kojem su dva apartmana, u prizemlju živi on, a na katu tuženica, on tuženici nije nikada darovao svoj suvlasnički udio kuće u [adresa]. Prije rođenja njihove zajedničke kćerke, nije živio sa tuženicom, ne zna otkad je u mirovini, ne želi odgovoriti na pitanje koje poslove je zadnjih 30-35 godina radio jer to nije predmet postupka, a u svezi kuće u [adresa] koja je darovana njihovoj zajedničkoj kćerki, može reći da je prije darovanja kuća u [adresa] bila upisana kao suvlasništvo njega i tuženice svakog za po 1/2 dijela.

17. Iz iskaza tuženice PI saslušane na ročištu od 2. prosinca 2025. godine (l.s. 112-113) u pogledu sporne činjenice proizlazi da je stan u [adresa], u [adresa] bio njezina vlastita imovina, koji stan je stekla nakon razvoda prvog braka, budući se radilo o malom stanu, prodala ga je ali se ne sjeća točno koje godine i za koju kupoprodajnu cijenu, međutim novcem od prodaje toga stana kupila je stan u [adresa], u [adresa] i to za kupoprodajnu cijenu od 46.000,00 DEM otprilike, sjeća se da je morala dodati još nešto malo novca da kupi stan u [adresa] ali se ne sjeća koji točno iznos novca je morala dodati, stan u [adresa] je kupila otprilike za vrijeme Domovinskog rata, tako nekako. Stan u [adresa] je prodala negdje koncem 1990-tih odnosno prodala ga je 2000. godine za kupoprodajnu cijenu od 92.000,00 DEM, a s novcem dobivenim od prodaje stana u [adresa] kupila je zemljište u [adresa] koje je imalo samo gole temelje i to za cijenu od 30.000,00 DEM, a gradnja kuće na kupljenom zemljištu u [adresa] u cijelosti je financirala ostatkom kupoprodajne cijene ostvarene prodajom njezinog stana u [adresa], može reći da je kompletna gradnja nekretnine u [adresa] a pod tim misli i na zemljište i na kuću koštalo ukupno 100.000,00 DEM. Za vrijeme trajanja braka ona i tužitelj su stekli stan u [adresa], u [adresa] i kuću u [adresa], a inače ona i tužitelj su prije sklapanja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici od 10. listopada 1987. godine u Njemačkoj, toga dana tužitelj se doselio živjeti kod nje u njezin stan u [adresa]. Njihov zajednički stan u [adresa] je prodan i od dobivenog novca se gradila kuća u [adresa], naime tužitelj je od 1991. godine bio u mirovini, ima njemačku mirovinu, kuća u [adresa] je darovana njihovoj kćerki koja je rođena **.**.1988., ali prije darovanja su ona i tužitelj u zemljišnoj knjizi bili upisani kao suvlasnici kuće svaki za po 1/2 dijela. Za čitavo vrijeme trajanja braka je bila zaposlena, naime u Njemačku je otišla 1969. godine, a od 2017. godine je u mirovini, ostvarila je njemačku mirovinu, a tužitelj nakon odlaska u mirovinu nije radio jer je bio bolestan, tužitelj je ostvario invalidsku mirovinu, ali je to u biti ilegalna mirovina, ostvarena varanjem i lažima, glumio je da je bolestan na živce, a kada ju se pita da li je tužitelj radio kao sudski tumač za njemački jezik, može reći da su njih dvoje skupa radili kao sudski tumači za njemački jezik. U predmetnoj nekretnini u [adresa] tužitelj živi u prizemlju, a ona je na katu, naime to je tako tužitelj sam odredio dok traje ovaj spor, inače ona preko godine bude u Zagrebu, prema njoj tužitelj ima zabranu približavanja.

18. Iz iskaza svjedoka DI saslušanog na ročištu od 1. rujna 2025. godine (l.s. 103-104) u pogledu sporne činjenice proizlazi da mu je iz priča obje stranke koje poznaje 30 godina i prijatelj je s obje stranke poznato da je predmetno zemljište u [adresa] kupljeno prije 30-tak godina, stranke su u vrijeme kupnje zemljišta živjele zajedno, međutim sa strankama nije ništa pričao vezano za način financiranja stečenog zemljišta, na kupljenom zemljištu je kuća koja se sastoji od prizemlja i jednog kata napravljena prije nekih 20-tak godina, tužitelj je radio fizički na kući od temelja do završetka, to mu je potvrdila i sama tuženica, nije mu poznato tko je financirao gradnju kuće na [adresa], misli da se kuća nije dugo gradila, naime kuća se gradila punom parom, u vrijeme kupnje zemljišta u [adresa] stranke su živjele u [adresa], ali ne zna da li su u Njemačkoj u to vrijeme stranke radile, u vrijeme gradnje kuće u [adresa] stranke su živjele u [adresa], tužitelj je stalno za vrijeme gradnje kuće bio u [adresa] a tuženica je dolazila u [adresa] iz [adresa], poznato mu je da je u Hrvatskoj tužitelj radio kao sudski tumač za njemački jezik, a tuženica je bila doma i čuvala njihovo zajedničko dijete. Nisu mu poznati stanovi u [adresa] na adresi [adresa], ali mu je iz priča s tuženicom poznato da je ista imala stan, ne zna je li taj stan bio u Zagrebu i misli da je taj stan prodan. Stranke mu nikada u razgovoru nisu rekle da bi kuća u [adresa] bila vlasništvo samo jednog od njih, a da bi kuća u [adresa] bila zajedničko vlasništvo to mu nije direktno rečeno od strane stranaka, ali to je normalno, a pod tim misli da su mu u razgovoru obje stranke rekle da su se oni dogovorili u vezi [adresa], konkretno da je od tuženice kat kuće, a od tuženika prizemlje.

19. Iz iskaza svjedoka SI saslušanog na ročištu od 1. rujna 2025. godine (l.s. 104-105) u pogledu sporne činjenice proizlazi da tužitelja poznaje preko 20 godina, a tuženu oko 10 godina, sa strankama je i prijatelj i poznanik. U predmetnoj kući u [adresa] koja se sastoji od prizemlja i jednog kata i okućnice prespavao je u par navrata i to negdje 2018. godine, nema nikakvih saznanja o okolnostima stjecanja zemljišta u [adresa] i gradnje kuće na tom zemljištu, jedino mu je u periodu prije korone u razgovoru tužitelj rekao da on ima kuću u [adresa], poznato mu je da je tužitelj imao biro u Njemačkoj, prevoditelj je bio, a nakon povratka iz Njemačke tužitelj je isto imao ured u Zagrebu, dok mu u svezi tuženice nije poznato gdje je ista bila zaposlena.

20. Iz iskaza svjedokinje UI saslušane na ročištu od 1. rujna 2025. godine (l.s. 105-107) u pogledu sporne činjenice proizlazi da poznaje obje stranke, dobri su susjedi u Zagrebu već 27 godina, naime stranke je upoznala 1998. godine kada je njezina svekrva strankama prodala zemljište u Zagrebu, odmah po kupnji zemljišta su stranke počele graditi kuću u [adresa] koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, kuća u [adresa] se dosta brzo izgradila i u toj kući su stranke živjele. U svezi okolnosti stjecanja predmetne nekretnine u [adresa], može kazati da je u predmetnoj nekretnini koja se sastoji od prizemlja i jednog kata i ima nešto malo okućnice, bila samo jedan put prije nekih 14 godina kada je došla strankama u posjetu, poznato joj je da je tuženica imala stan u [adresa] na [adresa], a da je taj stan na [adresa] bio od tuženice rekle su joj obje stranke, odnosno taj stan je tuženica stekla nakon razvoda braka od prvog supruga, a to joj je rekla tuženica, taj stan su oni prodali negdje oko 2000 i neke godine, ne zna točno kada, i gradili su predmetnu kuću u [adresa], ne zna tko joj je rekao da je novac dobiven prodajom stana u [adresa] uložen u gradnju kuće, odnosno to su joj rekle valjda obje stranke. Ne zna da li je u gradnju kuće u [adresa] osim novca stečenog prodajom stana na [adresa] uložen još kakav dodatni novac, naime njoj su stranke rekle da su od novca dobivenog prodajom stana na [adresa] izgradili kuću u [adresa]. O stjecanju zemljišta u [adresa] na kojem je izgrađena kuća nema saznanja. Nije joj poznato za koju kupoprodajnu cijenu je prodan stan na [adresa], te joj nije poznato kolika je bila kupoprodajna cijena zemljišta u [adresa] i koliko je koštala gradnja kuće u [adresa]. Inače prije nekretnine koja je predmet ovog postupka, stranke su imale u [adresa] još jednu kuću, ali ne zna kada je ta prva kuća stečena. Poznato joj je da su stranke prije živjele u [adresa], ne zna kada su se stranke iz Njemačke vratile u Hrvatsku, ali po povratku iz Njemačke stranke su najprije živjele u stanu na [adresa], a nakon toga u kući u [adresa], poznato joj je da je tužitelj radio prijevode, a tuženica mu je pomagala i to je sve što je njoj poznato o poslu stranaka. Tužitelj je rekao da je kuća u [adresa] od tuženice, da je on tuženici za njezin 50 rođendan darovao kuću u [adresa], njoj je to bilo malo neobično jer je stan na [adresa] bio od tuženice i obje stranke su govorile da je stan na [adresa] od tuženice.

21. Iz iskaza svjedokinje ĆI saslušane na ročištu od 1. rujna 2025. godine (l.s. 107-108) u pogledu sporne činjenice proizlazi da joj je poznato da je tuženica koja joj je sestrična imala svoj stan na [adresa] koji stan je tuženici pripao u dogovoru s njezinim prvim suprugom od kojeg se razvela, stan na [adresa] je tuženica prodala, ali ne zna koje godine, ali stan je prodala prije zaključenja braka s tužiteljem. Predmetno zemljište u [adresa] je kupljeno prije prodaje stana na [adresa], tako ona misli, a zemljište u [adresa] je tuženica kupila prije zaključenja braka s AI, tuženica je imala svoj novac od prije, a onda nakon kupnje zemljišta u [adresa], je tuženica prodala stan na [adresa] i onda je gradila kuću u [adresa]. Predmetna kuća u [adresa] je građena u vrijeme kada su stranke bile u braku, međutim gradnja kuće u [adresa] je financirana samo novcem od prodaje tuženičinog stana na [adresa]. Sve ovo što je iskazivala vezano za kupnju zemljišta i gradnje kuće u [adresa] joj je poznato iz priča tuženice. Osim stana na [adresa], tuženica je imala još jedan stan, ali ne zna na kojoj adresi, tuženica je taj stan isto prodala, ali joj nije poznato što je učinjeno s novcem dobivenim od prodaje tog stana (za napomenuti je da je prilikom iskazivanja o tom prvom stanu svjedokinja najprije rekla da je od prodaje prvog stana kupljen stan na [adresa], nakon toga je rekla da se od prodaje tog prvog stana gradila kuća u [adresa], da bi u konačnici rekla da ne zna što je učinjeno s novcem od prodaje prvog stana). Prije sklapanja braka s tužiteljem, tuženica nije imala nikakvu drugu nekretninu u [adresa]. Stranke u Zagrebu imaju veliku kuću koju su napravile nakon zaključenja braka, a inače stranke su i prije zaključenja braka živjele zajedno od 1987. godine, stranke su prije živjele u [adresa], a po povratku u Hrvatskoj ne zna ništa o zaposlenju stranaka. Tužitelj je pred njom spomenuo da je darovao kuću u [adresa] tuženici, a kada je to spomenuo, ona se začudila kako je tužitelj to darovao.

22. U konkretnom slučaju imajući u vidu iskaze samih stranaka proizlazi da nije sporno da su stranke zaključile brak u Zagrebu dana 12. lipnja 1993. godine, da su i prije zaključenja braka stranke određeno vrijeme bili u vezi u Njemačkoj gdje su i živjeli s obzirom da im je 29. rujna 1988. godine rođena kćerka, da su po povratku u Hrvatsku u Zagrebu stranke izgradile kuću u odnosu na koju nekretninu u Zagrebu su u zemljišnoj knjizi prije nego što su nekretninu darovali svojoj kćerki bili upisani kao vlasnici svaki za po 1/2 dijela, da su obje stranke ostvarile njemačku mirovinu i da su po povratku u Hrvatsku obje stranke radile kao sudski tumači za njemački jezik, da se kuća u [adresa] sastoji od prizemlja u kojem se nalazi jedan apartman i kata na kojem se nalaze dva apartmana i da nakon prekida bračne zajednice (studeni 2022. godine) u prizemlju živi tužitelj, a kat kuće koristi tuženica koja živi u [adresa], te da je stan površine 41,85 m2 u Zagrebu, na adresi [adresa], koji je nesporno prodan, bio vlastita imovina tuženice stečen nakon razvoda braka od prvog supruga.

23.1. S obzirom na činjenicu na kojoj tužena temelji svoje protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja, da predmetna nekretnina u k. o. [katastarska općina] predstavlja njezinu vlastitu imovinu, teret dokaza u ovoj pravnoj stvari je bio na tuženici koja tvrdi da se radi o vlastitoj imovini (tako u odlukama Vrhovnog suda Rev-1455/15, Rev-1762/14, Rev- 845/22). Međutim navedenu činjenicu koja se odnosi na to da bi predmetna nekretnina u [adresa] bila njezina vlastita imovina, po mišljenju suda tužena tijekom postupka provedenim dokazima nije uspjela dokazati, a razlozi za takav zaključak suda će biti u nastavku detaljnije navedeni.

23.2. Najprije je za navesti da tuženica tijekom postupka nije dosljedna u svojim navodima na kojima temelji svoje protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja, pa tako u svom odgovoru na tužbu najprije navodi da je predmetna nekretnina u [adresa] njezina vlastita imovina s obzirom da joj je tužitelj za njezin 52. rođendan usmeno darovao svoju polovinu predmetne nekretnine po osnovi bračne stečevine koji ugovor o darovanju da je u cijelosti ispunjen, a također da je predmetna nekretnina njezina vlastita imovina i po osnovi toga što je kupljena novcem kojeg je dobila prodajom stana u [adresa], koji stan je bio njezina vlastita imovina, da bi u svojim kasnijim podnescima, a konačno u podnesku od 28. kolovoza 2025. godine navela da je predmetna nekretnina u [adresa] njezina vlastita imovina jer je kupljena isključivo novčanim sredstvima stečenim prodajom stana u [adresa], koji stan da je kupljen novčanim sredstvima stečenim prodajom stana u [adresa], koji je bio njezina vlastita imovina, da bi naposljetku u svom iskazu navela da je stan u [adresa], prodala za kupoprodajnu cijenu od oko 92.000,00 DEM, koji čitav novac je uložila u stjecanje predmetne nekretnine, a čitava predmetna nekretnina u [adresa] (zemljište i gradnja kuće) da je koštala oko 100.000.00 DEM. Vezano za navedene stanove u [adresa], za navesti je da tužena u spis nije dostavila nikakav materijalni dokaz koji se odnosi na činjenicu kada su ti stanovi prodani i za koju kupoprodajnu cijenu, a sve to na okolnost utvrđenja činjenice koja se odnosi na to jeli novac dobiven prodajom stana u [adresa], uložen u kupnju drugog stana u [adresa], već su samo dostavljeni zk izvaci iz kojih je razvidno da su u odnosu na navedene stanove upisane treće osobe. U eventualnoj situaciji kada bi se prihvatio navod tužene da je od novca ostvarenog prodajom prvog stana u [adresa], kupila stan u [adresa], za navesti je da tužena u ovoj pravnoj stvari ničim nije dokazala da bi novac ostvaren prodajom stana u [adresa], bio uložen u stjecanje nekretnine u [adresa] (kupnja zemljišta s temeljima i gradnja kuće katnice). Naime, tužena ja navela da je stan u [adresa], prodala koncem 1990-tih godina, odnosno 2000. godine, međutim s obzirom da je nesporno da su stranke 1998. godine kupile zemljište u Zagrebu na kojem zemljištu su po kupnji izgradili kuću koja se sastoji od prizemlja, kata i potkrovlja, to je s obzirom na činjenicu gradnje kuće u [adresa] u navedenom periodu, u ovom postupku bilo potrebno dokazati da novac od prodaje stana u [adresa], nije uložen u gradnju kuće u [adresa], već da je uložen upravo u stjecanje nekretnine u [adresa], tj. u kupnju zemljišta u [adresa] u srpnju 2003. godine, a poslije u gradnju kuće katnice, međutim tužena na tu okolnost nije priložila u spis nikakav dokaz (npr. bankovni izvadak ukoliko se novac dobiven prodajom stana u [adresa], držao u banci, nisu priloženi računi za građevinski materijal, plaćanje radnika i sl. vezano za gradnju kuće u [adresa]). Vezano za gradnju kuće u [adresa], tužena u svom iskazu navodi da se kuća u [adresa] gradila od novca dobivenog prodajom stana u [adresa], u [adresa], koji da je bio zajednički stan nje i tužitelja, u svezi kojeg stana tužitelj pak tvrdi da je to bila njegova vlastita imovina i da je novcem od prodaje toga stana kupio zemljište u Zagrebu, a da se od novca dobivenog prodajom stana u [adresa], koji stan da je on stekao radom za vrijeme trajanja braka, gradila kuća u [adresa] i [adresa], te je u takvoj situaciji suprotstavljenih navoda stranaka tužena koja se poziva na vlastitu imovinu bila ta koja je trebala dokazati da novac od prodaje stana u [adresa], nije utrošen u gradnju kuće u [adresa] (koja je nesporno stečena prije nekretnine u [adresa]) već da je utrošen u stjecanje nekretnine u [adresa] (zemljišta i kuće), a to tužena nije dokazala nikakvim materijalnim dokazima, niti iskazima svjedoka. Svjedoci DI i SI nemaju uopće nikakvih saznanja o okolnostima stjecanja nekretnine u [adresa], pa je njihov iskaz ostao bez značaja za ovaj spor, a što se tiče svjedokinja UI i ĆI, za navesti je da se na njihovim iskazima apsolutno nije mogao temeljiti zaključak o spornoj činjenici. Naime svjedokinje o spornoj činjenici o kojoj su iskazivale nemaju uopće osobno saznanje već samo posredno saznanje i to očito posredno saznanje samo iz priča tužene (doduše svjedokinja ĆI je i navela da saznanja o nekretnini u [adresa] ima iz priča tužene), a i ta posredna saznanja su konfuzna i nevjerodostojna, svjedokinje prilikom iskazivanja nisu bile kategoričke, već su odavale dojam nesigurnosti, zbunjenosti i pristranosti u korist tužene, pa tako svjedokinja UI kada ju se pita tko joj je rekao da je novac dobiven prodajom stana u [adresa], uložen u gradnju kuće u [adresa], najprije navodi da ne zna tko joj je to rekao, zatim navodi da su joj to valjda rekle obje stranke, a zatim navodi da su joj te rekle obje stranke, dok o okolnostima stjecanja zemljišta u [adresa] nema saznanja, nadalje vezano za stan u [adresa], navodi da je taj stan tužena stekla nakon razvoda braka od prvog supruga, a što nesporno nije tako, a naposljetku svjedokinja nema čak ni posredno saznanje o kupoprodajnoj cijeni stana u [adresa], o kupoprodajnoj cijeni zemljišta u [adresa] i o troškovima gradnje kuće u [adresa], a svjedokinja ĆI u svezi zemljišta u [adresa] navodi da je to zemljište tužena kupila prije zaključenja braka s tužiteljem, da je stan u [adresa], tužena stekla u dogovoru s prvim suprugom od kojeg se razvela i da je stan u [adresa] prodan prije zaključenja braka s tužiteljem, a što sve navedeno nesporno nije tako, zatim je navela da je gradnja kuće u [adresa] financirana samo novcem od prodaje tuženičinog stana u [adresa], te da je tuženica osim stana u [adresa], imala još jedan stan pa je tako najprije navela da je od prodaje tog prvog stana kupljen stan u [adresa], nakon toga je rekla da se od prodaje tog prvog stana gradila kuća u [adresa], da bi u konačnici rekla da ne zna što je učinjeno s novcem od prodaje prvog stana, također svjedokinja poput svjedokinje UI, nema čak ni posredno saznanje o kupoprodajnoj cijeni stana u [adresa], o kupoprodajnoj cijeni zemljišta u [adresa] i o troškovima gradnje kuće u [adresa], a naposljetku činjenica da svjedokinja kojoj je tužena sestrična nema nikakvih saznanja o zaposlenju stranaka nakon povratka iz Njemačke u Hrvatsku, najbolje govori u prilog nevjerodostojnosti i pristranosti njezinog iskaza u korist tužene. Svjedokinja ĆI je nakon svog iskaza navela da je prvi put na sudu, da je imala nedavno tešku operaciju i da je zbog svega toga bila zbunjena, da sa sva spetljala, u svezi kojeg opravdavanja svjedokinje je za navesti da sud ima razumijevanje za zdravstveno stanje iste i za to što je svjedokinja prvi put na sudu, što je kod iste i moglo izazvati određeni stres, međutim to sve ne bi trebalo, odnosno ne smije biti od utjecaja na vjerodostojnost iskazivanja.

23.3. Slijedom izloženog, proizlazi da tužena u ovoj pravnoj stvari provedenim dokazima nije uspjela dokazati da je predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 303 m2, k. o. [katastarska općina] njezina vlastita imovina, dakle nije uspjela dokazati da je novcem stečenim prodajom stana u [adresa], koji je bio njezina vlastita imovina, kupila stan u [adresa], te da je novcem dobivenim prodajom stana u [adresa], kojeg je prodala 2000. godine, kupila u srpnju 2003. godine predmetno zemljište u [adresa] i navedenim novcem financirala gradnju kuće katnice.

24. Budući iz provedenih dokaza kao nesporno slijedi da je predmetna nekretnina oznake oznke kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, površine 303 m2, k. o. [katastarska općina], stečena za vrijeme trajanja braka stranaka (zemljište je kupljeno 9. srpnja 2003. godine i po kupnji zemljišta se izgradila kuća katnica) koji brak je zaključen 12. lipnja 1993. godine, a bračna zajednica stranaka je prestala u studenom 2022. godine, dok pak tužena nije dokazala svoju tvrdnju da je predmetna nekretnina njezina vlastita imovina, a teret dokazivanja te činjenice je bio upravo na tuženici, to se temeljem čl. 252. i čl. 253. st. 1. ObZ/98, koji je istovjetan čl. 248. i čl. 249. st. 1. ObZ/03, koji Obiteljski zakoni se ovdje imaju primijeniti s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine (čl. 551. st. 2. ObZ/23) ima smatrati da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog za po 1/2 dijela, te se tuženičin prigovor da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe i da na strani tužitelja ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe ukazuje neosnovanim, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti u cijelosti i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

25.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a). Tužitelju (s obzirom na VPS) priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.579,64 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe (100 bodova po Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, 107/25, u nastavku Tarifa), za sastav podnesaka od 14. travnja 2025. godine i od 27. kolovoza 2025. godine (2X100 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 15. travnja 2025. godine, od 1. rujna 2025. godine i od 2. Prosinca 2025. godine (3X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 1.200,00 eura priznat je PDV od 25% u iznosu od 300,00 eur. Tužitelju je također valjalo priznati plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur (ista je plaćena na dan podnošenja tužbe sudu) i na presudu u iznosu od 53,09 eur.

25.2. Slijedom navedenog valjalo je o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška, na koji trošak je zatražena zakonska zatezna kamata, imajući u vidu čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

U Zadru, 23. veljače 2026.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1.Tužitelju, po punomoćnici, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu,

2.Tuženici, po punomoćniku.

Nakon pravomoćnosti/MF, Poreznoj upravi Zadar.