Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Ovr-202/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice Vesne Dabo Gustin, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DĐBĆ, [adresa] zastupan po punomoćnici Gabriele Wahl Cesarec, odvjetnici iz odvjetničkog društva Wahl & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika DĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku po zahtjevu za izravnu naplatu, 23. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 9. veljače 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave i to presude Osnovnog suda u Bolzanu poslovni broj: 910/2017 od 20. srpnja 2017., kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 11. u svezi s člankom 52. stavak 1. i 2. i člankom 210. OZ-a (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu od 9. veljače 2026. navodi da je ovršenik zaprimio podneseni Zahtjev za izravnu naplatu, kojim se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine temeljem europskog ovršnog naslova, presuda osnovnog suda u Bolzanu, posl.br. 910/2017 od 20. srpnja 2017. Predmetno potraživanje ovrhovoditelja osporava se u cijelosti iz razloga kako se navodi u nastavku. Protiv ovršenika da se u Republici Italiji vodio sudski postupak pred nadležnim sudom u Bolzanu, u kojem je donesena presuda gore naznačenog poslovnog broja koja je u ovršnoj ispravi označena kao presuda zbog ogluhe. Međutim, da navedena presuda nije donesena zbog stvarne ogluhe ovršenika, budući da se ovršenik u predmetnom postupku pravodobno očitovao na tužbu, odnosno sudjelovao u postupku na način propisan mjerodavnim procesnim pravom Republike Italije. Unatoč navedenom očitovanju ovršenika, zbog očitog procesnog propusta došlo je do situacije u kojoj talijanski sud nije uzeo u obzir podnesak ovršenika, uslijed čega je pogrešno utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, iako za isto nisu postojale zakonske pretpostavke. Slijedom navedenoga, da je donesena presuda koja formalno nosi obilježja presude zbog ogluhe, ali je ista rezultat procesne pogreške talijanskog suda, a ne pasivnosti ili nepostupanja ovršenika. Ovršenik je za postojanje navedene presude saznao tek po primitku ovršnog prijedloga, odnosno pokretanjem ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, nakon čega je utvrđeno da postoje osnovani razlozi za korištenje odgovarajućih pravnih lijekova u Republici Italiji, s ciljem uklanjanja nastalog procesnog propusta i vraćanja predmeta u stanje koje je prethodilo donošenju presude zbog ogluhe. Ovršenik je u postupku poduzimanja potrebnih radnji radi pokretanja izvanrednih i/ili redovnih pravnih lijekova pred nadležnim sudom u Republici Italiji, čiji je cilj ukidanje predmetne presude i vraćanje postupka na ponovno suđenje, u kojem će se o sporu odlučivati meritorno. Provođenjem ovrhe temeljem presude koja je donesena uslijed očite procesne pogreške, a prije nego što ovršenik iskoristi raspoložive pravne lijekove u državi donošenja presude, ovršeniku bi bila nanesena teško nadoknadiva šteta, dok bi istodobno bila povrijeđena temeljna procesna prava ovršenika. Navedenom u prilog, ovršenik upućuje i na odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; u daljnjem tekstu: OZ), točnije članak 50. stavak 1. točku 11. u kojemu je navedeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Također, ovršenik upućuje i na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), točnije članak 233. stavak 1. kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Pozivajući se na odredbe OZ-a, ovršenik upućuje i na članak 210. stavak 1. prema kojemu nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. istog Zakona, odnosno temeljem presude, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Uz to, sukladno članku 210. stavku 2. na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Stoga, pozivajući se na odredbu članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a, predlagatelj ističe da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, odnosno podnijeti prijedlog radi proglašavanja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a s obzirom na odlučnu činjenicu da ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika jer je predmetna obveza u cijelosti zastarjela. Slijedom svega navedenoga, postoje opravdani i zakonom predviđeni razlozi zbog kojih se ovrha temeljena na predmetnoj presudi ne može smatrati dopuštenom u ovom trenutku. Nadalje, ovršenik ističe obzirom se iz Zahtjeva za naplatu i njegovih priloga, ne može jasno razaznati vrsta, visina i dospijeće tražbina, za koje se na njegov teret provodi ovrha, opreza radi ističe i prigovor zastare. Ističe da ovršeniku, sukladno članku 209. stavku 5. OZ-a nije dostavljena obavijest Financijske agencije o zaprimljenoj osnovi za plaćanje iz članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 02/20, 46/20, 47/20; u daljnjem tekstu: ZPONS), jednako kao i da isti nije zaprimio nikakvu obavijest od strane ovrhovoditelja vezano za predmetno postojanje dugovanja, pa ovršenik stoga osporava potraživanje u cijelosti. Ovršeniku bi ovakvom provedbom predmetne ovrhe na novčanim sredstvima bila nanesena znatna nenadoknadiva šteta, jednako kao i ugrožena egzistencija, kako njega osobno, tako i ostalih članova obitelji koje isti uzdržava.

2. Sud je Zaključkom od 11. veljače 2026. pozvao ovrhovoditelja sukladno odredbi članka 52. stavak 1. OZ-a da se očituje o navodima ovršenika iz predmetnog prijedloga, a koje je u svom podnesku od 17. veljače 2026. cijelosti osporio.

3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).

4. Uvidom u zahtjev za naplatu protiv ovršenika (list 65-86 spisa) razvidno je da je ovrhovoditelj podnio predmetni zahtjev protiv ovršenika temeljem ovršne isprave presude Osnovnog suda u Bolzanu poslovni broj: 910/2017 od 20. srpnja 2017.

5. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a određeno je da će se žalba dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje bilo kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, prema članku 52. stavak 3. OZ-a sud će bez odgode zaključkom ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

6. Obzirom da je ovrhovoditelj u ovom predmetu osporio žalbene navode ovršenika, a ovršenik osnovanost žalbenih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima temelji svoj prijedlog nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je temeljem članka 52. stavak 3. i 6. u svezi s člankom 210. OZ-a odlučeno kao u zaključku 7. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

7.1. Obzirom je ovršenik podnio sadržajno i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti blokada računa. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.

8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci 23. veljače 2026.

Sudac:

Iva Polić Turčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji