Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

R 14

48260 Križevci

Poslovni broj: P-757/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog OD Vukina&partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništenosti i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 11. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 7.3. Ugovora o kreditu broj 070319375973 NE zaključenog dana 13.3.2007. godine između tužitelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.

II

Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 23. 2. 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu dana 24. 9. 2025. godine navodeći da su tužitelj i tuženik 13. 3. 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 070319375973 NE, koji je solemniziran kod Javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 140.000,00 kuna. Predmetni kredit tužitelj je prijevremeno otplatio dana 20.6.2014. godine. .

1.1.

Odredba čl. 7.3. Ugovora djelomično je nepoštena i ništetna ugovorna odredba. Naime, istom odredbom Ugovora određeno je: „Za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.“ Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

1.2.

Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

1.3.

Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Ista ugovorna odredba je ništetna, jer je u suprotnosti sa odredbom članka 1024. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO- a), a kojom je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije roka, korisnik kredita mora platiti štetu davatelju kredita, ako je do štete došlo. Budući da tuženik u slučaju prijevremene otplate kredita ne trpi nikakvu štetu, jasno je da je takva odredba ništetna. Tuženik svoje akte ili Odluke o naknadama nikada nije uručio tužitelju ili ga na bilo koji način upoznao sa sadržajem istih. Isto tako, tuženik nikada tužitelju nije prezentirao niti parametre za određivanje visine naknade niti je iste unio u Ugovor o kreditu koji se morao sklopiti u pisanom obliku.

1.4.

Tuženik je tužitelju naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 305,70 EUR / 2.303,30 kuna. Tužitelj navodi kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, i to posebice o onima koje se odnose na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita već je ovdje riječ o tipskom i unaprijed pripremljenom Ugovoru od strane tuženika. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetna ugovorna odredba.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je s tužiteljem 13. 3. 2007. sklopio Ugovor o kreditu. Smatra da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka. Smatra da tužitelj u tužbi ni na koji način nije dokazao postojanje takvog pravnog interesa. Utvrđenje sadržaja prava i pravnih odnosa u sistemu deklaratorne pravne zaštite ima krajnji cilj parničnog postupka, a ne tek sredstvo za ostvarivanje daljnjih zadataka citirajući literaturu iz građanskog parničnog procesnog prava te nadalje da pravni interes za isključivo deklaratornu zaštitu u pravilu ne postoji kad se ostvarivanje potpune pravne zaštite može postići kondemnatornom ili konstitutivnom tužbom. Kako tužitelj nije dokazao postojanje pravnog interesa tuženik predlaže da se tužba odbaci. Što se tiče odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita tuženik ističe kako je ugovaranje prijevremene naknade u skladu sa odredbama Direktive 2008/48 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima. Odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je u skladu s propisima važećim u vrijeme sklapanja ugovora dok su ograničenja u vezi naplate naknade uvedena Zakonom o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. Smatra tuženik da ograničenja koja su uvedena u hrvatsko zakonodavstvo nisu primjenjiva na predmetni ugovor o kreditu. Nadalje, tuženik navodi da ako bi sud smatra da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita zaista i dopušten, tuženik navodi kako pojedina ugovorna odredba se može smatrati nepoštenom samo ako su ispunjeni i slijedeći uvjeti i to da se radi o tome da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da predmetna odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača. Nadalje, tuženik ističe kako niti Vrhovni sud RH niti Visoki trgovački sud, a niti Trgovački sud u Zagrebu pri odlučivanju o postupku pokrenutom po kolektivnoj tužbi nisu našli da bi navedena odredba o naknadi bila nepoštena i posljedično ništetna. 2.1.

Predlaže tuženik da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u dopis OTP banke (list 4), Ugovor o kreditu (5-8), preslika članaka objavljenih u časopisima (22-23), preslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokaza na ročištu 11. 2. 2026. (33).

4.

Sam je tužitelj obrazložio okolnosti sklapanja ugovora o kreditu tvrdeći da je tražio nenamjenski kredit u banci. Rekli su da postoji naknada za otvaranje kredita, kao i za zatvaranje, no detalje mu nisu obrazlagali i imali su pripremljeni obrazac ugovora i rekli su mu da ako uzme takav nenamjenski kredit, može ga uzeti samo pod tim uvjetima. Sa bankom nije ništa pregovarao u pogledu tih uvjeta kreditiranja, a kredit je potrošen za uređenje kuće i za kućanske aparate.

5.

Ocjenjujući iskaz samog tužitelja u odnosu na sadržaj ugovora o kreditu sud je utvrdio da je tužitelj bio u neravnopravnom položaju kod sklapanja ugovora pa se takva ugovorna odredba može smatrati nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama, a sve to u smislu odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Banka je tužitelju dala do znanja da on može samo prihvatiti uvjete koje su oni postavili bez pregovaranja, inače kredit ne može dobiti.

6.

Utvrđeno je nadalje da je banka unaprijed formulirala odredbe ugovora, da se o pojedinačnim odredbama nije moglo pregovarati, niti je tužitelj kao potrošač imao utjecaj na njegov sadržaj, a sve to u smislu čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

7.

Iz navedenog razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7.3. Ugovora o kreditu koji je zaključen nesporno 13. 3. 2007. između tužitelja i tuženika.

8.

Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom pa ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 200,00 €, sastav obrazloženog podneska od 9. 11. 2025. 200,00 €, za zastupanje na ročištu 11. 12. 2025. 200,00 €, zastupanje na ročištu 11. 2. 2026. 200,00 € i ročište za objavu i uručenje presude 100,00 €, što je ukupno 900,00 € uvećano za 225,00 € za PDV od 25%, što je iznos od 1.125,00 €. Sud nije priznao trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu iz razloga što tužitelj nije dužan plaćati sudske pristojbe u ovakovim vrstama sporova.

9.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 23. veljače 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).