Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-843/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužiteljice ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Vinko Fabjanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43, radi korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 23. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/22-01/170, ur.broj: 513-04- 25-2 od 28. veljače 2025.
II. Poništava se rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/5, ur.broj: 513-07-17-01-22-3 od 4. travnja 2022.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 EUR (dvije tisuće eura) u roku od 30 (trideset) dana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-410-18/22-01/170, ur.broj: 513-04-25-2 od 28. veljače 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, klasa: UP/I-410-23/22-32/5, ur.broj: 513-07-17-01-22-3 od 4. travnja 2022.
2. Prvostupanjskim poreznim rješenjem utvrđeno je da je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 164.600,00 HRK. Na utvrđeni iznos primitaka tužiteljica je obvezana na plaćanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te obvezni doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
3. Tužiteljica pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede pravila upravnog poreznog postupka. Smatra da su porezna tijela povrijedila načela utvrđivanja materijalne istine i ocjene dokaza te da nisu uzela u obzir brojne dokaze koji u mnogim elementima potvrđuju samostalnost rada. Osim toga, smatra da je mjerodavna odredba članka 12.a Općeg poreznog zakona primijenjena retroaktivno u njezinu slučaju budući da je ugovor o poslovnoj suradnji s Inter nos d.o.o. sklopljen više od 4 mjeseca prije njezina stupanja na snagu. Dakle, odmah po otvaranju obrta izradila je svoju web stranicu, vizit karte, kupila kompletnu opremu potrebnu za samostalno poslovanje (računalnu opremu, uništavač papira, radni stol, uredsku stolicu, ormare za odlaganje registratora i drugo), platila najam knjigovodstvenog softvera i FINA-inog certifikata za e-servise, kupila potrošni uredski materijal i sve ostalo potrebno za samostalno redovno poslovanje. Za sve navedeno postoje računi iz 2019. i 2020. godine naslovljeni na obrt [obrt], kao i bankovni izvodi iz kojih se vide plaćanja navedenih računa.
4. Tužiteljica smatra kako je neosnovano zaključiti da se radi o financijskoj kontroli samo iz razloga što više od 50% prometa ostvaruje od jednog isplatitelja. Osim toga, to bi bilo krajnje diskriminirajuće i izravno zadiranje u poduzetničke i tržišne slobode koje su temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske i Europske unije. Naime, nije točno da je Inter nos d.o.o. jedini isplatitelj primitaka tužiteljici budući da je u predmetnom razdoblju ostvarila primitke i od drugih kupaca u iznosu od 81.450,00 HRK, i to od 10 različitih isplatitelja. S obzirom da je u tijeku 2020. godine bila proglašena pandemija Corona virusa i da je većinu vremena radila od kuće, samo proširenje poslovanja je bilo poprilično otežano te je i ovaj porast od početka poslovanja u takvim uvjetima značajan. Stoga predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko porezno rješenje.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana zbog razloga u obrazloženju njegova rješenja te je predložio da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.
6. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. U sporu je održana rasprava 9. veljače 2026. uz nazočnost tužiteljice i njezina opunomoćenika. Rasprava je, sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a, održana bez nazočnosti tuženika, koji, iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio.
8. Opunomoćenik tužiteljice naveo je da u cijelosti ostaje pri navodima iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe kako je ugovor između tužiteljičina obrta i Inter nos d.o.o. zaključen u kolovozu 2019. godine, dakle prije nego su odredbe o korištenju poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona bile uopće i u nacrtu zakona, a kamoli na snazi. Neovisno o tome, u samoj toj 2019. godini postoji čitav pregršt neoborivih dokaza koji upravo ukazuju da se ne radi o prikrivenom nesamostalnom radu, već je u svim segmentima izražena samostalnost u radu tužitelja. Smatra da se uopće nisu uzeli u obzir bitni dokazi i činjenice koji prileže spisu predmeta, a iz kojih je nesporno vidljiva samostalnost u radu tužitelja već od samog početka. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak za sastav tužbe po odvjetniku i zastupanje na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova za svaku radnju.
9. Tužiteljica je u odnosu na kriterije kojima se porezno tijelo vodilo pri donošenju prvostupanjskog rješenja dodala da je ona u potpunosti samostalno organizirala radno vrijeme pri obavljanju djelatnosti svog obrta, a u odnosu na razdoblje korona virusa, mogla je biti sretna da je imala ijednog klijenta, a u konačnici ih je tijekom 2020. godine imala čak 11. Trenutno ih ima pedeset, tako da nema govora da bi se radilo o nekakvoj nesamostalnosti ili vezanosti isključivo uz jedan gospodarski subjekt.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene spisu.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Sukladno članku 12.a stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), smatrat će se da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona u slučaju da za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada isplatitelj primitka ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Pritom je stavkom 2. propisano da za porezne obveze, koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, dok je stavkom 5. propisano da se obilježja nesamostalnog rada određuju u skladu s propisom kojim se uređuje porez na dohodak.
13. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.) propisano je da se za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Prema stavku 2., obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se na temelju ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, s tim da, sukladno stavku 4., ministar financija pravilnikom propisuje elemente koji pobliže određuju te kriterije.
14. U skladu s člankom 32.a stavcima 3. i 4. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20., 74/20. - dalje: Pravilnik), za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, pri čemu svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.
15. U konkretnom je predmetu porezno tijelo provelo postupak radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona u kojem je obavilo uvid u informacijski sustav Porezne uprave i javno dostupne podatke na internetu te u dokumentaciju koju je pribavilo od tužiteljice radi utvrđivanja kriterija prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada.
16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo u provedenom postupku utvrdilo da je tužiteljica, kao vlasnica obrta [obrt] za obavljanje računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske djelatnosti, u 2020. godini imala pretežitog isplatitelja primitka Inter nos d.o.o., Split, čije isplate čine više od 50% njezinih ukupnih primitaka. Naime, od ukupno ostvarenog prometa u 2020. godina u iznosu od 246.050,00 HRK, tužiteljica je od navedenog isplatitelja ostvarila primitke u iznosu od 164.600,00 HRK, i to putem redovnih mjesečnih uplata.
17. Uvidom u ugovor o obavljanju knjigovodstvenih i administrativnih poslova od 22. kolovoza 2019. s isplatiteljem Inter nos d.o.o., Split, porezno je tijelo utvrdilo da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme radi obavljanja knjigovodstvenih i administrativnih poslova, koji se u pravilu obavljaju kontinuirano kroz duži vremenski period. Ugovoreni poslovi zapravo predstavljaju glavnu djelatnost isplatitelja primitka, pri čemu isplatitelj primitka i tužiteljica djelatnost obavljaju na istoj adresi. Visina mjesečne naknade ugovorena je u iznosu od 4.000,00 HRK te se, u slučaju značajnije promjene obujma poslova, može korigirati na više i niže.
18. Na temelju iznesenih utvrđenja, porezno je tijelo zaključilo kako se radi o poslu koji ima obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se, sukladno članku 27.a stavku 1. Zakona o porezu na dohodak, ostvareni primici smatraju primicima iz radnog odnosa.
19. Međutim, Sud smatra da elementi utvrđeni u poslovnom odnosu između tužiteljice i isplatitelja primitka Inter nos d.o.o., Split, ne ispunjavaju u cijelosti propisane kriterije prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada. Ovo stoga jer porezno tijelo nije uzelo u obzir da tužiteljica na tržištu nije ograničena samo na jednog isplatitelja primitka. Pritom je samostalno financirala nabavu opreme za obavljanje djelatnosti svog obrta te ima vlastitu internetsku stranicu putem koje pronalazi poslovne partnere.
20. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da bi u konkretnom slučaju bio ostvaren jedan element kriterija financijske kontrole iz članka 32.g točke 5. Pravilnika budući da je pretežiti isplatitelj primitka obavljao isplate tužiteljici u redovnim mjesečnim iznosima te jedan element obuhvaćen kriterijem odnosa stranaka iz članka 32.h točke 4. Pravilnika budući da poslovi koje tužiteljica obavlja za isplatitelja primitka predstavljaju zapravo poslove iz njegovog redovnog poslovanja. Pritom Sud nalazi da element kriterija financijske kontrole iz članka 32.g točke 4. Pravilnika nije nedvojbeno ostvaren, a s obzirom na to da tužiteljica uz pretežitog isplatitelja primitka ima i druge naručitelje usluga. Naime, Sud ima u vidu da je tužiteljica u okviru obavljanja djelatnosti svog obrta značajan dio primitaka u predmetnoj 2020. godini ostvarila i od drugih naručitelja usluga.
21. S obzirom na navedeno, Sud nalazi kako u poslovnoj suradnji tužiteljice i isplatitelja primitka Inter nos d.o.o., Split, nema dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Zbog toga se ne može ocijeniti da je tužiteljica, u pogledu primitaka ostvarenih iz tog posla, pravilno utvrđena obveznikom plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
22. Pritom treba napomenuti da u konkretnom slučaju nije došlo do retroaktivne primjene propisa budući da su primijenjene gore navedene odredbe mjerodavnih propisa koji su na snazi u vrijeme nastanka činjenica bitnih za utvrđivanje poreza na dohodak i obveznih doprinosa za 2020. godinu.
23. Prema navedenom, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na tužiteljičinu štetu. Trebalo je stoga tužbeni zahtjev usvojiti te sukladno članku 117. stavku 1. ZUS-a, osporavana rješenje poništiti. Stoga je presuđeno kao u I. i II. točki izreke.
24. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
25. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
26. U konkretnom predmetu tuženik je izgubio spor u cijelosti jer je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen pa je, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, troškove upravnog spora dužan snositi tuženik.
27. Budući da troškovi spora obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika, tužiteljici pripada nadoknada troškova zbog zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., 107/25.), koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3.).
28. Nadoknada troškova tužiteljici u konkretnom slučaju pripada za sastavljanje tužbe u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točka 1. podstavku 2. navedene Tarife, kao i za zastupanje po odvjetniku na ročištu za raspravu u vrijednosti 500 bodova prema Tbr. 27. točki 2. navedene Tarife, pri čemu vrijednost boda, sukladno Tbr. 54., iznosi 2,00 EUR pa se nadoknada troška priznaje u iznosu od 2.000,00 EUR, koliko je i zatraženo. Stoga je riješeno kao u III. točki izreke.
U Splitu 23. veljače 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. i II. točki izreke, kao i rješenja o troškovima spora u III. točki izreke dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužiteljici, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
