Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1735/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, u pravnoj stvari tužiteljice CM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednice iza pok. ĆM, zastupane po punomoćnici Petri Legović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o.,u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, r adi utvrđenja ništetnosti i isplate , nakon glavne rasprave zaključene 9. siječnja 2026., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice, temeljem objave od 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva zaključen između tužitelja i tuženika, broj ugovora: 717534 s nadnevkom: 16. veljače 2006. godine (dalje i: Ugovor), ovjeren po javnom bilježniku Jadranka Borčić iz Rijeke, pod br. OU-90/06 u dijelu u kojem je ugovorena promjenljivost kamatne stope odnosno u dijelu u kojem je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika ništetan i bez pravnog učinka.

II-Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva zaključen između tužitelja i tuženika, broj ugovora: 717534 s nadnevkom: 16. veljače 2006. godine (dalje i: Ugovor), ovjeren po javnom bilježniku Jadranka Borčić, pod br. OU-90/06 u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan i bez pravnog učinka.

III-Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 da tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati stečeno bez osnove na temelju preplaćenog iznosa s osnove valutne klauzule u iznosu od 1.602,57 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 10,66 EUR od dana 03.11.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 12,18 EUR od dana 02.01.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 14,40 EUR od dana 02.02.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 15,52 EUR od dana 02.03.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 12,93 EUR od dana 01.04.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 12,53 EUR od dana 02.05.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 8,45 EUR od dana 01.06.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 4,82 EUR od dana 02.07.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 6,09 EUR od dana 06.08.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 8,80 EUR od dana 09.09.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 7,21 EUR od dana 10.10.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 5,72 EUR od dana 09.11.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 9,19 EUR od dana 08.12.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 12,42 EUR od dana 11.01.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 15,92 EUR od dana 11.02.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 15,02 EUR od dana 11.03.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 20,85 EUR od dana 13.04.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 19,33 EUR od dana 11.05.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 22,41 EUR od dana 12.06.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 38,90 EUR od dana 14.07.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 35,16 EUR od dana 13.08.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 49,47 EUR od dana 11.09.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 42,03 EUR od dana 14.10.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 36,43 EUR od dana 12.11.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 53,75 EUR od dana 14.12.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 64,30 EUR od dana 14.01.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 56,92 EUR od dana 14.02.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 58,06 EUR od dana 14.03.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 52,60 EUR od dana 15.04.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 54,39 EUR od dana 18.05.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 73,57 EUR od dana 14.06.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 76,34 EUR od dana 15.07.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 97,60 EUR od dana 13.08.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 90,11 EUR od dana 15.09.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 78,30 EUR od dana 14.10.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 78,12 EUR od dana 15.11.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 77,01 EUR od dana 13.12.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 81,50 EUR od dana 16.01.2012. kao dana dospijeća

na iznos od 86,53 EUR od dana 14.02.2012. kao dana dospijeća

na iznos od 87,03 EUR od dana 01.03.2012. kao dana dospijeća

pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.“

IV-Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :

„Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 da tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati stečeno bez osnove na temelju preplaćenog iznosa s osnove promjenljive kamatne stope u iznosu od 421,16 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 8,70 EUR od dana 01.04.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 8,59 EUR od dana 02.05.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 8,09 EUR od dana 02.06.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 7,78 EUR od dana 01.07.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 7,73 EUR od dana 01.08.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 7,61 EUR od dana 01.09.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 7,57 EUR od dana 01.10.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 8,60 EUR od dana 03.11.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 6,94 EUR od dana 01.12.2008. kao dana dospijeća

na iznos od 12,79 EUR od dana 02.01.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 12,23 EUR od dana 02.02.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 12,00 EUR od dana 02.03.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 11,23 EUR od dana 01.04.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 11,69 EUR od dana 02.05.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 10,51 EUR od dana 01.06.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 10,44 EUR od dana 02.07.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 10,22 EUR od dana 06.08.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 10,05 EUR od dana 09.09.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 13,85 EUR od dana 10.10.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 13,81 EUR od dana 09.11.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 12,71 EUR od dana 08.12.2009. kao dana dospijeća

na iznos od 13,33 EUR od dana 11.01.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 12,24 EUR od dana 11.02.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 12,18 EUR od dana 11.03.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 12,01 EUR od dana 13.04.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 12,26 EUR od dana 11.05.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 10,43 EUR od dana 12.06.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 11,38 EUR od dana 14.07.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 11,09 EUR od dana 13.08.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 10,41 EUR od dana 11.09.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 9,98 EUR od dana 14.10.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 9,59 EUR od dana 12.11.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 8,99 EUR od dana 14.12.2010. kao dana dospijeća

na iznos od 9,67 EUR od dana 14.01.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 7,73 EUR od dana 14.02.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 7,75 EUR od dana 14.03.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 7,04 EUR od dana 15.04.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 6,73 EUR od dana 18.05.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 6,10 EUR od dana 14.06.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 5,75 EUR od dana 15.07.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 5,44 EUR od dana 13.08.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 4,66 EUR od dana 15.09.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 3,85 EUR od dana 14.10.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 3,30 EUR od dana 15.11.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 2,44 EUR od dana 13.12.2011. kao dana dospijeća

na iznos od 1,96 EUR od dana 16.01.2012. kao dana dospijeća

na iznos od 1,18 EUR od dana 14.02.2012. kao dana dospijeća

na iznos od 0,53 EUR od dana 01.03.2012. kao dana dospijeća

pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima."

V-Nalaže se tuženiku tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217 da tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.233,60 eur, u roku od 15 dana, sve sa zateznom kamatom propisanom člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, od donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĆM, u tužbi, izjavljenoj 26. travnja 2021., naveo je da je s prednikom tuženika VOLKSBANK d.d. zaključio Ugovor o kreditu broj: 717534, s nadnevkom 16. veljače 2006. godine (dalje i: Ugovor), ovjeren po javnom bilježniku Jadranka Borčić iz Rijeke, pod br. OU-90/06, za kupovinu novog vozila. Prednik tuženika VOLKSBANK d.d. odlukom skupštine dana 18. siječnja 2013. godine promijenio je ime u Sberbank d.d.. Promjena imena je s datumom 18. siječnja 2013. unesena u Registar poslovnih subjekata na Trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u registarski uložak s MBS [matični broj subjekta], pod brojem Tt-13/1253-2.

2.Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamata uz redovnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. (dalje: Kamatna klauzula).

3.Kamatna klauzula je ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje visina kamatne stope. Ništetna je u tom dijelu jer je tamo uglavljeni predmet obveze tužiteljice (visina kamatne stope) neodređen i neodrediv (čl. 47. i 105. i dr. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO 1991).

4.Predmet obveze je neodređen jer u vrijeme zaključenja Ugovora ( in obligatione) tužitelj nije znao, mogao niti morao znati koliko će novčanih jedinica, u apsolutnom iznosu, morati platiti tuženiku kod vraćanja kredita (in solutione).

5.Predmet obveze je, također, i neodrediv (čl. 50. ZOO 1991) jer:

a)Ugovor ne sadrži podatke (parametre i njihove uzročno posljedične veze) s pomoću kojih se on može odrediti. Izostanak parametara za određivanje predmeta obveze (visine kamatne stope) je notoran.

b)Stranke nisu ostavile trećoj osobi da ga odredi, već tuženiku. Međutim, tuženik nije treća osoba, te nije ovlašten samostalno i jednostrano odrediti predmet obveze tužiteljice.

6.Kamatna klauzula je ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje promjena visine kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke. Kamatna klauzula je u tom dijelu djelomično ništetna jer, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga u navedenom slučaju, s obzirom da je Ugovor pripremio i predložio tuženik te se o Kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, vrijedi ugovorena početna kamatna stopa, sve na temelju odredaba čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) i čl. 6., 96., 102. idr. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) i čl. 41., 49., 55., i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, 14/19), a eventualno sporne odredbe Ugovora sud je dužan tumačiti u korist tužiteljice (čl. 100. ZOO 1991.) Navedeno proizlazi i iz pravnih stečevina Europske unije i sudske prakse.

7.Tuženik je, pozivajući se na Kamatnu klauzulu i koristeći okolnost da raspolaže sredstvima osiguranja plaćanja izdanim od tužitelja u korist tuženika, teretio tužitelja po kamatnoj stopi višoj od one na koju je imao pravo. Pri tome je tuženik postupao nepošteno s obzirom na to da je, sukladno gornjim utvrđenjima, tuženik pripremio i predložio Ugovor, te je znao ili postupajući s pažnjom dobrog stručnjaka morao znati, da je spomenuto stjecanje bez osnove.

8.Tuženik je dužan vratiti tužitelju time stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje, s obzirom na nepoštenje tuženika, teku od dana stjecanja (sve sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. i dr. ZOO).

9.Ugovor iz točke 1. tužbe sadrži i ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti obavijestio o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje: valutna klauzula). Takva valutna klauzula je također ništetna. Unatoč navedenom tuženik je tužitelja teretio s pozivom upravo na valutnu klauzulu. Opisanim ponašanjem tuženik je tužitelju počinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Šteta vezana za valutnu klauzulu ogleda se u tečajnoj razlici koju je tužitelj otplaćivao tuženiku sukladno zaključenom Ugovoru.

10.U prilog valjanosti obračuna preplaćenog iznosa tužitelj dostavlja prikaz obračuna temeljem kojeg je utvrđena razlika između obveze po kreditu i stvarno plaćenog iznosa. Ukoliko pak tuženik osporava osim osnove i visinu potraživanja obračunatog u priloženom izračunu i zatraži drugi način izračuna razlike plaćenog iznosa prema podacima i ispravama koje će dostaviti, a koji upravo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stanaka nisu tužitelju poznati, tužitelj pridržava pravo da tužbeni zahtjev konačno postavi nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja u postupku, te stoga smatra da se u takvoj situaciji opravdano ovu tužbu ima smatrati tužbom podnesenom sukladno odredbama članka 186.b. st. 3., 4. i 5. ZPP-a.

11.Tužbenim zahtjevom, konačno uređenim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

12.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, kao i prigovor zastare. Navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet Tužbe, a sve i kada bi ta utvrđenja bila primjenjiva, niti tada da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP). Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

13.Tuženik ističe da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 4.6.2021. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, tada da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Iako tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, a uzevši u obzir činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 2006. godine, za očekivati je da je i subjektivni i objektivni rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih anuiteta protekao.

14.Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

15.Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Takvo je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011. Uzevši u obzir da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen pred više od deset godina, određeni dio potraživanja iz Tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu.

16.Nadalje tuženik navodi da u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju.

17.Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a

18.Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj: 717534 na razdoblje od 72 mjeseci u iznosu od 24.201,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,10 % godišnje, člankom 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća pojedinog anuiteta. No, sve i kada bi presuda iz kolektivnog spora bila primjenjiva (a nije!), niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa.

19.Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužbeni zahtjev postavljen je na isplatu iznosa navodno preplaćenih anuiteta na temelju stjecanja bez osnove, a temelji se na navodnoj ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Ovo osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope što tužitelj niti ne problematizira budući da mu taj „aspekt“ promjenjive kamatne stope u skladu sa odlukom tuženika ide u korist.

20.Nadalje, tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, da kada bi i utvrđenja iz presude u Parnici Potrošač bila primjenjiva na ovaj spor (a nisu!), njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope niti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke.

21.Člankom 26. ZOO-a (NN 35/2005, dalje kao: „ZOO“) predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope. Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/2007, dalje kao ZZP), tako i na naknadno doneseni Zakon o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, dalje kao „ZPK“). Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske.

22.Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

23.Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku,

- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja).

24.Niti jedna od ove tri pretpostavke da nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju.

25.Kao što je već ranije istaknuto, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. O promjenjivosti kamatne stope se prethodno pregovaralo, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva, pa da njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Opreza radi, tuženik u odnosu na načelo savjesnosti i poštenja i nepostojanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana tuženik napominje da je iz samog pogleda na to na koji način se kamatna stopa mijenjala vidljivo da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja.

26.Nadalje, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP) Već samim pregledom Ugovora da je moguće zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba.

27.Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da se kredit odobrava u valuti CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama članka 4. ugovorena je valutna klauzula, a člankom 8. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana.

28.Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena.

29.Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP- a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.

30.Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije.

31.Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus).

32.Uz navedeno, u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

33.Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja, budući da spornu visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo neovisni i nepristrani sud u okviru parničnog postupka.

34.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti i potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

35.Tijekom postupka je kod tuženika došlo do promjene tvrtke te naziv tuženika sada glasi Hrvatska poštanska banka d.d.

36.Obzirom da je tužitelj ĆM preminuo, rješenjem od 16. siječnja 2023. postupak je prekinut, a nastavljen je temeljem rješenja od 14. kolovoza 2024. te je postupak preuzela nasljednica tužitelja, supruga CM.

37.U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, isti nije osnovan, obzirom da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na sadržaj odredbe o mjesnoj nedležnosti, koju odredbu je unaprijed formulirao trgovac, o toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te je ista sukladno tome nepoštena jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, sve sukladno odredbi članka 49. Zakona o zaštiti potrošača.

38.Sud je proveo dokaze uvidom u obračun kredita, otplatnu tablicu, prometnu tablicu, Ugovor o kreditu broj 717534 od 16. veljače 2006., financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te osobnim saslušanjem tužiteljice.

39.Uvidom u Ugovor o kreditu broj 717534 od 16. veljače 2006, utvrđeno je da je sklopljen između Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora i ĆM kao korisnika kredita, kojemu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 24.201,00 CHF koji se isplaćuje po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

40.U članku 2. ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Efektivna kamatna stopa 6,47%. Interkalarna kamata naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope. Redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela , a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.

41.Člankom 3. ugovorena je namjena kredita- kupnja vozila, a po članku 4. kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. Člankom 5. ugovoren je rok otplate od 72 mjeseca.

42.Člankom 8. ugovoren je način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 390,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplati svakog 1. u mjesecu.

43.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Jadranke Borčić i Olge Sokolić Ožbolt u Rijeci, pod br. OU-90/06 dana 17. veljače 2006.

44.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec.

45.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da je isti sačinjen na temelju slijedeće relevantne financijske i ostale dokumentacije: Ugovor o kreditu broj 717534 od 16.02.2006., Inicijalni otplatni plan, Realizirani otplatni plan, Prometna kartica po kreditu broj 717534 na ime ĆM, Preliminarni izračun. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu Hrvatske narodne banke dostupnu na web stranici www.hnb.hr U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

46.Utvrđeno je da je pok. ĆM dana 16.02.2006. godine sklopio ugovor o kreditu broj 717534 (solemniziran 17.02.2006.) s Volksbank d.d.(sada Hrvatska poštanska banka d.d.) s bitnim odredbama kredita navedenima u tablici broj 1. :

Korisnik kredita Pok.ĆM (CM )

Kreditor Hrvatska poštanska banka d.d. (Volksbank d.d.)

Ugovor/ kreditna parija 717534

Datum ugovora 16.2.2006

Iznos kredita

24.201,00 CHF

113.184,83 HRK

Jednokratna otplata sa zadnjom ratom kredita

Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 24.201,00 CHF

Isplata kredita (odobrenje) 21.2.2006

Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,676866

Rok otplate (mjeseci) 72

Rok otplate godine 6

Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 5,100%

Efektivna kamatna stopa 6,470%

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 390,88 CHF

Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 1.828,09 HRK

Tečaj po ugovoru srednji tečaj HNB-a na dan dospijeća

Zatvaranje kredita konačna otplata 01.03.2012

Stanje nedospjelog duga na dan otplate

47.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 5,100% godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna.

48.Tužitelj je ugovorio iznos od 24.201,00 CHF, što na dan isplate 21.02.2006 (utvrđeno prema podatku na prometnoj kartici po kreditu ) iznosi 113.184,83 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,676866 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 72 mjesečnih anuiteta u visini od 390,88 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 1.828,09 kn.

49.Tuženik je u periodu otplate kredita tri puta promijenio kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

21.02.2006 do 01.03.2008 5,10% 01.04.2006 390,88 CHF

01.03.2008 do 01.12.2008 6,10% 01.04.2008 399,51 CHF

01.12.2008 do 01.09.2009 6,70% 02.01.2009 403,37 CHF

01.09.2009 do 01.03.2012 7,40% 01.10.2009 406,93 CHF

50.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamate i s osnova tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

51.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.04.2006. do 01.03.2012. godine, a prema metodologiji korištenoj u otplati. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 717534 od 16.02.2006., Inicijalni otplatni plan.

52.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.04.2006. do 01.03.2012. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Realizirani otplatni plan, Prometna kartica po kreditu broj 717534 na ime ĆM.

53.Prva zadaća vještaka jest da izračuna razlike pretplate po anuitetima u odnosu na razliku iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Ukoliko je kamata bila niža od početne, potrebno je navesti i takve razlike.

54.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

55.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatila.

56.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

57.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala tri puta, te se kretala u rasponu od 5,10 do 7,40 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćenoga nije ni bilo jer je kamata bila samo veća od početne) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.

58.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (5,10 %), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5. Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.

59.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je preplatila na ime kamate iznos od 421,16 €.

60.Slijedeća zadaća jest da izračuna razliku između anuiteta po početno primijenjenog tečaja za CHF u ugovoru o kreditu na dan isplate kredita i stvarno obračunatog tečaja za vrijeme trajanja kredita, kao i razliku u tečaju kada je CHF bio niži od početnog tečaja, sve specificirano po mjesecima.

61.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita ,a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita. Kredit je isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju HNB-a, a potraživanje tužiteljice predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,676866 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

62.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako preplatila na ime tečajnih razlika iznos od 1.602,57 €, a razlike se prikazuju u tablici 6.

63.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,676866 HRK za 1 CHF).

64.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužiteljica je tako manje platila na ime tečajnih razlika iznos od 250,33 €, a iznos po mjesecima se prikazuje u tablici 7.

65.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, u razdoblju otplate kredita više uplatila 421,16 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, više uplatila 1.602,57 €.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika, manje uplatila 250,33 €.

66.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, sukladno kojem je i konačno postavila tužbeni zahtjev.

67.Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje.

68.Osobnim saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je ugovor o kreditu sklapao njezin pok. suprug ĆM, čemu ona nije bila prisutna. Nije bila u banci kada su vršeni dogovori oko sklapanja kredita, niti kad je sklopljen kredit, kao ni kod javnog bilježnika. Suprug joj je u glavnim crtama ispričao kako je teklo ugovaranje. Kupovali su automobil Citroen C4. Suprug je otišao u auto kuću ARK Mihelić gdje su mu ponudili taj kredit u CHF kao najpovoljniji i rekli da oni rade s tom bankom. To je tada bila Volksbank. Suprug je otišao onda u banku gdje su mu ponudili taj kredit i opet rekli da je najpovoljniji. Banka je pripremila ugovor kojeg je suprug potpisao. Odgovarala im je visina rate. U početku je rata bila onoliko koliko su oni rekli i bila je podnošljiva, onda je počela naglo rasti, ali je toliko narasla da je suprug morao raditi prekovremeno da bi mogao plaćati tu ratu. Bio je zaposlen kao vozač u Autotroleju pa je onda radio i dvostruke smjene, bilo im je jako teško za otplaćivati.

69.Supruga na ništa nisu upozoravali, to je sve izgledalo super, uvijek su vozili polovne aute te je suprug htio kupiti novi auto da mu to bude do mirovine i zadnji auto, tako je i bilo. Mislili su da će ta rata stalno biti ista kao u ugovoru, nitko mu nije rekao da rata može tako rasti. Auto su koristili samo u privatne svrhe. To je suprugu bio prvi kredit. Nije s njim razgovarala o pojmovima valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Ti pojmovi joj nisu niti poznati. Suprug je po struci bio vozač.

70.Znali su uzeti nenamjenske kratkoročne kredite u kojima im je rata stalno bila ista, a ovakav nisu nikada osim ovoga.

71.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

72.Tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan.

73.U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove

– odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

74.U konkretnom slučaju riječ je dakle o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

75.Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

76.Vrhovni sud Republike Hrvatske tako u Zaključku sa sjednice od 31. siječnja 2022. navodi da "Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

77.U pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presuda u kolektivnom sporu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kolektivna presuda je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., pa je od tada počela teći zastara za svu do tada preplaćenu valutu.

78.U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 26. travnja 2021.

79.Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe, tražbina tužiteljice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je zastarjela obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe, koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), zastara nastupila još 13. lipnja 2019.

80.Tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 26. travnja 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno.

81.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

82.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredba ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

83.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

84.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

85.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku.

86.Na konkretan slučaj odnosno Ugovor o kreditu broj 717534 od 16. veljače 2006. (solemniziran 17. veljače 2006.) primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu.

87.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

88.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

89.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

90.Tuženik je u unaprijed formularni ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

91.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

92.Odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila procjenu da li predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženik na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

93.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

94.I iz iskaza tužiteljice proizlazi da je banka pripremila ugovor kojeg je pok. suprug potpisao, kao i da isti nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

95.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:

-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga,

-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,

-odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

96.Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

97.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

98.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana.

99.Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača.

100.Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.

101.Ovo proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice koja je navela da je ponuđen ugovor u valuti CHF kao najpovoljniji, da je banka pripremila isti, bez mogućnosti utjecaja na njegov sadržaj, a tužitelju ništa nije podrobnije pojašnjavano.

102.Slijedom navedenog utvrđene su ništetnim odredbe članka ugovora navedene u izreci, a o promjenjivoj kamatnoj stopi, no, obzirom na osnovan prigovor zastare, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu iznosa od ukupno 421,16 eur s osnova preplate razlike kamatne stope (razlika više plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene mjesečne anuitete), koja tražbina je zastarjela.

103.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku. 104.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

105.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

106.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

107.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

108.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojim je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

109.Proizlazi i da je ugovorna odredba u kojoj je glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, time i ništetna.

110.I sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je ugovor u banci bio pripremljen, da pok. suprug nije mogao utjecati na njegov sadržaj, da mu odredbe ugovora nisu posebice objašnjavane, a kredit u valuti CHF mu je ponuđen kao jedina i najpovoljnija opcija.

111.Tuženik nije dokazao da bi tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze. Nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

112.Sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu u članku 1. utvrđene su nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tužitelju stoga pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora kojim je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.

113.Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a.

114.Temeljem odredbe članka 323. ZOO-a, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove, odnosno temeljem valutne klauzule.

115.Iz nalaza i mišljenja vještaka, na koji tužiteljica nije imala primjedbi, a niti tuženik, te ga i sud prihvaća kao stručnog i nepristranog, utvrđeno je da tužiteljici s osnova preplate po valutnoj klauzuli pripada i dosuđen joj je iznos od ukupno 1.602,57 eur, sve sa zateznim kamatama od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO.

116.U odnosu na navode tuženika da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

117.Iz svega navedenog ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, pa je presuđeno kao u izreci presude.

118.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Vođeno je računa o tome da je tužiteljica dokazala osnov svog zahtjeva, a zbog dijela s kojim nije uspjela u sporu, nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati parnični trošak u cijelosti.

119.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava jednog podnesaka od 2. kolovoza 2021., 14. studenog 2024. 21. siječnja 2025. i 23. svibnja 2025. (tbr. 8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2025. i 9. siječnja 2026. (tbr.9.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur po radnji, što ukupno iznosi 1.400,00 eur, uvećano za PDV od 25%, odnosno za iznos od 350,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 450,00 eur te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,60 eur. Sveukupno to iznosi 2.233,60 eur, sve sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

120.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 23. veljače 2026.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Tuženiku