REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-944/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 8.siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 23.veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I - Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF isplatiti tužitelju ukupan iznos od 16.805,30 EUR i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od:
-0,51 EUR koja teče od 10.listopad 2006.
-3,76 EUR koja teče od 12.siječanj 2009.
-12,75 EUR koja teče od 10.ožujak 2009.
-2,94 EUR koja teče od 10.ožujak 2010.
-8,09 EUR koja teče od 10.svibanj 2010.
-10,60 EUR koja teče od 10.lipanj 2010.
-23,61 EUR koja teče od 12.srpanj 2010.
-12,84 EUR koja teče od 3.rujan 2010.
-23,81 EUR koja teče od 10.rujan 2010.
-12,01 EUR koja teče od 20.rujan 2010.
-26,10 EUR koja teče od 11.listopad 2010.
-25,94 EUR koja teče od 10.studeni 2010.
-25,95 EUR koja teče od 10.prosinac 2010.
-14,60 EUR koja teče od 4.siječanj 2011.
-50,26 EUR koja teče od 3.veljača 2011.
-41,64 EUR koja teče od 3.ožujak 2011.
-51,07 EUR koja teče od 5.travanj 2011.
-33,46 EUR koja teče od 27.travanj 2011.
-6,03 EUR koja teče od 4.svibanj 2011.
-45,38 EUR koja teče od 10.svibanj 2011.
-11,26 EUR koja teče od 2.lipanj 2011.
-64,71 EUR koja teče od 10.lipanj 2011.
-31,35 EUR koja teče od 11.srpanj 2011.
-45,81 EUR koja teče od 4.kolovoz 2011.
-118,28 EUR koja teče od 16.kolovoz 2011.
-73,21 EUR koja teče od 12.rujan 2011.
-68,22 EUR koja teče od 10.listopad 2011.
-6,24 EUR koja teče od 10.studeni 2011.
-61,20 EUR koja teče od 5.prosinac 2011.
-72,18 EUR koja teče od 5.siječanj 2012.
-78,13 EUR koja teče od 6.veljača 2012.
-79,25 EUR koja teče od 10.veljača 2012.
-86,69 EUR koja teče od 12.ožujak 2012.
-77,64 EUR koja teče od 10.travanj 2012.
-82,57 EUR koja teče od 10.svibanj 2012.
-15.417,21 EUR koja teče od 23.svibanj 2012.
pa do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.864,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 7.3.2022. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa kojeg nije odredio u nominalnom iznosu. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 11.9.2006. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 77.500,00 CHF kojeg je otplatio; da je u ugovoru određena odredba o valutnoj klauzuli koja je ništetna i nepoštena; da je tuženik po osnovi te ugovorne odredbe neosnovano stekao odeđeni iznos.
1.1.Tužbeni zahtjev je ispravljen podneskom od 3.5.2022. s tim da je tužitelj potraživao iznos od 126.930,60 kn.
1.2.Podneskom od 17.5.2023., nakon provedenog vještačenja, tužitelj je preinačio tužbu potražujući 17.002,41 EUR, a potom je nakon dopunskog vještačenja podneskom od 5.11.2024. smanjio zahtjev na 16.805,30 EUR.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da je tužba neuredna s obzirom na postavljeni zahtjev; da prigovora zastari; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane; da je tužitelja izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice; da je tužitelj svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, a tuženik je tad u ponudi imao i druge vrste kredita s obzirom na valutu; da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive; da odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; da je u kolektivnom sporu potrošačima pružena zaštita samo na apstraktnoj razini; da u kolektivnom sporu nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo; da predmetni ugovor nije tipski ugovor, da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio; da tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao prilikom sklapanja ugovora; da tužitelju nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe jer je kredit otplaćen prije podnošenja tužbe; da to što se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog. Sporno je da li je predmetna odredba ugovora ništetna tj. je li osnovano novčano potraživanje tužitelja i visina eventualnog potraživanja tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U predmetnom ugovoru o kreditu od 11.9.2006. osim promjenjive kamatne stope ugovorena je i valutna klauzula tako da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
5.1.Financijskim vještačenjem po vještakinji Darki Cecić utvrđeno je: a) da preplata u kunama uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) iznosi ukupno 128.104,64 kn (17.002,41 EUR); b) da negativne razlike u kunama uslijed smanjenja tečaja CHF iznose ukupno 1.921,54 kn (255,03 EUR).
Nakon prigovora tuženika na izračun, vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju od 16.4.2024. dala novi izračun i navela da uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj) preplata iznosi ukupno 126.619,54 kn (16.805,30 EUR).
Odnosno, gledano po anuitetima, tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci.
Na mišljenje vještaka od 16.4.2024. stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. To što eventualno stranke imaju različita shvaćanja treba li oduzimati negativnu razliku, zapravo je pravno pitanje, a nitko nema primjedbi na matematičku točnost izračuna.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, za navesti je sljedeće.
Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022).
Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (oznake u podnožju) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.
Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03). Od dokaza je tuženik predložio jedino pregled dokumentacije vezane za davanje kredita iz kojih dokaza ne proizlaze tvrdnje tuženika da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi. Štoviše, iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklapanje ugovora bilo takvo da je tekst ugovora, u čijem sastavljanju on nije sudjelovao, samo dobio na potpis.
6.2.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja (koje se temelji samo na odredbi o valutnoj klauzuli) jer je tužba podnesena 7.3.2022. tj. prije isteka roka od 5 godina.
6.3.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.
6.4.Glede navoda o nedostatku pravnog interesa, za reći je da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe (makar i kao prethodno pitanje bez postavljanja deklaratornog zahtjeva) koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud je utvrdio kao prethodno pitanje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora.
7.1.Što se tiče odluke pod točkom I., treba reći sljedeće. Imajući u vidu utvrđenje pod točkom 7., posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a).
Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 16.805,30 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.
Prema sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju 16.805,30 EUR.
7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
8.1.Tužitelju je dosuđen sljedeći trošak: po 250 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 17.5.2023., 5.11.2024., te za ročišta od 2.2.2023., 8.1.2026., 50 bodova za ročište za objavu, što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 3.250,00 EUR, a kad se doda 214,88 EUR za pristojbu tužbe te 400,00 EUR troškova vještačenja dobije se 3.864,88 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
Pristojba presude nije dosuđena jer je nakon podnošenja tužbe zakonom propisano oslobođenje od pristojbi za tužitelje u ovoj vrsti sporova, a trošak sastava podneska od 3.5.2022. nije priznat budući da je tužitelj trebao već u tužbi postaviti uredan tužbeni zahtjev.
U Splitu, 23.veljače 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
