REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-972/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, 25. rujna 4, protiv tuženice DU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj AU vlasnik priključnog vozila marke IMT kiper model 635.40, nosivosti 4 tone, proizvedenog u Beogradu, Republika Srbija, sive boje, broja šasije [broj šasije].

II Nalaže se nadležnoj stanici za tehnički pregled i nadležnoj policijskoj postaji da temeljem ove presude nakon pravomoćnosti iste izvrši upis prava vlasništva u registru vozila sukladno točki I izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 24. prosinca 2025. podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva na pokretnoj stvari – neregistriranom priključnom vozilu, prikolici marke IMT, kiper model 635.40, nosivosti četiri tone, sive boje, broja šasije [broj šasije]. Navodi da je predmetnu prikolicu stekao 2015. na temelju usmenog kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženicom kao tadašnjom vlasnicom. Nakon sklapanja tog pravnog posla tužitelj je stupio u neposredan i samostalan posjed prikolice te ju od tada neprekidno koristi, pri čemu ističe da je od trenutka kupnje pa do dana podnošenja tužbe bio jedini posjednik i faktični vlasnik navedene pokretnine. Nadalje navodi da prikolicu u početku nije registrirao jer ju je koristio isključivo u neposrednoj blizini svoje kuće, bez sudjelovanja u cestovnom prometu, zbog čega nije imao potrebu odmah provesti postupak registracije, te tek naknadno, prilikom pokušaja registracije prikolice, utvrdio kako ista nikada nije bila upisana u evidenciju registriranih vozila te da za nju ne postoje isprave podobne za upis prava vlasništva u registar vozila. U prilog tim navodima poziva se na dopis Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet od 27. studenoga 2025., iz kojeg proizlazi da se prikolica s navedenim brojem šasije ne nalazi u evidenciji registriranih vozila i da ne postoje podaci o njezinu vlasniku. Smatra da je vlasništvo predmetne pokretnine stekao dosjelošću, budući da je od 2015. u zakonitom, istinitom i savjesnom posjedu prikolice. Poziva se na članak 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV), prema kojima savjesni i zakoniti posjednik pokretne stvari stječe pravo vlasništva protekom roka od tri godine, pri čemu navodi da je i najdulji mogući rok u konkretnom slučaju protekao.

2. Podneskom od 16. siječnja 2026. tuženica je priznala tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na pokretnini.

4. Prema članku 331. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22.; dalje u tekstu: ZPP), ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

5. Iz činjeničnog supstrata tužbe slijedi da je između stranaka 2015. sklopljen usmeni ugovor o kupoprodaji neregistriranog priključnog vozila – prikolice marke IMT, kiper model 635.40, broja šasije [broj šasije], koji ugovor predstavlja valjanu i zakonom propisanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na pokretnoj stvari. Nadalje proizlazi da je tuženica kao prodavatelj predmetnu prikolicu predala u neposredan i samostalan posjed tužitelju, čime je ostvaren i zakonom propisani način stjecanja prava vlasništva.

6. Prema članku 116. stavku 1. ZV, vlasništvo na pokretnoj stvari stječe se predajom stvari u posjed stjecatelju.

7. Člankom 159. stavak 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.).

8. Prema tome, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva osnovan, budući da je pravo vlasništva stečeno valjanim pravnim poslom i njegovom realizacijom kroz predaju stvari u posjed.

9. Kako je tuženica u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev, a radi se o zahtjevu s kojim stranke mogu slobodno raspolagati, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Pazinu, 23. veljače 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude na temelju priznanja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz podnesak tuženice od 26. siječnja 2026. i sudsku pristojbu na presudu na temelju priznanja

2. Tuženici