REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-74/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OBI 81793146560 koga zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri iz Zagreba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave održane 14 siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivana Boškovića, odvjetnika iz Požege i zamjenika punomoćnika tuženika Marijana Brukete, odvjetnika iz Požege i presude objavljene 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha po ovršnom prijedlogu tuženika Hrvatski telekom d.d. (ranije T-mobile d.o.o.), Radnička cesta 21, Zagreb, OIB 81793146560, MBS: [matični broj subjekta], upisan u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao ovrhovoditelja protiv tužiteljice NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao ovršenice u ovršnom predmetu Općinskog suda u Požegi, a koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-2162/2009 radi ovrhe pljenidbom plaće tužiteljice." II Nalaže se tužiteljici NI, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Hrvatski telekom d.d., OIB 81793146560 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

I Tužiteljica NI podnijela je tužbu protiv tuženika Hrvatski telekom d.d. radi proglašenja ovrhe nedopuštena. U tužbi navodi da je rješenje suda u Požegi od 9. veljače 2024. pod poslovnim brojem Ovr-2162/2009-10, žalba ovršenice, ovdje tužiteljice, smatra se podnesenom nakon proteka roka te je ovršenica, ovdje tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti citiranog rješenja pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe u ovršnom predmetu pod poslovnim brojem Ovr-2162/2009, nedopuštenom. Presudom Općinskog suda u Požegi od 27. rujna 2007. pod poslovnim brojem P-205/2007-10, potvrđenom presudom Županijskog suda u Požegi od 26. svibnja 2009. pod poslovnim brojem Gž- 916/2008-2 naloženo je tužiteljici da tuženiku isplati iznos 1.399,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje počevši od 25. rujna 2005. do isplate, iznos 1.330,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje počevši od 22. listopada 2005. do isplate, iznos 583,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje počevši od 20. studenog 2005. do isplate, iznos 312,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. prosinca 2005. do isplate, i iznos 5.399,96 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje počevši od 20. veljače 2006. do isplate, a sve u roku 15 dana. Također, tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 5.391,60 kn u roku 15 dana. Na temelju citirane ovršne isprave, a u povodu ovršnog prijedloga tuženika, doneseno je rješenje Općinskog suda u Požegi od 30. prosinca 2009. pod poslovnim brojem Ovr- 2162/2009, pravomoćno 18. siječnja 2010., a kojim rješenjem je određena ovrha pljenidbom plaće koju je tužiteljica ostvarivala kod tadašnjeg poslodavca Trans – Adria d.o.o., Kuzmica 64, Kuzmica. Sud je nakon pravomoćnosti citiranog rješenja obavijestio poslodavca tužiteljice o pravomoćnosti rješenja o ovrsi i pozvao poslodavca da postupi po istom, a na što se poslodavca tužiteljice Trans – Adria d.o.o. očitovao dopisom od 26. siječnja 2010., u kojem navodi kako je žiro račun društva u blokadi te da nije u mogućnosti postupiti po dostavljenom mu rješenju o ovrsi. Unatoč izjašnjavanju poslodavca tužiteljice o nemogućnosti postupanja po rješenju o ovrsi, a koje očitovanje je dostavljeno i tuženiku, tuženik je po punomoćniku podneskom od 4. srpnja 2011. predložio sudu nastaviti s postupkom na način da sud ponovno pozove poslodavca tužiteljice Trans – Adria d.o.o. da se očituje o razlozima ne postupanja po pravomoćnom rješenju o ovrsi. Nakon gore navedenog, tuženik nije poduzeo niti jednu radnju, odnosno, uopće nije aktivno sudjelovao niti je iskazao interes za nastavkom postupka pa niti požurio postupanje suda sve do 12. listopada 2023. kada je podneskom sudu predložio nastaviti s ovršnim postupkom. Sud je dopisom tuženiku vratio gore navedeni podnesak navodeći kako sud po istom ne može postupiti s obzirom na to da je društvo Trans – Adria d.o.o. brisano iz sudskog registra, a nakon čega je tuženik predložio rješenje o ovrsi dostaviti novom poslodavcu tužiteljice Alfa – Projekt d.o.o., [adresa]. Sud je postupio po predloženom te je rješenje o ovrsi od 30. prosinca 2009. dostavio Alfa – Projekt d.o.o., [adresa], kao novom poslodavcu tužiteljice, nakon čega je tužiteljica protiv rješenja o ovrsi podnijela žalbu. Tužiteljica je žalbu podnijela iz razloga iz članka 46. stavak 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona, a iz tih zakonskih razloga podnosi i ovu tužbu uz razloge kako slijedi u nastavku. Odredbom članka 20. stavka 1. poglavlja Prijelazne i završne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 131/2020) propisano je da: „Postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. –Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.).“. Odredbom članka 20. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 131/2020) propisano da: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članka 7. ovoga Zakona primjenjuju se na sve postupke koji su u tijeku, s tim da se rok iz članka 7. ovoga Zakona računa od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.“, dok je odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 131/2020) propisano da: „Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama.“ Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 131/2020) propisano je: „U članku 72. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku..“. Naime, iz svega navedenog u točki II. tužbe, razvidno je da u predmetnom ovršnom postupku od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 131/2020) do dana podnošenja podneska kojim tuženik predlaže sudu nastaviti s postupkom, odnosno od 27. studenog 2020. do 12. listopada 2023. tuženik nije poduzeo niti jednu radnju, niti je na bilo koji drugi način iskazao interes za nastavkom postupka. Prema tome, zaključuje se kako je rok od godinu dana propisan odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 131/2020) protekao te su se ispunile pretpostavke za obustavu ovrhe. Napominje se da su se pretpostavke za obustavu ovrhe ispunile i ranije, stupanjem na snagu Ovršnog zakona (Narodne novine broj 139/10) kojim određeno je da će se svi ovršni postupci pokrenuti temeljem ranijeg Ovršnog zakona obustaviti ako ovrhovoditelj ne podnese osnovani prijedlog za nastavak postupka. Iz stanja ovršnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj/tuženik dana 28. siječnja 2010. saznao za nemogućnost provedbe ovrhe te nije poduzeo niti jednu radnju do 7. srpnja 2011. Vodeći računa o činjenici da je „novi“ Ovršni zakon stupio na snagu 19. prosinca 2010. te da ovrhovoditelj/tužitelj nije u roku od 3 mjeseca podnio osnovani prijedlog za nastavak postupka, zakonske pretpostavke za obustavu ovrhe nastupile su još 19. ožujka 2011. Okolnost da sud nakon trinaestogodišnje ovrhovoditeljeve/tuženikove procesne letargije određuje nastavak ovrhe, iako su odavno ostvarene pretpostavke za obustavu ovrhe, ukazuje da kogentne odredbe koje su obvezivale na postupanje i ovrhovoditelja i sud, ipak nisu toliko kogentne i da unatoč tim odredbama, i okolnosti da je nepostupanjem suda i ovrhovoditelja premašen i maksimalni rok zastare tražbine od 10 godina, sud može odrediti nastavak provođenja ovrhe. Time su nedvojbeno narušena legitimna očekivanja (slabije i samozastupane) stranke ovršnog postupka, povrijeđeno je njezino pravo na pravičan postupak te pravo na jednakost u postupku. Po ocjeni tužiteljica činjenica što sud u ovršnom postupku (zaista) nikada nije donio niti rješenje o obustavi postupka (iako su ispunjene pretpostavke u ožujku 2011.!!!), niti je donio rješenje o dovršetku ovrhe, već je spis arhivirao (premjestio na podrumske police), ne može imati utjecaj na zaključak kako je ovrhovoditeljeva tražbina zastarjela jer je protekao desetogodišnji zastarni rok. Dakle, sud nije imao zakonska ovlaštenja nastaviti s postupkom slijedom čega tužiteljica podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže naslovljenom sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se proglašava se nedopuštenom ovrha po ovršnom prijedlogu tuženika Hrvatski Telekom d.d. (ranije T-Mobile d.o.o.), Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, MBS: [matični broj subjekta], upisan u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovršenice, u ovršnom predmetu Općinskog suda u Požegi, a koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr- 2162/2009, radi ovrhe pljenidbom plaće tužiteljice. Nalaže se tuženiku Hrvatskom Telekomu d.d. (ranije T-Mobile d.o.o.), Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, MBS: [matični broj subjekta], upisan u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, naknaditi tužiteljici NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja meritorne odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

2. Tuženik Hrvatski telekom d.d. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da je tužiteljev prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Nesporno je da je naslovni sud 30. prosinca 2009. godine na temelju ovršnog prijedloga ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-2162/09 kojim je određena ovrha pljenidbom plaće ovršenika (sada tužitelja). Nadalje, nesporno je da je tadašnji ovršenikov dužnik, Trans Adria d.o.o., dopisom od 26. siječnja 2010. obavijestio naslovni sud i tuženika da trenutno nije u mogućnosti postupiti po predmetnom rješenju, međutim tuženik ističe da je ovršenikov dužnik također naveo da je predmetno rješenje zavedeno u redoslijed naplate te da će po istom postupati čim se za to ostvare uvjeti. Budući da po predmetnom rješenju nije bilo evidentiranih uplata, nesporno je da je tuženik podneskom od 04. srpnja 2011. predložio naslovnom sudu pozvati ovršenikovog dužnika Trans Adria d.o.o. da se izjasni o razlozima nepostupanja po predmetnom rješenju o ovrsi, a podneskom od 12. listopada 2023. tuženik je predložio naslovnom sudu da nastavi postupak. Nadalje, nakon što je naslovni sud obavijestio tuženika da je ovršenikov dužnik brisan iz sudskog registra, tuženik je predložio da se predmetno rješenje dostavi na provedbu novom ovršenikovom dužniku Alfa-Projekt d.o.o. Iz svega navedenog proizlazi da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, a sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, članak 245. stavak 3. ZOO-a propisuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe u sudskom postupku zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju postupak pred sudom još uvijek vodi, primjenom navedene odredbe razvidno je da zastara nakon prekida nije niti počela teći iznova. Da je navedeno ispravno proizlazi i iz rješenja VSRH, Rev x 781/11 od 12. listopada 2011. u kojem VSRH, ostalog, navodi sljedeće: U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe 19. siječnja 1999., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije niti počela teći- jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga. Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku postupao pravilno ii u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti u cijelosti izvan tuženikove kontrole. Slijedom svega navedenog, obzirom da je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis ovoga suda Ovr-2162/09.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a uvidom u spis ovoga suda broj Ovr-2162/09 sud je utvrdio da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv tužiteljice kao ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Požegi broj P-205/07-10 od 27. rujna 2007. radi isplate iznosa od 1.399,75 kuna, iznosa od 1.330,00 kuna, iznosa od 583,86 kuna, iznosa od 312,50 kuna i iznosa od 399,96 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i odmjerenih troškova parničnog postupka u iznosu od 5.391,60 kuna i to pljenidbom plaće tužiteljice kao ovršenice, a ovršni prijedlog zaprimljen je kod Općinskog suda u Požegi 30. prosinca 2009.

4.1. Općinski sud u Požegi donio je rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-2162/09 30. prosinca 2009. i odredio predloženu ovrhu i odmjerio trošak ovršnog postupka, a rješenje o ovrsi dostavio je i ovršenikovom dužniku Trans adria d.o.o. koji je to rješenje primio 18. siječnja 2010.

4.2. Općinski sud u Požegi je dana 27. siječnja 2010. obavijestio ovršenikova dužnika Trans adriu d.o.o. da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 18. siječnja 2010. te pozvao ovršenikova dužnika da po rješenju o ovrsi postupi a tu obavijest ovršenikov dužnik je primio 28. siječnja 2010.

4.3. Tuženik Hrvatski telekom d.d. kao ovrhovoditelj je podneskom u postupku Ovr- 2162/09 zatražio da se ovršni postupak nastavi, a podnesak je kod suda zaprimljen 8. studenog 2023.

4.4. Sud je tuženiku navedeni podnesak vratio navodeći da se po istom ne može postupiti jer je ovršenikov dužnik Trans Adria d.o.o. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu u postupku pod brojem Tt-17/2071-2 od 19. travnja 2017.

4.5. Tuženik je podneskom koji je kod suda u tom ovršnom predmetu zaprimljen 27. studenog 2023. predložio da se pravomoćno rješenje o ovrsi dostavi novom ovršenikovom dužniku Alfa-protekt d.o.o. jer je ovršenik promijenio poslodavca te je sud rješenje o ovrsi dostavio dopisom od 28. studenog 2023. ovršenikovom dužniku Alfa- protekt d.o.o. koji je to primio 6. prosinca 2023.

4.6. Ovršenik u tom postupku NI **.**.2024. podnijela je žalbu za koju je sud rješenjem broj Ovr-2162/2009-10 od 9. veljače 2024. smatrao da je nakon proteka roka sukladno članku 49. stavak 3. Ovršnog zakona.

4.7 Istim rješenjem tužiteljica je upućena da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštene za novčanu tražbinu određenu rješenjem broj Ovr-2162/09 od 30. prosinca 2009. zbog žalbenih razloga navedenih odredbom članka 46. stavak 1. točka 9. i 11.

5. Tužiteljica je u roku koji joj je naprijed navedenim rješenjem dan i podnijela tužbu u kojoj prema navodima tužbe traži proglašenje ovrhe nedopuštene zbog zastare potraživanja tuženika kao i iz razloga što je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 131/2020) protekao rok od godine dana u kojoj nije poduzeta niti jedna radnja u ovršnom postupku te su se ispunile pretpostavke za obustavu ovrhe, a pretpostavke za obustavu ovrhe ispunile su se i ranije stupanjem na snagu Ovršnog zakona (NN 139/10) kojim je određeno da će se svi ovršni postupci pokrenuti temeljem ranijeg Ovršnog zakona obustaviti ako ovrhovoditelj ne podnese osnovni prijedlog za nastavak postupka i sud nije imao zakonska ovlaštenja nastaviti postupak.

6. Prema odredbi članka 46. stavak 1. i 2. točka 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99,173/03,88/05,67/08) koji ovršni zakon je sud primijenio kada je tužiteljicu uputio u parnicu, protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Ovršenik može izjaviti žalbu osobito ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave te ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. U odnosu na razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom jer je nastupila zastara potraživanja, sud nalazi da nije nastupila zastara potraživanja tuženika iz pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi broj P-205/07-10 od 27. rujna 2007. na temelju koje je Općinski sud u Požegi pod brojem Ovr-2162/09 od 30. prosinca 2009. donio rješenje o ovrsi na plaći tužiteljice.

8. Naime, prema odredbi članka 214. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

8.1. Člankom 216. istog zakona određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

8.2. Člankom 225. istog zakona određeno je da tražbina zastarijeva za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

8.3. Člankom 233. istog zakona određeno je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

8.4. Prema članku 241. Zakona o obveznim odnosima zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

9. Dakle, nesporno je sud utvrdio da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu 30. prosinca 2009. temeljem ovršne isprave koja je postala pravomoćna 26. svibnja 2009. i to na plaći tužiteljice i sud je rješenje o ovrsi dostavio tužiteljičinu dužniku, poslodavcu Trans adria d.o.o. i pozvao ga da po tom rješenju postupi. Tuženik je nakon obavijesti da je poslodavac tužiteljice brisan iz sudskog registra zatražio dopisom od 22. studenog 2023. da se rješenje o ovrsi dostavi novom ovršenikovom dužniku i poslodavcu tužiteljice Alfa-protekt d.o.o.

10. Dakle, sud nalazi da zastara potraživanja tuženika nije nastupila jer od dospijeća tražbine tuženika pa do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao rok od 10 godina. Osim toga nije došlo niti do prekida zastare jer još uvijek traje postupak prisilne naplate potraživanja tuženika na plaći tužiteljice.

11. U odnosu na razlog proglašenja ovrhe nedopuštene iz članka 46. stavak 2. točka 9. Ovršnog zakona, a iz kojeg razloga je tužiteljica upućena u parnicu, sud ne nalazi niti da je ovrha nedopuštena iz razloga navedenih u članku 46. stavak 2. točka 9. Ovršnog zakona.

12. Dakle, prema naprijed navedenoj odredbi Ovršnog zakona ovrha je nedopuštena ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske i upravne nagodbe ili sastavljanja javno bilježničke isprave.

13. Tužiteljica u ovom postupku nije pružila nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tražbina tuženika iz naprijed navedene pravomoćne presude ovoga suda prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada ih tužiteljica više nije mogla uspješno isticati u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno navedena pravomoćna presuda.

14. Budući da je sud utvrdio da nije nedopuštena ovrha iz razloga zbog kojih je tužiteljica upućena u parnicu to je sud tužbeni zahtjev tužbe tužiteljice da se ovrha proglasi nedopuštenom kao s neosnovanim odbio i odlučio kao u točki I izreke.

15. Pozivanje tužiteljice na odredbe Ovršnog zakona koje su se od podnošenja prijedloga za ovrhu Zakonima o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona mijenjale i zbog kojih izmjena i prema navodima tužiteljice ovršni postupak trebao biti obustavljen nije od utjecaja jer je sud našao da zahtjev tužiteljice radi proglašena ovrhe nedopušteno nije osnovan iz onih razloga iz kojih je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eur, zatim za pristup na pripremno ročište održano 25 ožujka 2025. u iznosu od 150,00 eur i za pristup na glavnu raspravu održanu 14. siječnja 2026. u iznosu od 150,00 eur. Dakle sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tuženika u iznosu od 450,00 eur i PDV na taj iznos od 112,50 eur te je priznao ukupan trošak zastupanja tuženika u iznosu od 562,50 eur. Sud je tuženika s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe kao s neosnovanim odbio jer tuženiku takav trošak nije nastao.

17. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 23. veljače 2026.

S u d a c:

Ilka Leko

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA

1. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

2. Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22