REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-580/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. prosinca 2025. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 23. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 49,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; te od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje teku:

-na iznos 39,72 EUR od 4.8.2020.g. do isplate,

-na iznos 9,93 EUR od 8.10.2020.g. do isplate.

Obrazloženje

1. Dana 12.siječnja 2025.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je u prometnoj nezgodi od 24. rujna 2020.g. koja se dogodila u mjestu Prgomet, a koju je prouzročio PD, rođ. **.**.1960., OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući vozilom bosanskohercegovačkih registarskih oznaka br. 046E839 ozlijeđena osiguranica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) JD, rođ. **.**.1999., OIB: [osobni identifikacijski broj]. PD da je zbog izazivanja predmetne prometne nesreće proglašen krivim te da mu je naplaćena novčana kazna. Predmetnim štetnim događajem tužitelj da je oštećen za iznos od 49,65 EUR / 374,12 kn koji se sastoji od troškova obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 39,72 EUR / 299,30 kn te dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 9,93 EUR / 74,82 kn na ime liječenja tužiteljeve osiguranice JD po predmetnoj prometnoj nezgodi a koji se odnose na troškove liječenja u okviru troškova specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite. Tužitelj da je postupajući prema odredbama čl.136., 141., 142. i 143. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13,137/13, 33/23) tuženiku uputio Zahtjev za naknadu štete KLASA: 502-10/22-03/100, UR.BROJ: 338-17-02-02-23-07 od 14. lipnja 2023.g. Sukladno čl. 148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 33/23) tuženik da je u obvezi platiti i zakonske zatezne kamate od dana nastale štete, odnosno od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a prema priloženim računalnim ispisima računa s ovjerom datuma plaćanja. Predmetni odštetni zahtjev tuženik „Hrvatski ured za osiguranje“ da je povjerio na rješavanje svom članu „Euroherc osiguranje“ d.d., te o tom izvijestio tužitelja svojim dopisom od 04. srpnja 2023.g. Budući da je šteta nastala uporabom vozila registracije [adresa] i osiguranog u toj državi, tužitelj da je obvezan zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje temeljem čl.141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 33/23). Radi navedenog tužitelj postavlja tužbeni zahtjev koji glasi kao u izreci ove presude, traži isplatu iznosa od 49,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporna činjenica da je predmetnu prometnu nezgodu od 24.09.2020. godine skrivio vozač vozila inozemnih registarskih oznaka (BiH). Kako tuženik odgovara za štete koje na teritoriju RH počine vozači vozila inozemnih registarskih oznaka (čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – ZOOP), u tom smislu tuženik priznaje svoju pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti. Međutim, tužbeni zahtjev da je neosnovan iz slijedećih razloga:

„▪ utuženi troškovi liječenja tužitelju su naknađeni isplatom zakonom propisanog postotka ukupno naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti (tzv. funkcionalne premije);

▪ tužitelj nije dokazao uzročnu vezu utuženih troškova liječenja i predmetne prometne nezgode;

▪ tužitelj nije dokazao samu činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja; ▪ svakako su neosnovani troškovi liječenja plaćeni osnovom dopunskog zdravstvenog osiguranja.“ Svaki od ovih navedenih razloga neosnovanosti tužbenog zahtjeva tuženik opsežno obrazlaže, poziva se na pozitivne propise i razloge neosnovanosti, a tužitelj u svom podnesku od 27.studenog 2025.godine daje svoje obrazloženo očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu i navodi razloge, koje i obrazlaže, radi kojih bi tužbeni zahtjev bio u potpunosti osnovan.

3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom potvrde MUP-a, Postaja prometne policije Split, Klasa: 211-04/20-P/23591 od 24. rujna 2020.g.; izvješća MUP- a Postaja prometne policije Split, Klasa: 211-04/20-P/23591 od 13.ožujka 2023.g.; računalnih ispisa računa; potvrda o izvršenim plaćanjima troškova; zahtjeva tužitelja tuženiku od 14.lipnja 20213.godine te odgovora tuženika od 4.srpnja 2023.godine.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za naknadu štete koja bi se prema tužitelju odnosila na troškove obveznog zdravstvenog osiguranja na ime liječenja tužiteljeve osiguranice JD, te troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja za istu. Iz izvedenih dokaza i navoda tužitelja proizlazi da se radi o troškovima liječenja tužiteljeve osiguranice JD, a koja je povrijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 24.travnja 2020.godine, a koju je prouzročio PD upravljajući vozilom BiH reg oznaka.

5. Tužitelj zatražene iznose odnosno ukupan iznos sa zakonskim kamatama potražuje od tuženika s obzirom da je šteta nastala uporabom vozila BiH reg.oznaka koje je osigurano u toj državi, te ovu štetu potražuje direktno od tuženika.

6. Tuženik ne spori da odgovara za štete koje na teritoriju RH počine vozači vozila inozemnih registarskih oznaka pa u tom smislu priznaje svoju pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti.

7. Tuženik je popisao parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Za navesti je da se tužitelj pravilno poziva i da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25, dalje: ZOZO). Prema čl.141. ovog Zakona, Zavod (tužitelj) je obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj držati koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje (tuženika). Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete i kad je šteta nastala u drugoj državi članici ili trećoj državi u skladu s odredbama Zakona o osiguranju i međunarodnih ugovora. Dakle, pravilno tužitelj navodi da je šteta prouzročena vozilom strane registracije koje je osigurano u toj državi, pa da je pasivno legitimiran ovdje tuženik, koji to i ne spori, dakle, tužitelj je ispunio svoju obvezu zahtijevati naknadu ove štete direktno od tuženika.

10. Odredba čl.72 ZOZO-a navodi taksativno prihode obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno izvore sredstava, naveden je i prihod od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti. Taj prihod uplaćuju društva za osiguranje u visini od 5% naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti na ime troškova za zdravstvenu zaštitu koja je posljedica ozljeda prouzročenih od strane vlasnika, odnosno korisnika osiguranoga vozila. Dakle, radi se o prihodu od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, u ovom slučaju je šteta prouzročena krivnjom vozača strane registarske oznake koje je i osigurano u toj državi, BiH, a ne u RH, tužitelj je obvezan zahtijevati štetu direktno od tuženika s obzirom na ovu činjenicu, pa ova šteta zaista nije naknađena iz prihoda tužitelja od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti i štetu je tužitelju dužan naknaditi upravo tuženik - direktno.

11. Nadalje, tužitelj je priložio dokumentaciju vezanu za povrede koje je njegova osiguranica JD zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi, iz ove dokumentacije proizlazi dijagnoza za istu Opće bolnice Šibenik, precizno je i navedeno što je od pretraga napravljeno te je naveden i trošak tih pretraga u ukupnom iznosu od 374,12 kn, odnosno sada 49,65 EUR koliko tužitelj traži od tuženika po fiksnom tečaju konverzije. Ovaj iznos je već u troškovima liječenja osiguranice tuženika od strane O.B. Šibenik, razdvojen na iznos od 299,30 kn (39,72 EUR) na ime troškova obveznog zdravstvenog osiguranja i iznos od 74,82 kn (9,93 EUR) na ime troškova dopunskog zdravstvenog osiguranja. U ovom slučaju, po ovom računu i troškovima, koji se odnose na troškove obveznog zdravstvenog osiguranja i dopunskog zdravstvenog osiguranja, tužitelj je ovaj trošak i zaista imao, trošak obveznog osiguranja platio je dana 3.kolovoza 2020.godine, a trošak dopunskog osiguranja platio je 7.listopada 2020.godine, upravo O.B. Šibensko-kninske županije (list 10 i 11 spisa), a što sud drži dokazanim. Navedeno plaćanje predstavljalo je obvezu tužitelja spram navedenog primatelja koji je osiguranici tužitelja pružio uslugu dijagnostike i obrade, dijagnostički postupci i lijekovi su precizno navedeni u troškovima liječenja (list 9 spisa), radilo se upravo o obradi i zdravstvenoj skrbi za osiguranicu tužitelja JD na dan 24.rujna 2020.godine, kada se i dogodila predmetna prometna nezgoda. To su zaista opravdani troškovi liječenja iste, odnosno, u konačnici troškovi obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja. Sud drži da se radi o opravdanom i neophodnom trošku liječenja osiguranice tužitelja, a vezano za predmetnu prometnu nezgodu, koja se dogodila krivnjom vozača vozila inozemnih registarskih oznaka koje je i osigurano u toj državi, a ne RH. Tuženik je tužitelju obvezan ove iznose odnosno ukupan iznos od 49,65 EUR naknaditi, radi se o šteti koja je nastala tužitelju upravo u ovom iznosu, a tuženik je obvezan isti platiti tužitelju, i to sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog od ova dva iznose koji tvore ukupno zatraženi iznos, kamate teku od dana koji slijedi iza dana kada je tužitelj ove troškove platio, na iznos od 39,72 EUR od 4.kolovoza 2020.godine do isplate, a na iznos od 9,93 EUR od 8.listopada 2020.godine do isplate. Zaista, prema stavu ovog suda nije trebalo izvoditi daljnje dokaze na okolnost opravdanosti ovog troška i pružene usluge u ukupno zatraženom iznosu, svakako, vezano za priloženu dokumentaciju od strane tužitelja, teret ovog dokaza bio bi na strani tuženika, vezano za pravilo o teretu dokazivanja, a ne na tužitelju. Tužitelj je spram navedene ustanove bio dužan platiti trošak liječenja svoje osiguranice, to je uostalom i zakonska obveza tužitelja, tužitelj je to prema stavu ovog suda i dokazao prilaganjem dokumentacije, tuženik pak nije dokazao suprotno. Tužitelj je, prema stavu ovog suda, dokazao i osnov i visinu potraživanja, uzročno- posljedičnu vezu između povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi i troškova liječenja osiguranice tužitelja, upravo u zatraženom iznosu, koji je realan i dokazan, dokazao je da je ove troškove platio pružatelju zdravstvene pomoći osiguranici tužitelja, navedenoj zdravstvenoj ustanovi, dokazao je i kada je to platio, pa je prema stavu ovog suda zahtjev tužitelja i po pitanju glavnice i po pitanju zatraženih zakonskih zateznih kamatama valjalo u cijelosti prihvatiti, onako kako je isti i postavljen.

12. Što se tiče troškova dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 9,93 EUR (odnosno 74,82 kn), za navesti je da je tuženik dužan tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu koju je imao na ime troškova liječenja osiguranice tužitelja, kako onih iz obveznog zdravstenog osiguranja tako i dijela troškova koji se odnose na dopunsko zdravstveno osiguranje. Dio ovih troškova pokriven je dopunskim zdravstvenim osiguranjem, koje u ovom slučaju ima isti značaj kao i obvezno zdravstveno osiguranje, vezano za obvezu tuženika naknaditi tužitelju sve nužne i realne troškove liječenja koje je morao snositi zbog predmetne ozljede. Naime, vezano za odredbu čl.5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (NN 85/06, 150/08 i 71/10, dalje: ZDZO), kojom je propisano da je dopunsko zdravstveno osiguranje, ono osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, jasno je da su troškovi liječenja pokriveni dopunskim osiguranjem, kao i oni pokriveni obveznim zdravstvenim osiguranjem, ukupni troškovi koje je tužitelj bi obvezan platiti zdravstvenoj ustanovi na ime liječenja svoje osiguranice, te da su to ukupni, stvarni i realni troškovi koje je tuženik u konačnici obvezan naknaditi odnosno platiti tužitelju. Tužitelj se zaista pravilno, u ovom slučaju, poziva na odredbu čl.142. ZOZO-a i odredbu čl.1095. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Sud drži da su i troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja i dopunskog zdravstvenog osiguranja, vezano za liječenje osiguranice tužitelja zbog povreda iz predmetne prometne nezgode, upravo ukupni i vezano za obvezu tuženika, jedinstveni troškovi liječenja i drugi potrebni troškovi s tim u vezi, koje je tužitelju konačno dužan platiti odnosno naknaditi tuženik.

13. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

14. Tužitelj, koji je uspio u zahtjevu u cijelosti, nije popisao odnosno zatražio naknadu određenog parničnog troška koji bi mu nastao i pripadao, tako da sud o tome nije niti odlučio izrekom presude, a tuženik u ovom postupku nije uspio pa mu i ne pripada naknada parničnog troška od tužitelja.

U Splitu, 23. veljače 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika