REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-4057/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Tomislavu Biuku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ani Jurić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2025. godine u nazočnosti pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 23. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 11.325,86 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća, opomene pred utuženje, i to od dana 6. srpnja 2022.god. pa do 31.prosinca 2022.g. , po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, te od dana 01. siječnja 2023.g. pa do 30. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zakonskom kamatom, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varjabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana presuđenja pa do isplate.“

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica stvari koje se nalaze u stanu tuženika i to:

Stvari u dnevnom poravku:

-Zavjese i to, 2 kom. bijele – zeleni dekor, 1 kom. plafonske vodilice bijele,

-Televizija 1. kom. marke Philips, model: 4K, android TV, 126cm, Ambilight

-Tv Stalak, marke FLYNN, dimenzija 160cm x 40cm x 55cm

-Sjedeća kutna garnitura, model EXKLUSIV/TOP, dimenzija 200cmx210cm dobavljač XXXL Lesnina

-Stolić u dnevnom boravku, model: FRIDA, dimenzija 122cmx56cm, dobavljač Fliba d.o.o.

-Klima uređaj marke: Hyundai (unutarnja+vanjska jedinica),

-Svjetiljka viseća (luster) u dnevnom boravku, marke:OPTICA, dobavljač XXXL Lesnina

Stvari u kuhinji:

-Barske stolice, 6 kom, model: GLEN barske stolice, dimenzija 56cmx45cmx86/10

-Rashladna vitrina (vinski hladnjak), marke: Candy CWC150EU,

-Perilica posuđa, marke i model: Beko DFN28422W, bijela

-Kuhinjska napa, marke i model: Candy CVMA60N, crna

-Ugradbena pecnica, marke i model: Bosch HBF173BSO,

-Ugradbena ploča, marke: Whirpool, dimenzija 60x60cm

-Hladnjak, marke i model: Samsung A+, srebreni

-Kompletna kuhinja izrađena po mjeri, sa ugrađenim sudoperom i slavinom, te sa izvlačnim stolom, dimenzija 325x260x202, izrada i dobavljač: Idoneus interijeri d.o.o. Dugopolje

-Svjetiljka viseća, 1 kom., model: 85978 TROY E27, 3X60W

-Svjetiljka stropna, (plafonjera) u kuhinji, model i marke: OPTICA, dobavljač: XXXL Lesnina

-Stolice kom. 6, model: EDEN STOLICE, dimenzija: 60x62x89cm

-Kuhinjska vaga, model: VOX, KW2700

-ručni mikser, model i marke: VOX MX3005

-Kanta za smeće, model i marka: OPTIMIST 20 L

Stvari u hodniku:

-Ormar za obucu, marke i model: ANDREA TIP B-25602, MDF E1, dobavljač XXXL Lesnina d.o.o.

-Zidna vjesalica za robu

-Ogledalo zidno, model: VEGAS, dimenz: 47x147cm dobavljač: XXXL Lesnina d.o.o. Stvari u spavaćoj sobi:

-Zavjese i to, 2 kom. zelene dekorativne, 1. kom. bijele-zlatni dekor, 2 kom. zlatne dekorativne, 1 kom plafonske vodilice bijele,

-Bračni krevet, model i marka: BOXSPRING, KREVET YU2, dobavljač: Furniture 1 d.o.o.

-Nadmadrac , marka i model: DORMEO MEMOSAN, dimenz.: 180x200cm

-2 jastuka i posteljina za bračni krevet, marke i model: DORMEO ALOE VERA KLASIČNI

-Nocni ormarići, 2 kom., model i marka; CAMRON TYP 1L, dimenz: 68,2x55x38cm

-Ugradbeni ormar sa vjesalicama i ogledalom, izrada i dobavljač: IDONEUS INTERIJARI d.o.o. Dugopolje

-Svjetiljka viseća ( luster), model i marka: PACO, dobavljač: XXXL Lesnina d.o.o.

-Televizija marke: Grundig, model: LED TV, 80cm, smart TV, HDR sa nosačem

Stvari u kupatilu i wc-u:

- Perilica rublja, marka i model: BOSCH, Wan28260 BY

-Tuš kabina (sa prozirnom staklenom stijenkom), model SQ LINE TKK 90/K,

-Kupaonski elementi, marle i model AQUASTIL: umivaonik, kolona sa staklenim vratima, viseći ormar sa staklenim vratima, ogledalo s rasvjetom i pripadajucim ormaricem i linea 300 led svjetiljka

-Osobna vaga, make i model: VOX, PW546-02

-Sušilo za kosu, marke i model: VIVAX, HD-2200CD

-Svjetiljka stropna, marka i model: METAL-FP, dobavljač: XXXL Lesnina d.o.o.

-Košare za rublje, 2 kom., model i marka: HANNA 32L, i HANNA 57L

-Držač wc papira, toaletna garnitura - postolje za wc četku sa četkom za wc školjku, dozator za sapun + časa, sve marke i model MARBEA, dobavljač: Fliba d.o.o. Kaštel Sućurac

Ostale stvari:

- Plasticni stol i 6 stolica, nepoznate marke

-Usisavač, marke i model: Electrolux, EEG42EB

-Glačalo na paru, marke i model: Philips, GC4905/40

-Daska za glačanje, model i marka: GIMI CLASIC

-Ogledalo zidno, model VEGAS, TIP: 60014118, 47x147 cm;

te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužiteljici u posjed sve naprijed navedene stvari.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zakonskom kamatom, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana presuđenja pa do isplate.“

III. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.450,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 7.studenog 2022.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužiteljica supruga tuženikovog sina CU te da je postupak razvoda braka u tijeku. Prije stupanja u brak sa sinom tuženika, koji brak je zaključen 22.05.2021.g., tužiteljica da je, isključivo svojim novcem, kupila stvari, koje opisuje i taksativno navodi, te da ih je uz odobrenje tuženika unijela u stan i da su ugrađene u stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], u vlasništvu tuženika, koji se nalazi položen u prizemlju u zgradi sagrađenoj na čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], sve s ciljem namještanja stana i kompletnog opremanja za stanovanje u koji stan da je sa sinom tuženika namjeravala useliti po zaključenju braka. Nakon kompletnog opremanja predmetnog stana od strane tužiteljice sa svim stvarima i uređajima, ista da je u stan i uselila zajedno sa sinom tuženika cca 2 mjeseca prije zaključenja braka, dakle u ožujku 2021.godine. U ovom stanu da su tužiteljica i njen suprug stanovali do dana 28. travnja 2022.g. kada je tužiteljica iselila iz predmetnog stana, i to na traženje i po zahtjevu tuženika da iseli iz stana te mu preda posjed stana. Tužiteljica da je isključivo svojim novčanim sredstvima prije zaključenja braka sa sinom tuženika i prije useljenja u isti, kupila i u stan tuženika unijela stvari koje navodi i upisuje, po vrsti, markama i cijeni tih stvari. Za sve te navedene stvari tužiteljica da posjeduje račune koji su joj uručeni prilikom plaćanja, te dokaz da je navedene stvari ili platila svojom kreditnom karticom ili predigla novac sa svoga računa i izvršila potrebnu uplatu. Tužiteljica da je, prije pokretanja postupka, prezentirala tuženiku da će na njegovo traženje dostaviti sve račune i dokaze o predizanju novca sa računa za plaćanje navedenih stvari, kao dokaz da ih je ona isključivo svojim novcem i sa svog računa plaćala i sve prije zaključenja braka sa sinom tuženika, te da je pozvala tuženika da joj prvenstveno plati vrijednost stvari koje su ostale u stanu, a posebno onih koje su rađene po mjerama stana i ugrađene u kuhinji, kupatilu i sobama, te da joj plati ostale stvari ili da joj preda stvari koje nisu ugrađene po mjeri, međutim isti da je odbio platiti tužiteljici vrijednost navedenih stvari ili izvršiti predaju stvari s obrazloženjem da on ne zna čije su to stvari, njene ili njegovog sina, iako mu je tužiteljica ponudila dostaviti sve račune i dokaze o predizanju novca u svrhu plaćanja predmetnih stvari a sve to prije zaključenja braka sa sinom tuženika. Tuženik da je dozvolio tužiteljici da preuzme samo njene osobne stvari i stvari koje su služile za potrebe djeteta tužiteljice, sve ostale stvari da se nalaze i danas u stanu tuženika i da ih isti koristi. Nakon što je došlo do neslaganja u bračnoj zajednici između tužiteljice i sina tuženika, te postalo izvjesno da će brak razvesti, da je upriličen sastanak kojemu su prisustvovali tužiteljica, otac tužiteljice ĐU, tuženik, supruga tuženika te suprug tužiteljice, kada se raspravljalo o stvarima koje je tužiteljica kupila i unijela u stan tuženika, tuženik i njegova supruga da su izjavili i čvrsto obećali tužiteljici u prisustvu njenog oca, da će sve stvari koje je tužiteljica kupila prije zaključenja braka svojim novcem i unijela u stan, istoj platiti njihovu vrijednost po računima čim iseli iz stana. Međutim nakon iseljenja tužiteljice da tuženik odbija isplatiti tužiteljici vrijednost predmetnih stvari te da tuženik i osporava njeno vlasništvo na predmetnim stvarima. Tuženik i članovi njegovog domaćinstva da čitavo proteklo vrijeme koriste stvari tužiteljice, a sam tuženik da osporava tužiteljici vlasništvo na navedenim stvarima, te da je primarni pravni interes tužiteljice da joj tuženik koji je bez pravnog osnova stekao navedenu vrijednost, naknadi vrijednost postignute koristi te isplati vrijednost navedenih stvari, a ne povrat navedenih stvari koje su protekom vremena izgubile na vrijednosti. Pored toga da se demontažom ugrađenih stvari po mjerama u stanu tuženika, gubi njihovo kućanstvo jer se takve stvari izrađuju po mjeri i ne odgovaraju za ugradnju na bilo kojim drugim mjestima ili stanovima. Tužiteljica, na temelju svega naprijed izloženog potražuje, da joj tuženik naknadi vrijednost za stvari u dnevnom boravku iznos od 18.044,72 kn, za stvari u kuhinji iznos od: 43.288,93 kn, za stvari u hodniku i predsoblju u iznos od 1.959,99 kn, za stvari u spavaćoj sobi iznos od: 16.729,24 kn, za stvari u kupatilu iznos od:11.984,72 kn, te za ostale stvari u stanu iznos od: 2.752,13 kn, odnosno ukupan iznos od 94.759,73 kn. Tužiteljica da je zajedno sa sinom tuženika od dana useljenja u ožujku 2021.g. pa do iseljenja dana 28. travnja 2022.g. koristila sve predmetne stvari, to ista prihvaća da je njihova vrijednost zbog korištenja u periodu od 1 godine i mjesec dana umanjena za 10%, slijedom čega tužiteljica potražuje, da joj tuženik kao konačnu naknadi vrijednost stvari u iznosu od 85.283,75 kn izraženo u eurima 11.325,86 eura (tečaj 1 euro = 7,53 kn). Radi navedenog tužiteljica u tužbi postavlja glavni i podredni tužbeni zahtjev, potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, glavnom i podrednom, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška. Tuženik ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Tuženik navodi da je on vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] i to upravo:

- Suvlasnički dio: 71/671 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13)

Stan D-etaža prizemlje, podne površine 56,31 m2, koji se sastoji od hodnika sa spremištem,

kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom i dvije spavaće sobe, kao sporedni dio stanu pripada

nenatkrivena terasa s stubištem podne površine 18,25 m2, predvrt podne površine 73,08 m2 i

vanjsko parkirno mjesto VPM14 podne površine 18,50 m2

Tužiteljica da je sa ĆU zaključila brak dana 22. svibnja 2021. godine u Splitu u kojem braku da je dana 10. listopada 2021.g. u Splitu rođeno dijete mldb. UU. Pred ovim sudom da je u tijeku postupak radi razvoda braka CU i tužiteljice. Tuženik da je sina i bivšu snahu uveo u posjed nekretnine i da su upravo oni u predmetnu nekretninu unijeli stvari koje tužiteljica precizira u podrednom tužbenom zahtjevu. Predmetne pokretnine da su u suvlasništvu tužiteljice i sina tuženika koje su isti kupili kako bi sebi opremili stan za zajednički suživot i stanovanje. Sin tuženika da je pred kraj izgradnje zgrade u kojoj se nalazi predmetna nekretnina, kod Erste & Steiermarkische bank d.d. realizirao nenamjenski kredit radi osiguravanja novčanih sredstva za uređenje i opremanje predmetne nekretnine. Budući su tužiteljica i treća osoba suvlasnici predmetnih pokretnina, a vlasnički tužbeni zahtjev na predaju predstavlja nedjeljivu činidbu, tužiteljica da nema pravo na ovako postavljanje tužbenog zahtjeva, tj. predaju pokretnina njoj kao suvlasniku bez suglasnosti drugog suvlasnika, a koju suglasnost tužiteljica nema. Naime, predmetne pokretnine da ne mogu biti podijeljene na način da pojedini dijelovi pokretnina zadržavaju ista svojstva i istu vrijednost kao i cjelina pokretnina. Narav pokretnina da je takva da se one ne mogu dijeliti u kvote. Tužiteljica da je iselila iz nekretnine u vlasništvu tuženika sa mal. kćerkom, zbog trajno i teško poremećenih obiteljskih odnosa. Zahtjevom za iseljenje iz nekretnine tužiteljici da je ostavljen rok za iseljenje kao i rok da oslobodi nekretninu od svih svojih stvari, a što da je ista napravila. Tek neznatni dio tužiteljičinih stvari koje su ostale u stanu, da su predane tužiteljici nedugo nakon iseljenja iz nekretnine. Tuženik navodi da se radi o konstrukciji činjenica od strane tužiteljice, a sve sa ciljem kako bi od tuženika “izvukla” možebitni ekvivalent vrijednosti predmetnih pokretnina. Tužiteljica da je u ostavljenom roku iselila iz nekretnine, sukladno pozivu tuženika te da je iznijela stvari u svom vlasništvu. Posjedovanje računa da nije nesporan dokaz vlasništva tužiteljice nad pokretninama.

3. Svojim podneskom od dana 27.ožujka 2025.godine tužiteljica uređuje i precizira svoj glavni i podredni tužbeni zahtjev, isti glase kao u izreci ove presude. Tuženik se usprotivio i ovako uređenim zahtjevima tužiteljice.

4. Predmet ovog spora predstavlja glavni zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 11.325,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, vezano za vrijednost tužiteljičinih stvari koje su ostale u tuženikovom stanu nakon njenog iseljenja iz tog stana. Tužiteljica navodi da je tuženik ove stvari stekao bez pravnog osnova pa traži isplatu iznosa današnje vrijednosti tih stvari. Podredni tužbeni zahtjev tužiteljica postavlja za predaju u posjed svih precizno navedenih stvari koje su ostale u stanu tuženika, traži utvrđenje da je vlasnica tih precizno navedenih stvari.

5. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i sin tuženika AU zaključili brak dana 22.svibnja 2021.godine, da su u tom braku dobili zajedničku kćer i da je njihova zajednica života prestala. U vrijeme podnošenja tužbe, postupak za razvod ovog braka bio je u tijeku. Nadalje, nije sporno da je tuženik vlasnik stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], da je tuženik svom sinu i tužiteljici (nevjesti) dopustio stanovanje u ovom njegovom stanu i da je stan opremljen stvarima za normalnu i redovnu upotrebu od strane tužiteljice i tuženikovog sina. Nije sporno ni to da je tužiteljica iselila iz tuženikovog stana. Sporno je među strankama je li tužiteljica isključiva vlasnica taksativno navedenih stvari u podrednom tužbenom zahtjevu, predstavljaju li sve ove stvari njenu posebnu imovinu ili se radi o bračnoj stečevini tužiteljice i tuženikovog sina. Svakako, trebalo je odlučiti o podnesenom prigovoru promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom dopisa tužiteljice punomoćnici tuženika od 6.svibnja 2022.godine sa odgovorom punomoćnice tuženika od 13.svibnja 2022.godine; dopisa tužiteljice tuženiku od 27.lipnja 2022.godine; izvatka iz matice vjenčanih (list 24 spisa); rodnog lista (list 26 spisa); izvatka iz zk za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 23525 k. o. [katastarska općina] od 9.ožujka 2023.godine; Ugovora o kreditu zaključenog između ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka i CU dana 3.siječnja 2020.godine; ispisa poruka tužiteljice i CU te KU; potvrde PU Splitsko-dalmatinske, II PP Split broj: 511-12-24-4-561/22 od 13.svibnja 2022.godine; Ugovora o kupoprodaji vozila zaključenog između tužiteljice i PORSCHE INTER AUTO d.o.o. (list 53 spisa); te saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, nije osnovan ni podredni tužbeni zahtjev.

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u predmetni stan u [adresa], uselila 1.ožujka 201.godine, da se radi o novogradnji i o stanu vlasnosti tuženika, njenog tadašnjeg svekra, isti da je očito imao namjeru dati sinu ĆU stan na besplatno korištenje da se skući i oženi, da je tako i bilo. ĆU da je u stan uselio mjesec dana prije nje, stan da je prije toga bilo potpuno prazan kao novogradnja, da ga je trebalo u potpunosti urediti za stanovanje, da je ona krajem 2020.godine podigla nenamjenski kredit kod OTP banke na iznos od tadašnjih 150.000,00 kn i taj iznos da je trebala potrošiti na opremanje ovog stana, sebi kupiti automobil i ukoliko nešto od novca preostane ĆU i ona da su zajedno trebali srediti dvorište tog stana. Navodi da je apsolutno sve stvari i ugradbeni namještaj u predmetnom stanu platila svojim novčanim sredstvima od ovog kredita, ĆU da joj nije davao nikakav novac za otplatu ovog kredita, da je on imao svoj kredit kojeg je on otplaćivao. Jedina stvar u stanu koju je dobila na poklon da je bračni krevet, da joj je to poklonio pokojni otac. ĆU i ona da su živjeli u stanu, dobili zajedničku kćer, dana 18.ožujka 2022.godine da je ĆU jednostavno priopćio da želi razvod, da je to bilo u ovom stanu i da su pored njih dvoje u stanu bili tuženik, njegova supruga i tužiteljičin sada pokojni otac. Navodi da joj je tuženik tada kazao da ĆU i ona u dogovoru dođu do neke cifre koju bi ĆU trebao njoj isplatiti na ime ulaganja u stan. Navodi da je sa ĆU pregovarala i da su zajednički došli do iznosa od 70.000,00 kn koji joj ĆU treba isplatiti na ime svih ovih stvari, a da ona njemu ostavi stvari i ode iz stana. Nakon toga da je ĆU imao neke nove ideje, da je došlo do nesuglasica, da nije želio ostati pri početnom dogovoru, da je dopustio da uzme samo svoje osobne stvari, da je kasnije brava na vratima stana bila promijenjena i da nije mogla ući u stan, da je zvala policiju, da je podnijela ovu tužbu. Tužiteljica navodi da je ove prigode kada je došla do stana i zatekla promijenjenu bravu te zvala policiju, od strane policajaca uspostavljen kontakt sa ĆU koji je bio u stanu, zaključan i koji je policajcima kazao da nije on promijenio bravu nego njegov otac i da mi neće dati stvari koje sam tada tražila.

10. Tuženik, otac CU, u svom iskazu, od bitnog je naveo da je zaista stan u novogradnji dao sinu na korištenje, da se oženi i skući, da je on vlasnik ovog stana, da je stan bio prazan od stvari i namještaja. ĆU da je u stan uselio u siječnju 2021. godine, tužiteljica da je kao njegova djevojka došla kod njega u ovaj stan dva mjeseca nakon toga, od tada da su stanovali u stanu, ĆU da je zaposlen u tuženikovom trgovačkom društvu Filipov d.o.o. te da mu je sin kazao da je u siječnju 2020. godine vezano za uređenje predmetnog stana on podigao na svoje ime kredit u iznosu od 70.000,00 kn. Tuženik navodi da se nije previše miješao u to što su kupili i napravili u stanu, od CU da je saznao da on ima neke račune vezano za nabavku stvari, da to tuženik nije posebno gledao, niti tada, a niti sada, tužiteljica i ĆU da su to napravili, opremili stan i da ne ulazi u to što je tko precizno kupio. Kada su nastali svi ovi problemi, da je sa ĆU razgovarao i većinu informacija da crpi preko CU, vezano za ovaj problem da ĆU navodi da je većina stvari u stanu njegova. Navodi da je do njihovog crkvenog vjenčanja stan bio potpuno namješten, tužiteljica da je tuženikovoj supruzi dala spisak tko je što dao u novcu kao poklon mladencima, da misli da se radi o popisu po ljudima koji su bili sa strane tuženika u iznosu od cca 9.000,00 eura, taj popis da je bio radi toga da bi se kasnije znalo u pogledu odlazaka kod tih ljudi, što je običaj. Mladenci da su sami platili troškove svadbe. Kada je došlo do problema, da mu je sin kazao da će se razvesti, da nije bilo nikakvog traženja tužiteljice prema tuženiku da preuzme stvari iz stana, da mu nitko nije kazao da su njih dvoje postigli ovaj dogovor za 70.000,00 kn, o tome da zaista ne zna ništa, svakako, da je on u travnju 2022. godine imao operaciju, nakon toga proces rehabilitacije i da se stvarno nije mogao previše miješati u te probleme, pored svih ostalih problema. Navodi da je od sina doznao, moguće i od nekog drugog, da se tužiteljica odjavila sa adrese u [adresa], nakon toga da je tuženik, s obzirom da se iz stana iselila i sa adrese odjavila, osobno dao nalog bravaru da promijeni bravu na ovom tuženikovom stanu, to da je bio tuženikov nalog, da je tako postupljeno. Navodi da misli da nije bilo zahtjeva tužiteljice prema njemu ni tada da joj tuženik preda stvari, da je pitao sina što je sa ovim stvarima i da je on kazao da su to uglavnom njegove stvari, sin i on da nisu nakon primanja tužbe stavku po stavku raščlanjivali što bi eventualno moglo biti tužiteljičino, tuženik sa tim da nema ništa je u ovom stanu ne stanuje, u stanu da nije nikada ni stanovao, u stanu da je čitavo vrijeme njegov sin po dopuštenju tuženika, kao njegovog oca. Navodi da on stvari nije dirao, da nije nikoga pozivao da preuzme stvari jer to nisu njegove stvari, pa da mu nije jasno zbog čega je tužen. Navodi da osobno nema ključeve predmetnog stana i da osobno nikada nisam imao ključeve ovog stana. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tuženik navodi da on jest u jeku najvećih problema između tužiteljice i njegovog sina, tražio od tužiteljice da iseli iz njegovog stana, da misli da je to bilo moguće i pisanim putem, da je to tražio. Navodi da je valjda primio i zahtjev tužiteljice za povrat stvari sa specifikacijom prije podnošenja ove tužbe, da je ovaj problem predao svojoj punomoćnici. Navodi da se ne sjeća da bi sadašnji pun. tužiteljice od njega osobno tražio pisanim putem da mu on ili ĆU dostave sve račune koje imaju za kupnju stvari u stanu, a radi se o stvarima koje tužiteljica potražuje ovom tužbom.

11. Temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, da nije bilo potrebe izvoditi daljnje dokaze, kod izvedenih dokaza, to je suvišno i suprotno načelu ekonomičnosti postupka.

12. Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tuženik vlasnik predmetnog stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], položenog u zgradi nove gradnje, koji je tuženik kao nenamješten stan dao svom sinu ĆU na korištenje za potrebe zasnivanja bračne zajednice i obitelji, da su tužiteljica i njegov sin u stan uselili i da su stan očito namjestili stvarima i uredili za obiteljsko stanovanje. Logično je ovom sudu da tuženik nije imao utjecaja koje će stvari novopečeni supružnici kupiti za stan, kako će ga točno urediti, oboje su bili u radnom odnosu, a željeli su zajedno živjeti i dobili su zajedničku kćer. Tuženik očito o tim stvarima, tko je što i kojim sredstvima kupio, nije vodio računa i to je zaista i životno i uvjerljivo. Dakle, stan je namješten stvarima, opremljen za stanovanje, a prije useljenja je bio potpuno prazan i to nije sporno među strankama. Za navesti je da je logično da tuženik kod nastanka problema među supružnicima i odluke da se razvedu, bez obzira tko je to od njih dvoje inicirao, kao vlasnik stana, odluči da njegov sin i nadalje, po njegovom dopuštenju, može nastaviti stanovati u tom stanu, u smislu posjeda i korištenja stana i stvari, a stvari tuženik ne drži svojima. Tuženikov sin je već do tada živio u stanu i tuženik je iskazao volju da njegov sin i dalje živi u stanu, što je imao pravo napraviti kao vlasnik stana i roditelj. Sud drži da je logično i to da tuženik nije imao ključeve ovog stana, niti kada su u stanu živjeli njegov sin i tužiteljica, pa tako ni danas, a isto je dao nalog kao vlasnik stana da se promijeni cilindar brave ulaznih vrata tog stana očito radi problema između tužiteljice i njegovog sina, jer zaista nema logike da pored takvog poremećaja odnosa supružnika, oboje nastave živjeti u istom stanu. To je zaista logično i za navesti je da je tuženik posredni posjednik predmetnog stana, preko svog sina, čitavo vrijeme, te da je vlasnik stana. Tuženik osobno u stanu nikada nije živio i nije koristio stvari u ovom stanu i to sud drži utvrđenim. Logično je da se tuženik ne miješa u obiteljski i privatni život svog sina, da ne drži ključeve predmetnog stana nakon što je sinu dao stan na dugotrajno korištenje. Tuženik je dao nalog kao vlasnik stana da se promijeni cilindar brave ulaznih vrata stana, da bi u stanu ostao samo njegov sin. Tužiteljica je nakon tog postupanja tuženika mogla podnijeti tužbu radi smetanja posjeda, pored prijave policiji, ista to nije napravila, dakle, tuženik je dao nalog zamijeniti cilindar brave i od tada je u njegovom stanu samo njegov sin koji se koristi i stanom i stvarima u stanu, a tužiteljica nije zatražila posjedovnu zaštitu.

13. Pitanje vlasnosti ugrađenih stvari i drugih stvari u predmetnom stanu nije pitanje u odnosu na koje je tuženik pasivno legitimiran, tuženik očito i nema namjeru stvari koristiti i ne smatra sebe vlasnikom tih stvari jer se radi o stvarima vlasnici kojih mogu biti samo tužiteljica i njegov sin (a omjeri nisu utvrđeni i određeni), situacija po tom je pitanju je istovjetna onom da su supružnici kao podstanari uselili u podstanarski stan i uz dopuštenje najmodavca stan namjestili svojim stvarima. Sud drži da je očito točno kako je tuženiku sin kazao da je sin vlasnik većine tih stvari i logično je da rješenje problema u pogledu stvari i namještaja tuženik prepusti tužiteljici i svom sinu ĆU, vezano za postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, jer sa tim stvarima tuženik u biti nema ništa. Dakle, za navesti je tužiteljica takvu tužbu nije podnijela protiv tuženikovog sina, vezano za utvrđenje i diobu bračne stečevine, bila je ovlaštena to napraviti, uostalom, te stvari očito koristi isključivo AU, ne i tuženik. Pravni put koji tužiteljica ovdje koristi, vezano za činjenično stanje, nije ispravan pravni put, jer je utvrđenje da je isključiva vlasnica predmetnih stvari koje predstavljaju njenu posebnu imovinu, a ne zajedničku imovinu supružnika, tužiteljica trebala tražiti spram svog supruga/bivšeg supruga CU, a ne tuženika. Dakle, kada bi se u tom postupku utvrdilo da su nabrojene stvari koje su predmet podrednog tužbenog zahtjeva posebna imovina tužiteljice, da je ona isključiva vlasnica svih ovih stvari, tada bi tužiteljica imala pravo tražiti predaju tih stvari sebi u posjed, u ovom slučaju takvu tužbu tužiteljica nije podnijela i ova tužba je preuranjena. Ukoliko bi se to u postupku u kojem bi tuženik bio AU pravomoćno utvrdilo, da su predmetne stvari posebna imovina tužiteljice, onda bi tužiteljica daljnji zahtjev mogla postaviti spram CU. Svakako, tuženik očito i nema ključ brave ulaznih vrata predmetnog stana, a da je tužiteljica spram njegovog sina ishodila za nju povoljnu pravomoćnu presudu u postupku utvrđenja i diobe bračne stečevine, tužiteljica bi od CU mogla tražiti predaju stvari/da ona stvari može uzeti iz stana, a tuženik bi to mogao ili trpjeti (da se stvari uzmu iz njegovog stana) ili ustati posebnom tužbom spram tužiteljice. Ovako, tuženik ne koristi predmetne stvari, on nije ni neposredni posjednik stana iako je vlasnik tog stana, stan i stvari koristi njegov sin, stvari su ugrađene i donesene od strane tužiteljice i CU nakon što je tuženik sinu dao stan na korištenje, pa je sporno predstavljaju li stvari bračnu stečevinu supružnika ili posebnu imovinu tužiteljice, što nije razriješeno, a sud to i ne treba utvrditi u ovom postupku, sa ovim problemom tuženik zaista nema nikakve veze. Dakle, tuženik ne može nikome predati tuđe stvari, stvari koje nije niti donio ni ugradio u stan, stvari za koje između supružnika nije utvrđeno čije su i što predstavlja zajedničku imovinu, a što posebnu imovinu supružnika. Dakle, što se tiče podrednog tužbenog zahtjeva, tuženik tom zahtjevu ne može udovoljiti, tuženik nije pasivno legitimiran po istom, pa je isti valjalo odbiti kao neosnovan, a o podrednom zahtjevu sud odlučuje jer je utvrdio da glavni zahtjev nije osnovan. Dakle, po pitanju ovog zahtjeva tužiteljica nije dokazala da su stvari njene i da se nalaze u tuženikovom posjedu, nisu se ispunile pretpostavke iz čl.161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje. ZV), da bi tužiteljica uspjela u podrednom tužbenom zahtjevu, spram tuženika.

14. Tužiteljica prvenstveno glavnim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu protuvrijednosti stvari koje se nalaze u tuženikovom stanu, tužiteljica navodi da je tuženik njene stvari stekao bez pravne osnove te traži isplatu vrijednosti istih. Za navesti je da tužiteljica nije dokazala da su stvari u tuženikovom stanu isključivo njeno vlasništvo, a tuženik te stvari nije ni mogao steći u vlasništvo, niti ih je stekao, a očito i nema takvu namjeru, tuženik ove stvari nije otuđio tužiteljici, što sve proizlazi iz svih izvedenih dokaza. Svakako, da je tuženik otuđio tužiteljičine stvari i da ih drži u svom posjedu, kao svoje i da se njima koristi i ne želi ih predati tužiteljici, tužiteljica bi od tuženika mogla tražiti povrat stvari, ako dokaže da su stvari njeno isključivo vlasništvo, što nije dokazala. Ponovno je za navesti da je sporno pitanje bračne stečevine tužiteljice i tuženikovog sina, vlasništva predmetnih stvari, a taj postupak tužiteljica nije pokrenula. Svakako, da je tužiteljica dokazala da su predmetne stvari njeno isključivo vlasništvo (a nije); da je tuženik u obvezi (a nije) vratiti stvari tužiteljici, da ih tuženik drži u svom posjedu (a ne drži), onda bi tužiteljica imala pravo spram tuženika kao nevlasnika i posjednika tražiti predaju svih stvari njoj u posjed. Ovako, tužiteljica ništa od toga nije dokazala, a računi za nabavku stvari zaista nisu dokaz vlasništva neke stvari, kod okolnosti da su stvari trebale supružnicima za opremanje i namještanje stana za zajednički život, nakon zaključenja braka i zasnivanja zajednice života. Dakle, da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari (a nije), onda bi tužiteljica trebala podredni tužbeni zahtjev postaviti kao glavni, a glavni kao podredni (za slučaj da su stvari propale, a nisu). Svakako, tuženik nije uzeo i ne koristi stvari za koje bi bilo dokazano da je tužiteljica isključiva vlasnica (jer u odnosu na tuženika to tužiteljica i ne može utvrditi niti je za takvo utvrđenje tuženik legitimiran), time nije ostvario korist u visini vrijednosti tih stvari, stvari nisu propale pa da se ne bi mogle vratiti i preuzeti, dakle, tuženik osobno nije spram tužiteljice ostvario nikakvu nepripadnu korist vezano za vrijednost predmetnih stvari, koju bi trebao platiti tužiteljici, pa ovaj glavni zahtjev nije osnovan spram tuženika, kako tuženik nije u posjedu predmetnih stvari, kako stvari ne drži i ne koristi, kako sebe ne drži vlasnikom ovih stvari, to je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan.

15. Stvari u tuženikovom stanu koji je dao na korištenje svom sinu AU, očito predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i CU, taj postupak nije u tijeku, tuženik nije u posjedu predmetnih stvari, nije stekao te stvari, nije stvari otuđio tužiteljici koja nije dokazala da je isključiva vlasnica istih, radi se o stvarima koje tuženik ne koristi, ne posjeduje i za koje drži da nisu njegove nego stvari njegovog sina i moguće zajedničke stvari tužiteljice zajedno sa njegovim sinom.

16. Vezano za sve izvedene dokaze, utvrđenja suda u ovom postupku, sud drži da, vezano za postavljene zahtjeve i činjenično stanje stvari, tuženik zaista nije pasivno legitimiran u ovom postupku, radi se o tužbi vlasnice koja nije dokazala isključivo vlasništvo stvari, spram osobe koja nije u posjedu tih stvari (iako su njegovom stanu) i koja mu stvari ne može niti je ovlaštena vratiti i predati, a nije u obvezi ni vrijednosti istih platiti tužiteljici. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, glavni i podredni zahtjev tužiteljice su neosnovani.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu od 10.ožujka 2023.godine; sastava podnesaka od 3.listopada 2023.godine i 16.siječnja 2024.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 9.travnja 2024.godine, 19.rujna 2024.godine, 13.ožujka 2025.godine i 3.prosinca 2025.godine; za svaku radnju po 100 bodova; pristupa na ročište od dana 26.listopada 2023.godine (25%-50 bodova); što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.450,00 EUR; koliko je na ime cjelokupnog parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tužiteljica obvezana isplatiti tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak nije obistinjen tuženiku jer nije bio potreban za vođenje postupka.

U Splitu, 23. veljače 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika