REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-781/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, Kralja Zvonimira 54, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., dana 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 424 m2 prikazane u nalazu i mišljenju izrađenom od strane geodeta Gorana Kukavice, od 04.11.2025.godine točkama 3-4-19-18-3 , č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 809 m2 prikazane u nalazu i mišljenju izrađenom od strane geodeta Gorana Kukavice, od 04.11.2025.godine točkama 12-13-14-15-21-22-12, d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 2066 m2 prikazane u nalazu i mišljenju izrađenom od strane geodeta Gorana Kukavice, od 04.11.2025.godine točkama 4-5-6-7-8-9-10-22-21-20-19-4, d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 548 m2 prikazane u nalazu i mišljenju izrađenom od strane geodeta Gorana Kukavice od 04.11.2025.godine točkama 2-3-18-1716-15-14-2 , d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 41 m2 prikazane u nalazu i mišljenju izrađenom od strane geodeta Gorana Kukavice , od 04.11.2025.godine točkama 1-2-14-13-1 i d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 73 m2 , prikazane u nalazu i mišljenju izrađenom od strane geodeta Gorana Kukavice, od 04.11.2025.godine točkama 10-11-12-22-10, sve k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3961 m2, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove odluke, a koja će nekretnina nakon izrade parcelacijskog elaborata nositi novoformiranu oznaku, pa je stoga tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva nad predmetnom nekretninom na svoje ime, uz istodobno brisanje imena tuženika ili pak tereta u njihovu korist.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom 24. srpnja 2025., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik nekretnine prikazane na skici izmjere izrađene od strane geodeta Gorana Kukavice od 12.6.2025. godine slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, koju čine č.zem. označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 45 m2 , č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 806 m2 , d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 2071 m2 , d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 575 m2 , d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 33 m2 i d. č. zem. [katastarska čestica] u pov. od 73 m2 , sve k. o. [katastarska općina]. Navodi i da je predmetna nekretnina od davnina u njegovom posjedu i vlasništvu kao i njegovih prednika te da ga nitko nikada nije ometao u njegovom izvanknjižnom vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina je u cijeloj svojoj površini omeđena jasnim međašnim znacima, kako dijelom starim suhozidima, tako dijelom i betonskim zidovima. Ističe da je zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisana Republika Hrvatska pored činjenice što predmetna nekretnina u naravi ne predstavlja vlasništvo RH, već je predmetna nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja, te ista u naravi predstavlja obiteljsku kuću i okućnicu tužitelja.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio zk izvatke koji se odnose na predmetnu nekretninu, skicu izmjere od 12. lipnja 2025, rješenje o nasljeđivanju iza pok. SZ pok ĐZ pod poslovnim brojem O- 367/02 od 13. prosinca 2002., predložio je izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, tužitelja, te očevidom na licu mjesta.

1.2. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu ZPP) ali je odbijen sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj svojom tužbom ničim ne dokazuje da bi osobno i putem svojih pravnih prednika (ma tko oni bili i kako se zvali) bio u posjedu zahtijevanih dijelova predmetnih čest.zem., ne dokazuje kada su njegovi prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, kroz koje vremensko razdoblje su bili u posjedu, kakva je bila kvaliteta tog posjeda, na koji način se koristila nekretnina i sl. Smatra da tužitelj nije dokazao da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i pu tem pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje makar iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, kako to ničim dokazano tvrdi u tužb i.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. obrazloženja ove presude, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Gorana Kukavice, saslušani su svjedoci UZ, PZ, VZ i MZ, pregledan je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice zaprimljen 05. studenog 2025., fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 51-53 spisa spisa), pregledana je skica izmjere.

5. Prema pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavice, utvrđeno je predmetna nekretnina dio dvorišnog prostora oko kuće tužitelja u [adresa] ([adresa]). Predmetna nekretnina je u naravi uređeno dvorište, povrtnjaci, voćnjaci, objekti za uzgoj domaćih životinja. Vještak navodi d da su dvije katastarske čestice: k. č. zem. [katastarska čestica] prethodno upisane kao vlasništvo tužitelja, e da se nalaze unutar prostora – „enklave“ za koji se traži priznanje vlasništva. Granice tih dviju k.č.z. nisu na terenu vidljive u obliku trajnih međnih znakova jer te dvije k.č.zem. s ostatkom zemljišta čine jedinstven prostor.

Granice su opisane na slijedeći način: sa sjevera: 1-2-3 (PRILOG 1) – betonski zid prema asfaltnom putu, sa istoka: 3-4-5 (PRILOG 1) – betonski zid , sa juga: 5-6- 7-8-9-10 (PRILOG 1) - betonski zid i suhozid; betonski zid s „kapijom“ – kolni ulaz u nekretninu, sa zapada: 11-12-13-1 (PRILOG 1) – novopostavljene međašne oznake postavljene na udaljenosti 1.5 m od ruba asfaltne ceste koja vodi prema GP Jović (BiH) 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13 obuhvaćaju:

-dio č. zem. [katastarska čestica] površ 424 m2 3-4-19-18-3

- č. zem. [katastarska čestica] površ 809 m2 12-13-14-15-21-22-12

-dio č. zem. [katastarska čestica] površ 2066 m2 4-5-6-7-8-9-10-22-21-20-19-4

-dio č. zem. [katastarska čestica] površ 548 m2 2--3-18-17-16-15-14-2

-dio č. zem. [katastarska čestica] površ 41 m2 1-2-14-13-1

-dio č. zem. [katastarska čestica] površ 73 m2 10-11-12-22-10

3961 m2

od čega je za izuzeti :

15-16-17-18-19-20-21-15 (č. zem. [katastarska čestica] površ 909 m2 15-16-20-21-15 č. zem. [katastarska čestica] površ 1053 m2 16-17-18-19-20-16).

5.1.Pri tome je za naglasiti da je na samom očevidu, a nakon što je tužitelj pokazao predmet spora u svom iskazu vještak naveo da je predmet postupka je dvorišni prostor oko kuće tužitelja ([adresa]) te da je nekretnina je sa svih strana trajno, vidljivo omeđena i to sa sjevera betonskim zidom koji je dijeli od lokalne asfaltne ceste, sa istoka betonskim zidom prema nekretninama PZ, sa juga suhozidom prema nekretnini koja se pučki naziva Rupica, koja je u vlasništvu IZ, a sa zapada betonskim zidom na kojem postoji kolni ulaz u dvorište tužitelja, odnosno dalju u nastavku asfaltnom cestom koja vodi prema graničnom prijelazu "Jovića most". Unutar tog prostora je kuća tužitelja i pomoćna građevina te istočnije od kuće gospodarska zgrada. Naveo je da je taj prostor već prethodno evidentiran u zemljišnim knjigama na ime tužitelja te nije predmet ovog postupka i da će biti posebno označen točkama na skici izmjere.

6. Tužitelj je nakon primitka nalaza i mišljenja specificirao tužbeni zahtjev 10. studenog 2025. u skladu s navedenim nalazom i miljenjem izuzimajući pri tom nekretnine opisane točkama 15-16-17-18-19-20-21-15 (č. zem. [katastarska čestica] površ 909 m2 15-16-20-21-15 č. zem. [katastarska čestica] površ 1053 m2 16-17-18-19-20-16).

6. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi zk odjela u [adresa], a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnik upisana RH te Općenarodna imovina.

7. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrdi da je vlasništvo nekretnina stekao od svojih prednika i to nasljeđivanjem iza smrti oca SZ pok. ĐZ, te u konačnici i temeljem dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika, valjalo je utvrditi u ovom postupku jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici uistinu od davnina u posjedu predmetnih nekretnina.

8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem GZ, PZ, VZ i MZ.

8.1. Saslušani svjedoci i tuženici u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da su nekretnine koje su predmetom spora od davnina bile u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Po iskazima svjedoka prednike tužitelja kao i tužitelja u načinu posjedovanja i korištenja nekretninom nije nitko nikada ometao pri manifestiranju vlasničkih prava na nekretnini.

8.2. Svjedoci su potvrdili navode tužitelja iz tužbenog zahtjeva. Svjedok GZ, rođen 1955.,brat tuženika naveo je da su tamo imali jednu parcelu koja je bila pašnjak koji je većinom bio u suhozidu, od ceste 1m. Kad su se dijelili ta parcela zapala je ĐZ, kako ga zovu Đ, njegovog brata. Sa gornje strane i istočne je bio suhozid kojeg dijelovi se i sad vide. Iko, ĐZ je tu napravio kuću i ja sam mu pomogao. Dio gdje je napravio kuću je otprilike 40*40 m2, a parcela je veća i na jednom dijelu je napravio sušaru za sušenje mesa. Naveo je da su te nekretnine naslijedili od oca SZ koji je iste stekao diobom sa svojom braćom pok. S i pok. ĐZ, a oni od njegovog djeda ĐZ s tim da su pok. S i pok. ĐZ stekli druge nekretnine u toj diobi. Naveo je i da su se njihove sestre U i P odrekle u korist tužitelja . Svjedok PZ, rođen 1957., prvi međašnik tužitelja koji se tu i rodio naveo je da je tu nekretninu koristio pok. otac tužitelja ĐZ, pok. SZ , te da je bila ograđena suhozidom. Tu su se čuvale krave, stoka, to je bio pašnjak. ĐZ je tu radio, potkresavao je dubove. Misli da je to njegov otac od djeda naslijedio, te da se radi o starina ima 200, 300 godina. Tu nije nitko dolazio nego V, ĐZ sam. Svjedok VZ, rođen 1955. da mu je poznato što je predmet spora, ali tu nikakvog spora nema. Navedeni svjedok tu živi, susjed je, u kući udaljenoj možda 200 m te znam da je to od tužitelja i njegova oca. Na toj su se nekretnini prije čuvale krave, ovce, magaradi, a toga sad nema tu. Naveo je da tu nekretninu koristi tužitelj, te da je to njegovo. Naveo je i da s kuća gradila 1970 (sedamdesetih godina). Svjedok MZ, rođen 1965. navodi nekretnina se koristila kao pašnjak. To je koristio tužiteljev otac. Sa sjeverne strane je bio suhozid pa do možda 1,5 m do ceste. On živi odmah ispod tužitelja. Ta nekretnina je bila od oca tužitelja. Zna da je ĐZ tu radio kuću, sušaru, svinjak, sve što je potrebno za živjeti, vrta. Iz navoda svjedoka proizlazi da nitno itko nikada nije ometao tužitelja u posjedovanju te nekretnine , te njegovog oca ranije.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine.

11. Tužitelj tvrdi da je predmetna nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika, iz provedenih dokaza proizlazi da ju je stekao nasljeđivanjem iza smrti oca SZ, pok ĐZ, diobom s bratom i sestrama M i P koje su se odrekle u korist braće, a prema navodima brata GZ u korist tužitelja uz ali u konačnici da je nekretnine stekao dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika , od oca koji je stekao nekretnine diobom s braćom, a oni od svog oca, djeda tužitelja i svjedoka GZ. Svjedok PZ navodi da se radi o starini od prije 200 -300 godina.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine već 200-300 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koj i je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV -a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Napominje se da se ovo odnosi na predmetnu nekretninu u odnosu na koju je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih oca SZ, a on od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasništvo dijela predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

24. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetne nekretnine stekao na temelju nasljeđivanja, diobom i dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

25. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 23. veljače 2026.

SUTKINJA

Sanja Vrgoč

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda.

DNA

1. punomoćnici tužitelja

2. zz tuženika

3. u spis.