Poslovni broj: Us I-61/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove , Klasa: UP/II-363-01/24-01/207, Urbroj: 2198-07-03/3-24-2 od 5. prosinca 2024. i rješenja Grada Biograda na Moru, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-363- 05/24-01/4746, URBROJ: 2198-16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-363-01/24-01/207, Urbroj: 2198- 07-03/3-24-2 od 5. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, Klasa:
UP/I-363-05/24-01/4746, URBROJ: 2198-16-03/04-24-1 od 15. siječnja 2024., kojim određena visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine 790,00 m2, u iznosu od 1,025 eura/m2, u mjesečnom iznosu od 809,75 eura, odnosno u godišnjem iznosu komunalne naknade od 9.717,00 eura, a koji iznos se plaća od 1. siječnja 2024. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točke 1. i 4. prvostupanjskog rješenja).
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome navodi je da korisnik poslovnog prostora i građevinskog zemljišta Policijska postaja Biograd na Moru koja je javna služba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te koja obavlja određene poslove propisane zakonom tzv. policijske poslove i poslove suzbijanja kriminaliteta, poboljšanje kvalitete života i stanja javnog reda i mira na lokalnoj razini, ali i na državnoj razini. Ističe da poslovi policije nisu istovjetni niti se mogu smatrati obavljanjem poslovne djelatnosti jer se njima ne ostvaruje dobit. Poslovi u nadležnosti i djelokrugu policije spadaju u pružanje usluga zajednici kao cjelini. Navodi da je sukladno odredbi članka 6. stavka 2. Odluke o komunalnoj naknadi propisano da je prilikom utvrđivanja vrste djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru mjerodavna glavna poslovna djelatnost upisana u odgovarajućem upisniku, a da tuženik prilikom utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade nije uzeo u obzir navedenu odredbu, s obzirom da djelatnost tužitelja nije upisana u odgovarajućem upisniku. Smatra da je nelogično da se za stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana koeficijent namjene iznosi 1.00 ima li se u vidu da je i djelatnost tužitelja neprofitna. Nadalje, smatra da predmetna Odluka o komunalnoj naknad i predviđa u odredbi članka 8. slučajeve u kojima su određene nekretnine oslobođene obveze plaćanja komunalne naknade i taksativno ih navodi. Ističe da ustanove i službe i njihove djelatnosti koje su oslobođene plaćanja komunalne naknade kao što su primjerice vatrogasne službe i vatrogasne udruge u suštini predstavljaju za lokalnu samoupravu jednaku važnost i bitnost kao i djelatnost policije pa da je nejasno i nelogično zašto je vatrogasna služba oslobođena plaćanja komunalne naknade dok s druge strane policijska služba postaje obveznik predmetne naknade. Ukazuje i da postoji očiti nerazmjer u odnosu na određenu obvezu plaćanja komunalne naknade, jer je tužitelj za tri poslovna prostora na području Grada Zadra ukupne površine 11.127,29 m² obveznik komunalne naknade u godišnjem iznosu od 9.782,80 eura dok je za predmetnu nekretninu površine 790,00 m² tuženik određuje iznos komunalne naknade od 9.717,00 eura. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništiti prvostupanjsko rješenje te osporeno rješenje tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da ustraje na pobijanom rješenju te da ističe sve navode iz obrazloženja rješenja, te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi da se pridružuje navodima sadržanima u obrazloženju osporene odluke donesene u upravnoj stvari kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
5. Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24., dalje: ZUS-a) pa je, na temelju članka 98. točke 4. ZUS-a, u ovome je sporu presuđeno bez rasprave jer su činjenice nesporne a stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.
6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i upravnog postupka u kojemu su ta rješenja donesena a koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Komunalna naknada je u skladu s odredbom članka 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18 i 32/20; dalje u tekstu ZKG), novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, te je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.
9. Odredbom članka 92. stavak 1. i 2. ZKG-a propisano je kako se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.
10. Odredbom članka 93. stavak 1. ZKG-a propisano je kako komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.
11. Odredbom članka 100. ZKG-a propisano je kako rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 1.); kako se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (stavak 2.); kako rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 3.).
12. Odredbom članka 4. u stavku 1. Odluke o komunalnoj naknadi (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, 10/23), određeno je kako se područja zona u Gradu u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuje se s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom, te se razvrstavaju u dvije zone: I. ZONA: obuhvaća područje I. Mjesnog odbora (Poluotok i Centar), II. Mjesnog odbora (Rust, Meterize, Tuče, Granda i Kumenat), III. Mjesnog odbora (Jaz, Vruljine, Kožina i Bošana), te područja svih poslovnih (poduzetničkih) zona na području Grada, uključujući i zonu zabavnog centra, zonu izgradnje golf centra i poljoprivredne zone Vrana – zona Jankolovica. II. ZONA: obuhvaća područje IV. Mjesnog odbora (Kosa Istok, Kosa Zapad, Jankolovica i Kakma). (2) Granice i opis područja mjesnih odbora utvrđene su posebnim općim aktom Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru.
13. Prema odredbi članka 6. stavak 1. koeficijent namjene (Kn) ovisi o vrsti nekretnine i djelatnosti koja se obavlja, te iznosi za 1. stambeni prostor 1,00, 2. stambeni i poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana 1,00, 3. garažni prostor 1,00, 4. neizgrađeno građevinsko zemljište 0,05, 5. poslovni prostor koji služi za obavljanje proizvodne djelatnosti 3,00, 6. poslovni prostor koji služi za neproizvodne djelatnosti, površine do 1000 m2 10,00, 7. poslovni prostor koji služi za neproizvodne djelatnosti, površine veće od 1000 m2 7,00, 8. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti 10% od Kn koji je određen za poslovni prostor.
14. Uvidom u spis predmeta spisa predmeta proizlazi kako je donesena Odluka o komunalnoj naknadi Grada Biograda na Moru (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 10/23), i Odluka o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade (Službeni glasnik Grada Biograda na Moru, broj 10/23), kojom je određena vrijednost boda za obračun komunalne naknade (B) na području Grada Biograda na Moru, te koja se primjenjuje od 1. siječnja 2024.
15. Postupajući po službenoj dužnosti, zbog izmjene koeficijenta namjene, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem utvrđena visina komunalne naknade za poslovni prostor na adresi [adresa], obračunske površine 790,00 m2, u iznosu od 1,025 eura/m2, u mjesečnom iznosu od 809,75 eura, odnosno u godišnjem iznosu komunalne naknade od 9.717,00 eura. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena osporenim rješenjem.
16. Tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani, tužitelj, u biti, izražava nezadovoljstvo podzakonskim propisima na temelju kojeg mu je utvrđena visina komunalne naknade. Međutim, s obzirom da se radi o podzakonsk im aktima koji su vrijeme donošenja rješenja važili, to tužitelja, navedeni propisi obvezuju na plaćanje komunalne naknade.
17. Dakle, to što je tužitelj nezadovoljan odredbama podzakonskih akata, te u njima propisanim koeficijentima namjene i visine vrijednosti boda, kao i visinom utvrđene naknade, a koji je nesporno utvrđen temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjernom materijalnog prava, nije i ne može biti od utjecaja na zakonitost rješenja.
18. Tužitelj ne može biti oslobođen plaćanja obveze komunalne naknade osim u slučaju da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojim općim aktom to oslobođenje propiše, sve u skladu sa sadržajem i smislom članaka 92. i 93. ZKG-a.
19. Slijedom iznijetog, sud cijeni prvostupanjsko i osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
21. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci presude.
U Splitu 23. veljače 2026.
S U D A C
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. Zainteresiranoj osobi
4. U spis
5. Kalendar 45 dana