REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-324/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Eugena Škunce, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika GO, II. okrivljenika PO i III. okrivljenika ABC [adresa], zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 3. i 2. Kaznenog Zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-323/2019 od 12. ožujka 2025., temeljem čl. 475. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 12. ožujka 2025., Općinski sud u Splitu je na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24- dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio od optužbe I. okrivljenika GO i II. okrivljenika PO da bi počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 3. i 2. KZ/11, te II. okrivljenu pravnu osobu ABC da bi počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 3. i 2. KZ/11 u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 upućuje se oštećenik ŽO da imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parnici.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdatci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinskog državno odvjetništvo u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 267. toč. 1. u svezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u vezi čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. U odgovoru na žalbu, I. okrivljenik GO putem branitelja mr.sc. RO, odvjetnika u [adresa] je predložio odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
3.1. U odgovoru na žalbu, III. okrivljena pravna osoba HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, putem branitelja VO, odvjetnika u [adresa] je predložio odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u [adresa] na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1. i 2. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja I. okrivljenika RO, odvjetnika u [adresa] i branitelja III. okrivljenika VO, odvjetnika u [adresa] te ovlaštenog predstavnika ĐO za ABC [adresa], a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika I. i II. okrivljenika te opunomoćenice oštećenika Tanje Bote, odvjetnice u Splitu.
5.1. Branitelj I. okrivljenika mr. sc. FO naveo je da u cijelosti ostaje kod danog odgovora na žalbu te posebno ukazuje kako državni odvjetnik obrazlaže samo žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka te sadržajno iznosi prigovore na nalaz i mišljenje vještaka i to zapravo prvi puta sad u žalbi budući da nakon provedenog dokaza i davanja pisanog i usmenog mišljenja vještaka nitko od stranaka na isto nije imao primjedbu. U bitnome su oba vještačenja demantirala tvrdnje državnog odvjetnika iz optužnice. To su dvije tvrdnje, prva je da pokojni oštećenik ŽO nije bio osposobljen za rad na siguran način što je isključeno nalazom i mišljenjem vještaka Ivice Juričko, te druga tvrdnja da su okrivljenici dopustili da se „postupak manevriranja obavi bez manevarskog odreda i bez izrađene tehnologije manevriranja“. Na tu okolnost provedeno je vještačenje po Prometnom fakultetu u Zagrebu kojim je doslovno utvrđeno i navedeno kako nema odgovornosti ovlaštenika poslodavca za provedbu zaštite na radu prve i četvrte razine kao niti bilo kakve odgovornosti samog poslodavca za nastanak predmetne nesreće. Ponavlja, državno odvjetništvo nije iznijelo primjedbe na ovaj zaključak vještačenja. Slijedom navedenog obrana smatra kako je zakonita i utemeljena presuda kojom su svi optuženici oslobođeni od optužbe za ovaj nesretni događaj. Predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5.2. Branitelj III. okrivljenika VO, odvjetnik u [adresa] predložio je da se odbije žalba ODO u Splitu te da se potvrdi prvostupanjska presuda. Žalba formalno napada prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja međutim iz sadržaja suštinski proizlazi da se u žalbi iznose navodi koji u biti predstavljaju neslaganje sa sudskom ocjenom dokaza. Pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka, sud je vezano za odlučne činjenice dao jasne logične i potpune razloge, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud na prihvatljiv i dostatan način sve to i obrazložio u prvostupanjskoj presudi. Tijekom prvostupanjskog postupka proveden je dokaz vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti odnosno po profesoru tog fakulteta stalnom sudskom vještaku Mladenu Nikšiću, iz pisanog nalaza i mišljenja na nedvojben način proizlazi da u konkretnom događaju nije bilo propusta vezanih za zaštitu i sigurnost na radu. Isto tako iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da na strani okrivljene pravne osobe nema nikakve odgovornosti za nastanak predmetne nesreće. Posebno ističe da je vještak svoj pisani nalaz usmeno obrazložio na raspravi, da je odgovorio na sva postavljena pitanja te da nitko od sudionika uključujući i zastupnicu optužbe nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, nitko nije predložio novo vještačenje ili pak dopunu vještačenja. Žalbeni navodi predstavljaju subjektivnu interpretaciju izvedenih dokaza te iako opširni ne dovode u pitanje ni pravilnost ni zakonitost prvostupanjske presude. Zbog svega navedenog predlaže odbiti žalbu i potvrditi oslobađajuću prvostupanjsku presudu.
5.3. Predstavnik III. okrivljene pravne osobe se u cijelosti pridružuje navodima branitelja III. okrivljenika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koju nalazi u tome da prvostupanjski sud u presudi nije dao sve razloge o odlučnim činjenicama, da je potpuno utvrdo činjenično stanje, ali je iz njega izveo pogrešan zaključak kako nema dokaza da bi okrivljenici počinili kazneno djelo za koje ih se optužuje. U bitnom kroz ovu žalbenu osnovu žalitelj pobija zapravo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku ove odluke.
7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u bitnom navodi da prvostupanjska presuda kojom su I., II. i III. okrivljenici oslobođeni od optužbe nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi.
8.1. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je na logičan i uvjerljiv način objasnio i naveo razloge iz kojih proizlazi zaključak suda odnosno ocjena da iz izvedenih dokaza nije dokazano da bi I., II. i II. okrivljenici počinili kazneno djelo koje im se predmetnom optužnicom stavlja na teret, o čemu je iznijeta analiza u točkama 21.1. do 23. obrazloženja prvostupanjske presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
8.2. Državni odvjetnik u žalbi reproducira iskaze prvoga i drugoga strojovođe, i to KO i JO, te iz njihovih iskaza nastoji izvući zaključke suprotne onima koje je u svom nalazu i mišljenu dao Prometni fakultet u Zagrebu, a na koji nalaz i mišljenje državni odvjetnik nije imao primjedbi niti eventualnih daljnjih dokaznih prijedloga. Pri tome ističe da su svjedoci JO i KO profesionalci i iskusni u svom radu, pa iz tog izvlači zaključak da je manevarski odred trebao sadržavati rukovoditelja manevre i manevristu, a čega da u konkretnom slučaju nije bilo pa da su okrivljenici dopustili da se postupak manevriranja vagonima MDDIm obavlja bez izrađene tehnologije manevriranja za takvu vrstu vagona, znajući da vagoni nemaju stube i rukohvat za manevarski rad i bez manevarskog odreda od najmanje dva člana, na način da ispred manevarskog sastava ide manevarski radnik koji daje signalne znakove, uslijed čega je došlo do smrtnog stradavanja radnika TO.
8.3. Međutim, iz iskaza svjedoka JO i KO u bitnom proizlazi da ni jedan od navedene dvojice strojovođa nije vidio signal rukovatelja manevre da krene, svjedok JO tvrdi da on nije pokrenuo vlak, dok KO također tvrdi da on nije pokrenuo vlak. Ovome treba dodati da i iz iskaza IO proizlazi da su on i sad pokojni TO krenuli obavljati radnju manevra, svjedok IO je otišao pregledavati vagone te da su nakon toga trebali obaviti manevar. Dok je vraćao čekić u prometni ured da je vidio kako vagon dolazi u njegovom smjeru te da strojovođa ne smije krenuti s vlakom prije nego li mu rukovoditelj manevre da signal. Detaljnom analizom iskaza svjedoka JO i KO uočava se da su njihovi iskazi djelomično kontradiktorni, što dovodi u pitanje vjerodostojnost njihova iskazivanja, kao i zaključak da se radi o svjedocima koji su po državnom odvjetniku "profesionalci iskusni u svom radu" pa im se treba vjerovati, ovo tim više što iz provedenog vještačenja po Fakultetu prometnih znanosti, odnosno stalnom sudskom vještaku Mladenu Nikšiću proizlazi zaključak kako na temelju dokumentacije uložene u spis i provedenog vještačenja nije moguće utvrditi bilo kakvu odgovornost ovlaštenika poslodavca za provedbu zaštite na radu I. i IV. razine, kao niti bilo kakvu odgovornost poslodavca za nastanak prometne nesreće.
8.4. Naime, tijekom postupka je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mladenu Nikšiću, profesoru Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu iz čijeg pisanog nalaza i mišljenja na nedvojben način proizlazi da na strani okrivljenika nema nikakve odgovornosti za nastanak predmetne nesreće. Vještak Mladen Nikšić je svoj pisani nalaz usmeno obrazložio na raspravi, odgovorio je na sva postavljena pitanja te nitko od stranaka, uključujući i državnog odvjetnika nije imao primjedbi na nalaz i mišljene, nitko nije predložio novo vještačenje ili pak dopunu vještačena. Stoga žalbeni navodi državnog odvjetnika kojima se sada problematizira sadržaj predmetnog vještačenja zapravo predstavljanu subjektivnu interpretaciju izvedenih dokaza te ne dovede u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
8.5. Navodi državnog odvjetnika kako vještak nije nazočio rekonstrukciji koja se navodi na str. 15 izvješća o provedenom vještačenju, a o kojim navodima se vještak očitovao na točku "4.4 očevid" konačnog izvješća Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, ne dovode u pitanje pravilnost Nalaza i mišljenja vještaka Mladena Nikšića, kao niti njegov zaključak.
8.6. Stoga, pravilno prvostupanjski sud, nakon izvedenih dokaza, provedenih vještačenja, iskaza ispitanih svjedoka, kao i materijalne dokumentacije pregledane u dokazne svrhe, nalazi utvrđenim da su kritične prigode bila osigurana 4 radnika za obavljanje poslova manevriranja, strojovođa pomoćnik strojovođe (unutar lokomotive) te pregledač vagona – rukovatelj manevre i pregledač vagona – manevrista. Manevarski odred su činili pregledač vagona – rukovatelj manevre TO i pregledač vagona – manevrist IO, osim njih manevarsko osoblje činili su još strojovođa i pomoćnik strojovođe lokomotive 2044-028, a svi navedeni su zaposlenici društva ABC , a TO je imao ovlaštenja kao rukovodeći manevarskog sastava.
8.7. Također je utvrđeno da je TO imao svoja ovlaštenja i obveze propisane Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja sigurnog tijeka željezničkog prometa, Poslovnim redom kolodvora Split Predgrađe, internih akata ABC, te ugovora o radu radnika, pa propust radnika TO u vidu dogovora s manevristom IO da isti obavi pregled vlaka od lokomotive prema kraju vlaka dok on odbaci vagon za radionu na 4. kolosijeku, takav nalog na mjestu rada kada je TO bez manevriste obavljao poslove u kritično vrijeme, se ne može staviti na teret optuženicima, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Dakle, pok. pokojni oštećenik TO je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove pregledač vagona, rukovoditelj manevre, manevrist, kočničar, skretničare, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Ivice Juričko (ls. 497-505), ali i iz provedenog vještačenja po vještaku Mladenu Mladenu Nikšiću, pa nije dokazana činjenična tvrdnja državnog odvjetnika da pok. oštećenik ne bi bio osposobljen za rad na siguran način za samostalno obavljanje poslova rukovoditelja manevre na vagonu MDDIm, za koje činjenične tvrdnje se također terete okrivljenici.
8.8. Naime, okrivljenici su osigurali pravilno formiranje manevarskog odreda te nije dokazano da bi dopustili da ošt. TO, rukovatelj manevre radi sam posao koji je trebao izvoditi zajedno s manevristom. Prema vještačenju vještaka Mladena Nikšića i dokumentaciji u spisu proizlazi da je manevarsko osoblje (pregledač vagona – rukovatelj manevre TO, pregledač vagona – manevrist IO, strojovođa JO i pomoćnik strojovođe KO) bilo upoznato s pojedinim radnim operacijama i smjerovima kretanja manevarske kompozicije u navedenoj manevarskoj aktivnosti. Manevarski rad nije obavljen od strane manevarskog odreda koji su trebali činiti rukovatelj manevre i manevrist. Postupak manevriranja obavio je samo unesrećeni TO, pregledač vlakova – rukovatelj manevre iako je morao primijeniti odredbe čl. 28. toč. 2. , toč. 7. i toč. 9. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa kojima je definirano da manevarski odred mora imati najmanje jednog rukovatelja manevre i jednog manevristu, pri manevriranju manevristi zaposjedaju manevarska mjesta koja se određuju rasporedom manevarskog rada ili ih raspoređuje rukovatelj manevre, rukovatelj manevre neposredno rukovodi manevriranjem prema rasporedu manevra, pri čemu mora upoznati manevarsko i skretničko osoblje s manevarskim vožnjama, osobito kada su potrebne iznimne mjere opreznosti.
8.9. Nadalje, TO je obavljao posao pregledača vagona – rukovatelja manevre, bio je stručno osposobljen za poslove svoga radnog mjesta (pregledač vagona), poznavao je propise o zaštiti na radu i bio je zdravstveno sposoban za obavljanje poslova svoga radnog mjesta. Donesen je Pravilnik o organizaciji HŽPP s opisom poslova pregledač vagona, poslovi pregledač vagona sadrže poslove manevriste i rukovatelja manevre, temeljem organizacije rada izrađena je Procjena opasnosti i rizika, temeljem procjene izrađen je Program osposobljavanja za rad na siguran način, temeljem programa izvršeno je osposobljavanja za rad na siguran način od strane ovlaštene tvrtke Plazma d.o.o., radnik sada pok. TO je imao sve zdravstvene i stručne preduvjete za rad, Procjenu, izradu Programa i angažman ovlaštene tvrtke za osposobljavanje za rad na siguran način provodi Službe zaštite na radu, a ne ovlaštenici zaštite na radu I. i IV. razine.
9. Dakle, suprotno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, nakon što je prvostupanjski sud proveo sve dokaze sukladno čl. 418. st. 1. u vezi čl. 9. st. 1. ZKP/08, a potom je cijenio svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, a posebice sadržaj provedenog vještačenja po vještaku Mladenu Nikšiću zbog čega prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tijekom postupka nije dokazano da bi se u ponašanju I., II. i III. okrivljenika ostvarila obilježja inkriminiranog kaznenog djela za koje se terete predmetnom optužnicom.
10. Zaključno, kako nije utvrđena kao nesporna činjenica da I. okrivljenik GO i II. okrivljenik PO iz nehaja nisu postupili po propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvali opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, pa da bi time počinili I. okrivljenik GO i II. okrivljenik PO jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti – djelo opisano u čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 3. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 4. KZ/11, pa stoga nije kao nedvojbeno dokazano da bi III. okrivljena pravna osoba ABC [adresa] kaznenim djelom koje su počinili I. okrivljeni GO i II. okrivljeni PO kao odgovorne osobe trgovačkog društva "ABC" d.o.o. povrijedila dužnost pravne osobe, pa da bi time povredom dužnosti pravne osobe bila odgovorna za jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti – djelo opisano i kažnjivo u čl. 222. st. 4. u svezi čl. 215. st. 3. i 2. KZ/11 i u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
10.1. Prema tome, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije dokazano da bi I., II. i III. okrivljenici kritične prigode postupili na način kako im se to inkriminira u činjeničnom opisu izreke presude, slijedom čega ih je oslobodio od optužbe za učin predmetnog kaznenog djela a kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.
11. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 23. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Grancarić
