REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4560/2019-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Saši Poldan, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Ćubela, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 22. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 23. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Velibora Pranjkovića iz Rijeke, posl. br. Ovrv-7053/17 od dana 12.07.2017. godine kojim se nalaže tuženome MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 iznos od 1.509,72 EUR / 11.375,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to na taj iznos od 26.09.2013. do 31.07.2015. godine po stopi sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO-a po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženome MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 trošak ovrhe u iznosu od 64,70 EUR / 487,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 12.07.2017. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Nalaže se tuženome MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.051,85 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 434,54 eur.

Obrazloženje

1. Dana 30.6.2017. tužitelj Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb (ovrhovoditelj u toj fazi postupka) podnio je Javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke prijedlog za ovrhu protiv tuženika MI iz [adresa] (ovršenika u toj fazi postupka), radi isplate iznosa od 11.375,00 kn sa zateznim kamatama, ovrhom općenito na imovini ovršenika.

2. Povodom podnijetog prijedloga za ovrhu Javni bilježnik Velibor Panjković iz Rijeke donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-7053/2017 od 12.7.2017. kojim je odredio predloženu ovrhu, a ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 487,50 kn.

3. Protiv naprijed označenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem, u bitnom, navodi da navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti i predlaže ovršni prijedlog odbaciti odnosno podredno po provedenom postupku ukinuti platni nalog, osporava osnovu i visini zahtjeva ovrhovoditelja, visinu i način obračuna, kao i tijek zateznih kamata, ističe prigovor zastare potraživanja, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te navodi da Izvod otvorenih stavki nije vjerodostojna isprava.

4. Tuženik je predložio sudu da ukine pobijano rješenje o ovrsi i odbaci prijedlog za ovrhu, a podredno odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

5. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl. br. Povrv-1372/17 od 29.9.2017. stavljeno je izvan snage naprijed označeno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Podneskom od 24.5.2023. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da presudom održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Velibora Pranjkovića iz Rijeke posl. br. Ovrv-7053/17 od 12.7.2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.509,72 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26.9.2013. pa do isplate, da mu naknadi prouzrokovan trošak ovršnog postupka u iznosu od 64,70 eur, kao i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika MI (str. 199-200 spisa), svjedoka CI (str. 83 spisa) i LI (str. 266-268 spisa) te proveo prometno vještačenje po vještaku Nevenu Ereš (str. 238-242 i 252 spisa). Nadalje, sud je izvršio uvid u Izvod otvorenih stavki na dan br. 201700124 od 24.5.2017. (str. 3 spisa), Zapisnik o očevidu PU Zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb od 31.7.2013. (str. 18-20 spisa), fotografije na str. 21 i 22 spisa, nagodbu od 17.9.2013. (str. 23 spisa), Potvrdu o plaćanju od 25.9.2013. (str. 24 spisa), Račun Otpremnica br. 1/01/04 od 15.7.2013. (str. 25 spisa), Predračun 3597 od 3.1.2013. (str. 26 spisa), dopis tužitelja od 12.12.2013., 7.4.2014. i od 24.5.2017. (str. 27-29 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-22412/13 od 9.12.2013. (str. 32 i 33 spisa), dopis Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-22412/13 od 20.2.2020. (str. 52 spisa), Skicu mjesta događaja (str. 58 spisa) i CD s fotografijama (koverta na str. 59 spisa).

8. Tuženik MI, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je bio vlasnik vozila marke Fiat Dukato reg. oznake [registarska oznaka], da ga je policija obavijestila da je njegovo vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi i da je istim upravljao LI koji je prilikom odlaska s benzinske postaje oštetio prometni znak koji je bio postavljen na visini od oko pola metra na kojem su se nalazile strelice za smjer kretanja lijevo i desno, da vozilo nije bilo registrirano niti osigurano, da je ČI upoznao 2013. jer je radio sa njegovim (tuženikovim) sada pok. prijateljem M, da je LI obavljao neke radove za njegovu kćerku koja je tada bila u gradnji kuće, da su ključevi tog vozila bili kod tog prijatelja koji je upravljao tim vozilom, iako vozilo nije bilo osigurano, da je vozilo inače bilo parkirano ispred stana u [adresa] i pretpostavlja da LI od tog prijatelja uzeo ključeve vozila i sa istim upravljao u prometu, da je LI u prekršajnom postupku priznao da je neovlašteno upravljao tim vozilom i prouzrokovao štetu, proglašen je krivim i platio je novčanu kaznu koja mu je izrečena, da policiji nije prijavio da je LI uzeo njegovo vozilo jer za to nije niti znao, da je LI istu večer vratio vozilo i ključeve, a C nije niti znao da je LI prethodno upravljao vozilom i sudjelovao u prometnoj nesreći, da LI nije bio njegov (tuženikov) zaposlenik, već je sa M stanovao u istom stanu.

9. Svjedok TI, policijski službenik, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da se ne sjeća prometne nezgode od 27.6.2013. te da, ako iz Zapisnika o očevidu proizlazi da je radio očevid, onda ostaje kod onoga što je navedeno u tom zapisniku.

10. Svjedok LI, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je kod ĐI jedno vrijeme radio kao građevinski radnik, da se sjeća da je jednom prilikom MI upravljao svojim kombi vozilom, a on (svjedok) nalazio se na mjestu suvozača u tom vozilu, dok se na zadnjem sjedištu nalazio jedan radnik, da se MI kretao tim vozilom na benzinskoj postaji Lukoil unatrag i stražnjim dijelom vozila udario je u reklamni pano, da ih je nakon nezgode MI odvezao na gradilište, da u vezi ovog događaja nije saslušavan kod Prekršajnog suda u Zagrebu, niti se protiv njega vodio prekršajni postupak vezano za tu prometnu nezgodu, da ne poznaje osobu s nadimkom L i s tom osobom nije stanovao, da je stanovao kao podstanar dok je radio za MI, da je prije ovog događaja vozio kombi MI, da mu je MI ostao dužan novac, da se ne sjeća je li tom prilikom upravljao vozilom ili je upravljao MI, da nije točno da je na Prekršajnom sudu izjavio da je samovoljno uzeo vozilo od MI i da MI za to nije znao te da je vozilo uzeo kako bi obavio nešto za firmu njegove kćeri, da ga je tuženik zamoli da kaže da je on tom prilikom upravljao vozilom, na upit suca svjedoku da odgovori tko je tom prilikom upravljao teretnim vozilom kada je oštećen reklamni pano Lukoila na benzinskoj postaji, svjedok je odgovorio "zapišite da sam ja vozio", da sa tim vozilom nikada nije upravljao bez znanja MI, da se nije odazivao po pozivima suda radi saslušanja u ovom predmetu iz razloga što ga je tuženik iscrpio, vikao je na njega, tukao ga je, a to je bilo prije petnaestak godina kada je došao raditi kod njega na gradilište i zbog toga je tuženika želio zaboraviti, da mu je tuženik tjedno davao 100,00 do 200,00 kn za rad na gradilištu.

11. U pisanom Nalazu i mišljenju od 15.10.2024. vještak Neven Ereš (str. 238-242 spisa) navodi da je vozilo tuženika tijekom vožnje unatrag svojim stražnjim desnim dijelom naletjelo na reklamni pano. Mjesto naleta vozila tuženika na reklamni pano nalazilo se na travnatoj površini izvan zapadnog ruba kolnika. Provedena analiza pokazuje da se neposredno prije i u trenutku naleta na predmetni reklamni pano vozilo tuženika kretalo vožnjom unatrag, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila tuženika tijekom vožnje unatrag bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Obzirom na svoj smer kretanja prije naleta prema skici policije i snimkama štetnog događaja, tehnički je realno i objektivno za očekivati da je vozač vozila tuženika još tijekom kretanja vožnjom unaprijed mogao uočiti predmetni reklamni pano koji se nalazio na travnatoj površini izvan zapadnog, njemu desnog ruba kolnika, pa da se kasnije tijekom vožnje unatrag kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na predmetni reklami pano, do štetnog događaja ne bi došlo. Visina štete na predmetnom reklamnom panou s PDV-om iznosi 1.509,72 eur / 11.375,00 kn.

12. Nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereš sud je ocijenio objektivnim, stručnim te datim u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Na Nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu istaknule primjedbe.

13. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Predmet postupka je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.509,72 eur, koje potraživanje se odnosi na prometnu nezgodu od 27.6.2013. u kojoj je oštećen reklamni pano Lukoil Croatia d.o.o.

15. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- da je vozilom upravljao LI,

- da je tuženik bio vlasnik vozila kojim je prouzrokovana šteta,

- da vozilo tuženika nije bilo osigurano.

16. Između stranaka je sporno:

- aktivna legitimacija tužitelja,

- pasivna legitimacija tuženika,

- osnova i visina potraživanja,

- je li LI vozilom upravljao bez znanja tuženika kao vlasnika vozila,

- je li nastupila zastara potraživanja.

17. Dakle, nije sporno da se dana 27.6.2013., u 6,43 sati, u Zagrebu, benzinska postaja Lukoil, Radnička cesta kbr. 212, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao LI iz [adresa], upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo MI, osiguranog kod Croatia osiguranje d.d. policom broj [broj police] važećom do 26.4.2013., u kojoj je oštećen reklamni display vlasništvo Lukoil Croatia (Zapisnik o očevidu PU Zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb od 31.7.2013. - str. 18-20 spisa).

18. Iz Izvoda otvorenih stavki na dan br. 201700124 od 24.5.2017. (str. 3 spisa) proizlazi da tužitelj u svojim poslovnim knjigama na ime tuženika MI vodi dug u ukupnom iznosu od 11.375,00 kn.

19. Iz Nagodbe od 17.9.2013. i Potvrde o plaćanju od 25.9.2013. (str. 23 i 24 spisa) proizlazi da je 17.9.2013. između Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, s jedne strane i Lukoil Croatia d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kao oštećenika, s druge strane, sklopljena nagodba predmet koje je naknada imovinske štete na neonskom znaku oštećenika nastala kao posljedica štetnog događaja od 27.6.2013. te je nagodbom utvrđena visina štete u iznosu od 11.375,00 kn, a Hrvatski ured za osiguranje se obvezao, u roku od 15 dana od dostave uredno potpisane nagodbe, isplatiti nagodbeni iznos doznakom na žiro račun oštećenika, a iz Potvrde o plaćanju od 25.9.2013. proizlazi da je Hrvatski ured za osiguranje na račun Lukoil Croatia d.o.o. isplatio iznos od 11.375,00 kn.

20. Iz Računa Otpremnice br. 1/01/04 od 15.7.2013. i Predračuna 3597 od 3.1.2013. (str. 25 i 26 spisa) proizlazi je društvu Lukoil Croatia na ime štete izdan predračun u iznosu od 11.500,00 kn, a iz Računa Otpremnice br. 1/01/04 od 15.7.2013. proizlazi da je Media d.o.o. Lukoil Croatia d.o.o. izdala račun u iznosu od 11.375,00 kn na ime popravka mini totema BP Lukoil.

21. Kako je tužitelj Nagodbom od 17.9.2013. i Potvrdom o plaćanju od 25.9.2013. dokazao da je društvu Lukoil Croatia d.o.o., Zagreb, na ime naknade imovinske štete na neonskom znaku oštećenika nastala kao posljedica štetnog događaja od 27.6.2013. isplatio iznos od 11.375,00 kn, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

22. Međutim, sud smatra da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

23. Naime, iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-22412/13 od 9.12.2013. (str. 32 i 33 spisa) proizlazi da je označenom pravomoćnom presudom okrivljenik MI iz [adresa], proglašen krivim što 3.7.2013. u Zagrebu, kao vlasnik teretnog automobila reg. [registarska oznaka] za koje je u roku od 15 dana od isteka važenja prometne dozvole, koja je istekla 26.4.2013., nije izvršio produženje njezinog važenja, nije vozilo odjavio, donio prometnu dozvolu radi poništenja i vratio registarske oznake nadležnoj policijskoj upravi odnosno postaji koja vozilo vodi u evidenciji, čime je počinio prekršaj iz čl. 250. st. 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je primijenjena mjera upozorenja opomena, a temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen optužbe da je 3.7.2013. utvrđeno da kao vlasnik teretnog vozila reg. [registarska oznaka] nije prije uporabe istog u prometu sklopio ugovor o obveznom osiguranju koja polica je istekla s danom 26.4.2013., a kojim vozilom je istog dana u 8,15 sati, upravljao LI pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

24. Sud je povjerovao iskazu tuženika da je LI predmetno neosigurano vozilo uzeo i njime upravljao u prometu bez znanja tuženika.

25. Sud je iskaz svjedoka ČI ocijenio neistinitim. Svjedok ČI je iskazao da je kritične zgode vozilom upravljao tuženik, što je u suprotnosti sa onim što je navedeno u Zapisniku u očevidu u kojem je navedeno da je vozilom upravljao LI. Da svjedok LI nije iskazivao istinu prilikom saslušanja u dokaznom postupku vidi se po tome što je prvo iskazao je vozilom upravljao tuženik, da bi nakon toga iskazao da se ne sjeća tko je tom prilikom upravljao vozilom tj. da li on ili tuženik, da bi na kraju iskazao "zapišite da sam ja vozio". Sud nije povjerovao svjedoku LI i zbog toga što je iskazao da u vezi ovog događaja nije saslušavan kod Prekršajnog suda u Zagrebu, što je netočno, obzirom na presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpP-22412/13 od 9.12.2013. u kojoj je navedeno da je kao svjedok saslušan LI, u obrazloženju koje presude je, pored ostalog, navedeno da je saslušani svjedok LI izjavio da je kritične zgode upravljao navedenim teretnim vozilom Radničkom cestom kod benzinske postaje Lukoil i te zgode je sudjelovao u prometnoj nesreći, da je samovoljno uzeo navedeno teretno vozilo tako da MI nije niti znao da je on upravljao vozilom, da povremeno radi u firmi njegove kćeri NI te je tada uzeo vozilo kako bi obavio nešto za firmu.

26. Članak 25. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) propisuje da ako je štetu prouzročio vozač koji je neovlašteno upravljao vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, osim u slučaju iz članka 23. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, dok stavak 2. istog članka propisuje da se neovlaštenim vozačem smatra osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bez suglasnosti vlasnika upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, nije ni član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.

27. Tužitelj na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je tuženik 27.6.2013. dao suglasnost ČI da upravlja njegovim neosiguranim vozilom u prometu, niti da je LI u vrijeme štetnog događaja kod tuženika bio zaposlen u vezi s pogonom motornog vozila, niti da je član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti da mu je kao vlasnik vozilo predao u posjed.

28. Slijedom naprijed navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja odnosno odlučio kao u izreci ove presude pod I.

29. Analogno naprijed navedenom ostali prigovori tuženika ukazuju se bespredmetnim, pa tako i prigovor zastare.

30. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

31. Trošak tuženika u ukupnom iznosu od 2.051,85 eur, odnosi se na:

- trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 11. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 29.6.2019. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 5.2.2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 24.9.2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 13.7.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 17.1.2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 24.5.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 27.9.2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 6.2.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 4.6.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 22.10.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- PDV od 25% u iznosu od 400,00 eur,

- trošak sudske dostave u ukupnom iznosu od 51,85 eur (sud će naložiti računovodstvu suda da tužitelju vrati neiskorišteni predujam u iznosu od 15,46 eur).

32. Pri tome sud tuženiku nije priznao trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu 5.11.2024. obzirom da punomoćnik tuženika nije pristupio na to ročište.

33. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 434,54 eur (zahtjevan trošak u ukupnom iznosu od 2.486,39 eur – dosuđen trošak u iznosu od 2.051,85 eur = 434,54 eur).

34. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II. i III.

U Zagrebu 23. veljače 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu

2. pun. tuženika