Poslovni broj: Us I-2156/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika JAVNA USTANOVA ŠPORTSKI OBJEKTI-SPLIT, Osječka 11, Split, radi odbijanja reklamacije na naplatu parkiranja vozila, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 06. veljače 2026. godine u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži ukidanje odluke Povjerenstva za reklamacije potrošača Javne ustanove "Športski objekti Split" broj: 704/2/25 od 01. kolovoza 2025. godine, te da se naloži tuženiku donošenje nove, zakonite odluke kojom će uvažiti reklamaciju i stornirati izdanu dnevnu parkirnu kartu.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv odluke tuženika: 704/2/25 od 01. kolovoza 2025. godine, tužiteljica je u bitnom navela: da je dana 01. srpnja 2025. godine parkirala vozilo na parkiralištu Put Firula u Splitu; da je preko mobilne aplikacije izvršila uplatu za sat vremena parkiranja, ali da je naknadno ustanovila da je svojom pogreškom, odabrala zonu parkirališta u staroj gradskoj jezgri Splita, udaljenoj nekoliko kilometara od stvarne lokacije gdje je parkirala vozilo; da je na vozilu zatekla izdanu dnevnu parkirnu kartu; da je dana 04. srpnja 2025. godine podnijela reklamaciju u kojoj je istaknula da je je uplata parkiranja izvršena u dobroj vjeri, iako za pogrešnu zonu, uz dokaz o izvršenoj uplati, te da se radi o nenamjernom propustu bez ikakve prijevarne namjere; da je Povjerenstvo za reklamacije odbilo njezinu reklamaciju, potvrđujući prvostupanjsku odluku Javne ustanove Športski objekti Split; da je osporena odluka nezakonita i nepravilna zbog slijedećih razloga: - da je povrijeđeno načelo razmjernosti (čl. 5.i 6. ZUP-a) jer je izricanje dnevne parkirne karte u iznosu višestruko većem od redovne satne naknade u predmetnom slučaju nerazmjerno težini povrede: da je naknada za parkiranje plaćena iako za drugu zonu a svrha naplate je ispunjena, pa sankcioniranje nenamjerne pogreške kao da je riječ o potpunom izbjegavanju plaćanja je protivno svrsi propisa i da predstavlja prekomjeran udar na prava potrošača; - da je postojala volja za plaćanjem te kod toga poziva na odluku Općinskog suda u Puli broj: Gž-1172/2018; - da su pogrešno primijenjeni pravni akti o nadležnosti; da Javna ustanova Športski objekti nije komunalno trgovačko društvo kojem u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu pripada ovlast naplate javnih parkirališta; da tuženik upravlja parkiralištima temeljem posebnih odluka Grada Splita, ali da postupak naplate i obračun kazni mora biti usklađen s načelima javnopravne transparentnosti, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se ukine osporena odluka tuženika broj: 704/2/25 od 01. kolovoza 2025. godine i da se naloži tuženiku donošenje nove, zakonite odluke kojom će uvažiti reklamaciju i stornirati izdanu dnevnu parkirnu kartu. U tužbi je popisan trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura te administrativni troškovi (kopiranje, dostava, poštarina) u iznosu od 20,00 eura ili ukupno 270,00 eura.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba ne sadrži sve propisane dijelove jer ne sadrži OIB, te da bi tužbu trebalo dostaviti tužiteljici da je uredi i otkloni nedostatke uz upozorenje da će tužba biti odbačena ukoliko nedostatke ne otkloni; da je netočan navod tužiteljice da je pogrešno izvršila uplatu parkinga za drugu zonu i za drugu lokaciju koja se nalazi u staroj gradskoj zoni, jer da tužiteljica nije tuženiku izvršila nikakvu uplatu već da je uplatu izvršila drugom trgovačkom društvu (drugoj pravnoj osobi); da je među strankama nesporno da je tužiteljica koristila parking kojim upravlja tuženik, a kako tuženiku nije izvršila plaćanje usluge parkinga već je plaćanje izvršila drugom trgovačkom društvu, pa da je sukladno propisima u navedenoj situaciji trebalo izdati dnevnu parkirnu kartu; da je člankom 11. općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i korištenja parkirališta Broj: 1094/6/2023 od 26. rujna 2023. godine propisano: „Ukoliko je vozilo parkirano bez kupljene karte ili s kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojom je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen Ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Na osnovu sklopljenog Ugovora, sukladno odredbi iz prethodnog stavka izdaje se dnevne parkirna karta i nalog za plaćanje dnevne parkirne karte i postavlja ispod brisača prednjeg vjetrobranskog stakla vozila. Cijena dnevne parkirne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja; da temeljem Poslovnika o radu povjerenstva za reklamacije potrošača Broj:

1235/2023“U Splitu, 25.10.2023. godine“ (dalje Poslovnik) protiv odluke nadležne osobe Ustanove donesene u prvostupanjskom postupku o osnovanosti prigovora, potrošač ima pravo reklamacije (žalbe); da je člankom 40. Poslovnika propisano da ako je žalba odbijena, da odluka Povjerenstva se u roku od osam dana od dana donošenja dostavlja potrošaču na način na koji je žalba zaprimljena (pisanim putem ili elektroničkom poštom); da je člankom 41. Poslovnika propisano da protiv odluke Povjerenstva nije dozvoljena žalba već potrošač može pokrenuti sudski spor pred nadležnim sudom; da je Povjerenstvo za reklamacije potrošača tuženika održalo sjednicu dana 29. srpnja 2025. godine na kojoj je zauzelo stav i donijelo odluku Broj:

704/2/25 od 01. kolovoza 2025. godine da se odbija reklamacija tužiteljice i da se potvrđuje prvostupanjska odluka tuženika; da je u obrazloženju odluke tuženik naveo da je Zaključkom Grada Splita o dodjeli i određivanju parkirališnih mjesta sa sustavom naplate u ulici Put Firula u Splitu, Javnoj ustanovi Športski objekti-Split, Gradonačelnika od 6. kolovoza 2015. godine, Grad Split dao Javnoj ustanovi Športski objekti-Split suglasnost za naplatu parkirališnih mjesta u ulici Put Firula u Splitu prema projektu izrađenom od tvrtke prometni projekti d.o.o. oznake T.D. 47/15-Iz; da se u obrazloženju odluke Povjerenstvo navelo da je Zaključkom o dopuni Zaključka Grada Splita o dodjeli i određivanju parkirališnih mjesta sa sustavom naplate u ulici Put Firula u Splitu, Javnoj ustanovi Športski objekti-Split, Gradonačelnika od 27. kolovoza 2015. godine određeno i vrijeme i cijena parkirne karte, koja se je u međuvremenu usklađivala sa kretanjima na tržištu te da je tuženik na službenoj mrežnoj stranici i tabli u ulici Put Firula 18 uredno informirao sve korisnike na isti način, stoga da je tužiteljica trebala znati da je riječ o prvoj zoni naplate. Predložio je da se tužba odbaci kao neuredna podredno da se odbije kao neosnovana.

3.Osporenom odlukom tuženika broj: 704/2/25 od 01. kolovoza 2025. godine odbija se reklamacija tužiteljice koju je podnijela Povjerenstvu za reklamacije potrošača dana 04. srpnja 2025. godine pod broj naloga 45671.

4.Tužiteljica je dana 05. veljače 2025. godine sudu dostavila dva podneska. U jednome podnesku se je očitovala na dostavljeni odgovor na tužbu i način dostave istog, istaknuvši da dostavljeni odgovor na tužbu nije izvorno sastavljen niti potpisan od ovlaštene službene osobe tuženika već od opunomoćenika, pa da takav odgovor na tužbu bi trebalo cijeniti s osobitom rezervom u pogledu njegove procesne i dokazne vrijednosti. Navela je da u cijelosti ostaje kod tužbe i svih navoda. Navela je da nije u mogućnosti pristupiti na zakazano ročište te je predložila da se ročište održi u njezinoj odsutnosti. Drugim podneskom je otklonila nedostatak tužbe na način da je dostavila podatak o svome OIB [osobni identifikacijski broj]u što je trebala navesti i u tužbi, a što joj je kao odvjetnici trebalo biti poznato.

5.Na raspravi od dana 06. veljače 2026. godine nije pristupila tužiteljica iako je uredno pozvana već je u podnesku dostavljenom sudu navela je da nije u mogućnosti pristupiti na zakazano ročište te je predložila da se ročište održi u njezinoj odsutnosti. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tužiteljice.

Opunomoćenica tuženika je navela da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i podneska od 26. studenog 2025. godine. Navela je da je iz spisa vidljivo da je tužiteljica izvršila pogrešnu uplatu za svoje parkirano vozilo na području ulice Put Firula odnosno Tenis centar Firule kojim upravlja tuženik, na način da je uplatu (produljenje korištenja parkinga) uplatila drugoj pravnoj osobi odnosno da je uplatu izvršila društvu Split parking d.o.o., iz kojih razloga se njezina reklamacija nije mogla uvažiti. Navela je da sudska praksa – odluka suda u Puli na koju se je tužiteljica pozvala se ne može primijeniti na ovaj slučaj jer se u tom slučaju radilo o situaciji da je stranka izvršila uplatu – nadoplatu za drugu zonu parkirališta kojim upravlja ista pravna osoba, dok se u ovom slučaju radi o drugoj zoni parkiranja ali tom drugom zonom parkiranja upravlja druga pravna osoba.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporena odluka tuženika od 01. kolovoza 2025. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis te upravnog tijela priložen uz odgovor na tužbu.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporene odluke tuženika broj: 704/2/25 od 01. kolovoza 2025. godine, i da li je istom odlukom pravilno i zakonito odbijena reklamacija tužiteljice koju je podnijela Povjerenstvu za reklamacije potrošača dana 04. srpnja 2025. godine pod broj naloga 45671 u vezi izdavanja dnevne parkirne karte za parkiranje (nadoplatu) parkiranog vozila u ulici Put Firula kojim upravlja tuženik.

8.Prema stanju spisa proizlazi da je tužiteljica dana 01. srpnja 2025. godine parkirala vozilo na parkiralištu Put Firula u Splitu te da je preko mobilne aplikacije izvršila uplatu za sat vremena parkiranja,.

Međutim, tužiteljica je pogrešno izvršila uplatu (produženje parkiranja) obzirom da je izvršila uplatu za drugi parkirnu zonu (ne za zonu gdje je parkirala vozilo) već za zonu parkiranja koja se nalazi par kilometara dale, u staroj gradskoj jezgri Splita.

9.Samo po sebi navedena pogreška kod uplate putem aplikacije ne bi bila sa ovakvim posljedicama da parkiralištem za koje je tužiteljica izvršila plaćanje a koje se nalazi nekoliko kilometara dalje ne upravlja druga pravna osoba i to društvo Split Parking d.o.o.

10.Kako se ne radi samo o pogrešci u izboru zone parkiranja kojima upravlja ista pravna osoba već se radi o tome da je tužiteljica uplatu parkiranja za svoje vozilo parkirano u ulici Put Firula kojim upravlja tužitelj uplatila društvu Split parking d.o.o , kao da je vozilo parkirala na vozilu koje se nalazi nekoliko kilometara dalje a kojim upravlja društvo Split parking d.o.o.

Samim plaćanjem parkinga drugoj pravnoj osobi a ne tužitelju jasno je da je vozilo tužiteljice parkirano u ulici Put Firula koristilo taj parking kojim upravlja tužitelj, bez plaćanja parkiranja pa je sasvim opravdano tužiteljici izdana dnevna parkirna karta.

11.Nisu osnovani navodi tužiteljice iz podneska od 05. veljače 2026. godine da bi odgovor na tužbu kojeg je tuženik naknadno dostavio nakon što ga je sud pozvao, trebalo cijeniti s osobitom rezervom u pogledu njegove procesne i dokazne vrijednosti. Naime, sud poziva tuženika da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisom upravnog tijela. Tuženik niti ne mora dostavit odgovor na tužbu jer to je njegovo pravo da može dati odgovor na tužbu ali ne mora. U situaciji kada je tuženik jasno naveo da je se slaže sa sadržajem odgovora na tužbu kojeg je prethodno sačinila i dostavila opunomoćenica (odvjetnica), ne može se govoriti da je manjkav odgovor na tužbu kojeg je tuženik prihvatio kao svoj odgovor na tužbu.

12.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

13.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 23. veljače 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, AS, [adresa],

- tuženiku, Javna ustanova Športski objekti-Split, Osječka 11, Split,

- u spis.